Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Delnicama

Tina Ujevića 1

51300 Delnice

Poslovni broj: P-2641/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, OIB: 54566384631, po sucu mr.sc. Ani Zaborac, na temelju prijedloga više sudske savjetnice specijaliste BT, u pravnoj stvari tužiteljice FT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Miljenko Marincel, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Sandra Zorc, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ana Trošelj & Sandra Zorc iz Rijeke, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 20. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZT da tužiteljici FT isplati iznos od 1.327,23 EUR (slovima: tisuću tristo dvadeset i sedam eura i dvadeset i tri centa) sa zateznom kamatom koja teče od 13. veljače 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

" Nalaže se tuženiku ZT da tužiteljici FT isplati iznos od 1.526,31 EUR (slovima: tisuću petsto dvadeset i šest eura i trideset i jedan cent) sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

III. Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi, podnesenoj 8. prosinca 2024. navodi da je tuženiku ZT posudila novčana sredstva u ukupnom iznosu od 21.500,00 kn. Prvi puta (prije 13 godina) da mu je posudila iznos od 11.500,00 kn, a drugi put da mu je posudila iznos od 10.000,00 kn (2019. godine). Tuženik da joj je obećao vratiti iznos u što kraćem roku. Budući joj nije vratio navedeni iznos da mu se obratila sa zahtjevom za povrat sredstava, ali da se tuženik na pozive oglušio. Smatra da se tu radi o stjecanju bez osnove i predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku plaćanje prethodno navedenih iznosa na koje kamata teče od dana presuđenja pa do isplate.

1.1. U prilogu tužbi dostavlja izjavu o dugu (list 4) i zahtjeve za povrat duga (list 5-8), a u dokazne svrhe predlaže svoje saslušanje.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se između njega i tužiteljice odvijala prijateljska suradnja na način da je on pomagao tužiteljici sa radovima oko kuće, prijevoza ili slično budući je tužiteljica osoba starije životne dobi i prijateljica njegove majke koja joj je također pomagala. Da je ponekad znao posuditi novce od tužiteljice jer da se ista time bavi, ali da je uvijek na vrijeme vraćao posuđeni novac. Što se tiče izjave o dugu naveo je da je istu potpisao, ali da je datum na njoj stavljen naknadno i da ga izričito osporava. Cjelokupno dugovanje da je prema tužiteljici podmirio u veljači 2022. godine s time da je dio duga vratio u siječnju 2022. godine. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare.

2.1. Uz odgovor na tužbu dostavlja Izvod prometa po računu obrta " [obrt]" (list 16- 37), a u dokazne svrhe predlaže svoje saslušanje, saslušanje svjedoka OT i MT, te grafološko vještačenje na okolnost da je datum na potvrdi odnosno izjavi o dugu dopisan naknadno.

3. U postupku je izvršen uvid i pročitane su slijedeće isprave: izjava o dugu (list 4), zahtjevi za povrat duga (list 5-8), izvod prometa po računu obrta " [obrt]" (list 16-37). Nadalje saslušani su tužiteljica FT, tuženik ZT i svjedoci OT i MT dok je na ročištu za glavnu raspravu tuženik odustao od dokaznog prijedloga provođenja grafološkog vještačenja.

4. Sud je proveo dokazni postupak pregledom i čitanjem dokumentacije koja je priložena spisu utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno, te svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022;dalje ZPP-a) utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tuženik posudio novac od tužiteljice i potpisao izjavu o dugu, međutim sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva, te je sporno koje je iznose tuženik posudio, koje je vratio i sadržaj izjave o dugu.

6. Predmet spora je isplata iznosa od 2.853,54 EUR (21.500,00 kn) s osnova usmenog ugovora o zajmu na što upućuju činjenični navodi iz tužbe, a ne stjecanje bez osnove kako je to navedeno u tužbi. Međutim sukladno čl. 186. st. 3. ZPP-a okolnost da tužiteljica nije navela odgovarajuću osnovu svog tužbenog zahtjeva bez utjecaja je na odluku suda o tom zahtjevu.

6.1. Stjecanje bez osnove predstavlja poseban obveznopravni odnos iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (" Narodne novine" broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018; dalje u tekstu ZOO) koji ima svoju pravnu osnovu u prijelazu imovine jedne osobe bez pravne osnove u imovinu druge osobe, a da pritom taj prijelaz nije ničim opravdan, jer pravna osnova ne postoji.

6.2. S obzirom na činjeničnu osnovu spora kojom tužiteljica obrazlaže postavljeni tužbeni zahtjev sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o stjecanju bez osnove i da tužiteljici ne pripada pravo na isplatu utuženih iznosa po osnovi stjecanja bez osnove. Da bi se radilo o primjeni instituta stjecanja bez osnove moraju biti ispunjene pretpostavke i to povećanje imovine na strani tuženika, umanjenje imovine na strani tužiteljice, postojanje uzročne veze između povećanja i umanjenja imovine, nepostojanje osnove u nekom pravnom poslu i slično (npr. odluci suda, zakonu i sl.).

6.3. Na odnos među strankama primjenjuje se čl. 499. ZOO-a kojim je propisano da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Pri tome se napominje da za pravnu valjanost ugovora o zajmu nije potreban pisani oblik.

7. Uvidom u izjavu o dugu (list 4) utvrđeno je da tuženik duguje tužiteljici iznos od 11.500,00 kn (1.526,31 EUR) na ime starog duga te iznos od 10.00,00 kn (1.327,23 EUR) na ime novog duga. Navedena izjava ima datum sačinjavanja 18. svibnja 2022. Tuženik tvrdnju da je u trenutku potpisivanja Izjave o dugu na istoj pisalo samo 10.000,00 kn (1.327,23 EUR) i ništa više nije ničim dokazao. Naime svoje tvrdnje je mogao dokazati grafološkim vještačenjem, a od kojega je dokaznog prijedloga odustao na ročištu održanom 21. listopada 2024.

8. Svjedokinja OT, majka tuženika iskazala je da je pomagala tužiteljici sa čim god je trebalo. Da joj je poznato da je tužiteljica njezinom sinu posudila 10.000,00 kn (1.327,23 EUR), ali da joj je on rekao da je novac vratio. Da se sa tužiteljicom više ne viđa od epidemije koronavirusa kada je jednom prilikom tužiteljica zamolila njezinog sina da ju vozi u [adresa] radi testiranja na koronu što je on odbio i da se onda tužiteljica naljutila.

9. Svjedokinja MT, supruga tuženika iskazala je da je tuženik posudio novac od tužiteljice i to u iznosu od 10.000,00 kn (1.327,23 EUR), ali da ga je vratio. Novac za vraćanje spornog iznosa da je podigao sa računa obrta " [obrt]" i vratio tužiteljici u gotovini. Također je istaknula da su bili u dobrim odnosima sa tužiteljicom, da su tužiteljici pomagali međutim da je do poremećaja dobrih odnosa došlo nakon što je njezin suprug odbio odvesti tužiteljicu na testiranje za koronu u [adresa].

10. Sud je iskaze svjedoka ocijenio kao iskaze osoba voljnih da pomognu tuženiku, s obzirom da su mu najbliži rod. Međutim isti dokazuju da su tužiteljica i obitelj tuženika bili u dobrim odnosima i da im je tužiteljica i prije posuđivala novac, te da je obitelj tuženika znala za posuđeni novac.

11. Saslušana kao stranka tužiteljica je iskazala da je tuženiku posudila novac i to prvi dio prije 13 godina odnosno kada mu je umro otac i to u iznosu od 11.500,00 kn (1.526,31 EUR), a koji iznos da mu je bio potreban za dijelove i registraciju traktora i za troškove nastale povodom očeve smrti. Zatim da mu je 2019. posudila još 10.000,00 kn (1.327,23 EUR), a koji novac da mu je bio potreban za balirku. Inače da ne posuđuje novac, ali budući da je sa tuženikovom obitelji bila u dobrim odnosima da mu je posudila novac. I prije da mu je znala posuđivati novac međutim da ga je isti uredno vraćao uvijek u gotovini kao što je ona njemu davala novac u gotovini.

12. Saslušan kao stranka tuženik je potvrdio da je od tužiteljice cca. 2018. ili 2019. posudio iznos od 10.000,00 kn (1.327,23 EUR), a koji mu je bio potreban za kupnju motorne pile. Međutim 2022. da je podignuo novac sa računa i vratio dug tužiteljici. Iznos od 11.500,00 kn (1.526,31 EUR), da nije posudio. Kada je potpisivao Izjavu o dugu na istoj da je samo pisalo 10.000,00 kn i ništa više. Dok je na upit zašto je potpisao Izjavu o dugu upravo na tom mjestu odgovorio da se inače potpisuje na sredini ili na kraju lista.

13. Iskazi stranaka su oprečni u dijelu koje iznose je tuženik posudio od tužiteljice i da li ga je vratio. Iskaze stranaka sud je cijenio kao iskaze osoba zainteresiranih za ishod postupka.

14. Iz dokumentacije priložene spisu (list 5-8) utvrđeno je da je tužiteljica pozvala tuženika na povrat pozajmljenog iznosa.

15. Na tužitelju je teret dokaza postojanja ugovora o zajmu. Nesporno je jedino da je tuženik potpisao Izjavu o dugu. Navedena pisana izjava jedini je materijalni dokaz o pozajmljenom novcu te sud smatra da uz sve provedene dokaze odnosno iskaze svjedoka i stranaka kojim je utvrđeno da su stranke bile u prijateljskim odnosima, da je svjedocima bilo poznato da je tuženik kod tužiteljice posudio novac, ista dokazuje da je tužiteljica pozajmila tuženiku upravo taj iznos (21.500,00 kn).

16. Na tužiteljici je bilo da dokaže koje iznose je posudila tuženiku i za to je predočila izjavu potpisanu od tuženika. Tuženik nije dokazao da je posuđivao neke druge iznose, da je posuđeni novac vratio niti da je na Izjavi o dugu u trenutku potpisivanja pisalo samo 10.000,00 kn, a što je mogao dokazati predloženim grafološkim vještačenjem od kojeg je odustao. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

17. Dakle sud smatra da je iz provedenih dokaza utvrđeno da je tužiteljica tuženiku pozajmila iznos od 2.853,54 EUR (21.500,00 kn), a koji iznos tuženik nije vratio. Naime navodi tuženika da je iznos od 10.000,00 kn podigao sa računa obrta " [obrt]"

27. svibnja 2022. i tim iznosom platio dug tužiteljici u gotovini u suprotnosti su sa dokumentacijom koja prileži spisu odnosno upravo izvodu iz prometa po računu obrta " MT" iz kojeg je vidljivo da je tog datuma iznos od 10.000,00 kn uplaćen obrtu " [obrt]" (list 26).

18. Odredbom članka 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

18.1. Sukladno odredbi čl. 240. st. 1. ZOO-a određeno je da se zastara prekida kada dužnik prizna dug. Stavkom 2. određeno je da se dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način. Naime priznanje duga mora biti izričito i određeno bez obzira da li je učinjeno neposredno ili posredno tako da se nedvojbeno izražava dužnikova volja da priznaje dug. Da bi priznanje duga imalo za posljedicu prekid zastarijevanja ono mora biti izričito i određeno i mora se dati u tijeku zastarnog roka. Međutim kad je rok zastare protekao, a dužnik poslije toga roka prizna dug, takvim priznanjem više se ne može prekinuti zastara.

19. U ovom slučaju ima se primijeniti zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a od 5 godina, a izjava o dugu potpisana od strane tuženika ima se smatrati izjavom o priznanju duga. Međutim budući je tužiteljica prema vlastitom kazivanju iznos od 11.500,00 kn (1.526,31 EUR), pozajmila tuženiku prije 13 godina (2011.) a izjava o dugu datirana je 18. svibnja 2022. godine za iznos od 11.500,00 kn (1.526,31 EUR), nastupila je zastara potraživanja. Dakle tuženik je priznao dug koji za posljedicu nema prekid zastare u pogledu iznosa od 11.500,00 kn (1.526,31 EUR), zato jer je za taj iznos tuženik dug priznao izvan zastarnog roka. Stoga je u tom dijelu osnovan prigovor zastare tuženika i tužbeni zahtjev tužiteljice u tom dijelu valjalo je odbiti kao neosnovanim.

20. Tužbeni zahtjev u pogledu pozajmljenog iznosa od 10.000,00 kn(1.327,23 EUR), unutar je zastarnog roka i u pogledu njega prigovor zastare je neosnovan. Naime iz iskaza stranaka utvrđeno je da je tužiteljica taj novčani iznos pozajmila tuženiku 2019. godine, dok se u Izjavi o dugu uz iznos od 10.000,00 kn navodi datum 9. srpnja 2019. Kada se uzme da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 8. prosinca 2023. utvrđuje se da je tužba podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina. Pri tome se napominje, iako u pogledu pozajmljenog iznosa od 10.000,00 kn (1.327,23 EUR), nije odlučujuće, da je tuženik potpisom Izjave o dugu prekinuo zastaru, a čl. 245. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

21. Odredbom čl. 504. ZOO-a propisano je da ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od 2 mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva. Međutim budući je tužiteljica zatražila zateznu kamatu od dana donošenja presude ista joj je i dosuđena od dana donošenja presude.

22. Rok za izvršenje činidbe određen je temeljem čl. 328. st. 2. ZPP-a.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 4. ZPP-a. Kako je jedan dio tužbenog zahtjeva usvojen, a drugi odbijen iz čega proizlazi da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima to je sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove.

24. Slijedom svega iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.

Delnice, 13. veljače 2025.

Sudac

mr.sc. Ana Zaborac

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.