Poslovni broj: P-8931/2023-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Biserki Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB; 38922958547, zastupani po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 13. veljače 2025. godine,

presudio je

Nalaže se tuženiku tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB; 38922958547da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 plati iznos od 3.047,76 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. kolovoza 2023. po stopi koja je do 30. prosinca 2023. godine određena za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je osiguranik tužitelja JU sudjelovao u prometnoj nezgodi dana 21.12.2007. godine kada je nepoznati vozač, nepoznatih reg. oznaka vozeći unatrag automobil Fiat Punto ugrozio promet. VU je vozio moped te je pao s istoga pokušavajući izbjeći Fiat Punto te slomio ključnu kost lijeve ruke. Tuženik je tužiteljevom osiguraniku isplatio naknadu štete nastale navedenim štetnim događajem. Radi posljedica navedenih ozljeda priznato je JU pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad rješenjem HZMO broj 400160 od 24.12.2010. godine u omjeru od 70% zbog ozljede izvan rada (od toga prometna nesreća 40% i druga ozljeda 30%) te 30% bolest. Za razdoblje isplate mirovine do 30.09.2015. pravomoćno je utvrđena odgovornost tuženika u parnici pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1299/16 dok je za razdoblje do 31.07.2018. godine povučena tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-2613/18 nakon što je tuženik u cijelosti podmirio tužiteljevu tražbinu. Za razdoblje od 01.08.2018. do 31.08.2020. tuženik je u mirnom postupku nadoknadio tužitelju štetu. Isplatom navedene invalidske mirovine tužitelj trpi daljnju štetu. Tužitelj je u razdoblju od 01.09.2020. do 31.08.2023. isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 7.619,40 eura / 57.408,37 kuna od čega potražuje iznos od 3.047,76 eura / 22.963,35 kuna budući da je prometna nesreća uzrok invalidnosti 40%. Stoga predlaže da sud naloži tuženiku da taj iznos isplati tužitelju zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, obzirom je odredbom čl. 44. st. 5. važećeg Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, koji uređuje pitanje prava na naknadu štete nastale od strane neosiguranog ili nepoznatog prijevoznog sredstva, određeno da zavodi za zdravstveno, mirovinsko i invalidsko osiguranje, te društva za osiguranje sa subrogacijskim potraživanjima, kao i druge fizičke i pravne osobe koje su na bilo koji način neposredno oštećenoj osobi naknadile štetu ili dio štete nanesene uporabom neosiguranog ili nepoznatog prijevoznog sredstva, nemaju pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz Garancijskog fonda. Tuženik se protivi pravnom shvaćanju tužitelja da bi se u ovoj pravnoj stvari primjenjivale odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Ističe se da je u navedenoj pravnoj stvari mjerodavan propis koji regulira materiju osiguranja, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014). Poziva se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu izričito isključuje pravo tužitelja na naknadu štete uzrokovane uporabom nepoznatog vozila. Garancijski fond tuženika, osnovan je u nastojanju zaštite žrtava prometnih nesreća, uzrokovanih neosiguranim i nepoznatim motornim vozilima. U slučaju prometne nesreće nanesene uporabom nepoznatog motornog vozila, oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje ili jednom od društava za osiguranje, koje će odštetni zahtjev zaprimiti i proslijediti na rješavanje Hrvatskom uredu za osiguranje, odnosno riješiti odštetni zahtjev samostalno, uz prethodno dobivenu suglasnost Hrvatskog ureda za osiguranje. Dakle, naglasak je na zaštiti izravnih žrtava prometnih nesreća, odnosno oštećenih osoba, dok tužitelj kao zavod koji je oštećenoj osobi naknadio štetu, nema pravo regresno potraživati naknadu toga iznosa, obzirom da mu je to pravo izričito uskraćeno.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvješće MUP-a od 16.01.2008. (list 4-7 spisa), u upitnik HZMO-a (list 7 spisa), u izjavu o namirenju (list 10 spisa), u presliku zapisnika o ročištu kod Trgovačkog suda u Zagrebu od 18.06.2014. poslovni broj P-73/14 (list 12-14 spisa), u Rješenje HZMO-a od 24.12.2010. (list 16-17 spisa), u Rješenje HZMO-a od 10.02.2011. (list 18-22 spisa i 24-26 spisa), u nalaz i mišljenje vještaka (list 28-42 spisa), u presliku presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-620417 od 21.08.2019. (list 44-48 spisa), u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2613/18 od 02.01.2020. (list 50-52 spisa), u dopis tuženika tužitelju dana 12.12.2019. (list 54 spisa), u presliku e-maila (list 56-57 spisa) te u obračun isplata na teret tužitelja PU (list 58 spisa).

4. Tijekom postupka tužitelj navodi kako navedenu štetu ne traži temeljem Zakona o obveznom osiguranju u prometu već temeljem čl. 164 st. 3 Zakona o mirovinskom osiguranju u svezi s čl. 161.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za povratom iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine osiguranika tužitelja JU za razdoblje od 01.09.2020. do 31.08.2023. godine i to u omjeru od 40% od isplaćene mirovine.

6. Među strankama nije sporno da je došlo do prometne nezgode 21.12.2007. godine u kojoj je osiguranik tužitelja pretrpio tjelesne ozljede i kojemu je priznato pravo na invalidsku mirovinu rješenjem tužitelja. Tuženik također ne spori da JU priznato pravo na invalidsku mirovinu u omjeru od 40% zbog predmetne prometne nezgode kao niti visinu tužbenog zahtjeva, a niti odgovornost vozila nepoznatih registarskih oznaka za nastanak štetnog događaja.

7. Isto tako tuženik ne spori, a isto proizlazi iz dostavljene presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-620417 od 21.08.2019. da je za razdoblje isplate mirovine do 30.09.2015. pravomoćno utvrđena odgovornost tuženika u parnici pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1299/16, dok za razdoblje do 31.07.2018. godine povučena tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-2613/18 nakon što je tuženik u cijelosti podmirio tužiteljevu tražbinu, a što proizlazi iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2613/18 od 02.01.2020 i dopisa tuženika tužitelju dana 12.12.2019. Tuženik ne spori niti da je za razdoblje od 01.08.2018. do 31.08.2020. tuženik u mirnom postupku nadoknadio tužitelju štetu, a što proizlazi iz preslike e-maila između zaposlenika stranaka .

8. Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika, odnosno koji zakon se ima primjenjivati u ovom slučaju.

9. Prema čl. 164. Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 ; dalje u tekstu ZMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Stavak 3 određuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od Hrvatskog ureda za osiguranje ako je šteta, između ostalog, nastala uporabom nepoznatoga motornog vozila.

10. Čl. 161 st. 1 ZMO-a propisuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Stavak 2 određuje da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja; novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja i troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

11. Prema odredbi čl. 44. st. 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine”,broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP) Zavodi za zdravstveno, mirovinsko i invalidsko osiguranje te društva za osiguranje sa subrogacijskim potraživanjima, kao i druge fizičke i pravne osobe koje su na bilo koji način neposredno oštećenoj osobi nadoknadile štetu ili dio štete nanesene uporabom neosiguranog ili nepoznatog prijevoznog sredstva, nemaju pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz Garancijskog fonda.

12. Dakle, nije sporno da je šteta tužitelju nastala isplatom davanja koja kao pravo pripadaju osiguranoj osobi iz sredstava Zavoda, te da ih je tužitelj kao osiguratelj oštećenika dužan naknaditi. No, na strani tužitelja je došlo do štete iz razloga što se radi o troškovima koji oštećeniku, pa tako niti njegovu osiguravatelju tj. tužitelju, ne bi nastali da oštećenik nije stradao u predmetnoj prometnoj nesreći (tako VSRH u odluci Rev-1074/15 od 30. siječnja 2019. godine)

13. Smisao i svrha odredaba ZMO-a je da obveže Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje da zahtijeva naknadu štete nanesenu uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, od Hrvatskog ureda za osiguranje, dok je odredbom čl. 44. st. 5. ZOOP-a to pravo oduzeto zavodima za zdravstveno, mirovinsko i invalidsko osiguranje te društvima za osiguranje sa subrogacijskim potraživanjima, kao i drugim fizičkim i pravnim osobama koje su na bilo koji način neposredno oštećenoj osobi nadoknadile štetu ili dio štete nanesene uporabom neosiguranog ili nepoznatog prijevoznog sredstva, pa samo u tom slučaju oni nemaju pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz Garancijskog fonda. (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-1074/15 od 02. siječnja 2019. godine i u odluci poslovni broj Rev- 130/19 od 18. listopada 2023. godine), a slijedom čega sud smatra kako je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

14. Kako je gore navedeno, tuženik nigdje ne osporava visinu tužbenog zahtjeva kao niti tijek kamata na istu, dok ista također proizlazi iz u obračuna isplata na teret tužitelja PU, a slijedom čega je sud tužitelju dosudio zatraženi iznos obzirom zbog gore izraženog stava, smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. 15. Tužitelj pravo na kamate na te iznosi ima od dana kada su isti nastali (čl. 1086 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.), no kako tužitelj kamate na iste potražuje od dana presuđenja, to mu je sud tako i dosudio (čl. 2 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 ).

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 13. veljače 2025. godine

Sudac

Biserka Pavković Fućak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1) tužitelju

2) tuženiku po pun.