Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-982/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Ivana Stipčića predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marijanke Salopek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Samiru Ilijaziju, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Addiko bank d.d. (ranije Hypo Alpe-Adria bank d.d.) iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-555/2024-5 od 20. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Addiko bank d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-555/2024-5 od 20. lipnja 2024. pod točkama I., II., III., IV. i V. izreke u dosuđujućem dijelu.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Addiko bank d.d. za nadoknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

»I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 6. Ugovora o kreditu broj 396-231/2006 od 05. listopada 2006. godine sklopljenog između tužitelja kao Korisnika kredita i tuženika kao Kreditora, koji Ugovor je potvrdio javni bilježnik Radosna Mavrinac iz Kastva pod brojem OU-250/206, u dijelu u kojem je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i shodno tome povećavati ugovoreni anuitet, pa tužitelj nije dužan plaćati mjesečne anuitete po promjenama kamatnih stopa tuženika od 30. rujna 2007. godine pa nadalje.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6 (čiji je OIB: 14036333877) da tužitelju GV iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati iznos od 1.138,13 € (slovima: jednu tisuću sto trideset i osam eura te trinaest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 14% godišnje od dana 14. travnja 2008. godine do dana 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2011. godine do dana 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14% godišnje tekućim od dana 1. kolovoza 2015. godine do dana 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2016. godine do dana 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2016. godine do dana 31. prosinca 2016. godine, po stopi od 7,68% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2017. godine do dana 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2017. godine do dana 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2018. godine do dana 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2018. godine do dana 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2019. godine do dana 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,3% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2019. godine do dana 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2020. godine do dana 17. travnja 2016. godine, po stopi od 0,00% godišnje tekućim od dana 18. travnja 2020. godine do dana 18. listopada 2020. godine, po stopi od 5,89% godišnje tekućim od dana 19. listopada 2020. godine do dana 31. prosinca 2020. godine, po stopi od 5,75% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2021. godine do dana 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2021. godine do dana 31. prosinca 2021. godine, po stopi od 5,49% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2022. godine do dana 30. lipnja 2022. godine, po stopi od 5,31% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2022. godine do dana 31. prosinca 2022. godine, po stopi od 5,50% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2023. godine do dana 30. lipnja 2023. godine, po stopi od 7,00% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2023. godine do dana 29. prosinca 2023. godine, po stopi od 7,50% godišnje tekućim od dana 30. prosinca 2023. godine odnosno za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća, pa do isplate, i to na iznose kako slijedi:

- na iznos od 17,55 € od dana 14.04.2008. pa do isplate,

- na iznos od 17,07 € od dana 12.05.2008. pa do isplate,

- na iznos od 16,09 € od dana 12.06.2008. pa do isplate,

- na iznos od 16,58 € od dana 14.07.2008. pa do isplate,

- na iznos od 16,34 € od dana 12.08.2008. pa do isplate,

- na iznos od 16,32 € od dana 12.09.2008. pa do isplate,

- na iznos od 16,86 € od dana 13.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 16,99 € od dana 12.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 16,07 € od dana 12.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 20,97 € od dana 12.01.2009. pa do isplate,

- na iznos od 21,04 € od dana 12.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 21,06 € od dana 12.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 20,13 € od dana 10.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 26,21 € od dana 12.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 25,54 € od dana 10.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 25,21 € od dana 16.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 24,52 € od dana 12.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 24,56 € od dana 14.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 23,97 € od dana 5.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 23,68 € od dana 12.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 23,25 € od dana 11.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 23,47 € od dana 12.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 23,28 € od dana 01.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 22,86 € od dana 12.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 22,90 € od dana 12.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 22,88 € od dana 12.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 22,85 € od dana 11.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 23,08 € od dana 12.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 22,05 € od dana 12.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 23,16 € od dana 10.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 21,90 € od dana 12.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 21,71 € od dana 12.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 21,78 € od dana 10.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 22,14 € od dana 12.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 20,65 € od dana 14.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 20,45 € od dana 11.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 19,51 € od dana 12.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 19,73 € od dana 12.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 20,05 € od dana 13.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 20,09 € od dana 12.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 22,01 € od dana 12.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od 18,58 € od dana 12.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 17,64 € od dana 12.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 17,13 € od dana 11.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 16,48 € od dana 12.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 16,24 € od dana 12.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 15,78 € od dana 14.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 15,11 € od dana 12.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 14,36 € od dana 12.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 13,76 € od dana 14.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 13,19 € od dana 12.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 12,42 € od dana 13.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 11,70 € od dana 16.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od 10,91 € od dana 12.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 10,30 € od dana 12.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 9,70 € od dana 12.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 8,94 € od dana 12.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 8,19 € od dana 14.01.2013. pa do isplate,

