Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Kž-104/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ante Ujevića kao predsjednika vijeća, te Ivana Klapšića i Mladena Kosijera kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Pribanić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog FH i 2. okrivljene ĐH, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023 i 36/2024 – nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbama oba okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, od 15. siječnja 2025., broj K-751/2024-38 u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025. godine,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe 1. okrivljenog FH i 2. okrivljene ĐH kao neosnovane i potvrđuje pobijano rješenje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem na temelju članka 131. stavak 3. u vezi sa člankom 127. stavak 4., te člankom 123. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022 i 36/2024 - dalje: ZKP/08) protiv 1. okrivljenog FH i 2. okrivljene ĐH produljen je istražni zatvor određen rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kir-737/2024-3 od 23. rujna 2024., produljen rješenjem Općinskog suda u Karlovcu broj Kov-760/2024-8 od 18. listopada 2024., produljen rješenjem Općinskog suda u Karlovcu broj K- 751/2024-38 od 15. siječnja 2025. Na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08., 1. okrivljenom FH i 2. okrivljenoj ĐH se u istražni zatvor uračunava vrijeme od trenutka uhićenja 22. rujna 2024. u 03,25 sati, pa nadalje. Na temelju članka 131. stavka 3. ZKP/08., sud će svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja ispitivati postojanje zakonskih uvjeta za daljnju primjenu istražnog zatvora.
2. Protiv pobijanog rješenja žalbu je podnio 1. okrivljeni FH putem branitelja po službenoj dužnosti Julijana Skale, odvjetnika u Karlovcu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da Županijski suda u Karlovcu preinači pobijano rješenje i omogući 1. okrivljeniku uplatu jamčevine i obranu sa slobode.
3. Protiv pobijanog rješenja žalbu je podnijela 2. okrivljena ĐH putem braniteljice po službenoj dužnosti Kristine Sudarić, odvjetnice u Ogulinu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede materijalnih odredaba kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud u Karlovcu ukine pobijano rješenje te 2. okrivljenoj omogući da se u daljnjem tijeku postupka brani sa slobode, podredno da odredi jamstvo kao zamjenu za istražni zavor ili da mjeru istražnog zatvora zamijeni blažom mjerom u svrhu osiguranja prisutnosti 2. okrivljene.
4. Žalbe 1. i 2. okrivljenih nisu osnovane.
5. U svojoj žalbi 1. okrivljenik navodi da sud pri donošenju pobijanog rješenja propustio odrediti jamstvo, a što je uobičajena sudska praksa za istovrsna kaznena djela. 2. okrivljena ĐH, iako u žalbi navodi da se žali zbog bitne povede odredaba kaznenog postupka te povrede materijalnih odredaba kaznenog zakona, te žalbene osnove ne obrazlaže već iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te također ne navodi na što bi se odnosilo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Žaliteljica smatra da se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora može ostvariti i blažim mjerama kao što je mjera jamstva te da ne egzistiraju razlozi iz kojih proizlazila opasnost od bijega 2. okrivljene.
6. Pravilno je utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv 1. i 2. okrivljenih iz osnova članka 123. stavak 1. točke 1. ZKP/08 i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha s obzirom da na strani 1. i 2. okrivljenika ne postoje uvjeti za određivanje blaže mjere, kao što je jamstvo ili mjere opreza, jer se istima ne bi mogla ostvariti svrha koja se ostvaruje istražnim zatvorom radi preveniranja opasnosti od bijega i nedostupnosti okrivljenika tijelima kaznenog progona RH. Budući da je za svoju odluku prvostupanjski sud u svim njezinim dijelovima iznio jasne, valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, neosnovani su žalbeni navodi da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 na koju žalitelji očito upiru. Pa je tako prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako osnovana sumnja da su okrivljenici počinili kaznena djela za koja se u ovom kaznenom postupku terete, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podnesena optužnica pri čemu je takvo utvrđenje protivno žalbenim prigovorima odgovarajuće obrazloženo pobrojivši i obrazloživši dokaze sadržane u optužnici. Ovakvo obrazlaganje osnovane sumnje ukazuje se dostatnim i ne utječe na pravilnost pobijanog rješenja budući da su upravo u podnesenoj optužnici sadržani i opisani svi dokazi iz kojih proizlazi osnovana sumnja da su okrivljenici počinili inkriminirana im kaznena djela. U odnosu na postojanje posebne zakonske pretpostavke za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. točke 1. ZKP/08 razmatrajući okolnosti i modalitete počinjenja inkriminiranih kaznenih djela, kriminalnu količinu, težinu kaznenog djela kao i zapriječenu kaznu te iskazan visoki stupanj kriminalne volje i upornosti na strani 1. i 2. okrivljenih pa kada se tome pridoda da se u konkretnom slučaju radi o stranim državljanima Republike BiH koja država nije članica Europske unije i nije u obvezi izručivati svoje državljane drugim državama članicama Europske unije radi kaznenog progona, evidentno je da na strani ovih okrivljenika postoji motiv za bijeg te da bi se mogli kriti tijekom vođenja ovog kaznenog postupka, a na što pravilno upućuje i prvostupanjski sud navodeći da se opasnost od bijega u odnosu na ove okrivljenike ne može prevenirati niti jednom od predviđenih blažih mjera kao što su jamstvo ili mjere opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08 jer su okrivljenici već prilikom uhićenja od strane policijskih službenika nastojali pobjeći jer su pri izlasku iz vozila koje je vozio 1. okrivljeni, a kao suvozač u vozilu se nalazila 2. okrivljena, dali se u bijeg te su tek po intervenciji policijskih službenika uhićeni. Dodatni motiv na strani ovih okrivljenika za bijeg je i činjenica da im se za kaznena djela koja im se stavljaju na teret i to 1. okrivljenom može izreći kazna zatvora u trajanju od 3-12 godina, a 2. okrivljenoj kazna zatvora u trajanju od 1-8 godina, te je evidentno da isto na strani okrivljenika predstavlja dodatni motiv za bijegom, pa stoga na strani okrivljenika postoji konkretna i predvidiva opasnost od bijega koja se ne može prevenirati niti jednom blažom mjerom. Uslijed navedenog žalbeni prijedlog 1. i 2. okrivljenika kako se svrha istražnog zatvora može ostvariti primjenom mjere jamstva, drugostupanjski sud ocjenjuje kao neosnovan te nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je sud pogrešno ocijenio značaj okolnosti koje su dovele do određivanja i produljenja istražnog zatvora.
7. Isto tako ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 122. stavka 2. ZKP/08 u svezi članka 133. stavka 1. točke 4. i 5. ZKP/08 te utvrdio da s obzirom na vrijeme koje su 1. i 2. okrivljenici proveli u istražnom zatvoru, nije povrijeđeno načelo razmjernosti jer se isti u istražnom zatvoru nalaze 4 mjeseca, što je znatno manje od mogućeg vremena trajanja istražnog zatvora u konkretnom slučaju.
8. Slijedom svega navedenog ocjena je drugostupanjskog suda da kvaliteta i značaj okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika ukazuju da se svrha istražnog zatvora ne bi mogla uspješno osigurati njegovom zamjenom jamstvom ili mjerama opreza jer one, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje opasnosti od bijega okrivljenika.
9. Budući da žalbenim navodima 1. i 2. okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a njegovim ispitivanjem sukladno članku 4 Kž-595/2024-2 494. stavak 4. ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a žalbe okrivljenika se ukazuju neosnovane, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
U Karlovcu 13. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Ante Ujević
