Poslovni broj: Usž-1290/2023-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Sanje Štefan, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆČ, iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Saša Pufler, odvjetnica u Osijeku, Šetalište kardinala Franje Šepera 8d, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi obveze doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI- 2218/22-8 od 12. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-2218/22-8 od 12. prosinca 2022.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-411-10/17-01/430, URBROJ: 513-04-22-2 od 9. kolovoza 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija, Ispostave Biograd na moru, KLASA: UP/I-411-01/2016-02/00998, URBROJ: 513-07-29-02-2016-01 od 24. studenog 2016. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Pobijanim rješenjem tuženika točkom III. izreke odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija, Ispostave Biograd na moru, KLASA: UP/I-411-01/2016-02/00998, URBROJ: 513-07-29-02-2016-01 od 24. studenog 2016. kojim je tužitelju kao članu uprave trgovačkog društva s početkom 1. siječnja 2015. utvrđena obveza doprinosa za mirovinsko osiguranje po stopi od 20% i doprinosa za zapošljavanje po stopi od 1,7%.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je obrazloženje prvostupanjske presude kontradiktorno jer da sud prvo navodi da je predmet spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika odnosno je li rješenjem tuženika pravilno i zakonito utvrđena obveza plaćanja obveznih doprinosa, a potom navodi da nije predmet ovog upravnog spora da li je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje tužitelju pravilno utvrdio status osiguranika. U vezi s tim ističe da su ta pitanja u korelaciji i da je prvo trebalo utvrditi je li Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje uopće pravilno utvrdio da je tužitelj obveznik mirovinskog osiguranja, a na koju okolnost je predložio svoje saslušanje, koji dokazni prijedlog je sud odbio izvesti. Nadodaje da nije znao da ima obvezu obračunavanja i plaćanja doprinosa jer mu nije poslana obavijest o istom i kako bi istu uredno ispunio da je bio o obvezi na neki način informiran. Naposljetku se poziva na presudu Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III-11/2018 od 8. studenog 2018. Predlaže da Sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da ukine presude i vrati predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) ovaj je Sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je prema podatcima koje je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dostavio tuženiku, u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 3. studenog 2016. tužitelj bio obvezno osiguran po osnovi člana uprave trgovačkog društva. Tužitelj je kao takav imao obvezu sam dostaviti prijavu osiguranja kako bi se regulirao njegov status i utvrdile obveze po osnovi obveznih doprinosa, no kako tužitelj nije sam izvršio tu obvezu Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje po službenoj dužnosti je tužitelju utvrdio status osiguranika kao članu uprave trgovačkog društva. Temeljem takvog utvrđenja tužitelju je utvrđen doprinos po osnovi obveznih osiguranja i naložena uplata utvrđenog iznosa.

8. Odredbom članka 226. stavka 1. Zakona o doprinosima („Narodne novine“, broj: 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14. i 143/14. – dalje: ZD) propisano je da su nositelji obveznih osiguranja i Središnji registar osiguranika dužni Poreznoj upravi dostavljati podatke o osiguranicima kojima se obveza doprinosa utvrđuje rješenjem, o obveznicima podnošenja prijave na obvezna osiguranja i o broju osoba prijavljenih na obvezna osiguranja, o osnovi osiguranja i datumu početka i prestanka obveze doprinosa te druge podatke potrebne Poreznoj upravi u službene svrhe.

9. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zakonitom odluku tuženika kojom je tužitelj obvezan na plaćanje doprinosa za mirovinsko osiguranje i doprinosa za zapošljavanje jer je tužitelj u predmetnom razdoblju prema utvrđenju tuženika bio obvezno osiguran kao član uprave trgovačkog društva, a nije podnio prijavu osiguranja niti platio dužne doprinose.

10. Prigovor tužitelja da je prvo trebalo utvrditi da li mu je pravilno utvrđen status osiguranika ovaj Sud nalazi neosnovanim jer se pravilnost utvrđenog statusa u obveznom osiguranju ne ocjenjuje u ovom upravnom sporu.

11. Prigovor tužitelja da nije znao za postojanje svoje obveze ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim jer tužitelja njegovo neznanje ne opravdava u propuštanju izvršenja zakonom propisanih obveza.

12. U odnosu na pozivanje tužitelja na presudu Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III-11/2018 od 8. studenog 2018., u kojoj je izneseno shvaćanje da postupanje građana u dobroj vjeri, po uputama upravnih tijela ne može ići na štetu građana, ovaj Sud nalazi da ista nije primjenjiva u konkretnom slučaju.

13. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

16. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić