Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1377/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Štefice Bukvić, predsjednice vijeća, te Krunoslave Dropulić sutkinje izvjestiteljice i Anđele Bošković Rajković članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice ŽT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Vrdoljak, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ljubičić, Vrdoljak i partneri iz Splita, protiv tuženika LT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Toni Vukičević, odvjetnik iz Splita, radi isplate, rješavajući žalbe tužiteljice i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu od 28. veljače 2022., poslovni broj P-4485/2020, u sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika se odbija kao neosnovana dok se žalba tužiteljice djelomično odbija kao neosnovana i djelomično uvažava kao osnovana pa se presuda Općinskog suda u Splitu od 28. veljače 2022., poslovni broj P-4485/2020:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice (toč. II. izreke presude) i kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice (toč. I. izreke presude), b) ukida u odnosu na odluku o parničnom trošku (toč. II. izreke rješenja).

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Dužan je tuženik LT, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici ŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 600.931,81 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 1. rujna 2015. g. do isplate po stopi koja se izračunava prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena,

dok se u preostalom dijelu, kojim je zatražena isplata iznosa od 4.000,00 kn s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 94.744,46 kn uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću na svaki plaćeni pojedinačni mjesečni iznos od dana plaćanja do isplate koja teče za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.''.

r i j e š i o  j e :

I. Ne dopušta se preinaka tužbe izvršena u podnesku predanom u spis na ročištu od 1. listopada 2018. g. u dijelu kojim je tužiteljica u t. 2. petita zatražila isplatu iznosa od 47.398,24 kn s pripadajućim kamatama (preko iznosa od 94.744,46 kn).

II. Svaka stranka snosi svoje troškove."

2. Ovu presudu i rješenje u pobijanom dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice (toč. II. izreke) pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 155/23 dalje: ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku (toč. II. izreke rješenja), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev prihvati.

2.1. Tuženik je podnio žalbu protiv dijela presude kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice (toč. I. izreke) kao i u odnosu na odluku o trošku postupka (toč. II. izreke rješenja) iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZPP-a, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i zahtjev tužiteljice odbije ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je porekla osnovanost žalbenih navoda i predložila da se žalba kao neosnovana odbije.

3.1. Odgovor na žalbu tužiteljice nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

5. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno i istinito utvrđene su sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, tako da se neosnovano u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

6. U postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7. Među strankama nije sporno da je između Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka i tužiteljice, kao korisnika kredita, uz sudjelovanje tuženika, kao sudužnika, 11. prosinca 2014. zaključen Ugovor o kreditu broj 5113699177 na iznos od 70.000 EUR s rokom otplate od 240 mjeseci, uz ugovoreni mjesečni anuitet od 559,69 EUR te da je tužiteljica sa svog računa uplatila na račun tuženika 19. prosinca 2014. dio dobivenog novca u iznosu od 459.931,98 kn, da je između Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka i tužiteljice, kao korisnika kredita, uz sudjelovanje tuženika, kao sudužnika, 10. ožujka 2015. zaključen Ugovor o kreditu broj 5113766340 na iznos od 220.000,00 kn s rokom otplate od 120 mjeseci, uz ugovoreni mjesečni anuitet od 2.718,25 kn te da je tužiteljica sa svog računa uplatila na račun tuženika 12. ožujka 2015. dio dobivenog novca u iznosu od 145.000,00 kn.

7.1. Dakle, tužiteljica je tuženiku ukupno predala iznos od 604.921,98 kn, a koji iznos između ostalog, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, potražuje ovom tužbom.

8. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da su u konkretnom slučaju stranke sklopile ugovor o zajmu iz propisa čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO) koji propisuje da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

9. Sporno je u ovom dijelu zahtjeva koji iznos je tuženik vratio tužiteljici, kao i dogovoreni rok vraćanja.

10. Prema iskazu tužiteljice, tuženiku je u dva navrata predala iznose od 60.000 EUR (prosinac 2014.) i 20.000 EUR (veljača 2015.), a rok vraćanja je bio do ljeta 2015., a kada je jedan kat kuće tuženika, koja je građena između ostalog pozajmljenim novcem, trebao biti dovršen u gruboj izvedbi i prodan kupcu iz Rusije i od toga biti vraćen dug. Međutim, gradnja je stala u lipnju 2015., a novac nije vraćen, dok je tuženik tvrdio da je dogovor bio da tuženik tužiteljici daje na ruke svoj dio anuiteta, što je i činio. 11. Prvostupanjski sud je saslušao svjedoka VT, djelatnika banke u kojoj je tužiteljica podigla kredit te uvažavajući njegov iskaz zaključio da je prilikom poduzimanja gradnje namjera tuženika bila dovršiti ju do sezone 2015. pa da su time potvrđeni navodi tužiteljice o dogovorenom vraćanju pozajmljenog iznosa nakon dovršetka gradnje prije sezone 2015. i početka eksploatacije u turističke svrhe i eventualne prodaje jedne etaže, pa je sud prihvatio iskaz tužiteljice o vraćanju pozajmljenog iznosa najkasnije do lipnja 2015.

12. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio, a temeljem iskaza tužiteljice i svjedokinje UT da je tuženik tužiteljici vratio iznos od 4.000,00 kn a da je isplatio više tuženik nije dokazao.

13. Nadalje, prvostupanjski sud u odnosu na uplate koje je tuženik kako tvrdi počeo vršiti na račun banke davatelja kredita za vrijeme trajanja postupka, zaključuje da se ne radi o vraćanju pozajmljenog iznosa tužiteljici.

13.1. Naime, tuženik tvrdi da je vršio plaćanja umjesto tužiteljice pa je eventualno mogao izjaviti prigovor radi prebijanja ili protutužbeni zahtjev.

13.2. Pravilno sud zaključuje da je predmet spora vraćanje pozajmice u iznosu od 604.931,81 kn, pa kako je utvrdio da je tuženik vratio tužiteljici iznos od 4.000,00 kn, prihvaća zahtjev za iznos od 600.931,81 kn sa zateznom kamatom od 1. lipnja 2015.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, u ovom sporu se ne radi o obvezno pravnom odnosu tuženika i banke, već tuženika i tužiteljice.

15. Naime, upravo je tužiteljica kao korisnica kredita primila iznos kredita te ga je i dužna vratiti banci, a tuženik kao sudužnik eventualno može biti pozvan dug vratiti umjesto tuženice.

16. Nadalje, tužiteljica je tuženiku pozajmila utvrđeni iznos te joj je tuženik kako se u konkretnom slučaju radi o Ugovoru o zajmu taj iznos dužan i vratiti.

17. Tuženik nadalje u žalbi ističe da je logično da se kuća ne može završiti u roku od nekoliko mjeseci, međutim, tužiteljica nije niti tvrdila da je gradnja trebala biti dovršena "do kraja", odnosno s uporabnom dozvolom, već u grubo, odnosno roh bau, a u kojem stanju je tuženik trebao prodati kat radi vraćanja duga.

18. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, pravilno prvostupanjski sud nije posebno cijenio iskaze svjedokinja UT, RT i OT (sestara i nećakinje stranaka) glede dogovora stranaka u svezi pozajmice, jer su odnosi u obitelji stranaka poremećeni. Konkretno, majka i kćer koje ne razgovaraju su iskazivale suprotno o dogovorima stranaka.

19. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužiteljice iz podneska predanog na ročištu od 2. prosinca 2016. za isplatu iznosa od 94.744,46 kn s pripadajućim kamatama, a koji se odnosi na ugovorene kamate.

19.1. Naime, pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio kao vjerodostojnu tužiteljičinu tvrdnju koju je prvi puta iznijela dopunski saslušana, da je prilikom dogovora o zajmu bilo dogovoreno kako će tuženik osim pozajmljenog iznosa vratiti i sve ono što je do povrata tog iznosa uplatila zajedno s kamatama i troškovima kredita te tom dijelu iskaza nije poklonio vjeru jer bi tužiteljica da je to zaista dogovoreno takav dogovor spomenula ranije, odnosno bar u podnesku kojim potražuje sporni iznos (2. prosinca 2016.).

19.2. Naime, tužiteljica takav dogovor nije spomenula niti prilikom prvog saslušanja, već je tvrdila da joj se tuženik obvezao utrženi iznos vratiti do lipnja 2015.

19.3. Valja istaći i da je iz zahtjeva za podmirenjem ugovorenih kamata te nalaza i mišljenja vještaka Vladimira Krkleca razvidno da tužiteljica potražuje ugovorene kamate na cijeli iznos kredita, a ne samo na dio koji se odnosi na iznos kredita predan tuženiku.

20. Slijedom navedenog su žalbe tužiteljice i tuženika u odnosu na glavne zahtjeve odbijene i potvrđena je prvostupanjska presuda.

21. Međutim, s pravom tužiteljica ukazuje u žalbi da prvostupanjski sud nije zakonito postupio kada je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove, jer su podjednako uspjele u sporu. Naime, tužiteljica je tražila 699.676,27 kn, a prihvaćen joj je zahtjev u iznosu od 600.931,81 kn, a prvostupanjski sud zaključuje da su stranke podjednako uspjele u sporu.

22. Prvostupanjski sud nije dao razloge za svoju odluku, pa je ista nerazumljiva i ne može se ispitati.

23. Stoga je odluka u tom dijelu ukinuta i predmet vraćen na ponovno odlučivanje.

24. U nepobijanom dijelu, a u odnosu na dio zahtjeva tužiteljice koji je odbijen u iznosu od 4.000,00 kn iz toč. I. izreke kao i rješenje kojim nije dopuštena preinaka tužbe iz točke I. rješenja, odluka ostaje neizmijenjena.

25. Dakle, s obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. i čl. 369. ZPP- a).

Osijek, 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Štefica Bukvić