REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-4960/2023-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužiteljice ŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Neno Rstić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o., iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 14. siječnja 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Nene Rstića, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika Kristine Kalauz, odvjetnice, dana 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e:
I. Utvrđuje se da je u Ugovoru o kreditu broj 069-50-4959849 od 30. lipnja 2008. kojeg su sklopili tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor ništetna ugovorna odredba o primjeni valutne klauzule u CHF.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, da tužiteljici ŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 069-50-4959849 od dana 30. lipnja 2008. o primjeni valutne klauzule u CHF, isplati iznos od 11.096,83 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:
- na iznos od 3,34 EUR od 30. rujan 2008. do isplate
- na iznos od 29,34 EUR od 31. listopad 2008. do isplate
- na iznos od 11,92 EUR od 30. studeni 2008. do isplate
- na iznos od 34,06 EUR od 31. prosinac 2008. do isplate
- na iznos od 37,46 EUR od 31. siječanj 2009. do isplate
- na iznos od 39,00 EUR od 28. veljača 2009. do isplate
- na iznos od 34,77 EUR od 31. ožujak 2009. do isplate
- na iznos od 35,57 EUR od 30. travanj 2009. do isplate
- na iznos od 29,09 EUR od 31. svibanj 2009. do isplate
- na iznos od 24,32 EUR od 30. lipanj 2009. do isplate
- na iznos od 25,59 EUR od 31. srpanj 2009. do isplate
- na iznos od 28,11 EUR od 31. kolovoz 2009. do isplate
- na iznos od 27,89 EUR od 30. rujan 2009. do isplate
- na iznos od 25,34 EUR od 31. listopad 2009. do isplate
- na iznos od 30,12 EUR od 30. studeni 2009. do isplate
- na iznos od 33,94 EUR od 31. prosinac 2009. do isplate
- na iznos od 39,38 EUR od 31. siječanj 2010. do isplate
- na iznos od 38,14 EUR od 28. veljača 2010. do isplate
- na iznos od 45,52 EUR od 31. ožujak 2010. do isplate - na iznos od 44,12 EUR od 30. travanj 2010. do isplate
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
9 6 0
/
2 0 2
3 -
1 6
- na iznos od 46,85 EUR od 31. svibanj 2010. do isplate
- na iznos od 70,49 EUR od 30. lipanj 2010. do isplate
- na iznos od 65,62 EUR kn od 31. srpanj 2010. do isplate
- na iznos od 77,68 EUR od 31. kolovoz 2010. do isplate
- na iznos od 72,72 EUR od 30. rujan 2010. do isplate
- na iznos od 64,75 EUR od 31. listopad 2010. do isplate
- na iznos od 81,57 EUR od 30. studeni 2010. do isplate
- na iznos od 102,98 EUR od 31. prosinac 2010. do isplate
- na iznos od 87,82 EUR od 31. siječanj 2011. do isplate
- na iznos od 93,14 EUR od 28. veljača 2011. do isplate
- na iznos od 86,38 EUR od 31. ožujak 2011. do isplate
- na iznos od 87,59 EUR od 30. travanj 2011. do isplate
- na iznos od 116,28 EUR od 31. svibanj 2011. do isplate
- na iznos od 118,07 EUR od 30. lipanj 2011. do isplate
- na iznos od 141,83 EUR od 31. srpanj 2011. do isplate
- na iznos od 129,63 EUR od 31. kolovoz 2011. do isplate
- na iznos od 116,26 EUR od 30. rujan 2011. do isplate
- na iznos od 114,83 EUR od 31. listopad 2011. do isplate
- na iznos od 113,80 EUR od 30. studeni 2011. do isplate
- na iznos od 120,17 EUR od 31. prosinac 2011. do isplate
- na iznos od 125,73 EUR od 31. siječanj 2012. do isplate
- na iznos od 126,47 EUR od 29. veljača 2012. do isplate
- na iznos od 122,63 EUR od 31. ožujak 2012. do isplate
- na iznos od 125,23 EUR od 30. travanj 2012. do isplate
- na iznos od 127,00 EUR od 31. svibanj 2012. do isplate
- na iznos od 124,01 EUR od 30. lipanj 2012. do isplate
- na iznos od 124,80 EUR od 31. srpanj 2012. do isplate
- na iznos od 1.653,51 EUR od 31. kolovoz 2012. do isplate
- na iznos od 6.041,96 EUR od 31. kolovoz 2012. do isplate,
određenom do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.650,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 13. veljače 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
9 6 0
/
2 0 2
3 -
1 6
referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 30.6.2008. sa tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 069-50-4959849, temeljem kojeg joj je tuženik odobrio i isplatio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 48.490,00 CHF obračunato po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita, uz redovnu kamatu koja je člankom 2 Ugovora određena kao promjenjiva, sukladno Odluci o visini kamatnih stopa ili drugog akta kreditora, a u trenutku sklapanja ugovora je iznosila 5,95 % godišnje. Kredit se otplaćuje u 120 jednakih mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važem na dan dospijeća prema otplatnom planu. Tužiteljica je u cijelosti ispunila svoju ugovornu obvezu i prijevremeno vratila kredit s pripadajućim kamatama. Tužiteljica tijekom cijelog postupka u bitnome ističe da joj tuženik prilikom zaključenja ugovora nije pružio dovoljno informacija i obavijestio ju o rizicima vezanim za zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Poziva se na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18-11 kojom se odbijaju revizije tuženih banaka i potvrđuje presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 6632/2017-10 od 14.6.2018., donesena u ponovljenom postupku povodom odluke Ustavnog suda broj U-III-2521/2015, kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, a žalbe tuženika (banaka) na okolnost ništetnosti valutne klauzule odbijene su kao neosnovane. Uzimajući u obzir odredbe članka 81. st. 2. 3. i članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03, dalje u tekstu: ZZP-a), odredbe članaka 96. i 99. ZZP/07, stav sudske prakse Vrhovnog suda RH, Ustavnog suda RH i Visokog trgovačkog suda RH kao relevantnih i u ovom predmetu, tužiteljica ističe da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF ništetne te da joj je tuženik dužan vratiti sve što je temeljem takvog ugovora odnosno dijela ugovora primio, a sve to sukladno odredbama čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima o stjecanju bez osnove. Slijedom svega navedenog tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa od 83.921,07 kn, odnosno 11.138,24 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog preplaćenog anuiteta, napominjući da pridržava pravo konačnog uređenja tužbenog zahtjeva po pojedinačnim mjesečnim preplaćenim iznosima nakon financijskog vještačenja kojeg predlaže provesti. Tužiteljica uz tužbu kao dokaze preslike Ugovora o kreditu broj 069-50-4959849 od 30.6.2008., otplatnog plana, knjigovodstvene kartice i usporednog otplatnog plana.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je sa tužiteljicom sklopio Ugovor o kreditu broj 069-50-4959849. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare. U bitnome ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tužiteljici bile jasne, razumljive i lako uočljive, o njima se pojedinačno pregovaralo te iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Tuženik je o svim okolnostima i
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
9 6 0
/
2 0 2
3 -
1 6
rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora te je tužiteljica po vlastitom izboru, a nakon što je upoznata sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, odabrala valutnu klauzulu CHF. Takav odabir između više predloženih ugovora, predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da je tužiteljica samostalno i neovisno mogla birati ugovorne odredbe (ovdje valutnu klauzulu). Promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute. Ugovaranjem valutne klauzule tužiteljica je također preuzela valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. Svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama. Da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni uvjeti propisani čl.81. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03) što ovdje nije slučaj. Također navodi i da se tužiteljica ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati. Tužiteljica ne može smatrati da je osnov njene tužbe dokazan samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti valutne klauzule, već to mora dokazati. Tužiteljica nije bila stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe i ne može se pozivati na utvrđenja iz te presude. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužiteljici da mu naknadi parnični trošak zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Uz odgovor na tužbu tuženik kao dokaze prilaže obrazac Zahtjeva za kredit i revolving karticu koji je ispunila i potpisala tužiteljica.
3. Tužiteljica je u cijelosti ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Ističe da tuženik neosnovano i bez ikakvih dokaza tvrdi da je tužiteljica prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bila upoznata sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule. Tuženik joj niti u jednom trenutku, niti prilikom potpisivanja zahtjeva za kredit, koji je popunio tuženik, niti prilikom sklapanja ugovora o kreditu, nije pojasnio rizike valutne klauzule u CHF. Stoga podsjeća na presudu u predmetu C-186/16 u kojoj je Sud Europske unije pojasnio da financijske institucije zajmoprimcima moraju pružiti dovoljno informacija kako bi im se omogućilo donošenje razboritih i informiranih odluka. Te se informacije tako moraju odnositi ne samo na mogućnost aprecijacije ili deprecijacije valute kredita nego i na utjecaj koji promjene tečaja i povećanje kamatne stope u valuti kredita mogu imati na vraćanje kredita. Tuženik to u predmetnom slučaju niti na koji način nije učinio. U odnosu na prigovor zastare tužiteljica ističe da je isti neosnovan te se poziva na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzet na sjednici Građanskog odjela održanoj 31.1.2022. broj Su-IV-33/2022-2 po kojem: "Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe te „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
9 6 0
/
2 0 2
3 -
1 6
CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“ Taj stav također je potvrđen i u nekoliko revizijskih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev 2245/17-2). Iz navedenih pravnih stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da zastara u ovom predmetu nije nastupila. Tvrdnja tuženika kako se tužiteljica ne može pozivati ni na jedno utvrđenje i odluku u „slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes te da tužiteljica nije bila stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe je neosnovana i suprotna čl. 126. Zakona o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (NN 59/2023), a tužiteljice se i prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, može pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
Tuženik je ostao kod navoda iz odgovora na tužbu i istaknutih prigovora.
4. Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke sud je utvrdio čitanjem naprijed pobrojane dokumentacije dostavljene uz tužbu i odgovor na tužbu. Saslušana je tužiteljica LB (list 385 - 386 spisa), dok je tuženik odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka DB, a druge dokazne prijedloge nije niti isticao. Provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Koraljki Cesarec Noršić (nalaz i mišljenje vještaka na listu 370 - 374 spisa). Cijeneći provedene dokaze sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu ZPP-a), sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan. 5. Nesporno je da su tužiteljica i tuženik dana 30.6.2008. sklopili Ugovor o kreditu broj 069-50-4959849, namjenski, stambeni kredit za kupnju bez počeka, na rok otplate od 120 mjeseci. U čl. 1. Ugovora je određeno da je iznos kredita kunska protuvrijednost od 48.490,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. U čl. 7 je određeno da se kredit otplaćuje u 120 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji kreditor uručuje korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Kredit je solemniziran kod javnog bilježnika Lucije Popov pod brojem OV-7408/08 dana 1.7.2008. Tužiteljica je kredit u cijelosti otplatila.
6. Sporno je jesu li tužiteljici prilikom ugovaranja predmetnog kredita od strane djelatnika tuženika pojašnjeni svi rizici koji se tiču ugovaranja kredita u valuti CHF, je li tuženik primjenom sporne ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica CHF neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje mu je tužiteljica uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF i koliko isti iznose. Sporno je mogu li se u konkretnom slučaju primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora "Potrošač", ima li tužiteljica status potrošača te je li nastupila zastara njenog potraživanja.
7. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja značenja ugovornih odredbi sud je saslušao tužiteljicu LB koja u svom iskazu ističe da je kod tuženika podigla stambeni kredit. Ponudili su joj kredit u valuti CHF, taj kredit je imao najmanju kamatnu stopu, manju i od eura i od kune. Nitko joj nije posebno pojašnjavao mogućnost promjene vrijednosti tečaja CHF. Baš ne razumije bankarske pojmove, a nitko je nije pitao razumije li što znači srednji tečaj banke. Nije bila svjesna da će rata kredita rasti s obzirom na promjenu tečaja. I početna ugovorena kamatna
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
9 6 0
/
2 0 2
3 -
1 6
stopa je od dogovorene tijekom otplate rasla. Nije imala posebnih pitanja jer je vjerovala banci. Potpisala je ono što su joj ponudili. Ugovor koji je potpisala je bio unaprijed pripremljen od strane tuženika. Nije željela mijenjati pojedine odredbe ugovora, nije ni razumjela što bi trebalo mijenjati, potpisala je ono što su mi dali. Kredit je u cijelosti otplatila, čak i prije vremena.
8. Na temelju iskaza tužiteljice te odredbe čl. 6 Ugovora o kreditu u kojem je navedeno da je namjena kredita stambeni kredit bez počeka sud sa sigurnošću utvrđuje da tužiteljica ima status potrošača tj. da je kao fizička osoba sklopila pravni posao sa tuženikom i da djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, sve sukladno čl. 3 st. 1 ZZP-a. Dakle, tužiteljica ispunjava oba kumulativno postavljena uvjeta: 1. radi se o fizičkoj osobi i 2. sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe. Utvrđeno je i da tuženik ni na koji način nije upozorio tužiteljicu na mogućnost promjene tečaja CHF prema kuni na štetu potrošača niti joj je objasnio što utječe na njegovu odluku o promjeni kamatne stope. Iz dostupnih informacija (Zahtjev za kredit i revolving karticu) tužiteljica kao prosječni potrošač nije mogla razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF, a tuženik jednostrano mijenja kamatnu stopu temeljem svoje odluke niti je mogla informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj odredbi ugovora pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30.4.2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana treba uvijek procjenjivati prema svim konkretnim okolnostima slučaja. Tuženik, na kojem je teret dokaza, nije u konkretnom slučaj dokazao da je tužiteljica kao potrošač mogla utjecati na sadržaj pojedinih ugovornih odredbi definiranih od strane tuženika kao trgovca slijedom čega sud u potpunosti prihvaća kao istiniti dio iskaza u kojem tužiteljica navodi da joj nitko nije pojašnjavao mogućnost promjene vrijednosti tečaja CHF niti ju je pitao razumije li što znači srednji tečaj banke, a bankarske pojmove baš i ne razumije pa je, vjerujući banci, da potpisala ugovor koji je tuženik unaprijed pripremio. S obzirom da tužiteljica kao potrošač nije bila u mogućnosti pregovarati sa tuženikom oko valutne klauzule u CHF (kao niti kamati koja je promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika) niti joj je tuženik na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasnio spornu odredbu kako bi tužiteljica mogla predvidjeti posljedice koje iz toga proizlaze, to je u pitanju ništetna ugovorna odredba koja je dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice. Dužnost tuženika je bila da potrošaču, ovdje tužiteljici, u skladu s odredbama o potrošačkom kreditiranju sadržanim u Zakonu o zaštiti potrošača, detaljno objasni sve okolnosti vezane za kredit, kamatu, tečaj, valutu i da joj pruži kvalitetnu informaciju kako bi se odlučila na pravni posao s tuženikom. U protivnom, kao što se i dogodilo, tužiteljica je došla u
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
9 6 0
/
2 0 2
3 -
1 6
pravnu poziciju da ima pravo na punu naknadu svih iznosa isplaćenih od trenutka sklapanja ugovora temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.
9. Na okolnost sporne visine tužbenog zahtjeva određeno je provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Koraljki Cesarec Noršić. Vještaku je dano u zadatak utvrditi razliku između iznosa koje je tužiteljica stvarno platila tuženiku zbog porasta tečaja CHF, kojeg je primjenjivao tuženik u odnosu na HRK tijekom otplate kredita i iznosa koji bi tužiteljica tuženiku platila da je tečaj CHF na odnosu na HRK ostao onakav kakav je bio na dan isplate kredita i izraženom u kunama i EUR po mjesecima i ukupno s izraženim datumima svake pojedinačne uplate.
10. Stalna sudska vještakinja za računovodstvo i financije Koraljka Cesarec Noršić je dana 22.7.2024. dostavila pisani nalaz i mišljenje sačinjen nakon proučenog sudskog spisa i pregleda dostupne dokumentacije. Vještakinja daje mišljenje da razlika između iznosa koje je tužiteljica stvarno platila tuženiku zbog porasta tečaja CHF kojeg je primjenjivao tuženik u odnosu na HRK tijekom otplate kredita i iznosa koji bi tužiteljica tuženiku platila da je tečaj CHF u odnosu na kunu ostao onakav kakav je bio na dan isplate kredita iznosi 83.609,07 kn tj. 11.096,83 EUR (prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn).
11. Tužiteljica nije imala prigovora na nalaz i mišljenje financijskog vještaka. Sukladno iznosu preplata koje je vještak izračunao uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, tužiteljica je podneskom od dana 6.8.2024. specificirala tužbeni zahtjev u djelu koji se odnosi na isplatu, sve kako je opisano u točci II. izreke ove presude te je u cijelosti ostala kod dijela tužbenog zahtjeva kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbe predmetnog ugovora o kreditu o primjeni valutne klauzule u CHF (konkretno čl. 1 i čl. 7 Ugovora).
12. Tuženik nije imao prigovora na matematički izračun vještaka. Ističe da je vještak prilikom izračuna koristio fiksni tečaj za cjelokupno razdoblje otplate kredita no ugovorne strane u ugovoru o kreditu nikada nisu ugovorile fiksni tečaj, već srednji tečaj kreditora za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta. Ne traži očitovanje vještaka.
13. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka jer je u cijelosti ispunila zadatak, a izračun je pregledan i jasan. Prigovori tuženika o načinu izračuna su pravne prirode i njihova neosnovanost je već pravomoćno utvrđena u postupku Potrošač. Dužnost tuženika je bila da potrošaču, ovdje tužiteljici, u skladu s odredbama o potrošačkom kreditiranju sadržanim u Zakonu o zaštiti potrošača, detaljno objasni sve okolnosti vezane za kredit, kamatu, tečaj, valutu i da joj pruži kvalitetnu informaciju kako bi se odlučila na pravni posao s tuženikom, a što nije učinio već je tužiteljici ponudio unaprijed pripremljeni, standardizirani ugovor koji je potpisala u auto kući u kojoj je i kupila vozilo, bez odlaženja u poslovnicu tuženika. Tužiteljica osnovano potražuje isplatu onih iznosa rata kredita koje je preplatila tj. razliku između stvarno plaćenih rata kredita i rata kredita koje je trebala plaćati prema ugovorenom tečaju CHF u odnosu na kune na dan sklapanja kredita budući je utuženu razliku tuženiku stekao na temelju ugovorne odredbe koja je utvrđena ništetnom pa svoje potraživanje tužiteljica osnovano temelji na čl. 323 st. 1 ZOO-a. Tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja koje konkretno proizlazi iz ugovaranja ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF koja tužiteljici nije bila jasno predočena.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
9 6 0
/
2 0 2
3 -
1 6
14. Tužiteljica se tijekom ovog postupka poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.7.2013., u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o potrošačkom kreditiranju te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja, tijekom pregovora, u svezi i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora o kreditu nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO-a. Presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 2221/2018 od dana 3.9.2019. odbijena je revizija osam tuženih banaka u predmetu tužitelja Potrošač - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka, uključujući i tuženika te je u navedenoj presudi izražen pravni zaključak da su te banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne odredbe ugovaranjem klauzule uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a da se o tome nije pojedinačno pregovaralo. Odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz odredbe čl. 106. st. 1. ZZP-a obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice, kako je to propisano čl. 118. ZZP-a.
15. Prema odredbi čl. 502. a st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakona utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđenom i uz uvjete predviđene tim zakonom podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava), protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502 c ZPP-a je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
16. Navedene odredbe ZZP-a i ZPP-a propisuju direktan učinak za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz odredbe čl. 502.a st.1. ZPP.
17. Kako je, dakle, pravomoćno utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužiteljice kao potrošača, tj. korisnika kredita, u smislu da je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli u CHF to joj je dužan vratiti, odnosno nadoknaditi vrijednost postignute koristi ostvarene uplatama više plaćenih anuiteta, sve sukladno
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
9 6 0
/
2 0 2
3 -
1 6
čl. 1111 ZOO-a. Takvu je korist kao nepošten stjecatelj ostvarivao od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa iz kojeg je razloga dužan platiti i zateznu kamatu na svaki pojedini preplaćeni iznos od dana stjecanja istog.
18. Potraživanje tužiteljice nije u zastari budući je zastarni rok od 5 godina iz čl. 225 ZOO-a počeo teći tek donošenjem pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od dana 14.6.2018. Tako je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2245/17 od dana 20.3.2018. zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 4.6.2023. to nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka nije istekao rok od pet godina zbog čega prigovor zastare nije osnovan.
19. Odluka o zakonskim zateznim kamatama se temelji na čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja jer je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ništetne.
20. Odluka o trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 5 i čl. 155 ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora i sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Troškovi koji su tužiteljici bili potrebni za svrhovito vođenje postupka odnose se na sastav tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7 t. 1), podnesaka od 18.1.2024. i 6.8.2024. u iznosu od po 100 bodova za svaki (Tbr. 8 t.1) te zastupanja na ročištima održanim 12.6.2024. i 14.1.2025. u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1). Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 EUR i 25% PDV-a u iznosu od 250,00 EUR, trošak iznosi 1.250,00 EUR. Navedenom trošku treba dodati trošak financijskog vještačenja od 400,00 EUR pa ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 1.650,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 13. veljače 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
U Zagrebu 13. veljače 2025.
Sutkinja:
Ivana Markotić
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
9 6 0
/
2 0 2
3 -
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu koju mogu podnijeti ovome sudu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženika
