Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž-100/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Emer, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, zastupan po punomoćniku odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj:

Pn-1504/2022-18 od 1. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično se usvaja kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Pn-1504/2022-18 od 1. prosinca 2023.:

- potvrđuje pod točkom I. izreke u dijelu gdje je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 6.696,09 eura tekuće od 24. listopada 2018. do isplate te u dijelu troškova parničnog postupka do iznosa od 2.482,95 eura sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2023. do isplate

- preinačava pod točkom I. izreke u dijelu troškova parničnog postupka koji prelaze iznos od 2.482,95 eura do iznosa od 2.669,51 eura te se sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja OT za isplatom troškova parničnog postupka u visini od 186,56 eura sa zateznim kamatama

- preinačava pod točkom II. izreke te se sudi:

Nalaže se tužitelju OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknaditi tuženiku Euroherc osiguranje d.d. OIB: 22694857747, iz Zagreba, ulica grada Vukovara 282, u odnosu na povučeni dio tužbe, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.243,75 eura sa zateznom kamatom počevši od 13. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za 3% poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

II. Nalaže se tužitelju OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknaditi tuženiku Euroherc osiguranje d.d. OIB: 22694857747, iz Zagreba, ulica grada Vukovara 282, trošak žalbenog postupka u iznosu od 156,25 eura u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Pn-1504/2022-18 od 1. prosinca 2023. pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 6.696,09 eura sa zateznim kamatama tekućim od 24. listopada 2018. do isplate te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.669,51 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2023. do isplate. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude u dijelu točke I. izreke koji se odnosi na dosudu zateznih kamata za razdoblje od 24. listopada 2018. do 31. siječnja 2020., u dijelu koji se odnosi na dosuđene troškove parničnog postupka tužitelju te u cijelosti u odnosu na točku II. izreke presude gdje je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova postupka, pravovremeno žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP) s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana i djelomično neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostatak zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje u žalbi činjenično upire tuženik. No u konkretnom slučaju materijalno pravo je pogrešno primijenjeno u pogledu troškova postupka vezano za djelomično povlačenje tužbe.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom štete. Tužitelj prvotnom tužbom potražuje isplatu ukupnog iznosa od 200.000,00 kuna (26.544,54 eura), a konačno uređenim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 12.005,00 eura (90.451,67 kuna) umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 5.308,91 eura (40.000,00 kuna) tj. potražuje daljnju razliku u iznosu od 6.696,09 eura (50.451,67 kuna).

7. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud obvezuje tuženika na isplatu štete u iznosu od 6.696,09 eura sa zateznom kamatom od 24. listopada 2018. do isplate.

8. Tijekom postupka prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje:

- da se 23. lipnja 2018. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo registracijske oznake [registarska oznaka], a koje je na dan štetnog događaja imalo sklopljenu policu osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika;

- da je u štetnom događaju tužitelj zadobio ozljede;

- da se tužitelj obratio tuženiku odštetnim zahtjevom 23. listopada 2018.;

- da je tuženik 27. lipnja 2022. isplatio tužitelju iznos od 40.000,00 kuna;

- da je liječenje tužitelja završeno 31. siječnja 2020.;

- da nije osnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika.

9. Pobijajući odluku suda prvog stupnja tuženik u žalbi navodi kako je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio zatezne kamate počevši od 24. listopada 2018. obzirom je liječenje tužitelja završeno 31. siječnja 2020. Točno je da je tužitelj podnio odštetni zahtjev 23. listopada 2018., ali tuženik nije mogao doći u zakašnjenje obzirom je liječenje tužitelja završeno 31. siječnja 2020. Nadalje, prvostupanjski sud nije pravilno primijenio niti odredbe članka 158. ZPP-a jer tuženiku nije dosudio troškove parničnog postupka u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva za sve radnje do trenutka povlačenja i to u visini od 250 bodova za sastav odgovora na tužbu te pristup na ročišta od 6. ožujka 2023. i 20. travnja 2023. uvećano za PDV. Također prvostupanjski sud je neosnovano tužitelju priznao trošak podneska od 21. ožujka 2023. u visini od 100 bodova iako se ne radi o obrazloženom podnesku, a također priznao mu je neosnovano trošak sastava odštetnog zahtjeva. Nadalje, prvostupanjski sud tužitelju je priznao troškove prema vrijednosti boda u iznosu od 15,00 kuna i za one radnje koje su poduzete kada je vrijednost jednog boda iznosila 10,00 kuna.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio zateznu kamatu počevši od 24. listopada 2018. Naime, pravilno je prvostupanjski sud tužitelju dosudio zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice i to počevši od 24. listopada 2018. do isplate. Ovo stoga jer je tužitelj 23. listopada 2018. podnio odštetni zahtjev tuženiku, a koja činjenica je među strankama nesporna. Člankom 12. stavak 1. točka 1. i 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. nastavno: ZOOP) propisano je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Stavkom 4. navedenog članka propisano je da u slučaju neizvršavanja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku iz stavka 1. navedenog članka, oštećena osoba ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Tijekom postupka prvostupanjski sud utvrdio je kako tuženik nije izvršio u propisanom roku od 60 dana od primitka odštetnog zahtjeva, isplatu naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete. Stoga sukladno navedenoj odredbi tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata na dužni iznos naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Navedeno shvaćanje tuženika prema kojem zatezne kamate teku od dana završetka liječenja odnosno kojim se poistovjećuje pojam završenog liječenja s nastankom štete protivan je kako odredbi članka 12. točka 4. ZOOP-a tako i pravnom shvaćanju izraženom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-373/2022. od 29. studenog 2022., Rev-1056/2017. i dr. Stoga je u navedenom dijelu odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska odluka kako je to navedeno u izreci ove presude.

11. Neosnovan je i žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud tužitelju neosnovano priznao trošak sastava odštetnog zahtjeva jer isti nije bio nužan za vođenje parničnog postupka. Naime, prvostupanjski sud je opravdano priznao tužitelju naknadu troška za sastav odštetnog zahtjeva jer je, sukladno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a, navedeni trošak bio nužan i opravdan. Ovo stoga jer od primitka odštetnog zahtjeva nastaje obveza tuženika očitovati se na isti te obrazložiti ponudu za naknadu štete odnosno isplatiti u cijelosti ili djelomično štetu, a sve sukladno odredbi članka 12. stavak 1. ZOOP-a te od dana podnošenja zahtjeva tužitelji imaju pravo na isplatu zateznih kamata sukladno članku 12. stavak 4. ZOOP- a.

12. Neosnovan je i žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kada je tužitelju za sve radnje dosudio naknadu u visini od 1,99 eura (15,00 kuna) za jedan bod. Naime, tarifnim brojem člankom 48. stavak 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, nastavno: Tarifa) propisano je kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troška zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka. Ovakav stav iskazan je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-562/2024-2 od 7. svibnja 2024. Dakle, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno primijenio navedenu Tarifu i vrijednost boda od 1,99 eura odnosno 15,00 kuna sukladno Tbr. 50. navedene Tarife.

12.1. Stoga je u navedenom dijelu sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a potvrđena prvostupanjska presuda.

13. Osnovan je žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud neosnovano priznao tužitelju naknadu u visini od 100 bodova za sastav podneska od 21. ožujka 2023. godine. Naime, navedenim podneskom tužitelj je dostavio dokaz o uplati predujma za provođenje vještačenja te liječničku potvrdu da isti prije predmetne nezgode nije imao istih ili sličnih povreda. Dakle, ne radi se o obrazloženom podnesku već o tzv. ostalim podnescima za koje se priznaje naknada u visini od 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., a što u konkretnom slučaju iznosi 25 bodova, sve sukladno Tbr. 8. točka 3. Tarife obzirom na vrijednost 1 boda od 1,99 eura sukladno Tbr. 50. te obračuna PDV sukladno Tbr. 42. Tarife. Ovdje se posebno napominje kako je tužitelj bio obvezan rješenjem od 06. ožujka 2023. godine na dostavu navedene potvrde (točka V navedenog rješenja). Dakle, tužitelj je postupio po rješenju suda obzirom je bio obvezan na dostavu potvrde. Stoga je u navedenom dijelu prihvaćena žalba tuženika i preinačena odluka prvostupanjskog suda u dijelu dosude troškova postupka tužitelju na način da je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka koji prelaze iznos od 2.482,95 eura do iznosa od 2.669,51 eura tj. odbijen je za iznos od 186,56 eura sa zateznim kamatama jer se radi o podnesku za koji se priznaje naknada po Tbr. 8. točka 3. Tarife, dok je do iznosa od 2.482,95 eura potvrđena presuda prvostupanjskog suda.

14. Osnovan je žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u odnosu na povučeni dio tužbe.

14.1. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a. U konkretnom slučaju tužitelj je prvotno tužbom vrijednost predmeta spora označio u iznosu od 200.000,00 kuna. Nakon što je tuženik isplatio nesporan dio u visini od 40.000,00 kuna, tužitelj je podneskom od 30. kolovoza 2022. (list 59-61 spisa) djelomično povukao tužbu za iznos od 40.000,00 kuna obzirom je tuženik djelomično udovoljio zahtjevu tužitelja. Podneskom od 02. listopada 2023. (list 90-91 spisa) tužitelj je potraživao isplatu iznosa od 6.696,09 eura odnosno 50.451,67 kuna, čime je tužitelj ponovno djelomično povukao tužbe time da do navedenog povlačenje nije došlo na način da je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja. S djelomičnim povlačenjem tužbe tuženik se suglasio. Zbog navedeno djelomičnog povlačenja tuže od 02. listopada 2023. godine došlo je i do promjene razreda odvjetničke tarife. Naime, nakon što je tužitelj djelomično povukao tužbu za iznos od 40.000,00 kuna, vrijednost predmeta spora iznosila je 160.000,00 kuna time da osnovica za priznanje naknade za poduzete radnje, obzirom na vrijednost predmeta spora od 160.000,00 kuna, iznosi 250 bodova sukladno Tbr. 7. Tarife. Nakon što je tužitelj djelomično povukao tužbu i potraživao isplatu iznosa od 50.451,67 kuna, isti je promijenio i razred odvjetničke tarife prema kojem je, obzirom na označenu vrijednost, osnovica za priznanje naknada za poduzete radnje određena u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 7. Tarife.

14.2. Kako je tužitelj djelomično povukao tužbu za iznos od 109.548,33 kune (160.000,00 – 50.451,67) to navedeni iznos za koji je tužba povučena pripada različitom razredu odvjetničke tarife u odnosu na iznos za koji je nastavljen daljnji parnični postupak (50.451,67 kuna odnosno 6.696,09 eura). Budući da u ovoj pravnoj stvari do smanjenja tužbenog zahtjeva podneskom od 02. listopada 2023. nije došlo nakon djelomičnog udovoljenja zahtjevu tužitelja, to tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na djelomično povučenu tužbu za radnje poduzete do djelomičnog povlačenja, a sve temeljem članka 158. stavak 1. ZPP-a. Stoga je tuženiku priznata naknada za sastav odgovora na tužbu u visini od 250 bodova temeljem Tbr. 8. toč. 1 Tarife, za pristup na ročište od 06. ožujka 2023. priznato je 250 bodova temeljem Tbr. 9. točka 1. Tarife, obzirom na vrijednost 1 boda u iznosu od 1,99 eura (15 kuna) temeljem Tbr. 50, te obračunat PDV temeljem Tbr. 42. Tarife odnosno tuženiku je priznata naknada u ukupnom iznosu od 1.243,75 eura sa zateznim kamatama od donošenja ove odluke temeljem članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – dalje u tekstu: ZOO).

14.3. Tuženiku nije priznat trošak ročišta od 20. travnja 2023. jer takvo ročište nije niti održano.

15. Stoga je u navedenom dijelu sukladno članku 373. točka 3. ZPP-a preinačena prvostupanjska presuda.

16. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a u svezi s člankom 154. stavak 2. ZPP-a. Naime, tuženiku je priznata naknada troška za sastav žalbe u ukupnom iznosu od 156,25 eura. Kako je tuženik povodom žalbe uspio u odnosu na troškove parničnog postupka ali ne i u odnosu na osporavanje tijeka zatezne kamate, to je tuženik u žalbenom postupku uspio s 50% te je stoga tuženiku za sastav žalbe priznata naknada u visini od 62,5 bodova sukladno Tbr. 10. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23 – nastavno Tarifa/23) obzirom na vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 eura sukladno Tbr. 54. Tarife/23 te obračunat PDV sukladno Tbr. 46. Tarife/23. Tuženik nije potraživao zateznu kamatu na trošak sastava žalbe.

16.1. Tuženiku nije priznat trošak pristojbe za žalbu obzirom tuženik nije dostavio dokaz da je platio pristojbu na žalbu time da interni nalog tuženika nije dokaz za uplatu sudske pristojbe već samo predstavlja internu korespondenciju tuženika.

17. Stoga je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tuženika na naknadom troškova žalbenog postupka.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 13. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak