Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: IU-65/2024
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĐM, kojeg brani Goran Radonić, odvjetnik iz Ploča, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije (“Narodne novine” broj: 40/16), odlučujući o žalbi osuđenika ĐM, podnesenoj protiv rješenja Vijeća za prekršaje, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Ministarstva financija Republike Hrvatske, od 15. srpnja 2024., Klasa: 413-01/21-26/1302, Urbroj: 513-02-8002/77-24-4, na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba osuđenika ĐM i potvrđuje se pobijano rješenje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak odbačen je zahtjev za obnovu prekršajnog postupka osuđenika ĐM podnesen protiv prekršajnog naloga RGP Metković – Doljani, Graničnog carinskog ureda Metković, Područnog carinskog ureda Split, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, od 8. kolovoza 2020. godine, broj: 37/2020, Klasa: 471-01/20-16/1953, Urbroj: 513-02-8064/39-20-3, jer iznesene činjenice i dokazi očito nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova.
2. Protiv tog rješenja osuđenik ĐM je podnio žalbu zbog odluke o odbačaju njegovog zahtjeva za obnovu postupka i to pozivajući se na bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, navodeći u bitnom da je okrivljenicu povrijeđeno pravo na pošteno suđenje iz članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Istaknuo je da je izdani prekršajni nalog utemeljen na nezakonitim dokazima, te da su mu narušena temeljna prava jer je bio prisiljen i ucijenjen potpisati izjavu o odricanju prava na podnošenje prigovora. Dodao je da prvostupanjsko tijelo nije uopće provjerilo navode zahtjeva za obnovu postupka već je samo navelo da je okrivljeni potpisao izjavu kojom se odriče prava na podnošenje prigovora. Predlaže da se njegov zahtjev za obnovu postupka prihvati.
1. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
2. Žalba nije osnovana.
5. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 211. stavka 3. i članka 202. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno utvrdilo da u zahtjevu za obnovu postupka, navedene činjenice i dokazi nisu prikladni za obnovu postupka, te je temeljem članka 215. stavka 6. točke 5. Prekršajnog zakona pravilno donijelo odluku o odbačaju zahtjeva osuđenika za obnovu postupka u konkretnom predmetu.
6. Naime, prekršajnim nalogom RGP Metković – Doljani, Graničnog carinskog ureda Metković, Područnog carinskog ureda Split, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, od 8. kolovoza 2020. godine, broj: 37/2020, Klasa: 471-01/20-16/1953, Urbroj: 513-02-8064/39-20-3, okrivljenik ĐM proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, počinjenog time što nije prijavio sitno rezani duhan 1,50 kg, te mu je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u iznosu od 6.000,00 (šesttisuća) kuna.
7. Odredbom članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije propisano je da će se za prekršaj kazniti fizička osoba ako prilikom unosa robe u carinsko područje Unije ili iznošenja robe iz carinskog područja Unije ne podnese carinsku deklaraciju za robu ili dio robe, ako se radi o robi komercijalne naravi ili robi za koju su propisane zabrane ili ograničenja pri uvozu ili izvozu (članak 134. i članak 158. Uredbe (EU) br. 952/2013) a u ovom predmetu upravo okrivljenik ĐM nije prijavio 1,50 kg sitno rezanog duhana. Iz sadržaja samog zahtjeva za obnovu postupka vidljivo je da osuđenik nije naveo nikakve nove činjenice niti dostavio nove dokaze vezane za sam meritum predmeta, obzirom na to da bi samo takve činjenice i dokazi u smislu članka 214. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona mogle prouzročiti oslobođenje od optužbe osuđenika ili njegovu osudu po blažem propisu. Kako osuđenik svoj zahtjev za obnovu postupka temelji ustvari na bitnim povredama odredbi prekršajnog postupka koje nisu propisane kao razlozi za obnovu prekršajnog postupka u smislu članka 214. Prekršajnog zakona, već su to razlozi za podnošenje inicijative državnom odvjetništvu kako bi isto odlučilo o podizanju zahtjeva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.
8. Slijedom svega naprijed navedenog ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak opravdano zaključilo da činjenice i dokazi na kojima se temelji zahtjev osuđenika za obnovu postupka, nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova postupka, jer temeljem istih ne bi bilo moguće donijeti drugačiju odluku o krivnji osuđenika, pa je stoga osnovano donijelo rješenje o odbačaju zahtjeva osuđenika za obnovu postupka, koju odluku je i valjano obrazložilo, a navedene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
9. Stoga je trebalo odbiti žalbu osuđenika i potvrditi prvostupanjsko rješenje kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 13. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Rješenje se dostavlja Vijeću za prekršaje, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Ministarstva financija Republike Hrvatske u 5 otpravaka: za spis, osuđenika, branitelja i tužitelja.
