Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

Poslovni broj P-446/2022-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužiteljice ĐB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Leopoldini Špicer, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika KB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasni Špiranović, odvjetnici iz Slavonskog Broda radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 7. siječnja 2025. u nazočnosti tužiteljice uz punomoćnicu i tuženika uz punomoćnicu, a presude javno objavljene dana 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužiteljici ĐB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 7.200,00 EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. srpnja 2021. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 1.305,62 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu u kojoj navodi kako je kćerka i jedina nasljednica pokojnog ŠB rođenog **.**.1930., a umrlog **.**.2022., s posljednjim prebivalištem u [adresa]. Pokojni ŠB, otac tužiteljice, pozajmio je dana 1. rujna 2019. godine tuženiku iznos od 7.700,00 EUR-a, o čemu je sastavljena pisana izjava zajmoprimca. Po pozivu pok. ŠB upućenog tuženiku u mjesecu srpnju 2021. godine da vrati pozajmljeni iznos, tuženik je izvršio djelomični povrat zajma dana 23. srpnja 2021. godine u iznosu od 500,00 EUR-a, te je ostao u obvezi vratiti preostalih 7.200,00 EUR-a. Zajmodavac pokojni ŠB preminuo je dana 10. lipnja 2022. godine, do kada mu tuženik nije vratio preostali iznos duga. Temeljem članka 5. stavka 3. Zakona o nasljeđivanju ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti. Tko je naslijedio ostavitelja, njegov je sveopći pravni sljednik (članak 5. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju). Člankom 129. Zakona o nasljeđivanju propisano je da u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo (stavak 1.). U istom času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika, ako što drugo ne proizlazi iz njihove pravne naravi (stavak 2.). Nasljednik trajno ostaje nasljednikom, osim ako se valjano ne odrekne svoga nasljednog prava (stavak 3.). Slijedom navedenog, kako tuženik, kao zajmoprimac nije vratio u cijelosti pozajmljeni iznos, te s obzirom na činjenicu smrti zajmodavca i činjenicu da je tužiteljica njegova jedina nasljednica, predlaže da se tužbeni zahtjev usvoji.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u svim točkama. Navodi kako je tužba netočna u djelu koji se odnosi da je tuženi ostao u obvezi vratiti preostalih 7.200 EUR-a, jer je svoju obvezu u cijelosti otplatio. Zajmodavcu pokojnom ŠB u više je navrata davao gotov novac kako bi svoju obvezu otplatio. Davanja su bila i u 2019.g., 2020.g., 2021.g. kao i 2022.g. Samo jedan od mnogih povrata je bio navedenog datuma 23.07.2021.g. Davanja su bila u iznosima od 100 EUR-a, 200 EUR-a ili 500 EUR-a. Sve navedeno je bilo u potpunosti nesporno do pokretanja tužbe od strane nasljednika zajmodavca pokojnog ŠB. Stoga predlaže tužbu odbiti. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, te ju obvezati na naknadu troškova postupka tuženiku. Ističe i prigovor zastare.

3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za povrat iznosa od 7.200,00 EUR-a od tuženika na ime duga koji je isti posudio od oca tužiteljice. Među strankama je nesporno da je tuženik posudio novac od oca tužiteljice i to iznos od 7.700,00 EUR-a i da je vraćen iznos od 500,00 EUR. Dakle, sporno je da li je vraćen preostali iznos od 7.200,00 EUR, prema tome sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao isprave priložene uz tužbu i to izjavu od 1. rujna 2019. godine, rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Ruže Medunić broj: O-1123/2022-4 od 8. srpnja 2022., potvrdu MUP-a od 25. travnja 2023., Rješenje ostavitelja Javnog bilježnika Ruže Medunić O-1123/2022-6 od 25. travnja 2023., ugovor o međusobnim pravima i obvezama o smještaju starije i nemoćne osobe od 1. rujna 2021., saslušana je tužiteljica, tuženik, te su saslušani svjedoci CB, ŽB i NB.

5. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

6. Uvidom u izjavu od 1. rujna 2019. godine utvrđeno je kako je u istoj navedeno da je KB posudio 7.700,00 eura od ŠB, te je izjava potpisana od strane navedenih osoba.

7. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Ruže Medunić broj: O- 1123/2022-4 od 8. srpnja 2022. utvrđeno je kako je iza pokojnog ŠB umrlog **.**.2022. njegovom nasljednicom proglašena ĐB u cijelosti.

8. Uvidom u rješenje Javnog bilježnika Ruže Medunić broj: O-1123/2022-6 od 25. travnja 2023. utvrđeno je kako je iza pokojnog ŠB umrlog **.**.2022. njegovom nasljednicom proglašena ĐB u cijelosti i to na naknadno pronađenoj imovini tj. na pravima u kojima je navedeno i pravo na točno neutvrđen iznos novčanih potraživanja od KB.

9. Tužiteljica je u svom iskazu pred sudom navela kako je ŠB bio njezin otac i poznato joj je da je posudio tuženiku 7.700,00 eura i to 2019. godine. Njezin otac je inače pomagao ljudima i znao im je posuđivati novac. O posudbi novca vodio je evidenciju u svom rokovniku. Budući da se KB nije javljao niti vraćao novac kako je dogovoreno, nakon što ga je pozvala on je došao i 2021. u srpnju vratio 500,00 eura njezinom ocu. Otac je umro u lipnju 2022. Ona nije živjela sa svojim oce, on je živio 6 do 7 km udaljen, međutim svaki dan ga je posjećivala i više puta na dan. Nije bila prisutna kada je otac dao novac KB, međutim otac je pričao o tome, ostavio je rokovnik u kojem je imao evidenciju gdje bi naznačio kada bi netko vratio novac. On je pričao o tome da mu je tuženik još uvijek dužan, vozila ga je do tuženikove kuće, a s nama je bio i njezin sin NB. Osim iznosa od 500,00 eura KB nije vratio više ništa. Isto tako zvala je KB u srpnju ove godine i pitala ga u svezi njegovih navoda iz odgovora na tužbu. On je rekao da se morao nekako braniti i da će doći da se dogovorimo oko povrata novca. Navela je kako je otac u rokovniku evidentirao kada bi netko vratio dug, napisao, križao ili napisao dug je vraćen, te je povrat od 500,00 eura koji je KB vratio ocu evidentiran u rokovniku.

10. Tuženik u svom iskazu pred sudom naveo je kako je od ŠB pozajmio iznos od oko 7.300,00 eura i to je bilo 2019. u [adresa] u njegovoj kući, te su bili sami. Navedeni novac mu je vraćao na rate kako je bio u mogućnosti i to u više navrata po 100,200 ili 500,00 eura. Koliko se može sjetiti misli da je krajem 2021. u [adresa] vratio zadnju ratu i tada u cijelosti riješio dug. To se događalo u njegovoj kući, a njegova supruga je bila većinom prisutna. ĆB je imao bilježnicu u koju je zapisao da mu je dao novac i on je to tada potpisao, a potpisivao bi svaki put kada bi mu vratio određeni iznos.

11. U postupku je kao svjedok saslušana CB koja je navela kako je njezin suprug KB posudio 2019.g. od ŠB iznos od 7.700,00 eura. Ona bila prisutna kada je g. ŠB dao taj novac suprugu, ali zna da se to dogodilo u kući g. ŠB. Poznato joj je da su napisali neki ugovor, međutim nije bilo roka za povrat. Njezin suprug i ona vraćali su novac svaki mjesec i to u iznosima od 100,00, 200,00 i 500,00 eura. Vraćali su dug svaki mjesec i to do 1. mjeseca 2022. Ne može reći da je svaki put išla sa suprugom kada bi on davao novac ŠB, sjeća se da bi svaki put na listu papira suprug potpisao koji bi iznos vratio. Opisala bi to kao dvolisnica, papir koji je bio samo umetnut u bilježnicu. Koliko je njoj poznato cijeli dug je vraćen. Njezin suprug radi i inozemstvu od 2021., a kući dolazi za Božić, Uskrs i godišnji odmor na ljeto. Na poseban upit da li je još netko osim nje i supruga bio prisutan prilikom povrata novca i da li je ikada tamo srela gđu. ĐB, izjavila je kako nitko drugi nije bio prisutan i nije ju nikad srela. Na poseban upit punomoćnice tužiteljice koji iznos je vraćen u 1. mj. 2022. i u kojim apoenima, navela je da je vraćeno 200,00 eura i to jedna novčanica od 100,00 eura i dvije po 50,00 eura.

12. U postupku je kao svjedok saslušan ŽB koji je u svom iskazu naveo kako mu je poznato da je njegov otac KB posudio od g. ŠB oko 7.700,00 eura i zna da su otac i majka svaki mjesec vraćali po 100,00 ili 200,00 eura g. ŠB. Oni su pričali o tome i to mu je tako poznato, a on ih je vidio kada bi zajedno išli i odlazili od kuće kako bi vratili novac g. ŠB. Sjeća se da su početkom 2022.g. vratili zadnji iznos duga jer su rekli da je dug vraćen u cijelosti.

13. U postupku je kao svjedok saslušan NB koji je naveo kako je on unuk ĆB te iako živi u [adresa] dok je djed bio živ dva puta mjesečno bi dolazio u [adresa] i zajedno sa svojom mamom pomagao u održavanju njegovog imanja. Upoznat je sa svim potraživanjima koje je djed imao zadnjih godina života i poznato mu je da je djed posudio tuženiku iznos od 7.700,00 eura. Dok je i djed bio živ par puta su bili kod njega u kući kako bi tuženik vratio posuđeni iznos, međutim nisu ga nikada zatekli kod kuće. Jedanput kad su bili u dvorištu njegove kuće zatekli su tuženika te je djed predložio da prebiju račun s nekim strojevima koje je imao u dvorištu. Međutim, to je sve bilo pod kreditom kako je naveo tuženik te to nije bilo moguće. Postignut je usmeni dogovor da će dug donositi u ratama, pa je tako tuženik u srpnju 2021.g. djedu donio iznos od 500,00 eura. Osim toga nije više bilo otplata duga. Njemu je ovo poznato od djeda jer je on usmeno to sve ispričao. Također djed je vodio pisanu evidenciju te je tako i naznačeno u istoj. Nakon toga djed je od 1. rujna 2021. pa do svoje smrti boravio u Domu. Nakon djedove smrti njegova mama i on su pokušavali doći do tuženika, njegov broj telefona koji su imali nije bio aktivan, a jedanput kada su došli do njih, njegov sin dao je broj od svoje majke tj. supruge KB, međutim kada samo nazvali taj broj, niti on nije bio u funkciji. Nakon toga odlučili su mama i on za podnošenje tužbe radi povrata duga od tuženika. Djeda je posjećivao u domu i razgovarao s njim, a on je uvijek bio psihički priseban i svjestan svega do zadnjeg dana. Djed je uvijek bio za dogovor i bio je dobar s tuženikom, htio mu je pomoći i u vezi njegovog posla, bio je strpljiv i čekao je da mu vrati dug, pa tako i mama i ja poslije, te zato djed nije podnosio tužbu protiv tuženika.

14. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice i svjedoka NB kao istinit i vjerodostojan, u skladu s priloženim materijalnim dokazima. Naime, navodi tužiteljice i svjedoka su suglasni i uvjerljivi, posebice u dijelu da su isti u više navrata išli do tuženika kako bi isti vratio dugovanje.

15. Iskazu tuženika i svjedoka UB i GB sud ne poklanja vjeru u dijelu u kojem navode kako su vraćali iznos duga svaki mjesec u ratama, te da je zadnja rata vraćena. Naime, iskazi svjedokinje UB i tuženika nisu suglasni u djelu kada je zadnja rata vraćena, naime, CB u svom iskazu navodi kako je zadnja rata vraćena u siječnju 2022., dok tuženik navodi kako je vraćena krajem 2021. godine. Međutim, iz iskaza svjedoka NB, kao i iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je ŠB bio u domu za stare i nemoćne osobe od rujna 2021. do smrti.tj. do lipnja 2022., a što potvrđuje i ugovor o međusobnim pravima i obvezama o smještaju starije i nemoćne osobe od 1. rujna 2021. Nadalje, prema iskazu tuženika, kao i svjedoka UB i GB tuženik je radio na terenu u inozemstvu od 2021. godine, stoga su navodi da je dug vraćao svaki mjesec u različitim iznosima neuvjerljiv, budući da je isti radio na terenu. Nadalje, prema iskazu tužiteljice i ĐBAH bi zabilježio svaki put kada bi mu dug ili dio duga bio vraćen, te je tako u prilozima tužbi na stranci 5 spisa preslika iz bilježnice ŠB gdje je zabilježeno dana **.**.2021. KB dao 500 EUR. Drugih bilješki o eventualnim drugim ratama vraćanja duga nema. Obzirom na navedeno, sud je ocijenio kako iskazi tuženika i svjedokinje UB nisu uvjerljivi.

16. Prema čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) propisano je da ugovorom o zajmu se obvezuje zajmodavac da će predati zajmoprimcu određeni iznos novaca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće, proizlazi da ugovor o zajmu nastaje kada se stranke sporazumiju o bitnim sastojcima ugovora i to određenom iznosu novca koji se zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu i vremenu trajanja zajma, a što su u ovom konkretnom slučaju tuženik i prednik tužiteljice ĆB, tj. stranke ugovora i učinile.

17. Prema odredbi članka 129. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN) u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo, a prema odredbi stavka 2. toga članka u istom času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika, ako što drugo ne proizlazi iz njihove pravne naravi. Kako iz rješenja o nasljeđivanju proizlazi kako je tužiteljica nasljednica ŠB, koji je bio stranka ugovora o zajmu s tuženikom, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan i naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 7.200,00 EUR.

18. Tuženik je istaknuo prigovor zastare, a koji ovaj sud smatra neosnovanim. Naime, u konkretnom slučaju se primjenjuje čl. 225. ZOO prema kojem tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a navedeni rok u svakom slučaju nije istekao, niti od dana sklapanja ugovora o zajmu od 1. rujna 2019. do dana podnošenja tužbe ( 17. kolovoza 2022.), kao niti od dana dospjelosti obveze tj, od 24. srpnja 2021.

19. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Prema čl. 183. ZOO dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, a ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze. Iz iskaza tužiteljice kao i svjedoka NB utvrđeno je kako je prednik tužiteljice ŠB tuženika pozvao na ispunjenje duga u mjesecu srpnju 2021. godine, te kako je tuženik 23. srpnja 2021. vratio iznos duga od 500,00 EUR-a, stoga od idućeg dana, tj. od 24. srpnja 2021. tuženik je u zakašnjenju za preostali iznos duga od 7.200,00 EUR, jer nije vratio cjelokupni dug, a od kojeg datuma je i određen tijek zakonske zatezne kamate.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužiteljica je uspjela u cijelosti s tužbenim zahtjevom, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Troškovi postupka odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, troškovniku punomoćnika i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" br. 138/2023) Stoga je sud kao opravdan tužiteljici priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima od 5 lipnja 2024., 14. prosinca 2024. i 7. siječnja 2024. po 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, dakle ukupno 600,00 EUR, ročište za objavu presude po Tbr. 9. toč. 3. Tarife u iznosu od 100,00 EUR, trošak sastava podneska od 30. prosinca 2024. u iznosu od 50,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. t. 4. Tarife, PDV 237,50,00 EUR, trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 118,12 EUR. Tužiteljici je dakle priznat trošak od ukupno 1.305,62 EUR.

Trošak pristojbe na presudu u iznosu od nije priznat budući da isti nije niti plaćen. Tužiteljici nije priznat trošak sastava obrazloženog podneska od 30. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, budući da se ne radi o obrazloženom podnesku, već se istim podneskom samo dostavlja ugovor.

Slijedom svega naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod,13. veljače 2025.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljica po punomoćnici Leopoldini Špicer, odvjetnici iz Slavonskog Broda 2. Tuženik po punomoćniku Jasni Špiranović, odvjetnici iz Slavonskog Broda