- na iznos od 7,46 € od dana 12.02.2013. pa do isplate,

- na iznos od 6,73 € od dana 15.03.2013. pa do isplate,

- na iznos od 6,11 € od dana 12.04.2013. pa do isplate,

- na iznos od 5,24 € od dana 15.05.2013. pa do isplate,

- na iznos od 4,49 € od dana 21.06.2013. pa do isplate,

- na iznos od 3,77 € od dana 17.07.2013. pa do isplate,

- na iznos od 3,04 € od dana 12.08.2013. pa do isplate,

- na iznos od 2,30 € od dana 12.09.2013. pa do isplate,

- na iznos od 1,56 € od dana 11.10.2013. pa do isplate i

- na iznos od 0,44 € od dana 02.12.2013. pa do isplate.

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 396-231/2006 od 05. listopada 2006. godine sklopljenog između tužitelja kao Korisnika kredita i tuženika kao Kreditora, koji Ugovor je potvrdio javni bilježnik Radosna Mavrinac iz Kastva pod brojem OU-250/206 kojima se otplata kredita vezuje uz valutu švicarski franak,

- sadržane u čl. 3. st. 2. u dijelu koji glasi: "(...) Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF HYPO ALPE- ADRIABANK d.d. važeće na dan plaćanja. (...)"

- sadržane u čl. 4. st. 3. u dijelu kojim se određuje da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja

pa kao takve ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6 (čiji je OIB: 14036333877) da tužitelju GV iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati iznos od 4.101,92 € (slovima: četiri tisuće sto i jedan eur te devedeset i dva centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 14% godišnje od dana 14. travnja 2008. godine do dana 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2011. godine do dana 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14% godišnje tekućim od dana 1. kolovoza 2015. godine do dana 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2016. godine do dana 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2016. godine do dana 31. prosinca 2016. godine, po stopi od 7,68% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2017. godine do dana 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2017. godine do dana 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2018. godine do dana 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2018. godine do dana 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2019. godine do dana 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,3% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2019. godine do dana 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2020. godine do dana 17. travnja 2016. godine, po stopi od 0,00% godišnje tekućim od dana 18. travnja 2020. godine do dana 18. listopada 2020. godine, po stopi od 5,89% godišnje tekućim od dana 19. listopada 2020. godine do dana 31. prosinca 2020. godine, po stopi od 5,75% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2021. godine do dana 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2021. godine do dana 31. prosinca 2021. godine, po stopi od 5,49% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2022. godine do dana 30. lipnja 2022. godine, po stopi od 5,31% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2022. godine do dana 31. prosinca 2022. godine, po stopi od 5,50% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2023. godine do dana 30. lipnja 2023. godine, po stopi od 7,00% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2023. godine do dana 29. prosinca 2023. godine, po stopi od 7,50% godišnje tekućim od dana 30. prosinca 2023. godine odnosno za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća, pa do isplate, i to na iznose kako slijedi:

- na iznos od 2,44 € od dana 12.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 7,92 € od dana 12.01.2009. pa do isplate,

- na iznos od 12,91 € od dana 12.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 17,32 € od dana 12.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,98 € od dana 10.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 6,33 € od dana 12.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 2,99 € od dana 10.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 3,71 € od dana 16.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 0,04 € od dana 12.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 5,15 € od dana 14.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 2,71 € od dana 05.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 4,18 € od dana 12.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 3,76 € od dana 11.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 11,81 € od dana 12.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 14,76 € od dana 01.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 14,93 € od dana 12.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 21,37 € od dana 12.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 27,21 € od dana 12.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 33,26 € od dana 11.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 43,28 € od dana 12.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 35,25 € od dana 12.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 61,93 € od dana 10.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 47,57 € od dana 12.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 52,59 € od dana 12.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 62,11 € od dana 10.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 76,97 € od dana 12.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 61,00 € od dana 14.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 67,08 € od dana 11.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 60,13 € od dana 12.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 74,44 € od dana 12.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 91,44 € od dana 13.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 104,06 € od dana 12.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 155,70 € od dana 12.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od 98,86 € od dana 12.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 92,04 € od dana 12.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 94,49 € od dana 11.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 94,27 € od dana 12.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 103,75 € od dana 12.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 108,62 € od dana 14.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 108,92 € od dana 12.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 106,64 € od dana 12.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 108,66 € od dana 14.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 112,11 € od dana 12.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 109,50 € od dana 13.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 109,02 € od dana 16.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od 105,45 € od dana 12.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 109,03 € od dana 12.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 112,94 € od dana 12.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 111,30 € od dana 12.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 109,60 € od dana 14.01.2013. pa do isplate,

- na iznos od 109,67 € od dana 12.02.2013. pa do isplate,

- na iznos od 109,03 € od dana 15.03.2013. pa do isplate,

- na iznos od 116,41 € od dana 12.04.2013. pa do isplate,

- na iznos od 107,12 € od dana 15.05.2013. pa do isplate,

- na iznos od 105,73 € od dana 21.06.2013. pa do isplate,

- na iznos od 107,30 € od dana 17.07.2013. pa do isplate,

- na iznos od 109,15 € od dana 12.08.2013. pa do isplate,

- na iznos od 112,12 € od dana 12.09.2013. pa do isplate,

- na iznos od 116,76 € od dana 11.10.2013. pa do isplate i

- na iznos od 119,10 € od dana 02.12.2013. pa do isplate.

V. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6 (čiji je OIB: 14036333877) da tužitelju GV iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.771,74 € (slovima: jednu tisuću četiristo devedeset i šest eura te sedamdeset i četiri centa) u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe dok se tužitelj GV odbija s ostatkom zatraženog parničnog troška.«

2. Protiv navedene prvostupanjske presude pod točkama I., II., III., IV. i V. izreke u dosuđujućem dijelu žali se tuženik iz svih zakonom predviđenih razloga, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima, a podredno da je ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz nadoknadu troškova žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana u odnosu na točke I., II., III., IV. i V. izreke prvostupanjske presude u dosuđujućem dijelu .

5. Ispitujući pobijanu odluku pod točkama I., II., III., IV. i V. izreke u dosuđujućem dijelu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zato jer pobijana odluka pod točkama I., II., III., IV. i V. izreke u dosuđujućem dijelu nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi.

7. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP jer tuženik nije onemogućen u raspravljanju pred sudom. Žalbenim navodima kojima tuženik obrazlaže taj žalbeni razlog nije dovedeno u sumnju da je tuženik imao kontradiktoran postupak, da je mogao iznijeti argumente i dokaze koje je smatrao relevantnima za ovaj postupak, kao i da je imao priliku učinkovito osporavati argumente i dokaze koje je iznosio tužitelj.

8. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članaka 8. i 220. ZPP, na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje tuženik.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi Ugovora o kreditu kojeg su stranke nesporno sklopile 5. listopada 2006., a pobliže označenih u pobijanoj presudi pod točkom I. i III. izreke i za isplatu razlike u izvršenju ugovornih obveza zbog promjenjive kamatne stope i ugovorene valute u švicarskim francima (dalje: CHF) u odnosu na dan zaključenja Ugovora o kreditu, budući da je ugovorena redovna kamata od 5,25% godišnje promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora kao i isplata u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan dospijeća, a koje ugovorne odredbe su nepoštene te posljedično tome ništetne.

10. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti prihvatio ocjenjujući ništetnim predmetne odredbe Ugovora o kreditu s obzirom na vezanost za pravna utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u kojem je i donesena presuda poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., primjenom odredbe članka 502.c ZPP, a prihvatio je i zahtjev za isplatom pri čemu je visinu utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka za financije i računovodstvo Tomislava Prpića (dalje: vještak).

11. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. kao i presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 2221/2018- 11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. te utvrđeno da je i tuženik, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o potrošačkom kreditiranju - ugovora o kreditu kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF kreditima (kojemu je istovrstan i predmetni ugovor o kreditu), koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe (o promjenjivoj stopi redovne kamate i o valutnoj klauzuli), jer prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

12. Na žalbene navode (kojima se i ukazuje da se pobijana presuda temelji isključivo na utvrđenjima iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 1401/2012) valja navesti da je prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP), na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i Zakon o zaštiti potrošača u članku 138.a ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. – dalje: ZZP/07).

12.1. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak, zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

12.2. Prvostupanjski sud je stoga odgovarajućom primjenom članka 502.c ZPP, utvrdio odlučnu činjenicu da se o predmetnim ugovornim odredbama koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i na valutnu klauzulu nije pojedinačno pregovaralo te da su one bile unaprijed formulirane od strane tuženika te da su kao takve nepoštene u smislu članka 81. stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03., dalje: ZZP/03, na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu), kao što je utvrđeno i u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.

13. Nadalje, na žalbene navode valja navesti da je i presudom suda Europske unije od **.**.2014., G, C-26/13, u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ, odlučeno da se navedena odredba treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva već da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Budući da tuženik nije obavijestio tužitelja o značenju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice sklapanja takvog ugovora (što je i bio razlog ništetnosti odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope), ugovorna odredba je neodređena i neodrediva te nije razumljiva, čime se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe članka 81. stavka 1. ZZP/03, prema kojoj se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Pored navedenog, predmetne odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te na valutnu klauzulu prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, suprotne su odredbi članka 12. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22., 145/23., 155/23., - dalje: ZOO), kojom je određeno kako su stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne se pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Kao mjerila ponašanja procjenjuju se ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. Predmetnim načinom ugovaranja tuženika je maksimalno zaštitio svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena i jednostrano promjenjive kamatne stope prebacio na tužitelja, narušivši time ugovornu ravnotežu, na što nema pravno odlučnog značaja ugovorna mogućnost promjene valute,a na što u žalbi ukazuje tuženik.

15. Žalbeni prigovor tuženika nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja da prvostupanjski sud nije proveo dokaz predložen po tuženiku saslušanjem javnog bilježnika Radosne Mravinac (za koju je u postupku utvrđeno da je preminula), je neosnovan.

15.1. Ovdje valja naglasiti da javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka, a niti je imao bilo kakve zakonske ovlasti za to prema mjerodavnom zakonodavnom okviru.

15.2. Identično pravno stajalište je zauzeo Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci od 30. lipnja 2022., broj U III/4372/2021 vezano uz dokaznu vrijednost iskaza javnih bilježnika: „23. Ustavni sud najprije ističe da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru.“

15.3. Osim toga, u smislu odredbe članka 220. stavak 2. ZPP, samo sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza po strankama izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, kao i koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka pa nije u obvezi prihvatiti svaki dokazni prijedlog stranke ako smatra da on nije od važnosti za donošenje odluke.

16. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a budući da se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora. Odredbom članka 1111. stavak 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

17. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema srednjem tečaju CHF Hrvatske narodne banke na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita, nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju predmetnih ništetnih odredbi koju je tuženik primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužan vratiti tužitelju jer je u smislu odredbe članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine.

18. Visina zahtjeva tužitelja je pravilno utvrđena provedenim financijskim vještačenjem sukladno odredbama članaka 258. do 261. ZPP, a nalaz i mišljenje je vještak po prigovorima tuženika usmeno obrazložio na ročištu 19. travnja 2022. pa stoga nije prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP na koju neosnovano tuženik ukazuje u žalbi.

19. U odnosu na prigovore tuženika da je sud trebao uzeti u obzir negativne razlike kada je tečaj bio niži od početnog ili kamata niža treba odgovoriti tuženiku da plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početnog tužitelj nije primio niti stekao bez osnove ništa jer je čitavu uplatu primio tuženik pa niti ne postoji njegova obveza vraćanjem nečega što nije primio, a zato ne postoji tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.

20. Kako je tuženik sastavio predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženik je nepošten stjecatelj, kakvim ga je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stečenog bez osnove.

21. Tuženik neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba članka 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu, budući da određuje kako, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, se moraju vratiti plodovi i zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

22. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“

23. Tužitelj predmetnim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu novčanog iznosa zbog preplaćene kamate s osnova ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu.

24. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđeno da su banke (među kojima je i tuženik), mijenjale kamatne stope bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

24.1. Za razliku od prve presude Visokog trgovačkog suda RH, drugom presudom donesenom u tom postupku poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 13. lipnja 2018., taj sud je potvrdio prvostupanjsku odluku kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev kojim se utvrđuju ništetnim ugovorne odredbe u dijelu kojim se glavnica kredita valutnom klauzulom veže uz valutu švicarski franak.

24.2. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž 7129/2013 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, slijedom čega zastarni rok na podnošenje zahtjeva za isplatu novčanog iznosa s tog osnova počinje teći od 13. lipnja 2014. . Budući da je tužba u ovom postupku podnesena 12. lipnja 2019., to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe članka 371. ZOO s osnova promjenjive kamatne stope.

24.3. Presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni bro: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa preplaćenih kamata s tog osnova počinje teći 14. lipnja 2018. Budući da je tužba i za isplatu novčanog iznosa s osnova valutne klauzule u ovom postupku također podnesena 12. lipnja 2019. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe članka 371. ZOO. 25. Odluka o troškovima parničnog postupka priznatih tužitelju donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP te materijalnog prava navedenog u prvostupanjskoj presudi te je pravilna po visini i osnovi, tužitelju priznatih onih troškova oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice. Stoga je tužitelju priznat i trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku na ročištu za objavu, a suprotni žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

26. Radi svega navedenog, žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III., IV. i V. izreke potvrđena temeljem članka 368. stavka 1. ZPP te je odlučeno kao u izreci presude ovog suda pod točkom I.

27. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe te je takav njegov zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke presude ovog suda, članak 166. stavak 1. ZPP, u svezi članka 154. stavka 1. ZPP).

28. U dijelu točke V. izreke prvostupanjske presude kojim je tužitelj odbijen s ostatkom zahtjeva za parnični trošak, pobijana odluka nije preispitivana u ovom postupku jer protiv tog dijela prvostupanjske presude nije izjavljena žalba.

U Sisku 13. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Stipčić