Poslovni broj: P-709/2024-12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

STALNA SLUŽBA U KRKU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici – Stalna služba u Krku, po sutkinji Tini Gorički, u pravnoj stvari tužitelja ĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa adresom u [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Alajbegu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika 1. PROJEKT MARTINJ d.o.o. [adresa], OIB: 70215087339, 2. ĆINI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 4. HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćnici Dunji Kreso, odvjetnici u Krku, radi utvrđenja prava vlasništva (vrijednost predmeta spora 100.000,00 eura), nakon održane javne glavne rasprave zaključene 22. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela Krk, označene kao kat. čest. [katastarska čestica], oznake zemljišta tri zgrade i ekonomsko dvorište, upisane u z.u. 1894A k. o. [katastarska općina] i to za 7. suvlasnički dio 81/210, 8. suvlasnički dio 12/210, 9. suvlasnički dio 6/210 i 10. suvlasnički dio 6/210 uz istovremeni upis brisanja prava vlasništva s imena tuženika."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 4.875,00 EUR.

III. U preostalom dijelu, iznad dosuđenih 4.875,00 EUR pa do zatraženih 5.362,50 EUR, zahtjev tuženika za naknadom troška postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužbenim zahtjevom istaknutim u tužbi od 26. srpnja 2024. tužitelj zahtijeva da ga se utvrdi vlasnikom k. č. [katastarska čestica] [adresa] u ukupno 105/210 dijela. U tužbi navodi da su tuženici suvlasnici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to prvotuženik u 81/210 dijela, drugotuženik u 12/210 dijela, trećetuženik u 6/210 dijela i četvrtotuženik u 6/210 dijela. Tvrdi da ima dospjelo potraživanje prema tuženicima u iznosu preko milijun eura, koji iznos da mu do danas nije isplaćen niti tuženici imaju namjeru taj iznos isplatiti te su mu isti čak u usmenom razgovoru ponudili upravo predmetnu nekretninu kao obeštećenje, ali nikada nisu ponudili sklapanje bilo kakvog ugovora niti izdavanje tabularne isprave. Predlaže provođenje vještačenja po vještaku financijske i građevinske struke te saslušanje stranaka i donošenje presude sadržaja kao u točki I. izreke.

2. U odgovoru na tužbu tuženici smatraju da postoje procesne zapreke za vođenje postupka jer da tužba nema sadržaj propisan čl. 186. Zakona o parničnom postupku budući da tužitelj nema dokaze na temelju kojih bi sud utvrdio činjenice. Prigovaraju vrijednosti predmeta spora navodeći da je tužitelj kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 1.000,00 eura a tvrdi da mu tuženi duguju milijun eura pa predlažu da sud preispita naznačeni iznos i prema svojoj ocjeni odredi višu vrijednost predmeta spora. Ističu da tužitelj tvrdi da ima dospjelu tražbinu prema tuženima za što nema dokaza, ne navodi s kojeg osnova potražuje taj iznos i kada je tražbina dospjela, a sve to iz razloga što takvo što ne postoji. Smatraju i da tužitelj nema pravni interes za podnošenje ove tužbe, da tužitelj i tuženi nisu u pravnom odnosu jer tuženi nisu sklopili pravni posao, nemaju nikakva dugovanja prema tužitelju pa da je nevjerojatna tvrdnja tužitelja da su mu obećali prepustiti u vlasništvo nekretninu. Nema sklopljenog kupoprodajnog ugovora, nema pisane ponude za sklapanje kupoprodajnog ugovora niti pisanog zahtjeva tužitelja za sklapanje kupoprodajnog ugovora. Ističu i prigovor aktivne i pasivne legitimacije. Podredno, navode da se očituju na navode tužitelja u historijatu tužbe navodeći da dug ne postoji, protive se da se provodi dokaz vještačenjem jer se nema što vještačiti, ističu da čl. 377 Zakona o obveznim odnosima propisuje da ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku i da tužitelj ne navodi temeljem koje pravne osnove je stekao pravo vlasništva. Predlažu saslušanje stranaka i svjedoka NI te uvid u spis ovog suda poslovnog broja P-708/2024. Smatraju da se radi o zloupotrebi postupka što da je vidljivo iz samog sadržaja tužbe, da je namjera tužitelja da onemogući poslovanje prvotuženika iako s tuženima nije u nikakvom pravnom odnosu te je zabilježio ovaj spor na nekretnini na kojoj tuženi namjeravaju graditi čime im nanosi trajnu štetu što je i jedina svrha ovog postupka. Predlažu tužbu odbaciti podredno odbiti tužbeni zahtjev.

3. Sud ne smatra da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje tužbe budući da tužitelj traži utvrđenje zakonom dopuštenog sadržaja, a što mu tuženici osporavaju. Iz toga proizlazi i aktivna legitimacija tužitelja a pasivna legitimacija tuženika u parnici radi utvrđenja prava vlasništva proizlazi iz njihovog upisa u zemljišnoj knjizi.

4. Povodom prigovora tuženika sud je ispitao naznačenu vrijednost premeta spora. Tužitelj koji traži utvrđenje prava suvlasništva na ½ dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake zemljišta tri zgrade i ekonomsko dvorište, površine 7085 m[2] , naznačivši kao vrijednost predmeta spora 1.000,00 eura nedvojbeno je prenisko naznačio vrijednost predmeta spora, s obzirom na činjenicu da se radi o građevinskom zemljištu ukupne površine 7085 m[2] na otoku Krku, slijedom čega je sud vrijednost predmeta spora odredio u visini od 100.000,00 eura smatrajući taj iznos primjerenom vrijednosti za potrebe ovog postupka.

5. Na glavnoj raspravi proveden je dokaz čitanjem jedine isprave priložene tužbi - izvatka iz zemljišne knjige iz kojeg je utvrđeno da su tuženici upisani kao suvlasnici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to prvotuženik u 81/210 dijela, drugotuženik u 12/210 dijela, trećetuženik u 6/210 dijela i četvrtotuženik u 6/210 dijela.

6. Odbijeni su svi preostali dokazni prijedlozi predloženi od strane tužitelja i tuženika iz razloga koji će biti obrazloženi.

7. Ocjenjujući sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva. Odredbom čl. 114 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17.,152/14., 81/15., dalje u tekstu: ZV) propisani su pravni temelji stjecanja vlasništva pa se tako vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

8.1. Nedvojbeno tužitelj pravo vlasništva nije stekao odlukom suda ili druge nadležne vlasti niti nasljeđivanjem, takve činjenične tvrdnje ne iznosi, slijedom čega ostaju za razmotriti dva osnova - stjecanje temeljem pravnog posla i zakona.

9. Odredbom čl. 115 st. 1 ZV propisano je da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom, s time da pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku (čl. 115. st. 3 ZV). Vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije (čl. 119 st. 1 ZV).

9.1. Tužitelj već u samoj tužbi navodi da mu tuženici nisu nikada ponudili sklapanje bilo kakvog ugovora niti izdavanje tabularne isprave, stoga već iz samih činjenica iznesenih u tužbi proizlazi da tužitelj niti nema pravni osnov za stjecanje prava vlasništva u vidu zaključenog kupoprodajnog ugovora. Dodatno, tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva može se osnovano zahtijevati u slučaju kada je pravni temelj stjecanja prava vlasništva zakon, a ne pravni posao jer je upis prava vlasništva modus stjecanja tog prava pa bi i u slučaju postojanja kupoprodajnog ugovora ovako postavljen tužbeni zahtjev bio neosnovan.

10. Što se tiče stjecanja prava vlasništva na temelju zakona tužitelj ne iznosi tvrdnje o tome da bi ušao u posjed nekretnine na kojoj traži utvrđenje prava vlasništva stoga niti to nije osnov temeljem kojeg bi tužitelj stekao pravo vlasništva.

11. Tužiteljeva tužba činjenično se temelji isključivo na tvrdnji da su mu tuženici u usmenom razgovoru ponudili kao obeštećenje za njegovo potraživanje predmetnu nekretninu.

12. Odbijen je dokazni prijedlog tuženika da se izvrši uvid u spis poslovnog broja P-708/2024 u kojem tužitelj iznosi ista činjenična utvrđenja kao u ovom postupku jer se time ne bi utvrdila nikakva odlučna činjenica.

12.1. Odbijen je prijedlog tužitelja da se provede dokaz financijskim vještačenjem isprave o dugu (koja nije niti dostavljena u spis) iz razloga što sve i da se utvrdi postojanje tužiteljog potraživanja, u nedostatku pisanog očitovanja volje vlasnika da njihovo vlasništvo pređe na tužitelja, a što proizlazi iz navoda same tužbe da tužitelju nije nuđeno sklapanje bilo kakvog ugovora, niti izdavanje tabularne isprave, to ne bi utjecalo na osnovanost tužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva. Kako usmeni razgovor u kojem bi bila nuđena nekretnina kao obeštećenje nije osnov stjecanja prava vlasništva irelevantno je bilo i saslušavati stranke i svjedoke, jer za valjanost usmeno zaključenog ugovora potrebno je da je isti realiziran odnosno da je tužitelj u posjedu nekretnine koju činjenicu tužitelj u tužbi ne iznosi. Nepotrebno je provođenje dokaza građevinskim vještačenjem na okolnost vrijednosti nekretnine koji dokaz tužitelj za pretpostaviti je predlaže kako bi se utvrdilo da vrijednost nekretnine odgovara vrijednosti navodnog potraživanja, jer je to irelevantno iz ranije obrazloženog u ovoj točki obrazloženja.

12.2. Ukoliko tužitelj ima tražbinu prema tuženicima pred sudom može zahtjevati jedino isplatu iste.

13. Slijedom svega iznesenog a budući da nije utvrđeno da bi tužitelj po ijednoj osnovi propisanoj čl. 114 ZV-a stekao pravo vlasništva, odlučeno je kao u točki I. izreke.

14. Tužitelj je u cijelosti izgubio spor pa je dužan tuženicima u cijelosti naknaditi trošak postupka temeljem čl. 154. st. 1 ZPP-a. Temeljem čl. 155. ZPP-a tuženicima je kao osnovan priznat zahtjev za naknadom troška zastupanja po odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu temeljem Tbr. 8 toč. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika (NN 138/23 dalje u tekstu Tarifa) i za pristup ročištu 22. siječnja 2025. temeljem Tbr. 9. toč 1 Tarife. Za svaku od tih radnji tužitelju bi pripadalo 759 bodova sukladno Tbr. 7 toč. 1, budući da ako vrijednost spora prelazi iznos od 66.361,00 eura do iznosa od 663.614,00 eura odvjetnik pored nagrade od 500 bodova ima pravo obračunati nagradu od 1 boda za svakih započetih 133,00 eura pa kako s obzirom na vps od 100.000,00 eura je to 33.639,00 eura iznad iznosa od 66.361 EUR pa kada se 33.639,00 podijeli sa 133 dobije se 258,76 pa je to 259 bodova što uz prethodnih 500 bodova iznosi 759 bodova po radnji. Pri tome je vrijednost boda 2 eura pa to iznosi 1.518,00 eura po radnji, međutim kako pun. tuženih traži 1.500,00 eura po radnji toliko joj je po radnji dosuđeno. Navedeni iznos (3.000,00 eura) treba uvećati za 30 % temeljem tbr. 40 Tarife budući da punomoćnica zastupa četiri osobe pa to iznosi 3.900,00 eura. Na taj iznos obračunat je PDV temeljem Tbr. 46 Tarife pa ukupni trošak postupka kojeg je tužitelj dužan naknaditi tuženicima iznosi 4.875,00 EUR.

15. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troška postupka odbijen je kao neosnovan jer podnesci od 2. rujna 2024. i 15. studenog 2024., u naravi požurnice, nisu bili potrebni za vođenje parnice.

Krk, 13. veljače 2025.

Sutkinja:

Tina Gorički

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.