REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U OSIJEKU

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž R-216/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću kojeg čine predsjednica vijeća, sutkinja Krunoslava Dropulić, sudac izvjestitelj o stanju predmeta i član vijeća, Tomislav Šimić, te članica vijeća, sutkinja Štefica Bukvić, u pravnoj stvari tužiteljice CI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa Marko Pleš, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d.-a, OIB: 75665455333, Zagreb, Planinska ulica 13a, kojeg zastupa Marko Rašica, odvjetnik u OD Rašica & partneri, d.o.o., Zagreb, radi nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnoga suda u Zagrebu Pr-16089/2021-40 od 25. lipnja 2024., u sjednici vijeća 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Tužiteljičina žalba se odbija i potvrđuje presuda Općinskog radnoga suda u Zagrebu Pr-16089/2021-40 od 25. lipnja 2024.

Obrazloženje

Predmet spora:

1.

Tužiteljica tužbom traži utvrditi nedopuštenom i nezakonitom Odluku tuženika od 20. srpnja 2021. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici zaposlenoj na radnom mjestu „Regionalne koordinatorice bankoosiguranja“, te da radni odnos nije prestao, kao i da sud naloži tuženiku vratiti je na to radno mjesto u roku 15 dana i u istom roku joj naknaditi troškove parničnog postupka.

Odluka prvostupanjskog suda:

2.

Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio i naložio tužiteljici u roku 15 dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 500,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, kako je to naznačeno u izreci prvostupanjske presude, svoju odluku temeljeći na utvrđenjima:

- da je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o radu 1. ožujka 2018., izmijenjen aneksom od 29. listopada 2018., a temeljem kojeg ugovora i aneksa je obavljala poslove radnog mjesta regionalne koordinatorice bankoosiguranja,

- da je 14. srpnja 2021. tijekom akcije USKOK-a i PNUSKOK-a tužiteljica uhićena zbog osnovane sumnje da je počinila koruptivna kaznena djela,

- da je u predmetnim okolnostima objavljena informacija, te je time tuženik došao do saznanja, da je tužiteljica vlasnica i direktorica trgovačkog društva NOTITIA d.o.o. za consulting usluge, Osijek, Ivana Gundulića 36B, OIB [osobni identifikacijski broj], upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u Osijeku pod MBS [matični broj subjekta], a u svezi kojeg društva se ista tereti za počinjenje kaznenih djela,

- da je uvidom u sudski registar Trgovačkog suda u Osijeku tuženik utvrdio da je tužiteljica postala jedina članica društva NOTITIA d.o.o. i jedina direktorica toga društva 2. svibnja 2018., odnosno nakon sklapanja ugovora o radu s tuženikom,

- da se odredbom članka 14. Ugovora tužiteljica obvezala da će sva svoja znanja i sposobnosti staviti na raspolaganje tuženiku kao poslodavcu te se izričito obvezala da neće obavljati niti prihvatiti nikakvo drugo ili dodatno zaposlenje, niti će za tuđi račun obavljati poslovnu djelatnost – ni javno ni prikriveno,

- da se odredbom članka 15. Ugovora tužiteljica obvezala kako bez pisane suglasnosti uprave poslodavca ne smije započeti rad u dopunskom ili ugovornom odnosu s drugim trgovačkim društvima, u drugim oblicima organiziranja, kod drugog poslodavca ili kao trgovac pojedinac, neovisno o tome prima li naknadu za taj rad ili ne,

- da je odredbom članka 16. Ugovora ugovoreno kako radnica ne smije bez prethodnog pisanog odobrenja poslodavca u drugom društvu postati član društva osoba ili društva kapitala, član uprave ili član nadzornog odbora,

- pa je tužiteljica stoga postupila protivno izričitim odredbama Ugovora, zbog čega je poslodavac izgubio povjerenje u tužiteljicu i zbog koje činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Žalbeni razlozi i odgovor na žalbu:

3.

Prvostupanjsku presudu pobija tužiteljica.

3.1.

Tužiteljica kao žalbeni argument navodi da joj je poslodavac, baš zbog činjenice da je uhićena, odnosno lišena slobode 14. srpnja 2021., prije samog izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, morao dati primjereni rok u kojemu bi iznijela svoju obranu, što nije učinio.

3.2.

Tužiteljica dalje navodi da navedena činjenica članstva i zakonskog zastupanja određenog trgovačkog društva nikakvim internim propisima poslodavca, a niti Zakonom o radu nije taksativno i kataloški navedena kao osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa. Isto tako, navedena eventualna povreda nije niti ugovorom o radu i aneksom istoga izrijekom ugovorena kao takva.

3.3.

Tužiteljica navodi da je njezin poslodavac UNIQA OSIGURANJE d.d. - društvo za osiguranje, dok trgovačko društvo NOTITIA d.o.o. nema osiguranje kao registrirani predmet poslovanja. Kako se radi o različitim djelatnostima poslodavca UNIQA OSIGURANJE d.d. i društva NOTITIA d.o.o., ne može se govoriti o povredi zakonske zabrane natjecanja, ako je poslodavac zabranu iz čl. 14. ugovora tretirao kao zakonsku zabranu natjecanja, a ako je poslodavac navedenu navodno osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa pravno tretirao kao ugovornu zabranu natjecanja propisanu odredbom čl. 102. ZoR-a – također je, smatra tužiteljica, takvo obrazloženje i pravna argumentacija poslodavca neutemeljena jer se trgovačko društvo NOTITIA d.o.o. nije nalazilo i ne može se nalaziti u tržišnom natjecanju s poslodavcem.

3.4.

Zaključno u žalbi navodi da tužiteljica CI ni na koji način nije nanijela štetu poslovnom ugledu i reputaciji poslodavca, osobito stoga što svaki pa i ovaj poslodavac, bez obzira kakvom i kolikom reputacijskom riziku bio izložen, mora poštovati načela kaznenog postupka, odnosno mora respektirati tzv. „presumpciju nedužnosti okrivljenika“ koja je određena čl. 3. Zakona o kaznenom postupku.

3.5.

Tužiteljica je predložila žalbenom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu i dosuditi joj trošak parničnog postupka.

3.6.

Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

Ocjena drugostupanjskog suda:

4.

Čl. 365. st. 2. ZPP-a propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

4.1.

Čl. 375. st. 1. ZPP-a propisano je da u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja, a ovaj žalbeni sud ocijenio je sve žalbene navode tužiteljice.

4.2.

Žalba nije osnovana.

4.3.

Prvostupanjski sud nije počinio prethodno citirane apsolutno bitne povrede parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

4.4.

Pravnu osnovu ovog spora i mjerodavno pravo čine odredbe iz čl. 116. st. 1. Zakona o radu (NN 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZoR-a) koji regulira pretpostavke za izvanredno otkazivanje ugovora o radu i čl. 119. st. 2. ZoR-a, koji normira postupak prije otkazivanja.

4.4.1.

Čl. 116. st. 1. ZoR-a propisano je:

Poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

4.4.2.

Čl. 119. st. 2. ZoR-a propisano je:

Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

4.5.

Stoga je zadatak suda odgovoriti na pitanje je li tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koju joj stavlja na teret poslodavac, je li to okolnost, odnosno osobito važna činjenica, zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, je li poslodavac bio dužan tužiteljici omogućiti obranu, i konačno, jesu li postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano od poslodavca očekivati omogućiti iznošenje obrane tužiteljici.

4.6.

Drugostupanjski sud prvo primjećuje da prvostupanjski sud svoju odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva nije zasnovao na tezi da je tužiteljica povrijedila ugovornu zabranu natjecanja iz čl. 102. ZoR-a, a niti se to navodi u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Iako je poslodavac u odluci o otkazu naveo da je tužiteljica prekršila čl. 16. ugovora o radu koji regulira zakonsku zabranu natjecanja, sama činjenica kršenja ove zabrane nije, sama za sebe, pravno odlučna kao takva. Ovo stoga što je tuženik tužiteljici izvanredno otkazao ugovor o radu zbog gubitka povjerenja uzrokovanog kršenjem ugovornih odredaba članaka 14., 15. i 16. Ugovora o radu, a već gubitak povjerenja uzrokovan kršenjem preuzetih obveza iz čl. 14. i 15. Ugovora, predstavlja opravdan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužiteljici, a kad se k tome doda i da je do gubitka povjerenja poslodavca u tužiteljicu došlo i zbog kršenja zakonske zabrane natjecanja, onda se svakako radi o postojanju razloga zbog kojih je tužiteljici opravdano izvanredno otkazan ugovor o radu.

4.7.

U odnosu na žalbeni razlog naveden pod točkom 3.2., treba reći da opravdanost otkaznog razloga, odnosno predstavlja li neki otkazni razlog osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, ili neku drugu osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, a time i opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, procjenjuje sud u svakom pojedinom slučaju.

4.7.1.

Ovdje treba poći od činjenice da je tužiteljica u svom iskazu priznala da je poslodavcu (tuženiku) zatajila da je postala jedina članica i direktorica društva NOTITIA d.o.o.

4.7.2.

Treba poći i od činjenice da je tužiteljica jedina članica i direktorica tog društva postala 2. svibnja 2018., odnosno nakon sklapanja Ugovora s tuženikom, kojim je preuzela obveze ugovorene člancima 14., 15. i 16.

4.7.3.

Tužiteljica u svom iskazu ne poriče da je prekršila ugovorom preuzete obveze, već svoju odgovornost nastoji ublažiti, iskazujući da ugovor nije pročitala, ali priznaje da je potpisivanjem ugovora preuzela navedene obveze.

4.7.4.

Nadalje, treba poći i od činjenice da je tužiteljica svoje ugovorne obveze prekršila svega dva mjeseca nakon potpisivanja ugovora o radu 1. ožujka 2018.

4.7.5.

Treba uzeti u obzir da je tužiteljica, prema vlastitom priznanju, svoje članstvo u trgovačkom društvu i to je da je direktorica društva Notitia d.o.o., godinama tajila poslodavcu i da je poslodavac za to saznao tek kada je tužiteljica uhićena u akciji Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, u srpnju 2021., kada je navedena informacija objavljena u medijima.

4.7.5.1. Dakle, tužiteljica je godinama skrivala poslodavcu da je svjesno i namjerno prekršila ugovorne obveze i to svega dva mjeseca nakon što se tužiteljica obvezala pridržavati ugovorom preuzetih obveza.

4.7.6.

Drugim riječima, tužiteljica je postupala suprotno propisu iz članka 9. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO-a), koji navodi da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje (načelo pacta sunt servanda).

4.7.7.

Tužiteljica je ujedno povrijedila i načelo savjesnosti i poštenja sadržano u članku 4. ZOO-a koje ju je obvezivalo da se u ostvarivanju prava i obveza iz tog odnosa obveza (in concreto, obveza iz članka 14., 15. i 16. ugovora o radu) pridržava načela savjesnosti i poštenja.

4.7.8.

Tužiteljica je bila nesavjesni i nepošteni ugovaratelj iz razloga navedenih pod 4.7.1. do 4.7.6. i upravo zbog toga nije bilo za očekivati od poslodavca, tužiteljici, prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu omogućiti obranu. Ovo tim više kada je poslodavac kršenje odredaba članaka 14., 15. i 16. ugovora o radu utvrdio uvidom u sudski registar nakon što je u medijima objavljeno da je tužiteljica direktorica trgovačkog društva Notitia d.o.o. (koju činjenicu tužiteljica ne osporava ni u žalbi), dakle u javno dostupne podatke, pa nikakvo iznošenje obrane ne bi moglo promijeniti činjenicu da je tužiteljica ugovorne odredbe ugovora o radu prekršila svega 2 mjeseca nakon što je preuzela ugovorne obveze i da je to godinama tajila tuženiku. Stoga žalbeni sud potvrđuje stav prvostupanjskog suda o primjeni iznimke iz čl. 119. st. 2. ZoR-a glede obveze poslodavca radniku omogućiti obranu, jer se u konkretnom slučaju radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa iz čl. 116. st. 1. ZoR-a.

4.7.9.

Osim toga, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica znanja koja je stekla kod tuženika iz područja osiguranja i bankarskog sektora, koristila radi pružanja usluga trgovačkom društvu Prigorac građenje d.o.o. sa sjedištem u [adresa], kao poslovna konzultantica tog trgovačkog društva i to u svrhu osiguranja imovine i osoba, te kreditnog aranžmana traženja kredita za obrtna sredstva i kredita za investiranje u sektoru građevinarstva (koje utvrđenje prvostupanjskog suda tužiteljica ne osporava ni tijekom žalbenog postupka), te je i na ovaj način izravno, namjerno i svjesno prekršila ugovorne odredbe članaka 14. i 15. ugovora o radu.

4.10.

Navedenim obrazloženjem otklonjeni su žalbeni razlozi tužiteljice navedeni pod točkom 3.1. i 3.2.

4.11.

I konačno, prvostupanjski sud svoju odluku nije utemeljio na žalbenom razlogu kojeg se opisuje pod 3.4., pa je ovaj žalbeni razlog pravno irelevantan, već na gubitku povjerenja do kojeg je došlo zbog kršenja ugovornih odredaba članaka 14., 15. i 16. ugovora o radu, a sve i da jest, za opravdanost i zakonitost odluke o otkazu dovoljno je utvrditi opravdanost barem jednog otkaznog razloga koji opravdava odluku poslodavca o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu, što je prvostupanjski sud i učinio.

5.

Slijedom sveg naprijed navedenog, kako ne postoje žalbeni razlozi koji se navode u žalbi, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom čl. 366. st. 1. i čl. 368. st. 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci.

U Osijeku 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

sutkinja

Krunoslava Dropulić