Poslovni broj: Usž-3456/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja TF iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi obustave isplate invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-161/2023- 10 od 17. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-161/2023-10 od 17. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 141-02/22-03/03318712517, URBROJ: 341-99-06/2-22-7560 od 20. prosinca 2022.
2. Rješenjem tuženika od 20. prosinca 2022. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Varaždinu, KLASA: UP/I-141-02/21-01/03318712517, URBROJ: 341-20-05/3-21-39315 od 22. srpnja 2022. kojim se tužitelju, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata i korisniku invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad, obustavlja isplata mirovine s danom 31. svibnja 2018. (točka I. izreke). Točkom II. izreke tužitelju se uspostavlja isplata mirovine zbog opće nesposobnosti za rad od 1. siječnja 2019. u iznosu od 3.811,97 kuna mjesečno, a od 1. srpnja 2019. invalidska mirovina iznosi 3.905,04 kuna mjesečno. Točkom III. izreke utvrđuje se da se tužitelju obustavlja isplata invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad sa danom 31. kolovoza 2019.
3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužbeni zahtjev osnovan. Navodi da nije radio duže od 3 i pol sata u Republici Austriji. Smatra da je stekao određena prava koja mu se ne mogu ukidati. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i riješiti upravnu stvar.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su žalbeni navodi tužitelja neosnovani te predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud nije utvrdio osnovanim razloge zbog kojih tužitelj pobija presudu, a ne postoje niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 15. rujna 2009. tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad prema odredbama Zakona o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, 174/04.) počevši od 26. veljače 2009.
8. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po službenoj dužnosti radi obustave isplate mirovine tužitelju. U upravnom postupku pribavljen je pregled staža nositelja socijalnog osiguranja iz Republike Austrije od 16. srpnja 2021. iz kojeg proizlazi da se tužitelj 1. lipnja 2018. zaposlio u Republici Austriji. Pribavljena je potvrda austrijskog nositelja mirovinskog osiguranja E 205 AT od 27. lipnja 2022. prema kojoj je tužitelj bio u osiguranju po osnovi radnog odnosa od 1. lipnja 2018. do 31. prosinca 2020., razdoblju od 1. siječnja 2021. do 30. studenog 2021. je primao naknadu za bolovanje, a od 1. prosinca 2021. do 31. svibnja 2022. je bio korisnik naknade za nezaposlene. Tužitelj je dostavio ugovor o radu od 6. lipnja 2018. iz kojeg proizlazi da radi 15 sati tjedno te ugovor o radu od 30. kolovoza 2019., prema kojem se prethodni ugovor mijenja, na način da mu tjedno radno vrijeme od 1. rujna 2019. iznosi 20 sati.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka i prvostupanjskog spora te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak 99. stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21.; dalje: Zakon) i članak 37. stavak 5. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19., 84/21.; dalje: Zakon o hrvatskim braniteljima) i odbio tužbeni zahtjev.
10. Sukladno članku 99. stavku 1. Zakona, korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na osiguranje, isplata mirovine se obustavlja.
11. Člankom 37. stavku 5. Zakona o hrvatskim braniteljima propisano je da se hrvatskim ratnim vojnim invalidima iz Domovinskog rata, korisnicima prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, koji se zaposle na manje od 3,5 sati dnevno, invalidska mirovina ne obustavlja.
12. S obzirom na to da je u upravnom postupku nesporno utvrđeno da se tužitelj, korisnik invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad, zaposlio u Republici Austriji na više od 3,5 sati dnevno (osim u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2019., kada je radio manje od 3,5 sati dnevno) te je bio u osiguranju po osnovi radnog odnosa, pravilno je tužitelju obustavljena isplata invalidske mirovine s danom 31. svibnja 2018. Također, budući da je u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2019. radio manje od 3,5 sati dnevno, pravilno je tuženik uspostavio isplatu invalidske mirovine od datuma navedenih u citiranom rješenju prvostupanjskog javnopravnog tijela od 22. srpnja 2022.
13. Razlozima navedenim u žalbi tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
14. Sud stoga žalbene navode tužitelja smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
15. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 13. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić