REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV P-360/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavcu, u pravnoj stvari tužitelja (ime u nominativu) ŠR, OIB [osobni identifikacijski broj], 31-33 Street-43, Astoria, New York, SAD, zastupa ga punomoćniku Tomislav Matić odvjetnik u Vodicama, Obala Juričev Ive Cota 27, protiv tuženika (imena u nominativu): ad.1 Republika Hrvatska, OIB 52634238587, zastupa je ODO GUO Šibenik, Stjepana Radića 81, ad.2 Hrvatske Šume d.o.o. Zagreb, OIB 69693144506, Uprava šuma Podružnica Split, Šumarija Šibenik, zastupa je ZR dipl. prav., radi utvrđenja i uknjižbe, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 18. prosinca 2024. godine u nazočnosti tužitelja s punomoćnikom Tomislavom Matićem odvjetnikom u Vodicama, zamjenice zakonskog zastupnika tužene ad.1 HR savjetnice u ODO-u Šibenik i ZR dipl. prav. zaposlenice tužene ad.2, na ročištu objave odluke dana 13. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj (ime u nominativu) ŠR, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnik posebnog fizičkog dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], koji dio je na Geodetskom snimku Ante Stošića mag. ing. geod. et. geoinf. iz Geo Forme d.o.o. Vodice pod brojem GF 3089-22 od dana 26. lipnja 2023. godine (dalje u tekstu: snimak), prikazan likom omeđenim slovima A-B-C-D-E-F-A, površine 1.507,00 m2, koji snimak je sastavni dio ove presude.

II. Utvrđuje se da je tužitelj (ime u nominativu) ŠR, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica] ZGR, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], pa se isti temeljem ove presude ovlašćuje zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika ad.2. Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb, sve rokom od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj (ime u nominativu) ŠR, OIB [osobni identifikacijski broj], povukao dio tužbenog zahtjeva preko onog o kojem je suđeno u točkama I. i II. izreke ove presude.

II. Nalaže se tuženicima (imena u nominativu) ad.1 Republika Hrvatska, OIB 52634238587 i ad.2 Hrvatske Šume d.o.o. Zagreb, OIB 69693144506, platiti tužitelju (ime u nominativu) ŠR, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.768,68 eura (tisuću sedamsto šezdeset osam eura i 68/100 euro centa) u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je u tužbi i tijekom raspravljanja navodio da je stvarni vlasnik i posjednik čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], te posebnog fizičkog dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], kako je isti opisan u točki I. izreke ove presude.

2. U zemljišnim knjigama za K. O. [katastarska općina] vlasnikom čest. zgr. [katastarska čestica] u Z. U. [broj ZK uloška] da je upisan tuženik ad.2, dok da je čest. zem. [katastarska čestica], u Z. U. [broj ZK uloška] upisana kao vlasništvo ovdje tužene ad.1 kojoj da se tužitelj obratio prije pokretanja ove parnice radi pokušaja mirnog rješenja spora, ali bezuspješno.

3. Čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] u naravi da predstavlja tužiteljevu obiteljsku kuću, dok utužena površina čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], da je u naravi privraće – dvorište istog stambenog objekta, u posjedu tužitelja i pravnih prednika istog više od devedeset godina.

4. Predmetnu obiteljsku kuću da je sagradio tužiteljev djed MR u prvoj polovici 20. stoljeća, istu da je naslijedio tužiteljev otac LR, potonjeg u suglasnosti sa ostalim pravnim slijednicima istog, ovdje tužitelj.

5. U posjedovnom listu broj 1218 za K. O. [katastarska općina] posjednikom čest. zgr. [katastarska čestica] da je upisan IR, tužiteljev brat, koji da ne polaže vlasničkih ovlaštenja vrhu iste nekretnine.

6. Slijedom iznesenog predložio je sudu usvojiti podneskom od dana 03. srpnja 2023. godine iskazani tužbeni zahtjev, a tuženike obvezati na plaćanje parničnog troška tužitelju.

7. Tužena ad.1 Republika Hrvatska se u pisanom odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivila činjeničnom obrazlaganju ove tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu, predložila je isti odbiti, a tužitelja obvezati na plaćanje parničnog troška.

8. Naglašavala je da tužitelj nije priložio dokaza koji bi krijepili tužbenu tvrdnju da je pravni prednik istog LR pok. MR bio vlasnik predmetne nekretnine, dodajući da je čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] u katastarskom operatu upisana kao posjed Republike Hrvatske, a prije toga od revizije posjeda bila upisana kao državna imovina, što da obara presumpciju poštenog posjeda predmetnih nekretnina tužitelja i njegovih pravnih prednika. Tužitelj da predmetnu nekretninu nije mogao steći darovanjem, obzirom da nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima.

9. Predmetna nekretnina da nije bila ograđena niti 1980. godine, kako da je to razvidno iz HOK-a, ali niti 1968. godine kako da je to razvidno iz avionskog snimka, odnosno Digitalne orto-foto karte.

10. Tuženik ad.2 se u pisanom odgovoru na tužbu i tijekom parnice protivio ovoj tužbi i tužbenom zahtjevu, predložio je isti odbiti, a nije popisivao parnični trošak. 11. Isticala je prigovor promašene pasivne legitimacije tvrdeći da nije vlasnik sporne nekretnine, već da je to Republika Hrvatska, naglašavajući da je stavkom 1. članka 6. zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Nar. nov. broj 41/90, dalje: ZOŠ/90) bilo propisano da su šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, u državnom vlasništvu, dakle, da je takva pretvorba društvenog vlasništva ujedno i stjecanje prava vlasništva temeljem zakona.

12. Čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] da je obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima šibenskog užeg područja krša za razdoblje od 1981. do 1990. godine, odnosno na dan 16. listopada 1990. godine kad je stupio na snagu ZOŠ/90, te je ista nekretnina obuhvaćena izvanrednom revizijom Programa gospodarenja za gospodarsku jedinicu „Hartić" za razdoblje od 01. siječnja 2012. godine do 31. prosinca 2021. godine.

13. Čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] da je formirana od matične čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a na dan 16. listopada 1990. godine da je bila dio iste matične nekretnine, trako time susljedno navedenim propisima postala vlasništvo ovdje tužene ad.1.

14. Utemeljeno na odredbama člana 16. Zakona o šumama (Nar. nov. broj: 68/18, 115/18, 98/19, 32/20 i 145/20, dalje: ZOŠ) šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske da (samo) gospodari javni šumo posjednik, odnosno ovdje tuženik ad.2.

15. Dokazi koje nudi tužitelj da ne krijepe tužbene navode o poštenom posjedovanju predmetne nekretnine, uključivo i s tužiteljevim pravnim prednicima, niti da snaže dužinu zakonom propisanog vremena potrebitog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

16. Utužena čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], da je u rješenju o nasljeđivanju donesenom O-315/18, točka l.B istoga, opisana nazivom „Na vrh briga", dok da je u posjedovnom listu ista nekretnina imenovana kao „Trnovica", što da po tuženiku ad.2 upućuje na zaključak da se ne radi o istim nekretninama.

17. U dokaznom postupku pregledan je geodetski elaborat izrađen po mjerniku NR GF-3089-22, pročitano je rješenje o nasljeđivanju koje je javni bilježnik u Vodicama Mira Grbac donijela u postupku pod poslovnim brojem O-315/18, UPP/OS- 47/18 dana 23. listopada 2018. godine, pregledane su zemljišne knjige za utužene nekretnine, pregledan je geodetski snimak mjernika NR s nadnevkom od 26. lipnja 2023. godine, te povijest promjena posjeda na utuženim česticama od dana 15. prosinca 2022. godine, pročitan je posjedovni list broj 1410 za K. O. [katastarska općina], pregledana je digitalna orto foto karta, potvrda o uključenosti katastarski čestica u šumsko gospodarski plan od dana 24. ožujka 2023. godine, pročitan je zapisnik očevida održanog dana 29. travnja 2024. godine, pregledana je skica mjesta očevida vještaka mjernika Antonia Reljanovića s nadnevkom od 23. svibnja 2024. godine, uključivo s prilozima, izvodom iz katastarskog plana za odnosno područje, prijepisom posjedovnog lista broj 1218 za K. O. [katastarska općina], te 12 fotografija sačinjenih prilikom vršenja očevida, pročitan je zapisnik glavne rasprave održane dana 17. listopada 2024. godine s iskazima svjedoka JR i IR, pregledana je skica vještaka mjernika Antonia Reljanovića uklopljena u HOK (list 67 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka.

17.1. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

18. Tužbeni zahtjev je osnovan.

19. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice koje su snažile postavljeni zahtjev tužitelja, pa je stoga isti usvojen i zato je, uz odluku o dijelu u kojem je tužitelj povukao tužbeni zahtjev (članak 193. ZPP-a) i odluku o parničnom trošku suđeno kao u izreci ove presude i rješenja.

20. Naime, odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, tj. da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pače, odredbom članka 229.a ZPP-a određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju iste činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

21. Tužitelj je obrazlaganjem predmetne tužbe i tužbenim zahtjevom kako je isti iskazan podneskom od dana 03. srpnja 2023. godine, implicirao da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao nasljeđivanjem svoga oca LR pok. MR, potonji nasljeđivanjem svoga oca, tužiteljeva djeda MR, ovaj građenjem, u svakom slučaju tužitelj da je vlasništvo utuženih nekretnina stekao dosjelošću, posjedovanjem spornih nekretnina, uključivo sa vremenom svojih pravnih prednika, kroz zakonom propisano vrijeme.

22. Iz supstrata izvedenih, po tužitelju predloženih dokaza, utvrđene su slijedeće, po ocijeni ovog prvostupanjskog suda, činjenice odlučne za suđenje u ovoj pravnoj stvari:

- rješenjem o nasljeđivanju koje je javni bilježnik u Vodicama Mira Grbac, kao povjerenik ovog suda, donijela u postupku pod poslovnim brojem O-315/18, UPP/OS- 47/18 dana 23. listopada 2018. godine, iza smrti LR pok. MR (tužiteljeva oca) iz ostavine (pod točkom B nekretnina) istog pokojnika, vlasništvo nekretnine u izvan knjižnom vlasništvu potonjeg (prema kazivanju nasljednika), opisane kao kuća i okućnica u [adresa] zvana „Na vrh briga“, raspoređeno je za cijelo ovdje tužitelju ŠR,

- u zemljišnim knjigama za K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], dijelom II. zemljišno knjižnog bića upisana je čest. zem. [katastarska čestica], boniteta oranice u površini od 8.113,00 m2, šume u površini od 1.804.912,00 m2 i stambena zgrada površine 380,00 m2, sve vlasništva ovdje tužene ad.1 Republike Hrvatske, dok je u Z. U. [broj ZK uloška], čest. zgr. [katastarska čestica], boniteta zgrade, površine 290,00 m2, upisana kao vlasništvo ovdje tužene ad.2 Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb, Uprave šuma podružnice Split, Šumarije Šibenik,

- u posjedovnom listu broj 1410 za K. O. [katastarska općina], posjed čest. zem. [katastarska čestica], upisanog imena Trnovica, ukupne površine 2.817.197,00 m2, od čega stambena zgrada površine 380,00 m2, oranica površine 8.113,00 m2 i šuma površine 1.808.704,00 m2, upisan je na imenu ovdje tužene ad.1 Republike Hrvatske, dok je posjedovnom listu broj 1218 iste K.O. posjed čest. zgr. [katastarska čestica], upisanog imena Trnovica, površine 290,00 m2, boniteta kuće, upisan na imenu IR sin LR, ovdje saslušanog svjedoka,

- iz Povijesti promjena na katastarskim česticama DGU PUK-a Šibenik od 15. prosinca 2022. godine razvidno je da je od revizije posjeda 1954. godine do 2013. godine čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], boniteta šume, oranice i zgrade, bila upisana kao Općenarodna imovina pod upravom Općine Vodice, tj. Državna imovina, nakon toga kao posjed Republike Hrvatske,

- iz potvrde o uključenosti katastarski čestica u šumsko gospodarski plan od dana 24. ožujka 2023. godine vidljivo je da je čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], površine 3.255.776,00 m2 obuhvaćena programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem Šibenskog užeg područja krša za razdoblje od 1981. do 1990. godine, te je ista nekretnina uključena u površini od 3.239.920,00 m2 Izvanrednom revizijom Programa gospodarenja za gospodarsku jedinicu „Hartić“ za razdoblje od 01. siječnja 2012. godine do 31. prosinca 2021. godine, dok čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] nije bila u označenim razdobljima obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem Šibenskog užeg područja krša,

- očevidom održanim dana 29. travnja 2024. godine uz sudjelovanje vještaka mjernika Antonia Reljanovića dipl. ing. geodezije sporne predmetne površine identificirane kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], u naravi stambeni objekt katnosti suterena i kata, višestruko razvedeni, uokolo kojeg objekta je položen dvorišni dio koji je identificiran kao dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], radi se o površini koja je oblika slova „L“ na proširenom dijelu koje površine je izgrađen ranije opisani stambeni objekt, dvorišna površina potonjeg objekta je uglavnom zatravljena, dobro održavana sa manjim betoniranim dijelom na samom ulazu sa asfaltne ceste položene kroz naselje Grabovci, anagrafske oznake 3, na dvorišnom dijelu navedene katastarske oznake zatečena su tri stabla bajame, prilične starosti, u donjem dijelu debla po slobodnoj procjeni suda obujma cca jedan metar, te nekoliko stabala maslina, kao i ukrasnog bilja posađenog uz ogradni zid na jugozapadnoj međi prema navedenoj asfaltnoj cesti kroz naselje Grabovci, koji zid je dijelom izveden kao betonska podloga, a dijelom kao ukrasna balatura, kakva ograda postoji i na sjeverozapadnoj međi navedene sporne (dvorišne) površine, dok je na jugoistočnoj i sjeveroistočnoj međi utužene površine čest. zem. [katastarska čestica] na svim lomovima uzduž međe izveden niski betonski zidići (samo na mjestu loma u dužini od cca jedan do dva metra), koji betonski zidić ukazuje na pravac protezanja međa pokazane sporne površine, sve razvidno na skici mjesta očevida vještaka Reljanovića (list 51 spisa) te dvanaest fotografija sačinjenih prilikom vršenja očevida (listovi 56 do 58 spisa), položajno i na izvodu iz katastarskog plana za odnosno područje (list 52 spisa), te HOK-u iz 1989. godine (list 67 spisa), a koje površine (utuženi dio čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina]) su prema nalazu vještaka Reljanovića položajno identično prikazane i na skici izmjere društva Geo forma d.o.o. mjernika NR od 26. srpnja 2022. godine (listovi 39 i 55 spisa),

- svjedoci JR i IR (tužiteljev brat) dana 17. listopada 2024. godine suglasno su i okolnosno, po ocijeni ovog suda vrijedno za donošenje odluke o postavljenom zahtjevu tužitelja, iskazivali da je utužena površina u posjedu obitelji tužitelja iz vremena tužiteljeva djeda MR pok. Š (prema podacima iz JRO-a MUP-a RH rođen **.**.1912. u [adresa], preminuo dana **.**.1994.) koji je započeo s gradnjom objekta na istoj površini, koji da je imao četiri sina LR, Z, H i M, te kći L udanu I,

- posebno je svjedok JR isticao da pamti kako je u vrijeme njegova djetinjstva na predmetnoj nekretnini postojao tor izgrađen u suhozidu u kojem su tužiteljev djed MR i baka istog N čuvali ovce, također je navodio da je tužiteljev djed MR imao jednog ili dva konja za obradu svojih nekretnina, te dodao da je utužena površina položena između dva puta, bočno da je bila ograđena suhozidom,

- svjedok IR, tužiteljev brat, otklanjajući bilo kakva svoja vlasnička prava na utuženim nekretninama, naglasio je da je njegov djed MR bio poljoprivrednik s velikim imanjem i dosta stoke, krava, konja te sedamdesetak ovaca, koje imanje da je takvim održavano do početka Domovinskog rata, djed MR da je spornu površinu sa predmetnim stambenim objektom oporučno ostavio svom sinu LR, ocu svjedoka i ovdje tužitelja iz ove parnice, iza čije smrti da je vlasništvo opisanog imanja raspoređenu tužitelju ŠR.

23. Cijeni se značajnim ovdje istaknuti da je odredbom stavka 3. članka 186. ZPP-a propisano da će sud po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan. Također je bitno istaknuti da je odredbom stavka 1. članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – u daljnjem tekstu: ZVDSP) propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, dok je stavkom 2. navedenog članka ZVDSP-a određeno da je pravo vlasništva stečeno na temelju stavka 1. istog članka kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

24. Vlasništvo na nekretninama temeljem samog zakona, dosjelošću, stječe se osnovom odredbi stavka 1. članka 159. ZVDSP samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari, dok je odredbom stavka 3. navedenog članka propisano da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

24.1. Stavkom 2. članka 160. ZVDSP-a određeno je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

25. Susljedno navedenom dalje je za naglasiti da, iako su saslušani svjedoci i tužitelj osobno, navodima svojih iskaza implicirali zaključak da je pravni prednik tužitelja, djed istog MR pok. Š, započeo gradnju gospodarskih objekata, štala, na utuženoj površini i prije revizije posjeda 1954. godine, za siguran zaključak o tome nije bilo dokaza, pa tako niti mogućnosti primjene pravila OGZ-a o stjecanju vlasništva iste površine izvanrednom dosjelošću.

26. Međutim, nedvojbeno je da je predmetna obiteljska kuća, čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], bila u potpunosti dovršena do 1968. godine, koje utvrđenje krijepi činjenica da je isti objekt vidljiv na avio snimku iz 1968. godine, tj. HOK-u iz 1989. godine, pače, tužitelj je u svom iskazu navodio da je predmetni stambeni objekt njegov djed MR započeo graditi na mjestu ranije postojeće štale (tora) nakon 1945. godine, te da je osobno u razdoblju od 1963. godine do 1986. godine, tj. odlaska u SAD, živio u utuženoj kući sa ocem, djedom i bakom, dakle, nesumnjivo je da je obiteljska kuća oznake čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], bila osposobljena za korištenje (življenje) i prije 1968. godine, te da istu, obitelj tužitelja i njegovi pravni prednici, posjeduju do danas, dakle, u vremenu od 60 godina do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari.

27. Uz utvrđenje iz točke 26. ovog obrazloženja valja navesti da hortikultura zatečena na okućnici – dvorištu utuženog objekta prilikom vršenja očevida u ovom predmetu dana 29. travnja 2024. godine, posebice više stabala bajama čiji opseg debla od gotovo jednog metra u podnožju, nedvojbeno ukazuje na izrazitu starost, po slobodnoj procjeni suda i više od pedeset godina, što implicira zaključak da su navedena stabla bila posađena u vrijeme (oko 1963. godine) kada tužitelj kaže da je počeo obitavati u predmetnoj obiteljskoj kući, što dalje ukazuje da su (bar) od tada pravni prednici tužitelja, otac LR i djed MR, koji su živjeli u zajedničkom domaćinstvu s tužiteljem u odnosnom vremenu, posjedovali površinu okućnice navedene zgrade, tj. utuženi dio čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], kako je isti opisan u točki I. izreke ove presude.

28. Susljedno obrazloženom u točki 27. valja navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama pod poslovnim brojem Rev-291/14 od dana 17. travnja 2018. godine i Rev-158/2017 od dana 07. svibnja 2019. godine naglasio da se „kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije dana 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu (matična nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], od koje je parcelizacijom formirana i čest. zgr. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], bila je upisana kao općenarodna, odnosno državna imovina) treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 08. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a nego na temelju drugih odredbi istog Zakona.

29. Isticanje pravnih stavova Vrhovnog suda Republike Hrvatske citiranih u točki 28. ovog obrazloženja važno je, jer je izvorni tekst odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP - a, koja je bila na snazi od 01. siječnja 1997. godine do 17. studenog 1999. godine, propisivao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske dana 17. studenog 1999. godine stavio je izvan snage odredbu stavka 4. članka 388. ZVDSP-a, kao neustavnu pa je ta odredba izmijenjena Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 2001. (Nar. nov. broj: 114/01) koji je stupio na snagu dana 20. prosinca 2001. godine i od tada tekst stavka 4. članka 388. ZVDSP-a propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

29.1. Nastavno iznesenom u točki 29. ovog obrazloženja, za naglasiti je da članak 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: EKLJP) potvrđene Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov. – Međunarodni ugovori broj 18/97), propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, te se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava, pa budući sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona, jer je EKLJP prihvaćena u Hrvatskom Saboru i njezine odredbe postaju izravno primjenjive za sudove i druga državna tijela te sva tijela koja imaju javne ovlasti, tako nedvojbeno i sa odlučnim značajem u konkretnom slučaju.

30. Dakle, za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari od značaja je bilo da su pravni prednici tužitelja, djed istog MR pok. Š do smrti 1994. godine i otac LR pok. MR do smrti 2018. godine, posjedovali utužene površine bar od 1968. godine do dana 17. studenog 1999. godine, kada je Ustavni sud Republike Hrvatske stavio izvan snage odredbu stavka 4. članka 388. ZVDSP-a, u razdoblju dužem od trideset godina, nastavno tome sporne površine posjedovao je i tužitelj kao pravni slijednik svoga oca LR pok. MR, primivši taj posjed sukladno članku 129. stavku 1. Zakona o nasljeđivanju (Nar. nov. broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 I 14/19, dalje: ZN) kojim je propisano da u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo, pri čemu je važno naglasiti da se savjesnost posjedovanja u smislu odredbi članka 18. stavka 5. ZVDSP-a presumira, što implicira utvrđenje da je tužitelj kao savjesni (pošteni) posjednik u svakom slučaju dosjelošću, uključivo s vremenom posjedovanja predmetnih nekretnina po svojim pravnim prednicima nakon proteka dvadesetogodišnjeg roka (stavak 3. članka 159. ZVDSP-a) i po samom zakonu stekao vlasništvo utuženih nekretnina, susljedno čemu je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim, kao takav prihvaćen i zato je suđeno kao u izreci ove presude.

31. Uz obrazloženo valja naglasiti da je izvan knjižno vlasništvo predmetnih nekretnina u rješenju o nasljeđivanju tužiteljeva oca označeno opisno (kuća i okućnica u [adresa] zvana „Na vrh briga““) kao ostavina LR pok. MR, što uz presumpciju poštenja (stavak 5. članka 18. ZVDSP-a) i sve okolnosti konkretnog slučaja, posebice da je okućnica utužene površine (dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]) bar u vrijeme početka Domovinskog rata, dakle, više od trideset godina prije podnošenja tužbe u ovoj pravoj stvari, bila omeđena betonskim zidovima za koje je tužitelj u stranačkom iskazu kazivao da su bili znakovito porušeni tijekom Domovinskog rata na razne načine, dijelom kretanjem gusjeničara – tenkova (utužena stambena zgrada s okućnicom položena je uz cestu u naselju Grabovci), dijelom pogodcima iz različitog oružja (da je mjesto [adresa], desetak kilometara sjeverno od grada Vodica, bilo poprište teških borbi u Domovinskom ratu, posebice u vrijeme oslobađanja mjesta Gaćeleze, cijeni se notornom činjenicom), te da je iste baš on, tužitelj, obnovio nakon završetka Domovinskog rata, dakle, tako time je jasno od 1995. godine ukazano na posjedovanu površinu okućnice predmetne stambene zgrade, u kojoj je tužitelj od 1963. do 1986. godine obitavao u obiteljskom domaćinstvu s ocem, djedom i bakom, što po ocijeni ovog suda implicira zaključak da tužitelj kao posjednik – nasljednik oca LR pok. MR, u trenutku stjecanja posjeda ovdje spornih površina (nekretnina) nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu pravo na posjed istih nekretnina ne pripada, jer nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, osim u situaciji da je nasljednik za nepoštenje svog pravnog prednika znao ili morao znati, što su pak trebali ovdje dokazati tuženici, a nisu.

32. U smislu iznesenog niti katastarski upis tužene ad.1 vrhu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (2013. godine), po ocjeni ovog suda, u situaciji kada je čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] koja je formirana od navedene matične nekretnine, u razdoblju do 2021. godine nije bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem Šibenskog užeg područja krša, kojim programom je bila obuhvaćena čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], nije bio od značaja za drugačije utvrđenje o tome da je tužitelj bio pošteni posjednik u trenutku nasljeđivanja oca LR pok. MR.

33. Također treba navesti da je tuženik ad.2 nedvojbeno uknjiženi vlasnik za cijelo čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], a tužitelj da traži uknjižbu svoga prava vlasništva vrhu iste nekretnine uz brisanje dosadašnje uknjižbe, stoga je neosnovanim ocijenjen prigovor navedenog tuženika o „promašenoj pasivnoj legitimaciji“ predmetne tužbe prema istom, ali i navodi o različitom imenu utuženih nekretnina koje su u obitelji tužitelja opisane kao „Kuća na vrh briga“, što je očito „lokalizam“ kojim su članovi tužiteljeve obitelji označavali predmetnu kuću za razliku od njihove „Stare kuće u selu Grabovcima“, dok je suprotno tome ime „Trnovica“ službeno ime, tako i upisano u katastru za ukupnost površine čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina].

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članaka 154. stavku 1., te člancima 155. i 164. ZPP-a, a tužitelju koji je uspio u parnici, te određeno popisao parnični trošak, uz vrijednost predmeta spora od 1.400,00, ovaj sud je utvrdio trošak za sastav tužbe od 100,00 bodova, za zastupanja po kvalificiranom punomoćniku na ročištima na dane 17. svibnja 2023. godine (pristup) 25,00 bodova, te za zastupanja na ročištima 07. rujna 2023. godine, 29. travnja, 17. listopada i 18. prosinca 2024. godine, ukupno 400,00 bodova (4X100,00 bodova), sveukupno 525,00 bodova, sve sukladno te Tbr. 9. stavka 1. i 5., Tbr. 8. stavka 1. i 2. u svezi s Tbr. 7. stavak 1. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Nar. nov. broj: 138/23, dalje: Tarifa) ili u novcu 1.050,00 eura po Tbr. 54. Tarife (1,00 bod u vrijednosti od 2,00 eura) i još 25,00% PDV-a na isti iznos po Tbr.46 Tarife u iznosu od 262,50 eura, kao i sudsku pristojbu ukupno 106,18 eura (za tužbu 53,09 eura i presudu 53,09 eura) to po Tar. br. 2. u svezi s Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi Zakona o sudskim pristojbama (Nar. nov. broj: 118/18), sveukupno 1.768,68 eura, koliko je tužitelju dosuđeno troška, a tuženicima naloženo platiti, zato je riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Šibeniku, dana 13. veljače 2025. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom presudom može protiv iste izjaviti žalbu u roku od petnaest dana po objavi ili prijemu pisanog otpravka istih ovisno o urednosti dostave za ročište objave odluke. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

Po zapisniku o objavi strankama.