Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-13/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Domagoja Raguža i Marte Jelić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika NT, zbog kaznenog djela iz članka 179.a i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika NT podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, pod brojem K-1713/2024 od 26. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika NT kao neosnovana i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu K-1713/2024 od 26. studenog 2024. optuženi NT je proglašen krivim za dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 i kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, te mu je na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 7 (sedam) mjeseci i na temelju članka 179.a KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 51. KZ/11 optuženi NT je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 9 (devet) mjeseci, te je potom, temeljem članka 57. KZ/11 optuženom izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 9 (devet) mjeseci, a ostali dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 5 (pet) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom NT je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode u ovom kaznenom postupku, i to od uhićenja, kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. srpnja 2024., pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 68. KZ/11 optuženom NT je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se za vrijeme izvršavanja neuvjetovanog dijela kazne izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a za vrijeme uvjetovanog dijela kazne uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a trajat će do proteka roka provjeravanja uvjetovanog dijela kazne iz izrečene djelomično uvjetne osude.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 dužan je optuženi NT platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 i to u paušalnom iznosu od 100,00 eura (sto eura) te temeljem članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 troškova vještačenja u visini od 426,72 eura, koje troškove je optuženik dužan platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe

2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio optuženi NT, putem svog branitelja po službenoj dužnosti Dževada Zahirovića, odvjetnika iz Zagreba, pobijajući je zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, uz prijedlog da se prihvati žalba, ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno preinači pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se optuženiku izrekne blaža kazna, bilo uvjetna sa većim rokom kušnje, bilo rada za opće dobro na slobodi, uz oslobađanje plaćanja troškova postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

5. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

6. Žalba optuženika NT nije osnovana.

7. Suprotno žalbenim navodima optuženika, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, te je prvostupanjski sud iskaz oštećene OT pravilno ocijenio vjerodostojnim, jer je navedeni iskaz u suglasnosti s iskazom svjedokinje HT i djelomično s obranom optuženog NT.

8. Svjedokinja HT je potvrdila optuženikovo verbalno zlostavljanje oštećene, o čemu ima posredna saznanja, iz kazivanja oštećene, kada ju je znala sresti u dvorištu uplakanu, a time je u bitnom potvrdila njeno svjedočenje. Isto tako, svjedokinja HT navodi da je znala čuti optuženika kako vrijeđa OT i govori joj ružne riječi, te da joj je optuženi za OT govorio da je nerotkinja, kurva, da ima ljubavnike, da ne zna skuhati hranu i da hranu, koju skuha Milka baca u smeće.

9. Pored toga, žalitelj žalitelj zanemaruje kako je i sam optuženik u obrani priznao da je u inkriminiranom razdoblju vrijeđao svoju suprugu, govorio joj da je kurva, ćorava kobila, krmača, da mu je uzela novac i da ide kod ljubavnika, da je nerotkinja, srpsko kopile, da je bilo vulgaran, da ju je dva puta pljusnuo, da joj je znao reći da će je ubiti, psovao joj mater, povukao za kosu, da će je istjerati van, što također potvrđuje iskaz oštećene u kojem opisuje kako je optuženi maltretira, vrijeđa i prijeti, premda optuženi ovo svoje protupravno ponašanje neprimjereno opravdava, svaljujući krivnju na oštećenu.

10. Stoga je prvostupanjski sud, na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je optuženi počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, te dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, upravo na način kako je to opisano u izreci presude i za svoja utvrđenja dao valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.

11. Podnoseći žalbu zbog "pogrešne primjene materijalnog prava", žalitelj zapravo ističe žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona u kojoj navodi da je zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz utvrđenih činjenica prvostupanjski sud izveo pogrešne zaključke, uslijed čega je došlo do povrede kaznenog zakona. Međutim, riječ je o žalbenoj osnovi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne o povredi zakona kada žalitelj smatra da je zbog toga što je na pogrešno utvrđeno činjenično stanje primijenjen zakon, koji se da je ono pravilno utvrđeno, ne bi mogao primijeniti.

12. Budući je žalba optuženika NT usmjerena na odluku o kazni, to je ovaj sud u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu, te nalazi da je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve olakotne okolnosti na strani optuženog i to da je optuženi osoba vrlo visoke životne dobi, da boluje od tumora, da je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, te da je optuženi kazneno neosuđivana osoba i prekršajno nekažnjavana, dok je od otegotnih okolnosti uzeto u obzir duljinu optuženikovog protupravnog ponašanja u odnosu na kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11, te sukladno tome i upornost u svom postupanju.

13. Uzevši u obzir naprijed navedene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, ovaj sud smatra da je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, što predstavlja minimum kazne za to kazneno djelo, te utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 7 (sedam) mjeseci za dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, zatim izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 9 (devet) mjeseci, te potom izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 9 (devet) mjeseci a ostali dio kazne zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 5 (pet) godina o dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, predstavlja primjerenu kaznu uzimajući u obzir svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kazneno djelo.

14. Takva vrsta i mjera kazne, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini.

15. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima pravilno utemeljio na odredbi članka 148. stavak 1. ZKP/08. Obvezujući optuženika na podmirivanje paušalne svote i troškove vještačenja, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio i pravilno ocijenio sve relevantne okolnosti koje utječu na odluku o troškovima, cijeneći trajanje i složenost postupka, te materijalne prilike optuženika na koje se prvostupanjski sud pravilno pozvao, budući iz podataka u spisu proizlazi da je optuženi sam naveo da ima novčana sredstva od prodaje zemljišta. Ističe se kako optuženi, sukladno članku 148. stavak 6. ZKP/08 ima mogućnost biti oslobođen dužnosti naknade troškova postupka u slučaju utvrđenja novonastalih okolnosti koje utječu na imovinsko stanje optuženika

16. Kako ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nije nađeno da bi bila počinjena bilo koja povreda predviđena u članku 476. ZKP/08 to je presuđeno kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Dubrovniku 13. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Nikša Lučić