REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2596/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa Mario Puškar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 47, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa Dajana Tica, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 13. siječnja 2025. u prisutnosti odvjetničkog vježbenika CD, zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.036,19 EUR s zateznim kamatama od 14. prosinca 2021. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.687,72 EUR s zateznim kamatama od 13. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 562,51 EUR s zateznim kamatama od 13. veljače 2025. do isplate, kao neosnovan.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da se je 16. listopada 2021. dogodila prometna nezgoda u Matuljima, u mjestu Rukavac, na način da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala DD i koje je bilo kasko osigurano kod tužitelja, naletjelo na divljač – svinju koja je istrčala na kolnika, od čega je na vozilu nastala imovinska šteta, dok se je divljač udaljila u nepoznatom smjeru. Tvrdi se da se je vozačica pridržavala svih prometnih propisa te da protiv nje nije pokrenut prekršajni postupak. Stoga da je za nastanak prometne nezgode odgovorno Lovačko društvo Lane, Opatija, koji je zakupnik/lovoovlaštenik lovišta iz kojeg je istrčala divljač te koji je u to vrijeme bio osiguran od odgovornosti za štetu kod tuženika. Lovačko društvo da odgovara za nastalu štetu po pravilima objektivne odgovornosti, kao ''vlasnik'' divljači koja se smatra opasnom stvari (čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima / Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO/). Tužitelj da je naknadio nastalu imovinsku štetu isplatom iznosa od 15.341,71 kn/2.036,19 EUR izvođaču radova popravka 13. prosinca 2021., čime da je stupio u pravnu poziciju svojeg osiguranika prema osobi odgovornoj za štetu, dakle, prema tuženiku kao osiguratelju od odgovornosti lovačkog društva. (čl. 963. st. 1. ZOO-a). S obzirom da tuženik nije postupio po njegovom regresnom zahtjev od 21. veljače 2022., to u ovom postupku potražuje isplatu iznosa od 2.036,19 EUR s zateznim kamatama od 14. prosinca 2021. do isplate, po stopi određenoj sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na izvanugovorna potraživanja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava da je do prometne nezgode došlo naletom vozila osiguranika tužitelja na divljač, a time osporava i dogovornost svog osiguranika za nastalu štetu. Osim toga, navodi da je divljač javno dobro, a ne vlasništvo njegova osiguranika pa da niti iz tog razloga njegov osiguranik ne može biti odgovoran za štete nastale od divljači po pravilima objektivne odgovornosti, a da nema dokaza da bi do štete došlo uslijed provođenja lova od strane lovačkog društva pa da isto ne može odgovarati niti po pravilima subjektivne odgovornosti (krivnje), u smislu odredbe čl. 80. st. 6. al. 2. Zakona o lovstvu (Narodne novine, broj 98/2018., 32/2019., 32/2020., dalje u tekstu: Zakon o lovstvu). Zakon o lovstvu da je posebni zakon koji isključuje primjenu odredaba općeg zakona, kao što je ZOO. Osim toga, da je do štete navodno došlo na cesti, dakle, na nelovnoj površini, koja nije sastavni dio lovišta pa za to područje ne može odgovarati lovačko društvo, već pravna osoba koja upravlja tom javnom cestom, a koja donošenjem programa zaštite divljači stječe odgovarajuća prava lovoovlaštenika (čl. 7. st. 1. i čl. 11. st. 2. ZL-a). Odgovornost pravne osobe koja upravlja predmetnom javnom cestom za nastalu štetu da proizlazi i iz odredbe čl. 50. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 84/2011., 22/2013., 54/2013., 1482013., 92/2014., dalje u tekstu: ZC). Stoga da ističe prigovor isključive krivnje treće osobe za nastalu štetu. Podredno, ističe da vozačica nije prilagodila brzinu kretanja stanju i uvjetima na cesti pa da postoji i njena odgovornost. Osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, visinu nastale imovinske štete te tijek zateznih kamata, koje da mogu početi teći tek od dana donošenja prvostupanjske presude.

3. Tužitelj se je protivio navodima tuženika te je iznio svoja pravna shvaćanja o spornim pravnim pitanjima.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitani su polica kasko osiguranja vozila reg. oznake [registarska oznaka] (list 8. spisa), ponuda za osiguranje cestovnog kaska (list 9. spisa), blagajnička priznanica (list 10. spisa), tužiteljevi uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 11. – 15. spisa), prijava štete kasko osiguranje od 13. studenog 2021. (list 16. spisa), potvrda Ministarstva unutarnjih poslova, PU primorsko – goranske, PP Opatija od 3. studenog 2021. o nastanku prometne nezgode (list 17. – 18. spisa), preslika osobne iskaznice, vozačke i prometne dozvole za DD (list 19. – 22. spisa), ispis s mrežne stranice e-Građani za Lovačko društvo Lane, Opatija (list 23. – 27. spisa), tužiteljev izvid štete (list 29. – 31. spisa), izjava osiguranika tužitelja o isplati osigurnine na račun izvođača radova (list 32. spisa), račun Carmoto Co. D.o.o. (list 33. – 34. spisa), bankovna potvrda o plaćanju osigurnine od 13. prosinca 221. (list 35. spisa), regresni zahtjev tužitelja od 21. veljače 2022. (list 37. spisa), odgovor tuženika na regresni zahtjev od 19. prosinca 2022. (list 39. spisa) fotografije oštećenog vozila (list 41. – 93. spisa), konačni prijedlog Vlade RH Zakona o lovstvu iz listopada 2018. (list 160. – 237. spisa), fonogram rasprave u Hrvatskom saboru o prijedlogu Zakona o lovstvu od 13. lipnja 2018. (list 238. – 273. spisa), zamolbenim putem je saslušana svjedokinja PD (list 308. – 309. spisa), pročitane su isprave iz policijskog spisa – službena bilješka, zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti, fotografije te je pregledana izuzeta životinjska dlaka dostavljena od strane policije (list 316. – 326. spisa) i izveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću, dipl. ing. prometa (list 33. – 341. spisa – pisani nalaz i mišljenje, list 371. – 372. spisa – usmeni iskaz vještaka).

5. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u pogledu glavne stvari.

6. Predmet spora jest ostvarivanje prava regresa za isplatu naknade iz osiguranja radi otklanjanja imovinske štete nastale na kasko osiguranom vozilu naletom istog na divljač na kolniku ceste od osiguratelja lovoovlaštenika na području na kojem je došlo do navodnog istrčavanja divljači.

7. Među strankama je nesporno da je tuženik u vrijeme predmetne prometne nezgode, 16. listopada 2021., bio osiguratelj od odgovornosti za štetu lovoovlaštenika Lovačko društvo Lane, Opatija, na području na kojem navodno došlo do istrčavanja divljači te da je do naleta vozila na životinju (navodno divlju) došlo na kolniku javne ceste.

8. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja (dakle, da li je tužitelj bio kasko osiguratelj vozila oštećenog u naletu na divlju životinju), da li je životinja na koju je vozilo naletjelo bila divlja, ako jest, da li s obzirom na samu lokaciju prometne nezgode (javna cesta) i činjenice da osiguranik tuženika nije u tom trenutku provodio lov, može postojati odgovornost osiguranika tuženika, postoji li doprinos ili isključiva odgovornost vozačice oštećenog vozila ili treće osobe koja upravlja javnom cestom te visina nastale štete na vozilu.

9. Iz potvrde Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija od 3. studenog 2021. proizlazi da se je 16. listopada 2021. u 19,30 sati u Općini Matulji, mjestu Rukavac, u Ulici Rukavac 217, dogodila prometna nezgoda na cesti naletom vozila registarske oznake [registarska oznaka], koje je bilo u vlasništvu GD te kojim je upravljala DD, na divlju životinju – divlju svinju, kojom prilikom je vozilo oštećeno u predjelu prednjeg lijevog branika, prednjeg lijevog blatobrana i poklopca motora. Vozilo je u trenutku nezgode bilo osigurano kod tužitelja temeljem police osiguranje 211012056692. Mjesto događaja da nije fotografirano, vozač da je podvrgnut alkotestiranju (nije utvrđena prisutnost alkohola), a divlja svinja nije pronađena. Za taj dio ceste nije postavljen prometni znak ''divljač na cesti''.

10. Predmetna policijska potvrda jest izdana temeljem odredba čl. 159. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/2009., 110/2021., dalje u tekstu: ZUP) i čl. 296. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020.).

11. Prema odredbi čl. 159. st. 1. i 2. ZUP-a javnopravna tijela izdaju potvrde o činjenicama o kojima vode službenu evidenciju i takve potvrde su javne isprave.

12. Prema odredbi čl. 230. st. 1. ZPP-a isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

13. Međutim, dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (čl. 230. st. 2. ZPP-a).

14. Dakle, sve dok se ne dokaže protivno, predmetna policijska potvrda dokazuje da se je 16. listopada 2021. u mjestu Rukavac, u Ulici Rukavac 217, dogodila prometna nezgoda naletom vozila GD kojim je upravljala DD, osiguranog kod tužitelja, na životinju, da su tom prilikom oštećeni određeni dijelovi tog vozila, da na tom mjestu nije bili prometnog znaka ''divljač na cesti'' te da nije utvrđeno da bi vozačica DD počinila bilo kakav prometni prekršaj.

15. Iako se to ne navodi u policijskoj potvrdi o prometnoj nezgodi, iz dostavljenog policijskog spisa proizlazi da su policijski službenici prilikom izlaska na mjesto nezgode fotografirali oštećeno vozilo te su na tim fotografijama vidljiva određena oštećenja i tame mrlje koje bi mogle predstavljati krv udarene životinje, a dostavljen je i uzorak izuzete životinjske dlake.

16. Dakle, nedvojbeno je da je do štete na vozilu došlo na javnoj prometnici udarcem u životinju.

17. Iz navedene policijske potvrde proizlazi da je predmetno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u vrijeme predmetne prometne nezgode bilo obvezno osigurano od automobilske odgovornosti (točnije, vozač tog vozila je bio osiguran od odgovornosti) kod tužitelja, a i iz dostavljene police kasko osiguranja tužitelja 03-0469885-01 proizlazi da je to isto vozilo na dan prometne nezgode bilo i kasko osigurano kod tužitelja (osigurateljno razdoblje trajalo je od 17. prosinca 2020. do 17. prosinca 2021.

– premija plaćena prvog dana osigurateljnog razdoblja).

18. Stoga je očito tužitelj imao pravni interes naknaditi štetu nastalu na predmetnom vozilu te je isplatom naknade iz osiguranja stupio u pravnu poziciju svog osiguranika prema osobi odgovornoj za štetu, što ga čini aktivno legitimiranim regresno potraživati naknadu tog isplaćenog iznosa (čl. 963. st. 1. ZOO-a).

19. Svjedokinja DD je u svom iskazu izjavila da je neposredno prije udarca u životinju vozila brzinom od oko 50 km/h, a možda i sporije, budući da se radi o naseljenom mjestu, da je bio mrak, premda je prometnica bila donekle osvijetljena te da je u jednom trenutku s lijeve strane naletjela mala divlja svinja, koja da je udarila u prednji lijevi bočni dio vozila, da prije udarca tu životinju nije vidjela, a nakon udarca da je odmah zaustavila vozilo i izašla van, tako da je vidjela da je divlja svinja odletjela pod auto (radi se o povišenom vozilo), da se je najprije vrtjela na mjestu, a kada je prestala da je otrčala u šumu. Nakon toga da su ona i njen suprug GD, koji je bio s njom u vozilu, pozvali policiju. Na vozilu da su pronađeni tragovi krvi i životinjske dlake, koje da je policija izuzela. Nije se mogla sjetiti svih oštećenja, samo da je ''hauba'' bila odignuta od udarca. Protiv nje da se nije vodio nikakav prekršajni postupak. Štetu da je saniralo kasko osiguranje, isplatom na račun ovlaštenog servisa Car Moto.

