Poslovni broj: Usž-673/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Sanje Štefan, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja R.L.E. obrt za popravak i preinake metalnih brodova, Drniš, Krš 2, kojeg zastupa opunomoćenik Miljenko Krželj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu „Pavlak & Partneri“ d.o.o., Rijeka, Splitska 2, Pisarnica Zagreb, Zagreb, Trg bana Jelačića 3, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja zastare prava na utvrđivanje porezne obveze, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 usI-3245/2021-14 od 24. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 usI-3245/2021-14 od 24. listopada 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-23/20-01/333, URBROJ: 513-04-21-12 od 20. kolovoza 2021. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Trogir, KLASA: UP/I-416-01/2017-01/46, URBROJ: 513-07-17-09/20- 17 od 24. srpnja 2020.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Trogir, KLASA: UP/I-416-01/2017-01/46, URBROJ: 513-07-17-09/20-17 od 24. srpnja 2020. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje porezne obveze i drugih davanja.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je stav prvostupanjskog suda o pravilnosti razdvajanja postupka radi utvrđivanja zastare prava na utvrđivanje porezne obveze i postupka radi utvrđivanja zastare prava na naplatu porezne obveze nezakonit jer da se radi o školskom primjeru ispunjenja svih pretpostavki za spajanje postupaka s obzirom da se radi o istom institutu, istom činjeničnom i pravnom stanju te je stvarno i mjesno nadležno isto tijelo. Nadalje navodi da sud nije dao odgovor na pitanje u kojem je točno postupku i na koji način pravomoćno odlučeno o zastari prava na naplatu poreza te da je u trenutku donošenja rješenja o ovrsi iz 2015., 2016. i 2018. godine već nastupila zastara prava na utvrđenje porezne obveze pa da je Porezna uprava postupila nezakonito i nepravilno utvrđujući zastarjelu obvezu. Ističe da do danas nije utvrđena nikakva porezna obveza tužitelja, a kako se radi o obvezama koje datiraju iz 2009.-2012. godine da je jasno da je nastupila zastara prava na utvrđenje poreznih obveza. Naposljetku navodi da je prvostupanjska presuda lišena adekvatnog obrazloženja i argumenata na kojima se temelji i iz kojih proizlazi njena osnovanost te da se u njoj nekritički potvrđuju i prepisuju utvrđenja iz prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja, zbog čega smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Predlaže stoga da Sud poništi pobijanu presudu.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 26. svibnja 2015., 1. lipnja 2015., 2. siječnja 2016., 2. siječnja 2017. i 9. siječnja 2017. tuženiku podnio zahtjev za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje porezne obveze i zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreza. Tuženik je postupak razdvojio na postupak povodom zahtjeva za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje porezne obveze i postupak povodom zahtjeva za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreza s obrazloženjem da je zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreza proslijeđen nadležnom tijelu na postupanje. U ovom upravnom postupku i upravnom sporu odlučivano je dakle o zahtjevu tužitelja za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje poreznih obveza. Zahtjev za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje porezne obveze odbijen je jer se u Poreznoj upravi ne vode postupci utvrđivanja obveza za tužitelja i jer su sva zaduženja na knjigovodstvenoj kartici tužitelja provedena na temelju dokumentacije koju je sam tužitelj kao porezni obveznik dostavio i time u zakonom propisanim rokovima utvrdio. 8. Prvostupanjski sud održao je 14. listopada 2022. raspravu i na taj način sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio strankama da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis.
9. Odredbom članka 41. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP) propisano je da će se ako je stranka u jednom podnesku postavila više različitih zahtjeva postupiti po svakom zahtjevu odvojeno. Ako je za postupanje po kojem od tih zahtjeva nadležno drugo javnopravno tijelo postupit će se po pravilima o postupanju nenadležnog tijela po podnesku.
10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud u smislu prethodno citirane odredbe članka 41. stavka 3. ZUP-a ocijenio da je tuženik obrazložio i to na pravilan način zašto nije odlučivao i o tužiteljevom zahtjevu za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreza. Naime, tužitelj je u jednom podnesku postavio dva zahtjeva, zahtjev za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje porezne obveze i zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreza. Takvi zahtjevi odnose se na različite pravne institute, kod kojih se različito određuje početak tijeka zastare pa se time i nastup zastare različito utvrđuje, a što je sve naposljetku i uređeno različitim odredbama Općeg poreznog zakona, zbog čega je porezno tijelo imalo na zakonu utemeljenu mogućnost razdvajanja postupka, odnosno odvojenog odlučivanja o zahtjevima.
11. U odnosu na odbijanje tužiteljevog zahtjeva za utvrđenje zastare prava na utvrđenje poreznog duga ovaj Sud nalazi da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio zakonitom odluku tuženika prema kojoj je obveze evidentirane u tužiteljevoj knjigovodstvenoj kartici tužitelj sam prijavio podnošenjem odgovarajućih obrazaca i utvrdio u zakonom propisanim rokovima za utvrđivanje porezne obveze, a sve kako je detaljno za svaku pojedinu obvezu navedeno u rješenju tuženika.
12. U odnosu na prigovor tužitelja da se radi o školskom primjeru ispunjenja svih pretpostavki za spajanje postupaka odlučivanja o zahtjevu za utvrđivanje i naplatu poreza ovaj Sud nalazi da je prigovor neosnovan jer spajanje postupaka čak i kad su ispunjenje pretpostavke za isto je mogućnost, a ne obveza javnopravnog tijela.
13. U odnosu na prigovor tužitelja da prvostupanjski sud nije naveo u kojem je točno postupku i na koji način pravomoćno odlučeno o zastari prava na naplatu poreza ovaj Sud nalazi da je prigovor neosnovan jer prvostupanjski sud nije niti iznio takve navode u svojoj odluci. Upravo suprotno prvostupanjski sud navodi u svojoj odluci, kada navodi da sve obveze koje nisu otpisane ili stornirane su predmet postupka prisilne naplate, zbog čega da je bitno kada su pojedine obveze utvrđene jer tek nakon što su obveze utvrđene može početi teći rok za naplatu.
14. Prigovor tužitelja da su rješenja o ovrsi donesena nakon što je već nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze ovaj sud ocjenjuje neosnovanim jer navedena rješenja nisu predmet ovog upravnog spora i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.
15. S obzirom na sve navedeno Sud ne nalazi da je tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
16. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
17. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
18. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 13. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
