REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-8038/2020-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja BD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Iliji Franjiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, Trg kralja Petra Krešimira IV. 1, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. siječnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja Tome Ljubića, odvjetnika i punomoćnika tuženika ND, zamjenika u Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, Trg kralja Petra Krešimira IV. 1 da tužitelju BD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.380,74 eura bruto sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim kako slijedi:

- na iznos od 302,39 eura tekućim od 16.12.2019.

- na iznos od 302,39 eura tekućim od 16.01.2020.

- na iznos od 308,44 eura tekućim od 16.02.2020.

- na iznos od 308,44 eura tekućim od 16.03.2020.

- na iznos od 308,44 eura tekućim od 16.04.2020.

- na iznos od 308,44 eura tekućim od 16.05.2020.

- na iznos od 308,44 eura tekućim od 16.06.2020.

- na iznos od 308,44 eura tekućim od 16.07.2020.

- na iznos od 308,44 eura tekućim od 16.08.2020.

- na iznos od 308,44 eura tekućim od 16.09.2020.

- na iznos od 308,44 eura tekućim od 16.10.2020.

do isplate, sve po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022., od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 1.812,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 11.3.2020. uputio zahtjev za mirno rješenje spora, te do dana podnošenja tužbe od tuženika nije zaprimio nikakav odgovor. Navodi da je tužitelj raspoređen na dužnost – ustrojbeno mjesto Časnik za sigurnosno informacijske sustave u odjelu A6 Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Temeljem odredbi Zakona o službi u Oružanim snagama i Pravilnika o dodacima na plaću, tužitelj ima pravo na ostvarivanje prava na plaću za deficitarna zanimanja i struke od dana stjecanja certifikata, dakle od 12.11.2019., a to do danas nije ostvario. U cilju ostvarenja svojih prava na plaću, a isto je određeno Zakonom o službi u OS i Pravilnikom o dodatku na plaću, te nakon ispunjenja zakonskih uvjeta, dakle položenog certifikata tužitelju pripada naknada dodatka na plaću i visini od 40% bruto plaće. U svrhu ekonomičnosti postupka, a u cilju pravilnog izračuna potraživanja, visine novčanog iznosa dodatka na plaću od 40%, tužitelj predlaže da služba za obračun i financije tuženika izvrši točan izračun potraživanja. S obzirom na činjenicu da tuženik u postupku mirnog rješenja spora nije prihvatio zahtjev tužitelja za uvećanjem plaće, već je isti odbijen odlukom Središnjice za upravljanje osobljem Klasa: 120-01/20-01/1; ur. broj: 3522-0401-20-82 od 18.2.2020. odbijen je zahtjev za mirno rješenje i isplatu plaća. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 1028.11.2023. zahtijeva da mu tuženik isplati ukupni iznos od 3.380,74 eura bruto i parnični trošak sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava pasivnu legitimaciju jer Ministarstvo obrane nema pravnu osobnost. Zakonski zastupnik RH protivi se subjektivnoj preinaci tužbe. Podredno, tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je dana 6.2.2020. održan sastanak Povjerenstva za utvrđivanje ustrojbenih mjesta i izradu kataloga industrijskih certifikata na ustrojbenim mjestima u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama RH radi razmatranja zahtjeva radi priznavanja dodatka na deficitarna zvanja i struke sukladno čl. 17. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 73/13 i 41/14). Ministarstvo obrane je donijelo zaključak da se tužiteljima "za sada" ne može odobriti priznanje prava na dodatak C8 "Internal auditor ISO/IEC 27001:2013 coures/Seminar za Interne Auditore" isti ne mogu priznati bez položenog certifikata. Nadalje, zaključeno je da je potrebno dostaviti opis svih radnih mjesta za koje je predviđen dodatak za deficitarna zvanja i struke C8 iz kojih je vidljivo da se obavljaju poslovi u skladu s čl. 17 Pravilnika, te u skladu s time uvrstiti radna mjesta u katalog za traženi dodatak. Nakon dostavljenog Zaključka Povjerenstva Središnjica za upravljanje osobljem je dana 18.2.2020. uputila Zapovjedništvu HRZ i PZO dopis u kojemu navode da je potrebno dostaviti detaljan opis radnih mjesta i područja IT koja pokrivaju radi uvrštenja istih u katalog i određivanje certifikata, te će se nakon dostave ponovno razmatrati predmetni zahtjev. Tužitelj je dana 9.2.2010. izjavio prigovor na Zaključak Povjerenstva, a o čemu nije konačno odlučeno. Budući je postupak razmatranja predmetnog zahtjeva tužitelja još uvijek u tijeku, to je odštetni zahtjev preuranjen, budući da još uvijek nije konačno odlučeno o zahtjevu za priznavanjem prava na dodatak. Protivi se visini vrijednosti predmeta spora, kako je to istaknuo tužitelj, jer ukupan zbroj pojedinačnih iznosa u tužbi premašuje iznos vrijednosti predmeta spora. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Prijedlog za mirno rješenje spora od 11.3.2020. (list 4 spisa), presliku certifikata (list 5 spisa), Prigovor tužitelja na zaključak Povjerenstva od 9.3.2020. (list 15-17 i 26-28 spisa), Zapisnik Povjerenstva od 6.2.2020. (list 22-25 spisa), Odluke tuženika od 23.5.2017., 25.7.2017. (list 33-37 spisa, zapisnik Povjerenstva za utvrđivanje ustrojbenih mjesta i izradu kataloga industrijskih certifikata na ustrojbenim mjestima MO i OSRH od 11.11.2020. (list 39-40 spisa), Odluku o osnivanju Povjerenstva za utvrđivanje ustrojbenih mjesta i izradu kataloga industrijskih certifikata na ustrojbenim mjestima MO i OSRH (list 45-46 spisa), Očitovanje Operativne uprave od 20.10.2021. (list 52- 53 spisa), Dopis tuženika od 5.11.2021. s prilozima (list 56-63 spisa), platne liste (list 71-98 spisa), izračun tuženika pretpostavljenog bruto dodatka za deficitarna zvanja i struke 40% (list 106 spisa), tuženikov izračun spornog dodatka, sukladno Pravilniku za razdoblje od studenog 2019. do rujna 2020. (list 115 spisa), sudsku praksu (list 125-130 spisa), te je saslušan tužitelj (list 65 spisa), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju u spisu.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Na ročištu 14.1.2025. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili da sud zaključi glavnu raspravu pa sukladno prijedlozima stranaka u postupku nisu izvođeni daljnji dokazi te je sud zaključio glavnu raspravu.

6. Prije podnošenja tužbe tužitelj se obratio Općinskom državnom odvjetništvu radi mirnog rješenja spora sukladno čl. 186.a ZPP-a podneskom od 11.3.2020., a što niti tuženik nije osporavao.

7. Tužitelj je u tužbi kao tuženika naznačio Ministarstvo obrane RH ali je u podnesku od 9-11.2020. ispravio tužbu (prije nego što je tužba dostavljena tuženiku na odgovor) tako da je kao tuženika naznačio Republiku Hrvatsku, Ministarstvo obrane RH. U konkretnom slučaju radi se o ispravku tužbe, budući Ministarstvo obrane niti nema pravnu osobnost i ne može biti stranka u postupku, te se ne radi o preinaci tužbe, a upravo je tuženik Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane RH, pasivno legitimirana u ovom predmetu budući je ista poslodavac tužitelju.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodatka na plaću za deficitarna zvanja i struke u iznosu od 40 % za utuženo razdoblje temeljem čl. 17. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, dalje: Pravilnik („Narodne novine“ broj: 33/14 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18, 44/19, 87/19).

9. Prema čl. 17. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, djelatnoj vojnoj osobi raspoređenoj na ustrojbeno mjesto za obavljanje poslova administriranja, projektiranja, programiranja, testiranja i implementacije te nadzora i upravljanja računalnih i mrežnih informacijskih sustava, a koja ima odgovarajući industrijski certifikat (Cisco, Microsoft, IBM, UNIX, Linux, ISO 27000, ISACA, ITIL i sl.) pripada dodatak na plaću za deficitarna zvanja i struke u iznosu od 40%.

10. Iz dokumentacije u spisu (list 62 spisa) proizlazi da je tužitelj s danom 1.11.2019. raspoređen na ustrojstveno mjesto časnik za sigurnost informacijskih sustava u Zapovjedništvu HRZ: Stožer A-6 Odjel za KIS: Odjel za informacijske sustave.

11. Iz iskaza tužitelja kojeg je sud prihvatio kao istinit budući je jasan i logičan te nije u suprotnosti s ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka, proizlazi da tužitelj radi kod tuženika kao časnik za sigurnost informacijskih sustava te obavlja svoje dužnosti sukladno ustrojstvu i obavlja poslove u Zapovjedništvu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva u odjelu za komunikacijsko informacijske sustave A6. Završio je školu i položio ispit temeljem čega je stekao certifikat ISO standard 27001, a taj standard je vezan za komunikacijsko informacijske sustave, te mu je isti neophodan za svakodnevno obavljanje poslova. Temeljem tog certifikata ima pravo na dodatak na plaću C8 u visini 40%, a kojeg mu tuženik ne isplaćuje. U njegovom odjelu dvoje radnika dobiva ovaj dodatak, a njih četiri ne dobivaju, iako na to imaju pravo, te su podnijeli zahtjev za isplatu dodatka odnosno on je isti dan podnio zahtjev sa još jednim kolegom, te su jednostavno tom kolegi uzeli njegov papir u razmatranje te mu isplaćuju dodatak, a njemu ne isplaćuju. Ministar je još 2017. godine donio odluku da se oformi povjerenstvo koje će u roku od 30 dana donijeti pravilnik o dobivanju certifikata, ali do danas taj pravilnik nije donesen.

12. Iz dokumentacije u spisu (list 33-34 spisa) proizlazi da je Ministarstvo obrane dana 23.2.2017. donijelo Odluku o osnivanu Povjerenstva za utvrđivanje ustrojstvenih mjesta i izradu Kataloga industrijskih certifikata za rad na ustrojstvenim mjestima u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama RH (dalje: Povjerenstvo), na kojima se može ostvariti dodatak na plaću za deficitarna zvanja i struke u skladu sa čl. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba.

13. Iz Zapisnika Povjerenstva od 6.2.2020. (list 22-24 spisa) proizlazi da je isto razmatralo zahtjeve za ostvarivanje prava na dodatak za deficitarna zvanja i struke za pojedine osobe, a među kojima je i tužitelj, te je za pojedine osobe, među kojima je i tužitelj, odlučeno da ostaje otvoreno pitanje da li certifikat prema opisima radnih mjesta i poslovima koji se obavljaju, u cijelosti pokriva zahtjev za priznavanje prava na dodatak.

14. Iz prigovora tužitelja od 9.3.2020. proizlazi da je tužitelj dana 14.11.2019. podnio zahtjev za priznavanje prava na dodatak za deficitarna zvanja i struke, te je dana 2.3.2020. zaprimio odgovor da Povjerenstvo za sada ne može odobriti priznavanje prava na dodatak, pa je tužitelj podnio navedeni prigovor dana 9.3.2020. o kojem do današnjeg dana nije odlučeno, a što je vidljivo iz Zapisnika Povjerenstva od 11.11.2020.

15. Međutim, po ocjeni ovog suda, člankom 17. Pravilnika je jasno propisano koji uvjeti moraju biti ispunjeni da bi djelatna vojna osoba ostvarila dodatak na plaću za deficitarna zvanja i struke u iznosu od 40%. Navedenim Pravilnikom nije nigdje propisano da će se osnivati neko posebno Povjerenstvo koje će preispitivati i dodatno razmatrati da li djelatna vojna osoba ima pravo na navedeni dodatak te da li je pojedini certifikat valjan, a kako su Pravilnikom točno naznačeni certifikati koji su potrebni za ostvarivanje dodatka, to doista nije potrebno osnivanje Povjerenstva koje će dodatno odlučivati o razini certifikata koje djelatna vojna osoba ima. Također, navedeno Povjerenstvo nije upravno tijelo koje donosi upravne akte, već isto može donijeti samo neka savjetodavna mišljenja koja nisu obvezujuća. Tome valja dodati da je navedeno Povjerenstvo osnovano 2017. godine te isto do danas (2025. godina) nije donijelo jasnu odluku pa niti savjetodavnu o tome tko ostvaruje pravo na navedeni dodatak, a niti je odlučio o tužiteljevom prigovoru. Obzirom na sve navedeno, te kako odluka Povjerenstva ne predstavlja upravni akt kojim bi ovaj sud bio vezan, to ovaj sud smatra da nije bilo razloga za prekidom ovog postupka do donošenja odluke Povjerenstva, već je ovaj sud odlučio o spornim činjenicama na temelju predloženih i izvedenih dokaza.

16. U konkretnom slučaju, kada su Pravilnikom jasno propisani uvjeti za ostvarivanje predmetnog dodatka i kada istim nije propisano osnivanje posebnog Povjerenstva koje će to dodatno tumačiti, to ne samo što nije potrebna odluka Povjerenstva, već je po mišljenju ovog suda, postupanje tuženika koji osniva Povjerenstvo koje osam godina ne odlučuje o tom dodatku, potpuno iz9igravanje djelatnih vojnih osoba i njihovih prava koja su jasno propisana.

17. Ovaj sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio:

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da radi kod tuženika kao časnik za sigurnost informacijskih sustava te obavlja svoje dužnosti sukladno ustrojstvu i obavlja poslove u Zapovjedništvu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva u odjelu za komunikacijsko informacijske sustave A6, da je završio školu i položio ispit temeljem čega je stekao certifikat ISO standard 27001, a taj standard je vezan za komunikacijsko informacijske sustave, te mu je isti neophodan za svakodnevno obavljanje poslova, te temeljem tog certifikata ima pravo na dodatak na plaću C8 u visini 40%, a kojeg mu tuženik ne isplaćuje,

- da iz Zapisnika Povjerenstva od 6.2.2020. (list 22-24 spisa) proizlazi mišljenje Povjerenstva da prema do sada dostavljenim opisima tužitelj se bavi područjem koje bi bilo u skladu s certifikatom ISO/IEC 27001,

- da iz dopisa Ministarstva obrane od 20.10.2021. (list 52-53 spisa) proizlazi da je tužitelj raspoređen na ustrojbenom mjestu časnika za sigurnost informacijskih sustava za koji je sukladno čl. 17. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, propisan dodatak za deficitarna zvanja i struke (oznaka C8) u iznosu od 40%,

- da je tužitelj uz tužbu dostavio certifikat za interne Auditore ISO/IEC 27001:2013.

18. Slijedom navedenog, kako se je čak i Ministarstvo obrane u dopisu od 20.10.2021. očitovalo da je tužitelj raspoređen na ustrojbenom mjestu časnika za sigurnost informacijskih sustava za koji je sukladno čl. 17. Pravilnika propisan dodatak za deficitarna zvanja i struke (oznaka C8) u iznosu od 40%, te kako tužitelj ima certifikat ISO 27000, kako je to propisano u čl. 17. Pravilnika, to ovaj sud smatra da tužitelj ima pravo na dodatak na plaću za deficitarna zvanja i struke u iznosu od 40% temeljem čl. 17. Pravilnika.

19. Tuženik je dostavio izračun dodatka na plaću za deficitarna zvanja i struke u iznosu od 40 % za utuženo razdoblje od 1.11.2019. do 30.9.2020. (list 115 spisa) koji iznosi za studeni i prosinac 2019. 302,39 eura za svaki mjesec i za razdoblje od siječnja do kraja rujna 2020. 308,44 eura za svaki mjesec, što iznosi ukupno 3.380,74 euro

20. Tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev sukladno izračunu tuženika pa je tužbeni zahtjev valjalo usvojiti, kao pod točkom I. izreke presude.

21. Tužitelju su na pojedinačne mjesečne iznose dosuđene zatezne kamate tekuće od 16.-og u narednom mjesecu sukladno čl. 92. st. 3. ZR i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO), a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, tako da tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega tužitelju ne bi pripadale zakonske zatezne kamate u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za: sastav zahtjeva za mirno rješavanje spora po Tbr 32 - 100 bodova, sastav tužbe po Tbr 7/1 - 100 bodova, podnesak od 21.11.2022. i 26.1.2021. po Tbr 8/1 - po 100 bodova za svaki, podnesak od 28.11.2023. po Tbr. 8/4 - 25 bodova, ročište 9.2.2021., 6.4.2022. i 14.1.2025. po Tbr 9/1 - po 100 bodova za svako, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 1.4500,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 1.812,50 eura. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 9.11.2020., 13.11.2020., 31.3.2021., 17.4.2023., 12.6.2023. i 10.1.2025. jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP-a, budući nije potreban podnesak kojim tužitelj ispravlja tužbu jer je već u tužbi bio dužan sve ispravno naznačiti, zatim nije potreban podnesak kojim tužitelj više puta uređuje tužbeni zahtjev pa je tužitelju priznat samo jedan takav podnesak koji je bio dovoljan za raspravljanje, te nije potreban podnesak kojim ponavlja već iznesene navode. Isto tako, tužitelju nije priznat trošak ročišta 28.11.2023. jer je isti sam skrivio sukladno čl. 156. ZPP-a budući je predložio odgodu istog radi uređenja tužbenog zahtjeva iako je to mogao učiniti i ranije u kojem slučaju bi ročište bilo održano. Također, tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi jer mu isti niti nije nastao. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 13. veljače 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 5 primjeraka putem ovog suda u roku od 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

3. spis