20. Sud je prihvatio navode svjedokinje DD kao uvjerljive i istinite

21. Iz iskaza svjedokinje DD sud je utvrdio da je do štete na vozilu osiguranom kod tužitelja došlo uslijed naleta vozila na divljač – divlju svinju. Naime, divlja svinja je prepoznatljiva životinja, koja, kao što je to i sama svjedokinja navela, obitava na području na kojem je došlo do prometne nezgode, tako da je logično, životno i uvjerljivo da svjedokinja može razlikovati divlju svinju od neke druge (domaće) životinje, slijedom čega nije bilo potrebno radi utvrđenja činjenice je li do štete došlo naletom vozila na divljač izvoditi daljnje dokaze (vještačenje i sl.).

22. Prema odredbi čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

23. Nesporno je da u konkretnom slučaju do istrčavanja divlje svinje na cestu nije došlo iz razloga što je tuženik u to vrijeme provodio lov.

24. Međutim, prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odgovornost lovoovlaštenika postoji i prema odredbama ZOO-a o odgovornosti vlasnika opasne stvari za štete nastale od te stvari.

25. Naime, odredbom čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu određeno je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako taj zakon ne propisuje drugačije.

26. Budući da odredbama Zakona o lovstvu, kao posebnog zakona, nije regulirana situacija kada do štete dođe naletom vozila na divljač izvan situacije provođenja lova, te se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe ZOO-a.

27. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u nizu odluka (Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017. i Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019.) divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti, lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu čl. 964. st. 1. ZOO-a) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063. - 1067. ZOO-a u vezi čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu.

28. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on u smislu odredbe čl. 1067. ZOO-a mora dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili mora dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (vlasnik opasne stvari/osoba koja je dužna nadgledati opasnu stvar – se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete).

29. Stoga je Vrhovni sud Republike Hrvatske, u odluci Rev-166/2024-2 od 24. rujna 2024. odgovorio na postavljeno revizijsko pitanje na način da se ''na odgovornost lovoovlaštenika za štetu na vozilu nastalu naletom vozila na divljač ne primjenjuje isključivo čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu ... već se na njegovu odgovornost primjenjuje i Zakon o obveznim odnosima kao lex generalis u skladu s čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu, u slučajevima u kojima je do naleta vozilom na divljač došlo uslijed istrčavanja divljači na kolnik ceste ako u to vrijeme nije provođen lov te divljači''.

30. Točno je da prema odredbi čl. 50. st. 1. i 2. ZC-a pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač po osnovi krivnje, ako javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, a i inače ako je šteta posljedica propusta te pravne osobe.

31. Međutim, odgovornost pravne osobe koja upravlja predmetnom javnom cestom a kojoj je došlo do naleta vozila na divljač jest subjektivna odgovornost (po principu krivnje), što znači da je tuženik koji se poziva na tu odgovornost treće osobe dužan dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu, prije svega postojanje štetne radnje i uzročno – posljedične veze između te štetne radnje i nastale štete, a potom i da je do naleta vozila na divljač došlo isključivo zbog te štetne radnje/propusta treće osobe.

32. Naime, vlasnik opasne stvari se može osloboditi odgovornosti za naknadu štete nastale od te opasne stvari samo ako, između ostalog, dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, a ako je treća osoba samo djelomično pridonijela nastanku štete, tada ta treća osoba odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari (čl. 1067. st. 2. i 4. ZOO-a).

33. Tuženik u ovom postupku nije predložio izvođenje dokaza iz kojih bi proizlazio zaključak da je pravna osoba koja upravlja predmetnom javnom cestom (treća osoba) isključivo odgovorna za nastanak predmetne štete, već je predložio da se od njegovog osiguranika pribavi podatak da li je od upravitelja javne ceste zatražio postavljanje prometnog znaka ''divljač na cesti'' na mjestu prometne nezgode.

34. Sve i da je tuženikov osiguranik, kao osoba koja gospodari lovištem, podnijela zahtjev upravitelju javne ceste da postavi predmetni prometni znak na mjestu na kojem je došlo do nezgode, upravitelj javne ceste, koji nesporno takav znak nije postavio, ne bi bio isključivo odgovoran za nastalu štetu od divljači, već djelomično i to u manjem obujmu od lovoovlaštenika, što znači da bi za štetu oštećeniku, ovdje tužitelju, odgovarali i upravitelj javne ceste i lovoovlaštenik solidarno, a tek u međusobnoj regresnoj parnici bi se raspravljalo o udjelu krivnje svakog od njih).

35. Dakle, u ovoj parnici se tuženik kao osiguratelj lovoovlaštenika ne može osloboditi odgovornosti pozivanjem na tek eventualni doprinos upravitelja javne ceste.

36. Pozivanje tuženika na činjenicu da je do samog naleta vozila na divljač došlo na javnoj prometnici, dakle, na nelovnoj površini, je bez utjecaja na odgovornost njegova osiguranika Lovačkog društva Lane, Opatija, koji je nesporno lovovlaštenik prava lova na području kroz koje predmetna prometnica prolazi te je nesporno divljač istrčala na prometnicu upravo iz lovišta kojim upravlja njegov osiguranik, slijedom čega je njegov osiguranik objektivno odgovoran za štete nastale od te divljači i na toj javnoj prometnici, a tuženik nije dokazao da bi u konkretnom slučaju šteta nastala isključivo kao posljedica protupravne radnje ili propusta upravitelja javne ceste.

37. Radi utvrđenja dinamike nastanka predmetne prometne nezgode (eventualne isključive odgovornosti ili doprinosa oštećenika nastaloj šteti) te visine štete nastale na vozilu osiguranika tužitelja određeno je izvođenje dokaza prometnim vještačenjem.

38. Vještak Igor Jakoplić u nalazu i mišljenju navodi da iz utvrđenih oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja (prikazanih na sačinjenim fotografijama – obloga prednjeg branika, prednji lijevi far, prednji poklopac i prednji lijevi blatobran) proizlazi da je naletna brzina vozila na životinju bila oko 40 km/h, a da se je tom brzinom vozilo kretalo i prije naleta, jer vozačica nije imala dovoljno vremena za dovođenje vozila u kočeno stanje. Propisano ograničenje brzine na mjestu nezgode da je iznosilo 50 km/h, budući da se je radilo o cesti u naseljenom mjestu. Vozačica da je mogla uočiti životinju 0,58 sekundi prije naleta, kada je od mjesta naleta bila udaljena za oko 6,4 metra. Na toj udaljenosti da bi vozačica uspjela izbjeći nalet na životinju forsiranim kočenjem da se je prije naleta kretala brzinom do 19 km/h. Vještak nije imao primjedbi na opseg štete kojeg je utvrdio tužitelj u izvidu štete, uz napomenu da na vozilu nije nastala totalna šteta, već je popravak bio isplativ. Stoga da, uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za Volkswagen vozila na dan popravka štete i ugovorne cijene radnog sata od 15,93 EUR za ovlaštene radionice, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema specijaliziranom programu za kalkulaciju štete Audatex koji prezentira podatke dobivene izravno od proizvođača, proizlazi da bi troškovi popravka vozila s PDV-om na dan izrade nalaza i mišljenja iznosili 2.162,51 EUR. Vještak nije imao primjedbi na obračunske elemente računa za popravak predmetnog vozila na kojem da se temelji tužbeni zahtjev.

39. Stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića

40. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer su jasni, razumljivi, logični i objektivno provjerljivi te izraženi u skladu s pravilima konkretne znanosti i struke.

41. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka sud je utvrdio da se je vozačica vozila osiguranog kod tužitelja, DD, kretala brzinom u okviru propisanog ograničenja (ograničenje je bilo 50 km/h, a ona se je kretala brzinom od oko 40 km/h) te da u konkretnim okolnostima nije mogla zaustaviti vozilo prije naleta na divljač, budući da bi se u tom slučaju morala kretati brzinom do 19 km/h uz poduzimanje radnje forsiranog kočenja, a da za kretanje tom brzinom nije bilo razloga, uzevši u obzir da na predmetnoj cesti nije bilo prometnog znaka koji bi upućivao na pojavu divljači na cesti.

42. Dakle, ne postoji niti isključiva niti djelomična odgovornost vozačice vozila osiguranog kod tužitelja za nalet na divlju životinju u konkretnom slučaju, u smislu odredbe čl. 80. st. 6. al. 1. Zakona o lovstvu.

43. Stoga je za nastalu imovinsku štetu na vozilu osiguranika tužitelja isključivo odgovoran tuženik kao osiguratelj od odgovornosti lovoovlaštenika koji je bio dužan brinuti se za i nadgledati divlje životinje (koje se smatraju opasnim stvarima) na svom lovnom području.

44. Budući da je tužitelj isplatom naknade iz osiguranja u iznosu od 15.341,71 kn/2.036,19 EUR (koji je odgovarao troškovima popravka nastalih oštećenja) dana 136. prosinca 2021. stupio u pravnu poziciju svog osiguranika prema osobi odgovornoj za štetu (čl. 963. st. 1. ZOO-a), to ima pravo potraživati naplatu tog iznosa od tuženika, s zateznim kamatama od 14. prosinca 2021. do isplate, po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za potraživanja proizašla iz izvanugovornih odnosa.

45. Naime, s obzirom da je tužitelj isplatom naknade iz osiguranja stupio u pravnu poziciju svog osiguranika, na njega se primjenjuju ista pravna pravila kao i na osiguranika, što znači da se predmetni pravni odnos ocjenjuje po pravilima izvanugovorne odgovornosti za štetu, a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete (čl. 1086. ZOO-a), što je u konkretnom slučaju bilo na dan prometne nezgode, 16. listopada 2021., ali kako tužitelj ne može zahtijevati zatezne kamate na isplaćeni iznos naknade štete prije nego li je isplata izvršena, a isplatu je izvršio 13. prosinca 2021., to osnovano tužitelj potražuje isplatu zateznih kamata od 14. prosinca 2021.

46. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u predmetnoj parnici, tuženik mu je dužan naknaditi troškove parničnog postupka, dok će vlastite troškove tuženik sam snositi (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

47. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 2.036,19 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za tužbu u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 7/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za podnesak od 16. listopada 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 11. prosinca 2023. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 9/5 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 7. veljače 2024. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 20. svibnja 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), za ročište od 13. siječnja 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), za plaćeni predujam za prometno vještačenje iznos od 400,00 EUR, za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 33,41 EUR (Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 37/2023., dalje u tekstu: Uredba/) i za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 66,81 EUR (Tbr. 2/1 Uredbe), dakle, ukupno mu pripada 1.687,72 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

48. Ne pripada mu naknada za podnesak od 10. siječnja 2025., budući da u istom samo navodi sadržaj najnovije sudske prakse o pravnim pitanjima o kojima se raspravljalo u ovom postupku, slijedom čega taj podnesak, a niti trošak koji je nastao njegovim sastavljanjem nije bio potreban za vođenje predmetne parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

49. Stoga je preko iznosa od 1.687,72 EUR do zahtijevanog iznosa od 2.250,23 EUR, za iznos od 562,51 EUR s zateznim kamatama, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

50. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 13. veljače 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćnici