Poslovni broj: Usž-4157/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja NĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Domagoj Jugović, odvjetnik u Novoj Gradiški, A. Stepinca 16a, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi određivanja novog iznosa mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1075/2023-11 od 24. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1075/2023-11 od 24. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/22-01/03104380076, URBROJ: 341-99-05/3- 22-5292 od 31. svibnja 2023. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu, KLASA: UP/I 140-02/22-01/03104380076, URBROJ: 341-16-05/3-22-15764 od 3. kolovoza 2022. kojim je tužitelju kao hrvatskom branitelju – dragovoljcu iz Domovinskog rata određena prijevremena starosna mirovina od 1. srpnja 2022. u iznosu od 2.810,72 kn mjesečno (točka 1. izreke), umjesto te mirovine određena je najniža mirovina u svoti od 2.980,74 kn mjesečno (točka 2. izreke) te određeno da se ovako određena mirovina neće isplaćivati jer je tužitelj u korištenju prijevremene starosne mirovine priznate rješenjem Područnog ureda u Slavonskom Brodu, Ispostave Nova Gradiška, broj: 28913 od 14. studenoga 2014. koja je za njega povoljnija (točka 3. izreke).

3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da je pogrešno shvaćanje suda da se njegov zahtjev za povećanje postojeće prijevremene starosne mirovine na temelju članka 27. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine", 121/17. i 98/19. – dalje: ZOHBDR) treba smatrati zahtjevom za ponovno određivanje mirovine na temelju istog zakona. Citira članak 27. ZOHBDR-a te ističe da njegov zahtjev nije i ne može biti zahtjev za ponovno određivanje mirovine. Smatra da sud pogrešno tumači i odredbe Zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 79/07., 114/11 i 115/18. – dalje: ZDM) jer mu mirovina nije određena niti pod povoljnijim uvjetima niti na povoljniji način prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju. Ističe da ima svoju mirovinu i da ne želi da mu se ista ponovno određuje, a pri tome naglašava da se dodatak na mirovinu smatra sastavnim dijelom mirovine prema ZDM-u. Navodi da je na temelju članka 27. stavka 1. i stavka 2. ZOHBDR-a podnio zahtjev za povećanje postojeće mirovine, odnosno da mu se poveća njegovo stečeno pravo u skladu s novim odredbama ZOHBDR-a jer je ispunio uvjete za njezino povećanje. Ističe da se postojeća mirovina sastoji i od dodatka na mirovinu, a pri tome mu javnopravna tijela ne žele osobne bodove uvećati u skladu sa ZOHBDR-om. Ističe i povrede prava na jednakost iz članka 14. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14.

– dalje: Ustav), prava na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava i prava iz članka 5. stavka 2. te članka 115. stavka 3. Ustava. Smatra da pobijana presuda stvara pravnu nesigurnost jer se potpuno iste, jasne i nedvosmislene odredbe članka 27. ZOHBDR-a i članka 2. stavka 13. ZDM-a pogrešno tumače. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno vratiti predmet na ponovni postupak. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da pravo na dodatak na mirovinu ne pripada za mirovinu određenu prema ZOHBDR-u od povećanih osobnih bodova, odnosno određene prema posebnom propisu, već isključivo na mirovinu određenu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21. – dalje: ZOMO). Ističe da je navedena zakonska odredba pravilno primijenjena u ovoj upravnoj stvari, a što je potvrdio i prvostupanjski sud. S obzirom na to da je pobijana presuda zakonita, predlaže da Sud odbije žalbu kao neosnovanu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranju, Područnog ureda u Slavonskom Brodu, Ispostave Nova Gradiška, broj: 28913 od 14. studenoga 2014. priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu u iznosu od 2.541,56 kn mjesečno, počevši od 7. rujna 2014. prema ZOMO- u i ZDM-u. Također iz podataka spisa proizlazi da je aktualna vrijednost mirovine od dana priznanja prava usklađivana u skladu s mjerodavnim odredbama ZOMO-a (članak 88. ZOMO-a) te ista na dan 1. srpnja 2022. iznosi 3.050,95 kn mjesečno.

9. Postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut je zahtjevom tužitelja od 13. lipnja 2022. u kojem je zatražio da se „izvrši ponovni izračun visine mirovine“ u skladu s brojem dana sudjelovanja u borbenom sektoru prema ZOHBDR-u (potvrda Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 8. travnja 2014.).

10. Prvostupanjsko javnopravno tijelo je u obrazloženju rješenja dalo detaljan prikaz obračuna mirovine primjenom ZOMO-a i ZOHBDR-a (posebno članka 27. ZOHBDR- a), odredilo je najnižu mirovinu u skladu s člankom 49. ZOHBDR-a, ali i da se ista neće isplaćivati jer je tužitelj u korištenju usklađene prijevremene starosne mirovine prema ZOMO-u, u koju je uračunat i dodatak po ZDM-u (priznata rješenjem od 14. studenoga 2014.), koja je za tužitelja povoljnija mirovina. Povodom žalbe tuženik je izvršio računsku i pravnu kontrolu obračuna mirovine te je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

11. Kao i tuženik, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelju povoljnija mirovina određena prema ZOMO-u, a u koju je uračunat i dodatak na mirovinu, koji čini sastavni dio mirovine, i koja nakon usklađivanja na dan 1. srpnja 2022. iznosi 3.050,95 kn mjesečno. S obzirom na to da mirovina tužitelja izračunata uz primjenu članka 49. ZOHBDR-a iznosi 2.980,74 kn mjesečno, to je pravilno tužitelju određena isplata mirovine koja je za njega povoljnija.

12. Prema članku 1. ZDM-a dodatak na mirovine pripada korisnicima čija je mirovina ostvarena i određena isključivo prema Zakonu o mirovinskom osiguranju od 1. siječnja 1999., dok prema članku 3. toga Zakona pravo na dodatak ne pripada korisnicima, između ostalih, kojima je mirovina određena pod povoljnijim uvjetima i/ili na povoljniji način prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju.

13. Imajući na umu citirane odredbe ZDM-a, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kao neosnovanu tvrdnju tužitelja da je kod određivanja mirovine trebalo novoj svoti prijevremene starosne mirovine pribrojiti i dodatak na mirovinu pa potom primijeniti i članak 27. ZOHBDR-a, odnosno odrediti povećanje osobnog boda, jer navedeno ne proizlazi iz zakonskih odredaba koje tužitelj pogrešno tumači, jer ostvarivanje prava na mirovinu prema odredbama ZOHBDR-a isključuje određivanje mirovine prema povoljnijim uvjetima, odnosno primjenom ZDM-a, jer se dodatak na mirovine određuje samo ako je mirovina ostvarena prema ZOMO-u (članak 1. ZDM-a), kao što se mirovina ostvarena primjenom odredaba ZOMO-a i ZDM-a ne može izračunati i uz primjenu ZOHBDR-a, kao još jednog povoljnijeg propisa.

14. Zbog toga nema mogućnosti da se tužitelju, pored utvrđenog osobnog boda ovisno o vremenu sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske prema članku 27. ZOHBDR-a, na mirovinu uračuna i dodatak na mirovinu.

15. U žalbi tužitelj iznosi svoje viđenje razloga zbog kojih smatra da u konkretnom slučaju postoje povrede njegovih ustavnih prava. Tužitelj pri tome iznosi razloge koji se svode na postojanje subjektivnog uvjerenja o pogrešnom tumačenju i primjeni mjerodavnih zakonskih odredbi na kojima je prvostupanjski sud utemeljio odluku o odbijanju njegovog tužbenog zahtjeva.

16. Prema ustaljenom tumačenju i praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske, članak 14. stavak 2. Ustava sadrži opće jamstvo jednakosti svih pred zakonom i ne predstavlja samostalnu pravnu osnovu, već mora biti istaknut zajedno s nekim drugim pravom za koje podnositelj smatra da mu je povrijeđeno (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1001/2007 od 7. srpnja 2010.). Tužitelj je u tom smislu istaknuo da nemogućnost primjene dvaju posebnih propisa otvara pitanje nejednakosti pred Ustavom i zakonom. Međutim, tužitelj istaknute prigovore nije ni na koji način doveo u vezu s okolnostima konkretnog slučaja, odnosno nije pokazao da je stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na drugu osobu u usporedivoj situaciji niti to proizlazi iz osporenih odluka javnopravnih tijela ili pobijane presude. S obzirom na to da tužitelj smatra da navedeno zakonsko rješenje predstavlja nejednako i diskriminirajuće postupanje kod ostvarivanja prava na mirovinu, valja napomenuti da ovaj Sud nije nadležan za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, već je ocjena ustavnosti zakona u nadležnosti Ustavnog suda Republike Hrvatske. U odnosu na ostale istaknute povrede ustavnih prava, tužitelj ih samo paušalno ističe i u osnovi ih temelji na tvrdnji da nije zatražio ponovni izračun mirovine, već njezino povećanje, iako iz zahtjeva od 13. lipnja 2022. proizlazi suprotno, te da je mirovinu trebalo samo odrediti primjenom ZOHBDR- a bez ponovnog izračuna, iako (ponovno) određivanje mirovine bez provedbe postupka izračuna nije moguće. Stoga žalbene prigovore u navedenom smislu ovaj Sud nije našao osnovanima.

17. Slijedom svega navedenog, a s obzirom na to da prema važećim propisima iz mirovinskog osiguranja nema zakonske mogućnosti za drugačije rješenje predmetne upravne stvari, Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku suda. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

18. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

19. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

20. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan