Poslovni broj: Usž-4192/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Sanje Štefan, članova vijeća te sudske savjetnice, Marta Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja II iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi zastare prava na naplatu poreznog duga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-887/2023-7 od 20. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-887/2023-7 od 20. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog
postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-23/21-01/221, urbroj: 513-04-23-2 od 24. siječnja 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Bjelovar, klasa: UP/I-416-02/2021-006/35, urbroj: 513-007-07/2021-2 od 13. kolovoza 2021.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Bjelovar, klasa:
UP/I-416-02/2021-006/35, urbroj: 513-007-07/2021-2 od 13. kolovoza 2021. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj navodi da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev jer je utvrdio da su porezne obveze, obveze za sudske pristojbe i druge obveze članarine i prirez Grada Bjelovara osigurane upisom založnog prava, no da takvo osiguranje nije održivo jer su uništene nekretnine na kojoj je upisano založno pravo. Smatra da je prvostupanjski sud trebao primijeniti članak 86. Općeg poreznog zakona odnosno materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka porezne obveze prema kojoj odredbi je porezno tijelo bilo dužno donijeti rješenje kojim utvrđuje poreznu obvezu najkasnije do 28. veljače 2015., a ne 2018. godine. Ističe da se u predmetnom slučaju trebao primijeniti zastarni rok od tri godine. Vezano za zastaru sudskih pristojbi poziva se na odredbu članka 10. i članka 37. Zakona o sudskim pristojbama, prema kojoj prvostupanjski sud nije uzeo u obzir nastupanje zastare za naplatu sudske pristojbe nakon proteka dvije godine. Predlaže da Sud prihvati žalbu, poništi pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno postupanje. Potražuje i trošak za sastav žalbe
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanih člankom 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 14. srpnja 2021. podnio zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga utvrđenog za 2014., 2015., 2016. i 2018. i 2019. godinu, a glavnica duga s osnove poreza i drugih javnih davanja za 2012., 2013. i 2014. osigurana je uknjižbom založnog prava na nekretnini Rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Z-9566/2016 od 31. svibnja 2016. u korist Republike Hrvatske.
8. Odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19. i 42/20.) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 4. navedenog članka propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.
9. Članak 8. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine“ broj: 118/18) kao i odredba članka 10. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 74/95., 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15.) propisuje da pravo na naplatu pristojbe zastarijeva za pet godina od isteka godine u kojoj je trebalo platiti pristojbu.
10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud, pozivajući se na prethodno citirane zakonske odredbe, utvrdio da do dana podnošenja zahtjeva za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga utvrđenih za 2014., 2015., 2016. i 2018. i 2019. godinu nije nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga jer ista nastupa protekom šest godina od isteka godine u kojoj je utvrđena porezna obveza odnosno pet godina od isteka godine u kojoj je trebalo platiti sudsku pristojbu.
11. Vezano za zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava podnesen u pogledu duga s osnove poreza i drugih javnih davanja za 2012., 2013. i 2014. koja je osigurana uknjižbom založnog prava na nekretnini Rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Z-9566/2016 od 31. svibnja 2016. u smislu odredbe članka 94. stavka 10. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 147/08. – 44/16.), a što je propisano i člankom 109. stavka 10. Općeg poreznog zakona porezno tijelo i bez obzira na protek vremena može se namiriti iz opterećene nekretnine tužitelja. Stoga je pravilno odbijen zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu glavnice poreznog duga i drugih javnih davanja za razdoblje od 2012. do 2014. godine.
12. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
13. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
15. S obzirom na tužitelj nije uspio u sporu nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu, 13. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
