Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-193/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca mr. sc. Krunoslava Barana predsjednika vijeća, sutkinje Jasne Bratek izvjestiteljice i članice vijeća, i sutkinje Vesne Bjelousov članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Aldi Miroševiću, odvjetniku iz Vele Luke, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj Pr- 6/2024 od 11. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužene odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj Pr-6/2024 od 11. lipnja 2024.

II Zahtjev tužene za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime troškova prijevoza iznos od 1.250,94 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

-na iznos od 7,424 EUR od 16.04.2012.,

-na iznos od 25,984 EUR od 16.05.2012.,

-na iznos od 18,560 EUR od 16.06.2012.,

-na iznos od 24,128 EUR od 16.07.2012.,

-na iznos od 9,28 EUR od 16.08.2012.,

-na iznos od 29,696 EUR od 16.09.2012.,

-na iznos od 27,840 EUR od 16.11.2012.,

-na iznos od 27,840 EUR od 16.12.2012.,

-na iznos od 22,272 EUR od 16.01.2013.,

-na iznos od 27,840 EUR od 16.02.2013.,

-na iznos od 25,984 EUR od 16.03.2013.,

-na iznos od 16,704 EUR od 16.04.2013.,

-na iznos od 14,848 EUR od 16.05.2013.,

-na iznos od 25,984 EUR od 16.06.2013.,

-na iznos od 24,128 EUR od 16.07.2013.,

-na iznos od 27,840 EUR od 16.08.2013.,

-na iznos od 12,992 EUR od 16.09.2013.,

-na iznos od 20,416 EUR od 16.10.2013.,

-na iznos od 14,848 EUR od 16.11.2013.,

-na iznos od 25,984 EUR od 16.01.2014.,

-na iznos od 25,984 EUR od 16.02.2014.,

-na iznos od 31,552 EUR od 16.03.2014.,

-na iznos od 29,696 EUR od 16.04.2014.,

-na iznos od 24,128 EUR od 16.05.2014.,

-na iznos od 24,128 EUR od 16.06.2014.,

-na iznos od 18,560 EUR od 16.07.2014.,

-na iznos od 27,840 EUR od 16.08.2014.,

-na iznos od 24,128 EUR od 16.09.2014.,

-na iznos od 5,568 EUR od 16.10.2014.,

-na iznos od 11,136 EUR od 16.11.2014.,

-na iznos od 25,984 EUR od 16.12.2014.,

-na iznos od 27,840 EUR od 16.01.2015.,

-na iznos od 29,696 EUR od 16.02.2015.,

-na iznos od 25,984 EUR od 16.03.2015.,

-na iznos od 27,840 EUR od 16.04.2015.,

-na iznos od 20,416 EUR od 16.05.2015.,

-na iznos od 25,984 EUR od 16.06.2015.,

-na iznos od 25,984 EUR od 16.07.2015.,

-na iznos od 27,840 EUR od 16.08.2015.,

-na iznos od 12,992 EUR od 16.09.2015.,

-na iznos od 14,848 EUR od 16.10.2015.,

-na iznos od 20,416 EUR od 16.11.2015.,

-na iznos od 25,984 EUR od 16.12.2015.,

-na iznos od 27,840 EUR od 16.01.2016.,

-na iznos od 24,128 EUR od 16.02.2016.,

-na iznos od 27,840 EUR od 16.03.2016.,

-na iznos od 27,840 EUR od 16.04.2016.,

-na iznos od 25,984 EUR od 16.05.2016.,

-na iznos od 27,840 EUR od 16.06.2016.,

-na iznos od 20,416 EUR od 16.07.2016.,

-na iznos od 14,848 EUR od 16.08.2016.,

-na iznos od 25,984 EUR od 16.09.2016.,

-na iznos od 25,984 EUR od 16.11.2016.,

-na iznos od 27,840 EUR od 16.12.2016.,

-na iznos od 9,280 EUR od 16.01.2017.,

sve do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%.

i  r i j e š i o j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u toč. I/ tužbenog zahtjeva.

II. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 937,50 EUR-a, dok se u preostalom dijelu u visini od 75,00 Eur-a zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan."

2. Navedenu presudu, pravovremenom žalbom, pobija tužena zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja uvaži žalbu te preinači pobijanu odluku u smislu žalbenih razloga. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.250,94 Eur-a po osnovi troškova prijevoza na posao i sa posla za razdoblje od ožujka 2012. do prosinca 2016., a u ovoj fazi žalbenog postupka spornim se ukazuje dužnost tužitelja da se prije podnošenja tužbe radi novčanog potraživanja na ime materijalnih davanja iz radnog odnosa (troškovi prijevoza), dužan obratiti nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno odredbi čl. 186.a ZPP-a.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio njezinom donošenju, kao i žalbene navode tužene, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda suda prvog stupnja jasna je i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, a analiza činjeničnog stanja kao rezultata raspravljanja, prema ocjeni ovog suda, pravno opravdano upućuje na zaključak da su u postupku pred sudom prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP-a) utvrđene sve pravno relevantne činjenice, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

8. Stoga nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

9. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

-da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kao policijski službenik na radnom mjestu u Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj, Policijska postaja Korčula,

-da je prebivalište tužitelja u [adresa], (poluotok Pelješac), i radi dolaska na posao u Korčulu i povratka sa posla mora koristiti trajekt ili brodicu kao jedino javno prijevozno sredstvo na moru,

-da je odlukom Ministarstva unutarnjih poslova od 3. listopada 2019. odbijen zahtjev tužitelja za zaštitu prava iz radnog odnosa, izjavljen protiv odluke Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava dubrovačko-neretvanska broj 511-03-05/3- 56/1059/4-12 od 12. ožujka 2019. kojom je utvrđeno da tužitelj u vremenskom periodu od 2. kolovoza 2012. do 11. prosinca 2016., uz isplaćenu naknadu troškova međumjesnog prijevoza u visini 0,75 kn po prijeđenom kilometru na relaciji Kučište- Korčula-obratno ima pravo i na naknadu stvarnih troškova putovanja trajektom na relaciji [adresa] ([adresa]) koji se dokazuju predočenjem računa odnosno drugog dokaza o trošku,

- da je tužena kao poslodavac vodila evidenciju o zaposlenima i radnom vremenu, te da je najpovoljnija cijena prijevozne karte kod pomorskog prijevoznika Jadrolinija u utuženom razdoblju pojedinačna jednosmjerna u iznosu 7,00 kn (otočna cijena),

-da iz obrazloženja priložene odluke poslodavca od 3. listopada 2019. proizlazi kako je tužitelju priznato pravo na naknadu stvarnih troškova prijevoza u razdoblju od 2. kolovoza 2012. do 11. prosinca 2016. na relaciji [adresa] ([adresa]) kao i obrnuto koji se dokazuje predočenjem računa odnosno drugog dokaza o trošku.

10. Prema odredbi čl. 59. st. 5. tada važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 104/13., 150/13., 153/13., 71/16. i 123/16. - dalje KU), službeniku i namješteniku se nadoknađuju troškovi međumjesnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla međumjesnim javnim prijevozom koji omogućava službeniku i namješteniku redovit dolazak na posao i povratak s posla u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne, odnosno pojedinačne karte, ukoliko je mjesto stanovanja udaljeno do 100 km od mjesta rada.

11. I ovaj sud prihvaća stajalište i zaključak prvostupanjskog suda, a uzimajući u obzir odredbe KU, da prijevozna karta nije i ne može biti jedini dokaz stvarnih troškova prijevoza u situaciji kada je kod tužene vođena evidencija kao dokaz o prisutnosti na radu, a pri tome prijevoz trajektom radi dolaska i povratka s posla tužitelj nije mogao izbjeći budući drugog povoljnijeg prijevoza nema, a tužitelj je imao mogućnost pribaviti potvrdu o cijeni karte, pa mu tužena duguje stvarne izdatke prijevoza radi dolaska na posao i povratka s posla u visini cijene pojedinačne prijevozne karte za trajekt i to za razdoblje od mjeseca ožujka 2012. do mjeseca prosinca 2016. u skladu sa evidencijom tužene o prisutnosti tužitelja na radu (str.22 spisa) prema kojoj je tužitelj u utuženom razdoblju bio na radu ukupno 674 dana a cijena najpovoljnije jednosmjerne karte iznosi 0,928 Eura (7,00 kn), pa su tužitelju nastali stvarni troškovi prijevoza u visini izdataka za prijevoznu kartu trajektom radi dolaska na posao i povratka u iznosu od 1.250,94 Eur-a (674 x 1,856 Eur-a).

12. Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o tijeku zateznih kamata koja se temelji na odredbi čl. 59. st. 19. KU sukladno kojoj se troškovi prijevoza isplaćuju najkasnije do petnaestog u mjesecu, stoga tužitelj ima pravo na zatezne kamate na svaki pojedinačni mjesečni iznos troška tekućim od slijedećeg dana.

13. Netočan je žalbeni navod tužene da je prvostupanjski sud pobijanom odlukom odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je utvrđeno da tužitelj mora predočenjem računa odnosno drugog dokaza o trošku dokazivati stvarne troškove putovanja trajektom, dakle da prihvaća da je potrebno uz zahtjev za naknadu troškova putovanja priložiti dokaz o stvarnom trošku. Vezano uz navedeno ističe se da je tužba u tom dijelu zahtijeva povučena te je isto utvrđeno rješenjem prvostupanjskog suda, dakle radi se o procesnoj dispoziciji tužitelja a ne odluci suda prvog stupnja, kako to pogrešno u žalbi tvrdi tužena, stoga su navodi tuženika vezani uz navedeni zahtjev bespredmetni.

14. Nisu osnovani žalbeni navodi tužene u dijelu gdje se navodi da je tužbu trebalo odbaciti obzirom na dužnost tužitelja da se prije podnošenja tužbe radi novčanog potraživanja na ime materijalnih davanja iz radnog odnosa (troškovi prijevoza), dužan obratiti nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno odredbi čl. 186.a ZPP-a, a to obzirom da je rješenjem poslovni broj Gž R- 1265/2020-2 od 8. siječnja 2024. Županijski sud u Rijeci ukinuo rješenje prvostupanjskog suda kojim je taj sud odbacio tužbu u konkretnom slučaju upravo iz navedenih razloga, to je valjalo u ponovnom postupku odlučiti o meritumu stvari, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja.

15. Sud prvog stupnja opravdano je tužitelju, koji je uspio u sporu, dosudio troškove postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i pravilno utvrdio visinu tih troškova primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a i to utvrđenje prvostupanjskog suda žalbenim tvrdnjama tužene nije dovedeno u pitanje.

16. Slijedom svega navedenoga, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

17. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude jer tužena nije uspjela sa žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 13. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Krunoslav Baran