Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž Ovr-458/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku, po sucu Jeleni Bušić, u ovršnoj stvari I. ovrhovoditelja BKS Bank AG, Austrija, Klagenfurt, St. Veiter Ring 43, OIB: 95202348925, koje zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Rijeci i II. ovrhovoditelja AMABILIS NEKRETNINE d.o.o. iz Zagreba, Ožujska 4, OIB: 97738370421, koje zastupa punomoćnik Petar Ćubela, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika LĐS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Konjevod, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe na nekretnini, rješavajući žalbu ovršenice te trećih osoba LĐ, mlt. VĐS, ŠĐS, DĐS, PĐS i VĐ, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3551/2021-114 od 4. listopada 2022., 13. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalbe ovršenice i treće osobe LĐ odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 3551/2021-114 od 4. listopada 2022. u pobijanim točkama I. i III. izreke.
II. Žalba trećih osoba mlt. VĐS, ŠĐS, DĐS, PĐS i VĐ uvažava se kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3551/2021-114 od 4. listopada 2022. u pobijanoj točki II. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Odbija se prijedlog treće osobe LĐ od 18. listopada 2021. za odgodu ovrhe, kao neosnovan.
II. Odbija se prijedlog trećih osoba mlt. VĐS, zastupane po ocu LĐ, ŠĐS, DĐS, PĐS i VĐ od 6. prosinca 2021., kao neosnovan.
III. Odbija se prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe od 27. rujna 2022., kao neosnovan."
2. Protiv navedenog rješenja pravovremene žalbe izjavili su ovršenica i treće osobe.
3. Ovršenica pobija točku III. izreke rješenja i to zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., i 155/23. - dalje: ZPP). Predlaže da se u pobijanom dijelu preinači rješenje suda prvog stupnja u skladu s žalbenim navodima i odgodi ovrha, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3.1. Treće osobe pobijaju točke I. i II. izreke rješenja i to također zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, s tom što treće osobe pobijajući točku II. izreke, sadržajno ukazuju i na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Predlažu da se pobijano rješenje preinači i odgodi ovrha, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
4. Odgovor na žalbe nije podnesen.
5. Žalbe ovršenice i treće osobe LĐ nisu osnovana, dok je žalba trećih osoba mlt. VĐS, ŠĐS, DĐS, PĐS i VĐ, osnovana.
6. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji mu je prethodio kao i žalbene navode ovršenice i trećih osoba utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24. - dalje: OZ-a ) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenice i trećih osoba za odgodom ovrhe kao neosnovan.
8. Odbijajući prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe sud prvog stupnja ocjenjuje neosnovanim prigovor ovršenice kojim se poziva na pravo na dom kao i na njeno pozivanje na zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. na temelju kojega se ovršenica poziva da je sud prvog stupnja bio dužan ispitati po službenoj dužnosti da li potrošački ugovor sadrži nepoštene ugovorne odredbe.
8.1. Isto obrazlaže time da ovršenica nema status potrošača sukladno čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 19/22. - dalje ZZP/22), a osim toga smatra da nisu ispunjene niti opće pretpostavke za odgodu ovrhe propisane u čl. 65. OZ-a, odnosno da nije dokazala da joj prijeti opasnost nenadoknadive ili teško nadoknadive štete te smatra da do takve štete ne dolazi samom provedbom ovrhe bez obzira koliko je isto tegobno za ovršenika.
9. Ovakav stav suda prvog stupnja u odnosu na razloge zbog kojih odbija prijedlog za odgodu ovršenice kao pravilan i zakonit prihvaća i ovaj sud.
9.1. Suprotno žalbenim navodima ovršenice, odlučujući o prijedlogu za odgodu ovrhe, sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbu čl. 65. OZ-a kada je zaključio da nisu ispunjene sve kumulativno potrebne pretpostavke za odgodom ovrhe na prijedlog ovršenice.
10. Prema odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a, sud prvog stupnja može, na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu, ako je ispunjena i jedna od pretpostavki iz čl. 65. st. 1. točke 1. do 11. OZ-a.
11. Iako su točni navodi ovršenice da je podnijela tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-9630/15 od 15. rujna 2015. čime je ispunjen jedan od uvjeta iz čl. 65. st. 1. OZ-a i to onaj iz točke 5. to ne predstavlja razlog za odgodom ovrhe kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja, s obzirom da ovršenica nije dokazala postojanje druge potrebne, kumulativne pretpostavke za odgodom ovrhe, odnosno da bi provođenjem ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu s obzirom da se provođenje ovrhe na nekretnini koju je ovršenica dobrovoljno založila radi osiguranja tražbine ovrhovoditelja kao vjerovnika, ne može smatrati takvom vrstom nenadoknadive štete, već je to redovita posljedica provođenja ovrhe na založenim nekretninama.
11.1. Iako se ovršenica, i u prijedlogu za ovrhu, a potom i u žalbi poziva na to da bi provođenjem ovrhe nastala šteta time što bi njezino šestero djece ostalo bez doma, isto se ne može smatrati nastankom nenadoknadive štete ovršenici koja niti ne tvrdi niti pokušava dokazati da predmetna nekretnina predstavlja njezin dom, a iz stanja spisa proizlazi da ovršenica već dugi niz godina niti ne prebiva na predmetnoj adresi.
11.2. Također, potrebno je ukazati da je i u nizu odluka Europskog suda za ljudska prava i to povodom Zahtjeva br. 2545/14 u predmetu Nikole Frlan protiv Hrvatske od 20. rujna 2016. i povodom Zahtjeva br. 43777/13 u predmetu Vrzić protiv Hrvatske od 12. srpnja 2016. iznesen stav da se založni dužnik ne može pozivati na ograničenje ovrhe u slučaju dragovoljnog zasnivanja založnog prava na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine.
11.3. Nadalje, neosnovano u žalbi ovršenica ukazuje da je ovršni sud trebao i morao odgoditi ovrhu i na temelju odredbe čl. 65. st. 1. toč. 11. OZ-a i to jer je u prijedlogu za odgodu dokazala da je podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope u odnosu na Ugovor o kreditu koji je zaključen sa Zagrebačkom bankom d.d., pozivajući se pri tome i na zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022.
11.4. U tom dijelu, je pravilno sud prvog stupnja zaključio kako predmetni Ugovor o kreditu ne predstavlja potrošački ugovor i to uzimajući u obzir stranke ugovora o kreditu i njegovu namjenu, pa da stoga nije osnovan niti razlog za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. toč. 11. OZ-a.
12. Pravilno je sud prvog stupnja pobijanom točkom I. izreke odbio prijedlog treće osobe LĐ za odgodom ovrhe smatrajući da isti nije učinio vjerojatnim postojanje kumulativno potrebnih pretpostavki za odgodu ovrhe na prijedlog treće osobe prema čl. 67. st. 1. OZ-a.
12.1. Naime, prema odredbi čl. 67. st. 1. OZ-a, na zahtjev osobe koja je tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom, sud će odgoditi ovrhu u pogledu toga predmeta ako ta osoba učini vjerojatnim postojanje svoga prava te da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, uz uvjet da u roku pokrene parnicu na koju je upućena.
12.2. Međutim, iako je nesporno da je treća osoba LĐ pokrenuo parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na predmetima ovrhe iz razloga jer smatra da mu pripada ½ dijela predmetnih nekretnina i to na temelju bračne stečevine, isto nije dostatno za odgađanje ovrhe s obzirom da nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu treća osoba temelji isključivo na tome što bi bez odgađanja ovrhe, ostao bez posjeda predmetnih nekretnina koje mu služe za stanovanje, a isto se niti u kojem slučaju ne može smatrati nenadoknadivom ili teško nadoknadivom štetom, već redovitom posljedicom provođenja ovršnog postupka.
12.3. Žalbeni navodi treće osobe LĐ u kojima se on tek sada u žalbi poziva na to da ugovori o kreditu na temelju kojih se provodi predmetna ovrha, predstavljaju potrošačke ugovore i na obvezu suda prvog stupnja da po službenoj dužnosti provjeri da li isti ugovori sadrže nepoštene odnosno ništetne odredbe, ovaj sud cijeni neosnovanima i to iz razloga iz kojih je sud prvog stupnja utvrdio da niti ovršenica nema status potrošača na način kako ga definira čl. 3. st. 1. ZZP/22.
12.4. Osim toga potrebno je ukazati da iz stanja spisa i to iz Ugovora o založnom pravu zaključenom 16. prosinca 2011. između Zagrebačke banke d.d. Zagreb kao vjerovnika i Voće Royal d.o.o. Zagreb kao dužnika te ovršenice kao založnog dužnika i treće osobe ŠĐ kao bračnog druga založnog dužnika (list 244-247 spisa), proizlazi da je isti dao izričitu izjavu da je suglasan sa založnopravnim raspolaganjem svog bračnog druga u korist banke radi osiguranja novčane tražbine, odnosno da u slučaju da se bilo kada tijekom postojanja obveze provede upis prava vlasništva na njegovo ime, da isti također neopozivo i bezuvjetno dopušta upis založnog prava i na njegovom suvlasničkom udjelu.
12.5. S obzirom na navedeno, i na njega se odnose razlozi navedeni u točki 11.2. ovog obrazloženja.
13. Međutim, ocijenjena je osnovanom žalba trećih osoba mlt. VĐS, ŠĐS, DĐS, PĐS i DĐ s obzirom da isti u žalbi osnovano ukazuju da je u odnosu na točku II. izreke pobijano rješenje nejasno i nerazumljivo i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
13.1. Naime, iz stanja spisa vidljivo je da su treće osobe mlt. VĐS, ŠĐS, DĐS, PĐS i DĐ podneskom od 5. listopada 2021. (list 520-524 spisa) istaknule prigovor prava na dom pozivajući se na čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine”, Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., u daljnjem tekstu: Konvencija) kao i na odredbe čl. 34. st.1. u vezi s čl. 35. i čl. 36. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine” broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 5/14., u daljnjem tekstu: Ustav RH), predlažući da se u konkretnom slučaju provede test razmjernosti.
13.2. Sud prvog stupnja o istom prigovoru prava na dom nije odlučivao u ovom ovršnom postupku (iako je to trebao i morao), već je radi istoga prigovora treće osobe rješenjem poslovni broj Ovr-9630/2015-72 od 5. studenog 2021. uputio na pokretanje parnice protiv stranaka iz ovršnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
13.3. Odlučujući o naknadom podnesenom prigovoru trećih osoba za odgodom ovrhe podnesenom na temelju odredbe čl. 67. OZ-a, sud prvog stupnja pobijanim rješenjem (točka II.) odbija njihov prijedlog za odgodom ovrhe uopće ne obrazlažući da li su ili nisu ispunjene kumulativno potrebne pretpostavke iz čl. 67. OZ-a za odgodom ovrhe, i ako nisu, zbog čega nisu.
13.4. Nasuprot tome, sud prvog stupnja, iako je odbio provoditi test razmjernosti povodom podnesenog prigovora prava na dom trećih osoba u ovom ovršnom postupku, ipak obrazlaže da je tako zaštićeno konvencijsko pravo na dom ograničena samo na zaštitu privatnosti i osobnosti kada je u pitanju neovlašteni ulazak u dom (toč. 17. obrazloženja) i da isto ne isključuje pravo ovrhovoditelja da u ovršnom postupku ostvaruje svoju zakonitu tražbinu na temelju valjane ovršne isprave, te da je upravo ovršenica disponirala svojim vlasništvom na nekretnini koja je predmet ovrhe pa da je stoga isključivo ona odgovorna za sve pravne i faktične posljedice koje mogu nastati kako za nju osobno tako i za članove njezine obitelji.
14. Dakle, iako sud prvog stupnja smatra da nije ovlašten u okviru ovršnog postupka odlučivati o istaknutom prigovoru prava na dom, on ipak obrazlaže isti prigovor trećih osoba iako ih je zbog toga uputio na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, dok uopće ne daje nikakve razloge u pogledu pretpostavki iz čl. 67. OZ-a na temelju kojih su treće osobe i podnijele naknadno prijedlog za odgodu ovrhu.
15. S obzirom na navedeno, osnovano u žalbi treće osobe ukazuju da je u odnosu na točku II. pobijanog rješenja, sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a s obzirom da isto u tom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih se odbija prijedlog trećih osoba za odgodom ovrhe.
16. Slijedom toga valjalo je primjenom čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odlučiti kao u izreci.
17. U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja će odlučujući o prijedlogu trećih osoba mlt. VĐS, ŠĐS, DĐS, PĐS i DĐ za odgodom ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka na koji su upućeni, dati jasne razloge o ispunjavanju odnosno neispunjavanju kumulativno potrebnih pretpostavki iz čl. 67. OZ-a, te potom donijeti pravilnu i zakonitu odluku.
Osijek, 13. veljače 2025.
Sudac
Jelena Bušić
