Poslovni broj: Usž-41/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-222/24-5 od 25. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-222/24-5 od 25. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).
2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda kojom rješenje osporava iz svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi u bitnome da je podnijela tužbu radi šutnje uprave jer tuženik nije u zakonskom roku postupio po prigovoru kojeg je podnijela protiv Gradskog ureda Grada Zagreba donesenog na temelju Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba” 10/22. - Odluka/22.) odnosno pozivanjem na Odluku o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba” 10/18., 20/21., 29/21. i 25/22. - dalje: Odluka/18.). Ističe da je sporno pitanje je li šutnja uprave po prigovoru nastupila nakon proteka roka od osam dana sukladno članku 122. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP). Ističe da je sud odbacio tužbu pozivajući se na članak 46. stavak 1. točku 1. ZUS-a s obrazloženjem da, neovisno o tome što je propisani pravni lijek protiv pojedinačne odluke u općem aktu nazvan prigovorom, imajući na umu članak 12. stavke 1. i 3. ZUP-a, ne dolazi do primjene članka 122. ZUP-a. Smatra da je sud zanemario činjenicu da je pravni lijek prigovor propisan člankom 10. Odluke/18. Navodi da se sud poziva na stajalište iz ovosudnog rješenja poslovni broj: Usž-1061/2024-3 od 11. rujna 20224. koje je doneseno u identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Ističe da je shvaćanje suda posljedica pogreške u logičkom zaključivanju, a posljedično tome sud pogrešno primjenjuje ZUS. Smatra da ima pravo pristupa sudu sukladno članku 122. stavku 4. ZUP-a jer se radi o rješenju o prigovoru na koje ima pravo žalbe. Ističe da je nejasno kako je moguće da bi o prigovoru iz članka 10. Odluke/18. bio nadležan rješavati čelnik tijela kako je propisano člankom 122. stavkom 1. ZUP-a, a da se ne primjenjuje rok za rješavanje istog propisan člankom 122. stavkom 3. ZUP-a. Poziva se na odluku ovog Suda, poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. i shvaćanje prema kojem se radi o upravnim aktima (zaključak ili rješenje kojima se odlučivalo o novčanoj pomoći). Nadalje navodi da je ograničenje djelotvornog pravnog lijeka prigovora propisanog člankom 10. Odluke/18. očito. Poziva se na članak 16. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) u vezi s ograničavanjem sloboda i prava te zaključuje da ustavnopravna opravdanost propisanih ograničenja postoji samo ako se pokaže da se zakonskim mjerama nastoji ostvariti neki legitimni cilj u javnom ili općem interesu, a u konkretnom slučaju ne postoji opravdanost ograničenja, već ono proizlazi iz shvaćanja suda koji se poziva na shvaćanje Visokog upravnog suda. Upućuje na članak 6. ZUP-a. Ističe da nije razmjerno ograničenje u okolnostima u kojima je pravo prema članku 10. Odluke/18. uložiti prigovor u iznimno kratkom roku od osam dana, a pravo na žalbu, sukladno članku 105. ZUP-a je petnaest dana. Poziva se na članke 121. i 122. ZUP-a te smatra da je shvaćanje suda proizvoljno i arbitrarno, da je sud pridonio stvaranju procesne neravnoteže u korist tijela javne vlasti Grada Zagreba odnosno tuženika na štetu tužiteljice. Prigovara pozivanju suda na ovosudno rješenje poslovni broj: Usž- 1061/2024 jer kad je tužba bila podnesena Visoki upravni sud nije imao takvo pravno shvaćanje. Navodi shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske, predmete Europskog suda za ljudska prava te Suda Europske unije u vezi s primjenom sudske prakse te navodi i ovosudni predmet poslovni broj: Usoz-254/2023 i shvaćanje iz istog. Prigovara točki II. izreke prvostupanjskog rješenja u vezi s troškovima spora. Traži trošak za sastav žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući rješenje Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a u vezi s člankom 128. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
6. Prvostupanjski sud je, utvrdivši da je tužiteljica podnijela tužbu zbog propuštanja donošenja odluke u propisanom roku o njezinom prigovoru izjavljenom protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-014/2990, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-3 od 7. studenoga 2023., tužbu odbacio kao prijevremenu na temelju članka 46. stavka 1. točke 1. ZUS-a. Sud se u obrazloženju pozvao i na ovosudne odluke poslovnih brojeva: Usž-1061/2024 od 11. rujna 2024., Usž-2326/24 od 12. rujna 2024. i Usž-2644/24 od 12. rujna 2024.
7. Prema članku 40. stavku 2. ZUS-a, pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba se sudu podnosi najranije osam dana nakon proteka propisanog roka.
8. Člankom 10. stavkom 1. Odluke/18. propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove Odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta preko nadležnog gradskog upravnog tijela.
9. Rok za donošenje odluke o izjavljenom pravnom lijeku protiv prvostupanjskog rješenja (pojedinačne odluke) propisan je člankom 121. ZUP-a, prema kojem je drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi (pravnom lijeku) izjavljenoj protiv rješenja dužno donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok.
10. U konkretnoj upravnoj stvari uređenoj općim aktom (status i pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja) nadležno prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje kojim je odlučeno o pravu i pravnom interesu stranke, a koje se prema pravnom shvaćanju ovoga Suda izraženom u presudi poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023., potvrđenoj odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1744/2023 od 14. studenoga 2023., smatra pojedinačnom odlukom (upravnim aktom). Stoga se ne radi niti o jednoj od situacija u kojima ZUP kao pravni lijek propisuje prigovor, odnosno o situaciji iz članka 42. (inicijativa za pokretanje postupka po službenoj dužnosti), članka 155. ZUP-a (traženje obavijesti o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanje ili zaštite prava i pravnog interesa zainteresirane osobe u određenoj upravnoj stvari), članka 156. ZUP-a (zaštita od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela) niti članaka 157. i 158. ZUP-a (zaštita od postupanja pružatelja javnih usluga), kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud u osporenom rješenju.
11. S obzirom na navedeno, suprotno mišljenju tužiteljice, neovisno o tome što je propisani pravni lijek protiv predmetne pojedinačne odluke u općem aktu nazvan prigovorom, a imajući na umu članak 12. stavak 1. i stavak 3. ZUP-a, ne dolazi do primjene članka 122. ZUP-a. Naime, prema članku 12. stavku 1. ZUP-a protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku, stranka ima pravo žalbe, ako zakonom nije drukčije propisano. Budući da u konkretnom slučaju zakonom nije drugačije propisano, ne dolazi do primjene članka 122. stavka 3. ZUP-a, pa javnopravno tijelo za odlučivanje (gradonačelnik) nema obvezu o izjavljenom prigovoru odlučiti u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora.
12. Stoga prema ocjeni ovoga Suda, u vrijeme podnošenja tužbe nisu bile ispunjene procesne pretpostavke za njezino podnošenje jer nije protekao rok za odlučivanje o prigovoru tužiteljice propisan člankom 121. ZUP-a, pa je predmetna tužba zbog propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o redovitom pravnom lijeku (tužba zbog šutnje uprave) podnesena prije isteka roka propisanog člankom 40. stavkom 2. ZUS-a.
13. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o predmetnoj tužbi zauzeo pravilno pravno shvaćanje te stoga navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke ovog Suda.
14. Kako je žalba odbijena, tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
15. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a u vezi s člankom 128. ZUS-a te člankom 147. stavkom 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 13. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković
