Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-877/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćnici Saši Omeragić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vaić & Dvorničić d.o.o. Pula, M. Držića 3, protiv 1. tuženika Boscaff d.o.o. Varaždin, Marofska 18A, OIB: 00432595744 i 2. tuženika ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Marku Benčiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Porobija & Špoljarić d.o.o. Varaždin, Kolodvorska 12, radi utvrđenja i pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbama parničnih stranaka protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-94/2021-30 od 19. lipnja 2024., 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja AL kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-94/2021-30 od 19. lipnja 2024. u točki II. i III. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se navedena presuda u točki I. i IV. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

''I. Utvrđuje se da Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 28. kolovoza 2020., sklopljen u obliku javnobilježničkog akta između ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vjerovnika/založnog vjerovnika i Boscaff d.o.o., OIB: 00432595744, kao dužnika/založnog dužnika, kod javnog bilježnika Trstenjak Stjepana iz [adresa], pod poslovnim brojem OU- 214/2020-1, gubi pravni učinak prema tužitelju BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje tužiteljevog potraživanja prema 1. tuženom Boscaff d.o.o. kao dužniku u iznosu od 25.000,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 2.000,00 EUR od 24. travnja 2014., na iznos od 2.000,00 EUR od 3. svibnja 2014., na iznos od 2.000,00 EUR od 10. svibnja 2014., 19.000,00 EUR od 22. svibnja 2014. do isplate i u iznosu od 26.215,40 HRK s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. studenog 2018. do isplate, što je 2. tuženik dužan trpjeti.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži brisanje založnog prava radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 775.000,00 HRK zajedno sa eventualnim troškovima ovrhe u korist 2. tuženika na teret nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] privredni objekt površine 268 m2 i pašnjak površine 842 m2, upisana u z. k. uložak [broj ZK uloška]/b k. o. [katastarska općina].

III. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnim Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 28. kolovoza 2020., sklopljen u obliku javnobilježničkog akta između ŽL kao založnog vjerovnika i Boscaff d.o.o. kao založnog dužnika, kod javnog bilježnika Trstenjak Stjepana iz [adresa] pod poslovnim brojem OU-214/2020-1 te da se naloži brisanje založnog prava radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od sedam sto sedamdeset pet tisuća kuna zajedno sa eventualnim troškovima ovrhe u korist 2. tuženika na teret nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] – privredni objekt površine 268 m2 i pašnjak površine 842 m2, upisanim u z. k. uložak [broj ZK uloška]/B, k. o. [katastarska općina], 1. suvlasnički dio: 1/2 , upisanog pod brojem Z-11500/2020 u zemljišnoknjižnom odjelu [adresa], što je 2. tuženik dužan trpjeti, sve u roku od 15 dana, te sa zahtjevom da mu tuženi solidarno nadoknade troškove parničnog postupka.

IV. Nalaže se tuženima nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.336,03 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. lipnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.''

2. Protiv dijela navedene presude (točka I. i IV. izreke) tuženici su izjavili žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijevaju naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 1.858,95 EUR.

2.1. Protiv točke II., III. i IV. izreke navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Žalba tužitelja je neosnovana u odnosu na glavnu stvar, a osnovana u odnosu na odluku o parničnom trošku.

3.1. Žalba tuženika je osnovana.

4. Donošenjem pobijane presude u dijelu kojim je odlučeno o (prvom – glavnom) tužbenom zahtjevu (radi utvrđenja ništetnosti – točka III. izreke prvostupanjske presude) i brisanja založnog prava upisanog na temelju te isprave (točka II. izreke prvostupanjske presude) nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), kao ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju u žalbi sadržajno ukazuje tužitelj jer presuda u tom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sud je naveo potrebne razloge o činjenicama za koje je ocijenio da su odlučne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a ti razlozi nisu proturječni stanju spisa.

5. Predmet spora (prvog – glavnog tužbenog zahtjeva) je utvrđenje ništetnosti sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 28. kolovoza 2020. (dalje: sporazum), sklopljenog u obliku javnobilježničkog akta između ĐL, kao založnog vjerovnika i Boscaff d.o.o. kao založnog dužnika, kod javnog bilježnika Trstenjak Stjepana iz [adresa] pod poslovnim brojem OU- 214/2020-1 te brisanje založnog prava radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 775.000,00 kn, upisanog na nekretnini tuženika Boscaff d.o.o. [adresa] za korist tuženika ĐL u zk. ul. [broj ZK uloška]/b k. o. [katastarska općina].

5.1. U odnosu na taj tužbeni zahtjev, prije svega treba reći da, prema ocjeni ovoga suda, zahtjev za utvrđenje ugovora ništetnim nije tražbina u smislu čl. 35. st. 1. Stečajnog zakona (''Narodne novine'', broj 71/15 i 104/17 – dalje: SZ) jer se ne odnosi na ''imovinskopravnu tražbinu'' prema stečajnom dužniku, koja bi mogla biti predmet predstečajnog postupka te da se stoga odredba čl. 68. st. 1. SZ, o zabrani pokretanja parničnih postupaka nakon otvaranja predstečajnog postupka, na postupak radi utvrđenja ništetnosti navedene isprave, ne primjenjuje, u skladu s čl. 68. st. 4. SZ.

6. Navedeni tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji:

- da ima dospjelu novčanu tražbinu prema 1. tuženiku Boscaff d.o.o. [adresa] u iznosu od 25.000,00 EUR sa zateznim kamatama i troškovima postupka, na temelju presude suda prvoga stupnja broj P-251/17 od 30. studenog 2018., koja je postala pravomoćna 30. lipnja 2020., ovršna 24. kolovoza 2020.,

- da se jedina vrjednija imovina 1. tuženika Boscaff d.o.o. [adresa] sastoji u nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška]/B k. o. [katastarska općina] u ½ dijela,

- da su tuženici 28. kolovoza 2020. sklopili predmetni sporazum, kojim je na toj nekretnini 1. tuženika zasnovano založno pravo u korist 2. tuženika ĐL, radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 775.000,00 HRK s eventualnim troškovima ovrhe (po osnovi prava vjerovnika ĐL na isplatu dobiti),

- da je iznos uknjiženog založnog prava veći od vrijednosti nekretnine, zbog čega je 1. tuženik ostao bez ikakve imovine za ispunjenje svoje tražbine prema tužitelju,

- da je 1. tuženik (4. studenoga 2020.) pokrenuo i predstečajni postupak pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pod poslovnim brojem St-231/2020.,

- da je potraživanje koje je osigurano založnim pravom fiktivno, a navedeni pravni posao zaključen s isključivom pobudom osujećenja naplate tužiteljeve tražbine, odnosno, da je riječ o prividnom ugovoru, koji je protivan moralu društva,

- da je 1. tuženik Boscaff d.o.o. [adresa] počeo prijavljivati dobit s 2008. godinom, da je od tada do 2015. godine isplaćivao dobit svojim članovima, da iz odluka o raspodjeli dobiti iz 2016. i 2017. proizlazi da je 1. tuženik zadržao dobit poslovnog razdoblja za 2016. godinu u iznosu od 140.990,00 HRK, a za 2017. u iznosu od 7.036,00 HRK, ili ukupno 148.026,00 HRK, da je 2019. donio odluku o pokriću gubitka za 2018. godinu iz zadržane dobiti u iznosu od 43.550,00 HRK, a 2020. odluku o pokriću gubitka za 2019. godinu iz zadržane dobiti u iznosu od 67.669,00 HRK,

- da 2. tuženik ĐL u dobiti sudjeluje u udjelu od 1/3 dijela, kao jedan od članova 1. tuženika s poslovnim udjelom od 7.000,00 HRK, kojim sudjeluje u temeljnom kapitalu od 21.000,00 HRK,

- da u popisu obveza prema vjerovnicima, kojega je dužnik dostavio kao prilog prijedlogu za otvaranje predstečajnog postupka, nije navedena tražbina ĐL

ĐL u iznosu od 775.000,00 HRK,

- da ta obveza nije evidentirana ni u poslovnim knjigama dužnika (1. tuženika Boscaff d.o.o. [adresa]),

- da je predmetni sporazum zaključen 28. kolovoza 2020., nakon zaprimanja drugostupanjske odluke i svega četiri dana nakon nastupanja ovršnosti presude P- 251/17,

- da su tuženici znali ili morali znati da takvim raspolaganjem nanose štetu tužitelju jer su sudjelovali u postupku P-251/17 ovog suda i znali za nastupanje pravomoćnosti presude,

- da 2. tuženik ĐL nema nikakvih potraživanja prema 1. tuženiku Boscaff d.o.o Varaždin, da je riječ o prividnom ugovoru, na temelju falsificirane poslovne dokumentacije, zaključenom s izravnom prijevarnom namjerom i s isključivom pobudom osujećenja naplate tužitelja kao vjerovnika.

7. Prvostupanjski je sud odbio navedeni tužbeni zahtjev, između ostaloga, uz obrazloženje da prema odredbi čl. 273. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO), pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, da će ugovor biti bez učinka, dakle da posljedica sklapanja ugovora s eventualno nedopuštenom pobudom nije ''ništetnost'' pravnog posla, čije utvrđenje tužitelj traži, već da je takav ugovor ''bez učinka'' i ''pravno nepostojeći'' pa ne može biti protivan Ustavu, prisilnim propisima, ni moralu društva jer nešto čega nema, što ne postoji, ne može biti ništetno.

8. Iako osnovano tužitelj u žalbi navodi da je takvo tumačenje pretjerano formalističko i da je ugovor ništetan, ako je činidba nedopuštena odnosno ako je sklopljen isključivo s nedopuštenom pobudom, u smislu čl. 273. st. 2. ZOO (tako npr. i Revt- 228/2011, Rev-589/2010, Rev-955/2021) odnosno u smislu čl. 270. st. 1. i čl. 271., u vezi s čl. 273. st. 4. ZOO (tako i Rev-575/2024-2 od 22. svibnja 2024), o osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno je odlučeno.

8.1. Naime, u ovom slučaju tužitelj ispušta iz vida drugi dio odredbe čl. 322. st. 1. ZOO, kojom je propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. A upravo je u ovom slučaju pobijanje predmetnog sporazuma, zbog razloga koje navodi tužitelj, uređeno na poseban način, odredbama čl. 66. do 71. ZOO jer na temelju činjenične osnove kakva je sadržana u predmetnoj tužbi, vjerovnik ima pravo pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na njegovu štetu, pod pretpostavkama i u rokovima određenim tim odredbama (tako npr. i Rev 3172/15-3, Rev x-588/2016-2).

8.2. U odnosu na žalbene navode tužitelja, kojima se poziva na čl. 270. st. 1. ZOO, kojim je propisano da je ugovor ništetan kad je činidba nedopuštena, kao i čl. 273. st. 4. ZOO, prema kojem se odredba o nedopuštenosti činidbe primjenjuje i na pobude za sklapanje ugovora, treba reći da, zbog razloga koje tužitelj navodi u tužbi, pobijani pravni posao dužnika i treće osobe nije pravno nevaljan, već on gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za ispunjenje njegovih potraživanja. Dakle, pobijanje ide samo za tim da se ograniči djelovanje pravnog posla i time otkloni štetni učinak u odnosu na vjerovnika pa tužitelj ne može uspjeti s paulijanskom tužbom kojom traži utvrđenje ništetnosti predmetnog sporazuma o osiguranju (Rev 1342/1998-2 od 11. studenoga1999., Rev 611/04-2 od 30. svibnja 2005).

8.3. Pritom treba reći da tužiteljevo pravo za utvrđenje ništetnosti predmetnog sporazuma nije u potpunosti isključeno pa i na temelju čl. 273. st. 2. ZOO-a, no ne na temelju takvog činjeničnog supstrata koji je utvrđen u ovom postupku, koji predstavlja sadržaj zahtjeva iz čl. 66. st. 1. ZOO-a, prema kojem svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika (Rev-1278/07-2 od 7. listopada 2009).

8.4. Iako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio navedene odredbe kada je zaključio da je tužbeni zahtjev u konkretnom slučaju, da bi bio osnovan, trebao isključivo glasiti na utvrđenje da je takav ugovor ''bez učinka'' i ''pravno nepostojeći'', to nije utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude jer je i pravilnom primjenom materijalnog prava o tužbenom zahtjevu u tom dijelu trebalo jednako odlučiti odnosno isti odbiti kao neosnovan.

9. Kako upis založnog prava radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 775.000,00 HRK s eventualnim troškovima ovrhe, u zk. ul. [broj ZK uloška]/b k. o. [katastarska općina] nije proveden na temelju ništetnog pravnog posla, takav upis nije neistinit (čl. 48. i 49. Zakona o zemljišnim knjigama, ''Narodne novine'' broj 63/19) pa je tužbeni zahtjev i u tom dijelu pravilno odbijen kao neosnovan (čl. 327. st. 1. ZOO).

10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 2. ZPP, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

11. Međutim, donošenjem pobijane presude u dijelu kojim je odlučeno o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu (radi pobijanja dužnikove pravne radnje) počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuju tuženici, tvrdnjom da pobijana presuda uopće nema razloga o tome je li dopušteno vođenje parnice u odnosu na dio (eventualno kumuliranog) tužbenog zahtjeva koji se odnosi na pobijanje dužnikovih pravnih radnji, da je riječ o tražbini na koju predstečajni postupak utječe, da su vjerovnici predstečajnog dužnika prihvatili plan restrukturiranja, da je Trgovački sud u Varaždinu rješenjem St-231/2020-31 od 21. srpnja 2021. potvrdio predstečajni sporazum, da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske 15. rujna 2021. donio rješenje broj: Pž-4211/2021 kojim je potvrdio prvostupanjsko rješenje o potvrdi predstečajnog sporazuma, a Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj: Revd-5410/2021-5 od 27. ožujka 2024. odbacio prijedlog za dopuštenje revizije ovdje tužitelja, podnesen protiv tog rješenja, kao i da je predstečajni sporazum ovršna isprava za sve vjerovnike čije su tražbine u njoj utvrđene.

11.1. Prema čl. 68. st. 1. SZ, od dana otvaranja predstečajnoga postupka do njegova završetka nije dopušteno pokretanje parničnih, ovršnih, upravnih i postupaka osiguranja protiv dužnika, s time da se, prema st. 4. toga članka, navedena odredba ne primjenjuje na postupke na koje predstečajni postupak ne utječe.

11.2. Budući da pobijana prvostupanjska presuda doista ne sadrži razloge o činjenicama o kojima ovisi primjena navedene odredbe, ista se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka koju u žalbi ističu tuženici pa je, na temelju čl. 369. st. 1. ZPP, istu trebalo ukinuti u točki I. izreke, kojom je odlučeno o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

12. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, trebalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku, sadržanu u točki IV. izreke te će o zahtjevu za naknadu troškova sud odlučiti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 4. ZPP).

13. Stoga je odlučeno kao u točki I/1. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja.

14. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. i 4. ZPP (točka II. izreke ovoga rješenja).

15. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za odlučivanje o zahtjevu tužitelja za pobijanjem dužnikovih pravnih radnji, propisane odredbom čl. 68. st. 1. SZ i o tom zahtjevu donijeti novu odluku, koju će valjano obrazložiti, kako bi se ista mogla ispitati.

U Velikoj Gorici 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos