Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split
Poslovni broj: Gž-48/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, OIB:61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, zastupanog po punomoćniku Andri Mrljaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Maloči, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj: Povrv-191/2024-6 od 28. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj: Povrv- 191/2024-6 od 28. studenog 2024. u dijelu pod točkom I. izreke.
II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj: Povrv-191/2024-6 od 28. studenog 2024. u pobijanom dijelu:
a) pod točkom II. izreke presude na način da se sudi održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba poslovni broj: Ovrv-704/16 od 30. lipnja 2016. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 19.119.60 eura sa zateznim kamatama koje teku po stopi po stopi od 14% godišnje od 5. ožujka 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kako slijedi:
na iznos u eur
od
do
7368,60
05.03.2008.
isplate
631,59
17.05.2008.
isplate
631,59
02.06.2008.
isplate
631,59
17.06.2008.
isplate
631,59
02.07.2008.
isplate
631,59
17.07.2008.
isplate
210,53
02.08.2008.
isplate
210,53
06.05.2008.
isplate
210,53
06.06.2008.
isplate
210,53
06.07.2008.
isplate
210,53
06.08.2008.
isplate
210,53
06.09.2008.
isplate
210,53
06.10.2008.
isplate
210,53
06.11.2008.
isplate
210,53
06.12.2008.
isplate
210,53
06.01.2009.
isplate
210,53
06.01.2009.
isplate
210,53
06.02.2009.
isplate
210,53
06.03.2009.
isplate
210,53
06.04.2009.
isplate
210,53
06.05.2009.
isplate
210,53
06.06.2009.
isplate
210,53
06.07.2009.
isplate
210,53
06.08.2009.
isplate
210,53
06.09.2009.
isplate
210,53
06.10.2009.
isplate
210,53
06.11.2009.
isplate
217,69
06.12.2009.
isplate
217,69
06.01.2010.
isplate
217,69
06.02.2010.
isplate
217,69
06.03.2010.
isplate
35,79
01.04.2010.
isplate
217,69
06.04.2010.
isplate
217,69
06.05.2010.
isplate
217,69
06.06.2010.
isplate
217,69
06.07.2010.
isplate
217,69
06.08.2010.
isplate
217,69
06.09.2010.
isplate
217,69
06.10.2010.
isplate
217,69
06.11.2010.
isplate
217,69
06.12.2010.
isplate
217,69
06.01.2011.
isplate
217,69
06.02.2011.
isplate
217,69
06.03.2011.
isplate
217,69
06.04.2011.
isplate
217,69
06.05.2011.
isplate
217,69
06.06.2011.
isplate
b) pod točkom III. i IV. i na način da se sudi dužan je tuženik u roku 8 dana naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 1.405,05 eura sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 14. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je u točki I. izreke održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba, na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj: Ovrv-704/16 od 30. lipnja 2016. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti iznos od ukupno 8.177,28 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačno dospjele iznose od dana dospijeća do isplate. U točki II. izreke prvostupanjski je sud ukinuo platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplati iznos od 27.296,88 eura sa zateznim kamatama te u tom dijelu tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Nadalje, u točki III. izreke prvostupanjski je sud ukinuo predmetno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju plati troškove ovršnog postupka. Konačno, u točki IV. izreke prvostupanjski je sud presudio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
2. Protiv prvostupanjske presude i to u odbijajućem dijelu pod točkama II., III.
IV. izreke, tužitelj je podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22.. 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama II., III. i IV. izreke na način da u tom dijelu prihvati tužbeni zahtjev kao osnovan, odnosno podredno da ju ukine u tom dijelu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Protiv prvostupanjske presude, i to u odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke presude, tuženik je podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. ZPP-a. Tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da u tom dijelu odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno da ju ukine u tom dijelu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.
5. Žalba tužitelja je osnovana. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za isplatom ukupnog iznosa od 27.296,88 eura s pripadajućim zateznim kamatama, a s osnove koristi ostvarene korištenjem, bez pravne osnove, tužiteljevog poslovnog prostora u stambeno-poslovnom objektu oznake O-12/4-10 sagrađenom na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], po novoj izmjeri kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za razdoblje od veljače 2008. do travnja 2016.
7. Tužbeni zahtjev zasniva se na tvrdnji tužitelja da tuženik posjeduje i koristi predmetni poslovni prostor u vlasništvu tužitelja, bez valjane pravne osnove i bez da tužitelju plaća naknadu za korištenje toga poslovnog prostora.
8. Prvostupanjski sud djelom je održao na snazi platni nalog, a dijelom ga ukinuo uz obrazloženje da je za dio potraživanja tužitelja nastupila zastara. Naime, da se u predmetnom slučaju radi o stjecanju bez osnove za koji pravni institut se primjenjuje petogodišnji zastarni rok.
9. Tužitelj u žalbi, pored ostalog ističe kako prvostupanjski sud zaključak o nastupanju zastare za dio potraživanja (točka II. i III. izreke pobijane presude) temelji na pogrešnom shvaćanju o kojem se pravnom institutu u predmetnom slučaju radi. Tužitelj ističe kako prvostupanjski sud pogrešno drži da se u predmetnom slučaju radi o stjecanju bez osnove umjesto o zahtjevu za naknadom koristi koje je imao nepošteni posjednik od uporabe tuđe stvari.
10. Tuženik u žalbi u bitnom osporava utvrđeno činjenično stanje da je koristio predmetni poslovni prostor.
11. Razmatrajući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a. Također prvostupanjski sud nije počinio povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a (na koju povredu tužitelj u žalbi posebno ukazuje), jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Pored toga, ona je jasna, razumljiva i nije kontradiktorna.
12. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice, odnosno došao do ovih zaključaka:
- da je tužitelj vlasnik predmetnog poslovnog prostora površine 47m2,
- da se predmetni poslovni prostor nalazi u stambeno-poslovnom objektu oznake O-12/4-10, sagrađenom na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], po novoj izmjeri kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja odgovara novoformiranoj kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je kčbr. [katastarska čestica] formirana od kčbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], no, da još nije upisano u zemljišne knjige,
- da je iz priloženih z.k. izvadaka vidljivo da je tužitelj na kčbr. [katastarska čestica] upisan kao vlasnik i to primjenom zakonskih predmnjeva iz članka 361. i članka 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZVDSP),
- da je predmetni poslovni prostor izgradio pravni prednik tužitelja "Stanoinvest" Zagreb na temelju odobrenja za građenje broj: UP/I-05/1-611/1-75 od 10. listopada 1975.,
- da je tužitelj pravni slijednik "Stanoinvest" Zagreb koji je stupanjem na snagu članka 15. Zakona o stambenim odnosima (Narodne novine 52/74) prestao postojati, s obzirom da su osnovane tzv. samoupravne interesne zajednice (SIZ) stanovanja na području općina, a koje su na temelju Zakona u fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu (Narodne novine 53/90, 76/93), prestale postojati 31. prosinca 1990. pa je Odlukom o osnivanju i organiziranju Fonda Grada Zagreba za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo (Službeni glasnik Grada Zagreba 40/90), osnovan Fond Grada Zagreba za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo koji je prestao s radom 18. lipnja 1997. na temelju Odluke o ustrojstvu i djelokrugu upravnih tijela Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba 6/97), da je sve poslove Fonda preuzeo je Grad Zagreb u suglasju s odredbom članka 386. ZVDSP-a članka 394. stavak 1. točka 8. ZVDSP koje su pripisale prestanak rada fondova i prestanak važenja Zakon o fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu,
- da je pravni prednik tužitelja na temelju Ugovora o zakupu poslovne prostorije od 21. svibnja 1980. predmetni prostor dao na korištenje supruzi tuženika ĆI,
- da je 4. studenoga 1998. objavljen u "Vjesniku" novi natječaj za davanje predmetnog poslovnog prostora u zakup, na koji je ĆI dostavila ponudu, ali je odbijena iz razloga što je utvrđeno da kao zakupnik u prethodnom razdoblju nije podmirila zakupninu u ukupnom iznosu od 72.381,99 kuna (sada 9.606,74 eura)[1] ,
- da se tuženik i njegova supruga nalaze u posjedu predmetnog poslovnog prostora bez valjane pravne osnove te da se svakog od njih tereti za plaćanje polovine iznosa mjesečne zakupnine, tuženika u ovom predmetu, a njegovu suprugu ĆI u predmetu pod poslovnim brojem Ovr-705/16,
- da je 24. ožujka 2015. ovlaštena osoba tužitelja pristupila u predmetni poslovni prostor te je tamo zatekla tuženika i njegovu suprugu ĆI pri čemu da je upravo tuženik izjavio da je u posjedu predmetnog prostora proteklih 36 godina, kao i da navedeni prostor ne želi napustiti,
- da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 19. siječnja 2017. poslovni broj: Ps-189/2015, koja je donijeta u postupku između istih stranaka tuženiku naloženo iseliti iz predmetnog poslovnog prostora i predati ga u posjed tužitelju,
- da tuženik nikada nije postupio po pravomoćnoj presudi i iselio se iz predmetnog poslovnog prostora,
- da presude u predmetima Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ps-189/15 i P-504/19 potvrđuju da su tuženik (i njegova supruga) u poslovnom prostoru tužitelja bez valjane pravne osnove,
- da je tuženik pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu 1. veljače 2019. podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva u kojoj navodi kako se nalazi u posjedu predmetnog prostora punih 40 godina,
- da visina naknade s osnova zakupnine za razdoblje od veljače 2008. do travnja 2016. za predmetni poslovni prostor iznosi 27.296,88 eura.
13. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.
Nadalje, naknada za korištenje poslovnih prostora utvrđena je sukladno kriterijima za obračun visine mjesečne zakupnine koji su određeni Zaključcima o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor, a koji se objavljuju u Službenom glasniku Grada Zagreba. U razdoblju od 1. travnja 2004. do 1. prosinca 2009. visina zakupnine određuje se sukladno odredbama Zaključka o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (Službeni glasnik Grada Zagreba broj: 07/04) te je određeno da se zakupnina određuje prema sljedećim kriterijima: - četvornom metru korisne površine poslovnog prostora, - zoni u kojoj se nalazi poslovni prostor, - djelatnost koja se obavlja u prostoru,
14. Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je na sjednicama od 26. listopada 2009. (Su-IV-188/09-7) i 14. studenoga 2013. (Su-IV-127/13-8) pravno shvaćanje koje glasi: "Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164 stavak 1. i članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje."
15. U predmetnom slučaju, a kako je to prvostupanjski sud pravilno utvrdio, radi se o korištenju poslovnog prostora koji je u neizmijenjenom obliku. Stoga se radi o pravnom institutu sporednog (rei)vindikacijskog zahtjeva za naknadom koristi od uporabe tuđe stvari, a ne institutu stjecanja bez osnove.
16. Odredbom članka 165. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Stavkom 2. istog članka propisano je da vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana.
17. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud održao na snazi predmetni platni nalog u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju 8.177,28 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačno dospjele iznose od dana dospijeća do isplate, kako je to specificirano u točki I. izreke prvostupanjske presude. Naime, tuženik se ukazuje kao nepošteni posjednik predmetnog poslovnog prostora u pogledu kojeg odbija postupiti po pravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ps-189/2015, od 19. siječnja 2017. kojom mu je naloženo iseliti iz predmetnog poslovnog prostora te predati ga u posjed tužitelju. Dakle, tuženik zna i mora znati da predmetni poslovni prostor koristi bez pravnog osnova i da ga odbija predati vlasniku pa je razvidno da je nepošteni posjednik.
18. Nadalje, s obzirom na pravomoćnu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ps-189/2015, od 19. siječnja 2017., koja obvezuje tuženika, daljnje izvođenje dokaza uviđajem na licu mjesta ukazuje se kao nepotrebno. Stoga su i u tom dijelu žalbeni navodi neosnovani.
19. Slijedom navedenog, trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude, a ovo u suglasju s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a.
20. Žalba tužitelja je osnovana jer je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio osnovanim istaknuti prigovor zastare. Naime, kako tuženik odbija predaju posjeda predmetnog poslovnog prostora zastara još nije počela teći. Sukladno citiranoj odredbi članka 165. stavak 2. ZVDSP-a zastara će početi teći tek od trenutka predaje posjeda predmetnog poslovnog prostora vlasniku, dakle, tužitelju. Stoga je pobijanu presudu u dijelu pod točkom II. izreke bilo potrebno preinačiti na način da je tužitelju trebalo dosuditi naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora i za razdoblje od ožujka 2008. do lipnja 2011. u iznosu od 19.119,60 eura (27.296,88 – 8.177,28 = 19.119,60).
21. Ovdje je za napomenuti kako se kod platnog naloga ne može „uređivati“ tužbeni zahtjev, kako je to tužitelj učinio podneskom od 2. travnja 2019. Naime u ovom postupku odlučuje se održava li se na snazi ili se ukida u cijelosti ili djelomično platni nalog koji je već izdan od strane javnog bilježnika, a u suglasju s odredbom članka 451. stavak 3. ZPP-a.
22. Zbog navedenog odlučeno je kao u točki II.a) izreke ove drugostupanjske presude, a u suglasju s odredbom članka 373. točka 3. ZPP-a.
23. Odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je kako o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Nadalje, odredbom članka 164. stavak 2. ZPP-a je određeno kako je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, dok je odredbom stavka 3. navedenog članka propisano kako je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 27.296,88 eura i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje: Tarifa), proizlazi kako je tužitelj imao trošak: sastava podnesaka od 2. travnja 2019. u visini 250 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 21. studenoga 2024. u visini 250 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), dakle ukupno 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura prema Tbr. 54. Tarife (1.000,00 eura) i trošak javnobilježničke nagrade s PDV-om u iznosu od 405,05 eura, ukupno iznosi 1.405,05 eura.
Na ovaj dosuđeni iznos naknade parničnog troška dosuđene su i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno članka 29. stavci 1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zakonske kamate temelji se na članak 29. stavak 2. i 8. ZOO-a.
Sukladno odredbi članka 164. stavak 4. ZPP-a sud o naknadi troškova odlučuje u odluci kojom se završava postupak. Odredbom članka 451. stavak 3. ZPP-a propisano je da sud odlučuje održava li se platni nalog u cijelosti ili djelomično na snazi ili se ukida, ali ne i odluka o naknadi troška u ovršnom postupku. O naknadi cjelokupnog troška postupka sud odlučuje u odluci o glavnoj stvari kojom se postupak završava. Nadalje, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi zamjenjuje tužbu (članak 446. stavak 1. i članak 449. stavak 1. ZPP-a). Dakle, ne radi se o dva zasebna postupka, ovršnom i parničnom, već je ovršni postupak, po ispunjenju zakonskih uvjeta (postupanje po odredbi članak 58. stavak 2. OZ-a), prerastao u parnični postupak. U pravnoj situaciji kad prijedlog za ovrhu predstavlja tužbu, nema pravne osnove tužitelju priznati posebnu nagradu za sastavljanje prijedloga za ovrhu, a posebnu za daljnja zastupanja, sve u okolnostima propisane jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak (Tbr.7. točka 8. Tarife). Jednak pravni stav zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017. Nadalje, zatezne kamate na priznati trošak postupka mogu teći samo od donošenja ove odluke. Zatezna kamata na ovršni postupak ne može teći od donošenja rješenja o ovrsi koje je stavljeno van snage u povodu uloženog prigovora ovršenika, jer se tom odlukom postupak izdavanja platnog naloga ne završava. Naime, postupak izdavanja platnog naloga dovršava se tek donošenjem ove odluke. Zbog navedenog sud je odlučio je kao u točki II.b) izreke ove drugostupanjske presude.
U Splitu 13. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Miho Mratović
