REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U OSIJEKU

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž R-274/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću kojeg čine predsjednica vijeća, sutkinja Krunoslava Dropulić, sudac izvjestitelj o stanju predmeta i član vijeća, Tomislav Šimić, te članica vijeća, sutkinja Štefica Bukvić, u pravnoj stvari tužitelja FĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tužitelja FĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a obojicu ih zastupa Nikola Hraste, odvjetnik u Hvaru, protiv tuženika Nautički centar Hvar d.o.o. -a, OIB: 40905228275, Hvar, Fabrika 35, kojeg zastupa zakonski zastupnik JĐ, a njega Mirko Butorović, odvjetnik u Hvaru, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu Pr-1247/2023-14 od 28. kolovoza 2024., u sjednici vijeća 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženikova žalba se odbija i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu Pr-1247/2023-14 od 28. kolovoza 2024. pod točkom I. i III. izreke i u dijelu točke II. izreke koji se odnosi na glavni zahtjev za isplatu naknade plaće tužiteljima.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu 365,59 EUR.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu u ukupnom iznosu 113,28 EUR.

Obrazloženje

Predmet spora:

1.

Tužitelji istom tužbom traže utvrđenje nezakonitosti odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu, koje odluke je tuženik donio 9. kolovoza 2023., imajući u vidu da je obojici tužitelja otkazan ugovor o radu na temelju identičnog činjeničnog stanja i spornog događaja.

1.1.

Također traže isplatu izgubljene zarade zbog nezakonito otkazanih im ugovora o radu, odnosno naknadu plaće od trenutka nezakonitog prestanka radnog odnosa do 31. listopada 2023., kao datuma isteka ugovora o radu na određeno vrijeme za obojicu tužitelja.

Odluka prvostupanjskog suda:

2.

Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio glavne tužbene zahtjeve za utvrđenje i isplatu naknade plaće, utvrdivši u točki I. izreke presude da nisu dopuštene tuženikove Odluke o otkazima ugovora o radu od 9. kolovoza 2023. tužiteljima FĐ i JĐĐ te je prvim dijelom točke II. izreke presude naložio tuženiku u roku 15 dana isplatiti s osnova izgubljene zarade tužitelju FĐ naknadu plaće u iznosu 3.247,92 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama preciziranim u toj točki izreke, a tužitelju JĐĐ po istoj osnovi i u istom roku naknadu plaće u iznosu 3.598,39 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama preciziranim u toj točki izreke.

2.1.

Prvostupanjski sud je drugim dijelom točke II. izreke presude odbio sporedne zahtjeve tužitelja FĐ i FĐĐ za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza na dohodak sadržanih u bruto iznosima 3.247,92 EUR, odnosno 3.598,39 EUR.

2.2.

Točkom III. izreke presude naloženo je tuženiku tužiteljima naknaditi trošak postupka u roku 15 dana, u ukupnom iznosu 825,00 eura, uvećano za pripadajuće zatezne kamate, precizirane u toj točki izreke.

2.3.

Svoju odluku prvostupanjski sud je utemeljio na ovim razlozima:

- da među strankama nije sporno da su tužitelji bili zaposlenici tuženika, kao stalni sezonski radnici na određeno vrijeme za obavljanje stalnih sezonskih poslova za radno mjesto lučki radnik na nautičkom djelu luke i to tužitelj FĐ temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove zaključenim s tuženikom 20. veljače 2023., a tužitelj JĐĐ temeljem ugovora o radu zaključenim s tuženikom 24. svibnja 2023.,

- da među strankama nije sporno da je 9. kolovoza 2023. tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, za svakog od tužitelja, zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa,

- da su tužitelji 14. kolovoza 2023. podnijeli zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o izvanrednom otkazu od 9. kolovoza 2023., koje je tuženik odbio odlukom koja je tužitelju FĐ dostavljena 30. kolovoza 2023., odnosno JĐĐ **.**.2023., te da su tužitelji 31. kolovoza 2023. podnijeli tužbu sudu, poštujući zakonske rokove propisane čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZoR),

- da među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva, postavljena od strane oba tužitelja za isplatu naknade plaće,

- da osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa koju je tuženi poslodavac stavio na teret tužiteljima, predstavlja činjenica da se 8. kolovoza 2023., u 20,58 sati tužitelji nisu nalazili na radnom mjestu kada su trebali privezati brod M/Y UĐ, što je prouzročilo stanje konfuzije kod kapetana i posade navedene jahte, na koncu se posada sama morala vezati na rivu, čime su tužitelji prekršili sve pomorske uzuse te su počinili tešku povredu radne obveze,

- da tužiteljima nije omogućena obrana jer da niti razgovor s nadređenim ne bi promijenio odluku poslodavca,

- da je teret dokaza opravdanosti odluke o izvanrednim otkazima ugovora o radu tužiteljima na tuženiku kao poslodavcu, a isti nije dokazao postojanje osnovanog razloga za izvanredni otkaz tužiteljima FĐ i JĐĐ, što prije svega proizlazi iz činjenice:

- da tuženik nije dokazao da se predmetnog dana, tužitelji koji su taj dan radili do 21,00 sat, u 20,58 sati nisu nalazili na radnom mjestu,

- da je direktor tuženika nazvao tužitelja FĐĐ u 20,39, zahtijevajući da obojica tužitelja dođu po njega i još dvojicu radnika na otok Galešnik, po kojem nalogu su oni i postupili,

- da je nakon šest minuta od toga razgovora, dakle u 20,45, pored direktora tuženika i dva radnika prolazio drugi brod koji ih je povezao u vrijeme kada su istovremeno dolazili tužitelji gumenjakom i on je tada rekao tužiteljima da već ima prijevoz i oni su se uputili natrag,

- da je zbog izvršenja ovog naloga da dođe po direktora i još dvojicu radnika na otok Galešnik, tužitelj JĐĐ dogovorio s djelatnicima operativnog dijela luke F i ČĐ, a o čemu je bio obaviješten i voditelj operativnog dijela luke ZĐ, da se navedena jahta priveže na operativnom dijelu luke i da to privezivanje obave Hraste i ČĐ,

- da je upravo voditelj ZĐ, koji je vidio da jahta nije privezana i da ne može isploviti iz luke jer joj za to treba asistencija lučkih mornara, s dvojicom djelatnika bez ikakve provjere tko će završiti posao i konzultacije s voditeljem nautičkog dijela, napustio radno mjesto s mornarima F i ČĐ, umjesto da spriječi događaj koji se dogodio, opravdavajući to zbog strogo odvojenih poslova nautičkog i operativnog dijela,

- da propust tužitelja, za koje prvostupanjski sud navodi da su da su po povratku s otoka Galešnik i prije odlaska s radnog mjesta u 21,00 sat, trebali izvršiti provjeru tko će završiti posao privezivanja jahte koji su oni započeli, nema značenje osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa,

- da tužiteljima nije niti dana mogućnost obrazložiti svoje postupke, što je zakonski zastupnik tuženika opravdao time da bi odluka bila ista unatoč danoj obrani, što znači da je i odluka o otkazima donijeta prije nego je proveden zakonski postupak kod otkazivanja izvanrednim otkazom, a takvo postupanje poslodavca, u situaciji kad je sam bio upoznat da su tužitelji bili taj dan na radnom mjestu i postupili po njegovom nalogu, odnosno uputili se po njega na otok Galešnik, uz stav da davanje mogućnosti obrane neće utjecati na njegovu odluku, čini pobijane odluke o izvanrednim otkazima ugovora o radu nezakonitima, tim više jer težina propusta ne opravdava donošenje odluka o izvanrednim otkazima ugovora o radu bez davanja mogućnosti obrane tužiteljima.

Žalbeni razlozi i navodi iz odgovora na žalbu:

3.

Prvostupanjsku presudu pobija tuženik i to protiv odluke kojom su tuženikove odluke o izvanrednim otkazima ugovora o radu utvrđene nedopuštenima (točka I. izreke presude prvostupanjskog suda), protiv odluke kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju FĐ naknadu plaće u iznosu 3.247,92 EUR, a tuženiku JĐĐ 3.598,39 EUR, sa zateznim kamatama na navedene iznose (prvi dio točke II. izreke presude prvostupanjskog suda) te protiv odluke o troškovima postupka, kojom je tuženiku naloženo tužiteljima u roku 15 dana naknaditi trošak postupka u ukupnom iznosu 825,00 EUR (točka III. izreke).

3.1.

Odbijajući dio drugog dijela točke II. izreke presude nisu pobijali ni tužitelji ni tuženik.

3.2.

Žalitelj ističe da su tužitelji započeli postupak privezivanja jahte, a potom napustili postupak privezivanja i da su oni, nakon povratka s otoka Galešnik i prije odlaska s radnog mjesta u 21,00 sat, trebali izvršiti provjeru tko će završiti posao privezivanja jahte koji su oni započeli. Zbog opisane situacije poslodavac je izgubio povjerenje u tužitelje, pa smatra da je to dovoljan temelj za dopuštenost odluka kojima je izvanredno otkazao ugovore o radu tužiteljima.

3.3.

Tuženik smatra da nije bio dužan tužiteljima omogućiti iznošenje obrane, jer se njegova odluka da izvanredno otkaže ugovor o radu, ni nakon iznošenja obrane ne bi promijenila.

3.3.1.

Tuženikov je stav da mogućnost formalnog iznošenja obrane, pored postojanja bitne povrede obveze iz radnog odnosa, ne predstavlja svojevrsni conditio sine qua non zakonitosti i osnovanosti Odluke o izvanrednom otkazu, budući da je u konkretnom slučaju obrana tužitelja iznesena putem redovne komunikacije poslodavca u whatsapp grupi. Tuženik stoga drži da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, u smislu propusta u primjeni ovlaštenja iz čl. 117. st. 2. ZoR-a.

3.4.

Tuženik predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbiti, a podredno odluku prvostupanjskog suda ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3.5.

U odgovoru na žalbu tužitelji ukazuju da je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da ne postoji otkazni razlog, odnosno da tužitelji nisu napustili radno mjesto, što je u odlukama o otkazu ugovora o radu navedeno kao razlog izvanrednog otkazivanja ugovora o radu tužiteljima pa je već to dovoljno za utvrđenje pobijanih odluka nezakonitima.

3.6.

Tužitelji smatraju da ne mogu biti odgovorni za privezivanje sporne jahte na operativnom dijelu marine, budući da su jahtu na tom dijelu preuzeli privezati EĐ i ČĐ, a što je sve znao i ZĐ kao voditelj operativnog dijela marine.

3.7.

Nevjerojatnom drže činjenicu da je tuženik uzeo kao obranu poruku tužitelja FĐĐ, napisanu u whatsapp grupi, iako tužitelj uopće nije znao da mu slijedi izvanredni otkaz.

Ocjena drugostupanjskog suda:

4.

Čl. 365. st. 2. ZPP-a propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

4.1.

Čl. 375. st. 1. ZPP-a propisano je da u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja, što je ovaj žalbeni sud i učinio.

4.2.

Žalba nije osnovana.

4.3.

Prvostupanjski sud nije počinio prethodno citirane apsolutno bitne povrede parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

4.4.

Pravnu osnovu ovog spora i mjerodavno pravo čine odredbe iz čl. 116. st. 1. ZoR-a, koji regulira pretpostavke za izvanredno otkazivanje ugovora o radu i čl. 119. st. 2. ZoR-a, koji normira postupak prije otkazivanja.

4.4.1.

Čl. 116. st. 1. ZoR-a propisano je:

Poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

4.4.2.

Čl. 119. st. 2. ZoR-a propisano je:

Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

4.5.

Stoga je zadatak suda odgovoriti na pitanje jesu li tužitelji počinili osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koju im stavlja na teret poslodavac (napuštanje radnog mjesta prije kraja radnog vremena, što je uzrokovalo neprivezivanje jahte za vrh rive, pa je jahtu morala privezati posada), je li to okolnost zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, je li poslodavac bio dužan tužiteljima omogućiti obranu, i konačno, jesu li postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano od poslodavca očekivati da tužiteljima omogući iznošenje obrane.

4.6.

Među strankama nije sporno da su tužitelji, kao djelatnici na nautičkom dijelu marine, bili zaduženi kod uplovljavanja jahte, kritičnog dana 8. kolovoza 2023. oko 20,30, kada su je obavijestili da može uploviti, a tada su s gumenjakom usmjeravali istu jahtu kod uplovljavanja i bacanja sidara s lijeve i desne strane, za koju operaciju tužitelj FĐ u svom iskazu navodi da je trajala do 20,40.

4.6.1.

Među strankama nije sporno, ni tijekom prvostupanjskog postupka, a niti tijekom žalbenog stadija, ni to da je zakonski zastupnik tuženika u 20,39 nazvao tužitelja FĐĐ, zahtijevajući da obojica tužitelja dođu po njega i još dvojicu radnika na otok Galešnik, po kojem nalogu su oni i postupili, što je prvostupanjski sud ispravno utvrdio, pri čemu iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je rekao da će doći čim završe s usidravanjem.

4.6.2.

Također je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da je zbog izvršenja ovog naloga da dođe po direktora tuženika i još dvojicu radnika na otok Galešnik, tužitelj JĐĐ dogovorio s djelatnicima operativnog dijela luke Hrastom i ČĐ, a o čemu je bio obaviješten i voditelj operativnog dijela luke ZĐ, da se navedena jahta priveže na operativnom dijelu luke i da privezivanje odrade EĐ i ČĐ.

4.6.3.

Niti ovu činjenicu u žalbi ne osporava tuženik, a navedeni dogovor potvrdio je u svom iskazu svjedok ČĐ, koji je naveo da je bio dogovor s tužiteljima da će on i kolega EĐ preuzeti privezivanje jahte na operativnom dijelu luke.

4.6.4.

Tuženik tijekom prvostupanjskog postupka, a niti tijekom žalbenog stadija ne spori kao ispravno utvrđenje prvostupanjskog suda da je, šest minuta nakon razgovora s tužiteljem JĐĐ, u kojem je izdao nalog tužiteljima da dođu po njega i još dvojicu radnika na otok Galešnik, dakle u 20,45 rekao tužiteljima da on i radnici već imaju prijevoz jer je pored njih prolazio drugi brod koji ih je povezao u vrijeme kada su istovremeno dolazili tužitelji gumenjakom i da su se tužitelji uputili natrag.

4.7.

Kada se ima u vidu da je tuženik u odlukama o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljima naveo da su jahtu trebali privezati za vrh rive u 20,58 (2 minute prije kraja radnog vremena), a da ih je samo 19 minuta prije, dakle u 20,39 zvao i zahtijevao da obojica tužitelja dođu po njega i još dvojicu radnika na otok Galešnik, po kojem nalogu su tužitelji i postupili i bili na moru, u gumenjaku, u procesu izvršavanja tuženikove naredbe, tada upravo to ukazuje da je direktor tuženika ŽĐ krivo postavio prioritete, odnosno da je tuženik privatni prioritet da se dođe po njega i drugu dvojicu radnika stavio ispred poslovnog, pa je, umjesto što je zahtijevao da tužitelji dođu odmah po njega, trebao reći tužiteljima da dođu nakon što završe privezivanje jahte, jer mu je kao poslodavcu trebalo biti bitno da se poslovni proces privezivanja jahte uspješno okonča do kraja.

4.7.1.

Ne samo da je tuženik krivo posložio prioritete, već je ponovno stvorio zbrku tužiteljima, ukrcavajući se na drugi brod koji je povezao njega i drugu dvojicu radnika, pa za vrijeme dok su tužitelji plovili morem prema Galešniku, kako bi izvršili njegovu naredbu, zvao ih u 20,45, rekavši im da se vrate u luku jer su se on i radnici snašli za prijevoz.

4.8.

U toj situaciji nema nikakve odgovornosti tužitelja FĐ i FĐĐ za neprivezivanje jahte, jer su isti izvršavali naredbu upravo tuženika da dođu po njega na otok Galešnik i u izvršavanju te naredbe poduzeli sve mjere da se posao privezivanja jahte, koji je iz njihove nadležnosti oduzeo upravo tuženik zbog svojih privatnih interesa, završi, dogovorivši se s djelatnicima Hrastom i ČĐ da će upravo oni privezati jahtu u operativnom dijelu luke, a s kojim dogovorom je bio upoznat i voditelj operativnog dijela luke ZĐ, koji je u svom iskazu potvrdio dogovor da će se ta jahta moći privezati oko 21,00 sat.

4.8.1.

Stoga, imajući u vidu navedeno, potpuno je neživotno i nelogično da bi tužitelji od 20,39 sati, kad su dobili nalog tuženika da dođu po direktora tuženika i drugu dvojicu radnika na otok Galešnik, stigli stići na otok Galešnik, ukrcati njih trojicu na gumenjak i vratiti se nazad u luku do 21,00 sat da privežu jahtu, kako im to u odlukama o otkazu ugovora o radu stavlja na teret tuženik.

4.8.2.

Dakle, tuženik je znao da tužitelji neće moći to odraditi u tako kratkom roku, izvršavajući njegovu naredbu, a upravo zbog izvršavanja tuženikovog privatnog interesa da se ide po njega i druge radnike na otok, koji nalog su tužitelji morali poslušati, tužitelji su kao savjesni radnici dogovorili s drugim radnicima (ČĐ, F i voditeljem operativnog dijela luke ZĐ) da upravo oni obave privezivanje jahte.

4.8.3.

Prvostupanjski sud ispravno utvrđuje da privezivanje jahte nisu obavili ČĐ, EĐ i ZĐ koji su napustili radno mjesto nakon kraja smjene koja je završila u 21,00 sat, unatoč dogovoru s tužiteljima da će oni privezati jahtu. 4.9.

No, kako je to već prethodno navedeno, odgovornost za neprivezivanje jahte za vrh rive snosi direktor tuženika ŽĐ jer je svoj privatni interes stavio ispred interesa uspješnog završetka poslovnog procesa rada.

4.10.

Slijedom prethodno obrazloženog, sud utvrđuje da tužitelji nisu počinili osobito tešku obvezu povrede iz radnog odnosa neprivezivanjem jahte do čega je došlo navodim izostankom s radnog mjesta tužitelja, a koji izostanak tuženik ničim nije dokazao, te pokušao prikazati u odlukama o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelje kao odgovorne osobe za neprivezivanje jahte, iako je za cijelu situaciju, prema stavu ovog suda odgovoran direktor tuženika koji se nije htio strpjeti da tužitelji odrade posao privezivanja jahte i onda dođu po njega, a pravila zdravorazumskog zaključivanja nalažu zaključak da u 19 minuta (od poziva direktora tuženika u 20,39 do termina za usidravanje u 20,58) nije bilo moguće obaviti ukrcavanje tužitelja u gumenjak, isplovljavanje prema otoku Galešniku, preuzimanje putnika, povratak u luku i k tome još privezivanje jahte.

4.11.

Već iz navedenog razloga, dakle zbog nepostojanja otkaznog razloga, tužbeni zahtjev za utvrđenje izvanrednog otkaza tužiteljima, je trebalo prihvatiti, kako je to ispravno presudio prvostupanjski sud.

4.12.

Osim toga, sve i da nije bilo intervencije poslodavca u poslovni proces rada tužitelja radi ispunjavanja njegovih privatnih interesa i da je do neprivezivanja jahte na vrh rive došlo isključivom krivnjom tužitelja FĐ i FĐĐ, ovaj sud prihvaća pravni stav prvostupanjskog suda da navedena povreda iz radnog odnosa ne bi udovoljavala kriteriju osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa iz čl. 116. st. 1. ZoR-a zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, budući da nikakva šteta nije nastala, jer je u konačnici jahta privezana od strane drugih osoba.

4.13.

Dakle, u ovom slučaju riječ je o tome da je ŽĐ, direktor tuženika, svoju odgovornost za neprivezivanje jahte od strane svojih djelatnika pokušao prevaliti na tužitelje kao radnike, pa s obzirom da je znao da je naložio tužiteljima da ispune njegov zahtjev da dođu po njega na otok Galešnik, prije završetka privezivanja jahte, stavljajući svoj privatni interes ispred poslovnog, bio je dužan omogućiti tužiteljima iznošenje obrane sukladno čl. 119. st. 2. ZoR-a, što nije učinio i što opravdava odluku prvostupanjskog suda izvanredne otkaze ugovora o radu utvrditi nedopuštenima.

4.13.1. Ne može se prihvatiti argument tuženika da je obrana tužitelja iznesena putem redovne komunikacije poslodavca u whatsapp grupi, budući da se obrana iznosi u odnosu na budući događaj, onaj koji prijeti egzistenciji radnika, a sam direktor tuženika u svom iskazu potvrđuje da tužitelji nisu znali da im namjerava dati odluke o izvanrednom otkazu u trenutku pisanja u grupi.

4.14.

Tuženik odluku o visini naknade plaće koju je dužan isplatiti tužiteljima, nije pobijao žalbom, već je pobijao samo osnovu, a jednako vrijedi i za odluku o troškovima postupka.

4.15.

Ovdje još jednom treba ukazati da sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, već isključivo odlučuje o žalbenim navodima stranke kojima se osporava pravilnost odluke o troškovima postupka.

4.16.

Prvostupanjski sud je svoju odluku o troškovima postupka kojom je naložio tuženiku naknaditi tužiteljima trošak postupka u ukupnom iznosu 825,00 eura, uvećano za pripadajuće zatezne kamate, precizirane u točki III. izreke prvostupanjske presude, obrazložio u točki 13. obrazloženja prvostupanjske odluke, a tuženik nijednim žalbenim navodom takav obračun troškova nije doveo u pitanje, slijedom čega žalbeni sud nije mogao ispitati samo puki navod tuženika da žalbu podnosi zbog odluke o troškovima postupka.

5.

Zatraženi troškovi žalbenog postupka u iznosu 365,59 EUR tuženiku nisu dosuđeni jer tuženik nije uspio sa žalbom.

5.1.

Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu u ukupnom iznosu 113,28 EUR, jer sastav odgovora na žalbu nije trošak potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP-a, a pristojbu tužitelji nisu platili.

6.

Slijedom sveg naprijed navedenog, kako ne postoje žalbeni razlozi koji se navode u žalbi, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom čl. 366. st. 1. i čl. 368. st. 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci.

U Osijeku 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

sutkinja

Krunoslava Dropulić