Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1008/2022-9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Anđele Bošković Rajković i sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, Studentski centar Osijek, OIB: 90017453174, Istarska 5, koga zastupa punomoćnik Josip Firi, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Stjepko Medved, odvjetnik u Valpovu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-64/2020-26 od 8. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalbe se uvažavaju te se presuda Općinskog suda Osijeku poslovni broj P- 64/2020-26 od 8. travnja 2022. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevima tužitelja i tuženika za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem prvostupanjskog suda presuđeno je:

„I. Tužba i tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku CD iz [adresa], da tužitelju SVEUČILIŠTU J.J.STROSSMAYERA u Osijeku, STUDENTSKI CENTAR, Osijek, s naslova naknade štete isplati iznos od 433.196,28 Kn., sa zak. zat. kamatama od dospjeća svakog pojedinog iznosa do 31.12.2007.god., a od 1.1.2008., god u visini određenoj prema Uredbi o visini stope zatezne kamate, za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, do 31. srpnja 2015. god. a od 01. kolovoza 2015. god. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do isplate, a koje kamate teku na iznos od

32.732,60 Kn., počev od 23.04.2003.,god., do isplate

1.830,00 Kn., počev od 25.09.2003.,god., do isplate

2.318,00 Kn., počev od 12.12.2003.god., do isplate

488,00 Kn., počev od 30.06.2004., god., do isplate

137.661,75 Kn., počev od 02.12.2005.god., do isplate

1.546,00 Kn., počev od 30.12.2005., god. do isplate

150,00 Kn., počev od 30.12.2005.,god., do isplate

40.488,75 Kn., počev od 04.01.2006.,god. do isplate

158.855,23 Kn., počev od 25.01.2006.god. do isplate

4.671,25 Kn., počev od 25.01.2006., god. do isplate

9.760,00 Kn., počev od 02.08.2006., god., do isplate 16.775,00 Kn., počev od 08.01.2007.,god., do isplate 13.250,00 Kn., počev od 06.04.2007.,god. do isplate

12.669,70 Kn., počev od 13.06.2007., god. do isplate,sve u roku od 15 dana“ odbija se u cijelosti

II. Eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „ Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime nastale štete naknadi iznos od 627.244,46 kn, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi prema Uredbi o visini stope zatezne kamate, za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, a koje teku na dužni iznos od podnošenja tužbe pa do isplate, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

odbija se u cijelosti

III. Svaka stranka snosi svoj trošak.“

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnijeli su tužitelj i tuženik.

2.1. Tužitelj žalbom pobija presudu u cijelosti zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom ističe kako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i da nema razloga o odlučnim činjenicama. Nadalje, ističe da je prvostupanjski sud nezakonito odlučio o postavljenom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu odbijajući zahtjev za isplatu iznosa od 627.244,46 kn. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno odbio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, obzirom taj zahtjev nakon djelomično pravomoćno potvrđene presude u prethodnom postupku više nije predmetom raspravljanja. Pogrešnim smatra stav prvostupanjskog suda o načinu nastanka štete, pojašnjavajući da je šteta nastala tužitelju počinjenjem kaznenog djela tuženika 1997. neovisno o tome što je za počinjenje tog kaznenog djela tuženik osuđen 2007. Ukazuje da je obrazloženje presude svedeno na reprodukciju tijeka postupka, bez valjane analize provedenih dokaza s pogrešnim zaključkom da je potraživanje tužitelja naplata troškova vođenih postupaka, a ne utvrđenje i isplata naknade štete. Ističe da predmet zahtjeva nije naplata troškova, već naknada štete koja je nastala tužitelju vođenjem postupaka zbog počinjenog kaznenog djela tuženika. Smatra da je štetna radnja utvrđena pravomoćnom kaznenom presudom, a vođenje postupka koji je pokrenuo tuženik predstavljalo je štetnu radnju kojom je tužitelju prouzročena šteta. Ponavlja da su svi pokrenuti postupci nastali isključivo postupanjem tuženika, koje tužitelj nije mogao izbjeći sve do trenutka kada je utvrđeno da su isti vođeni kao rezultat počinjenog kaznenog djela. Ističe kako prvostupanjska presuda nema nikakvih razloga o činjenicama na kojima je tužitelj temeljio svoj zahtjev za naknadu štete, radi čega predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Tuženik je podnio žalbu protiv toč. III. izreke prvostupanjske presude kojom je odlučeno o troškovima postupka, radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio uspjeh stranka u postupku kada je riješio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka a da je pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP tuženiku trebalo priznati trošak postupka u iznosu od 171.468,76 kn, radi čega predlaže da se presuda u pobijanom dijelu pod toč. III. preinači i tuženiku dosudi trošak postupka, uvećan za troškove za sastav žalbe.

3. Stranke nisu podnijele odgovore na žalbe.

4. Žalbe su osnovane.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode stranaka, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, no počinjena je povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju osnovano ukazuje tuženik.

6. Predmet spora prethodno je bio tužiteljev zahtjev za naknadu štete na ime zateznih kamata na iznos dosuđenog imovinskog pravnog zahtjeva u kaznenom postupku koji se pred Općinskim sudom u Osijeku vodio pod brojem K-1215/05. Presudom donesenom u tom postupku K-1215/05-40 od 12. veljače 2007. tuženik je oglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju, opisano u čl. 292. st. 1. i 2. alineja 6. Kaznenog zakona, a kažnjivo po čl. 292. st. 2. Kaznenog zakona, a tužitelju je istom presudom dosuđen imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 427.260,97 kn. U ovom postupku tužitelj potražuje kamate na iznos od 427.260,97 kn za razdoblje od 30. travnja 1999. do isplate, te naknadu štete na ime plaćenih računa odvjetnicima za zastupanja u postupcima kao i troškova postupaka koje je prama navodima vodio radi ublažavanja posljedica počinjenog kaznenog djela tuženika, koje je počinjeni na štetu tužitelja.

7. Tužitelj je tijekom postupka više puta mijenjao svoj zahtjev koji je uredio podneskom od 4. prosinca 2012. potražujući isplatu zatezne kamate na iznos od 417.260,97 kn (obzirom je tuženik nakon dosuđenja imovinsko pravnog zahtjeva platio tužitelju 10.000,00 kn) za razdoblje od 30. travnja 1999. do isplate, te naknadu štete na ime plaćenih računa odvjetnicima za zastupanja u postupcima, kao i troškova vođenih postupaka zbog počinjenog kaznenog djela tuženika na štetu tužitelja u iznosu od 482.618,48 kn s kamatama na pojedine iznose. Tom je zahtjevu tužitelj pridružio i eventualno kumulirane tužbene zahtjeve na način da, ukoliko sud ocijeni neosnovanim prvotno postavljene zahtjeve, potražuje isplatu iznosa od 573.782,37 kn na ime kamata obračunatih u apsolutnom iznosu na iznos dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku, te iznos od 627.244,46 kn na ime naknade štete zbog vođenih postupaka u koje je uračunata i dospjela zatezna kamata.

8. Presudom prvostupanjskog suda broj P-1062/2011-12 od 20. prosinca 2012. u cijelosti je prihvaćen tužbeni zahtjev, te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 417.260,97 kn za razdoblje od 30. travnja 1999. do isplate, i iznos od 482.618,48 kn s pripadajućim kamatama na pojedine iznose plaćenih računa od dana njihova plaćanja, pa do isplate. Presudom ovog suda Gž-844/2013-2 od 6. ožujka 2014. potvrđena je prvostupanjska presuda P-1062/2011-12 od 20. prosinca 2012.

9. No, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1555/2014-2 od 9. srpnja 2019. ukinuta je presuda ovog suda Gž-844/2013-2 od 6. ožujka 2014. kao i Općinskog suda u Osijeku broj P-1062/2011-12 od 20. prosinca 2012 u dijelu u kojem je naloženo tuženiku na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 482.618,48 kn s pripadajućim kamatama na pojedine iznose, a koji se odnose na plaćene račune odvjetnicima i troškove postupaka s kamatama od dana njihova plaćanja, pa do isplate, kao i u dijelu odluke o troškovima, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

10. Prethodno, kako je prihvatio osnovanim tužbeni zahtjev isplatu iznosa od 482.618,48 kn s pripadajućim kamatama na pojedine iznose plaćenih računa od dana njihova plaćanja, pa do isplate, prvostupanjski sud opravdano nije odlučivao o postavljenom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

11. U ponovljenom postupku tužitelj je djelomično povukao tužbu, no ostao kod zahtjeva za isplatu iznosa od 433.196,28 kn s pripadajućim kamatama na pojedine iznose, a svoj zahtjev za naknadu štete temelji na sljedećim činjenicama:

- da je tuženik pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj K- 1215/05-40 od 12. veljače 2007. potvrđene presudom Županijskog suda u Osijeku Kž-445/07-6 od 6. srpnja 2007. oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju, opisano u čl. 292. st. 1. i 2. alineja 6. Kaznenog zakona, a kažnjivo po čl. 292. st. 2. Kaznenog zakona,

- da je tuženik kao ravnatelj tužitelja, iako svjestan da se tužitelj djelomično financira iz sredstava državnog proračuna, te da nema opravdanog poslovnog razloga niti ovlasti imovinom ustanove jamčiti za obveze drugih trgovačkih društava, u nakani pribavljanja znatne nepripadne imovinske dobiti za tvrtku ROPAK d.o.o. Samatovci, čiji je osnivač i vlasnik bio tuženikov brat AD u ime tužitelja s Gradskom bankom d.d. Osijek i tvrtkom ROPAK d.o.o. Samatovci zaključio Ugovor o organizaciji financijskog kredita u inozemstvu broj 26-79/FK na iznos od 500.000,00 DEM, kojim ugovorom je tužitelj kao jamac jamčio za urednu otplatu kredita korisnika kredita ROPAK d.o.o., te je Gradskoj banci d.d. kao sredstvo osiguranja predano 10 bjanko potpisanih akceptnih naloga tužitelja,

- da korisnik kredita ROPAK d.o.o. nije ispunjavao ugovorom o kreditu preuzete obveze radi čega je Gradska banka d.d. Osijek akceptni nalog poslala na naplatu, te je s računa tužitelja naplaćen iznos od 427.260,97 kn 30. travnja 1999.,

- da je u pokušaju sprječavanja aktiviranja drugih akceptnih naloga Gradskoj banci d.d. tužitelj (za vrijeme dok je tuženik bio ravnatelj tužitelja) protiv Gradske banke d.d. pokrenuo postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji se vodio pod brojem P-3599/99 koji je okončan na štetu tužitelja,

- da je pokretanjem i vođenjem sudskih postupaka tužitelju prouzročena daljnja šteta u vidu sudskih troškova koje je tužitelj platio Gradskoj banci d.d. i odvjetnicima koji su zastupali tužitelja u ukupnom iznosu od 433.196,28 kn

- da je tužitelj platio troškove postupka zbog neuspjeha u postupcima i punomoćnicima odvjetnicima koji su zastupali tužitelja u tim postupcima,

- da tužitelj potražuje naknadu štete zbog vođenja postupaka pred Općinskim sudom u Osijeku broj Pr-234/02, Pr-556/03, Pr-555/03, Pr-234/02, Pr-300/04, Pr- 229/06, Ovr-33/03, K-1215/05, P-880/07, pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod brojem Ovr-509/05, Trgovačkim sudu u Zagrebu P-3599/99 i Općinskim sudom u

12. Pobijanom presudom prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev uz utvrđenje da tužitelj tužbom traži naknadu štete za koju navodi da mu je nastala zbog činjenice da je morao platiti troškove zastupanja odvjetnika i sudske pristojbe u postupcima koje je bio prisiljen voditi zbog kaznenog djela počinjenog od strane tuženika i za koje je kazneno djelo tuženik pravomoćno oglašen krivim. Uz činjenicu da tužitelj u većini tih postupaka nije uspio, da su ti postupci pravomoćno okončani a da troškove postupka čine izdaci učinjeni u tijeku ili povodom postupka vođenog pred sudom, o kojima odlučuje sud u presudi ili rješenju kojim se postupak pred sudom završava, pozivajući se pri tome i na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-1947/87 od 29. prosinca 1987.) da se o naknadi troškova parničnog postupka odlučuje u postupku u kojem su nastali, pa se naknada tih troškova ne može zahtijevati u posebnoj parnici s naslova naknade štete, prvostupanjski sud zaključuje kako nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete.

13. Prvostupanjska se presuda temelji na zaključku da nisu ispunjene sve pretpostavke za naknadu štete, bez navođenja jasnih i provjerljivih razloga za takav zaključak, na što ispravno ukazuje tužitelj u žalbi.

14. Ispravno tuženik upire u žalbi da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama. Proturječno je i nejasno obrazloženje prvostupanjske presude kojom se odbija tužbeni zahtjev uz obrazloženje da nisu ispunjenje sve pretpostavke za naknadu štete, a da pri tome u cijelosti izostaje obrazloženje koje pretpostavke jesu, a koje nisu ispunjene da bi se prvostupanjska presuda uopće mogla ispitati. Nužno je da odluka suda o (ne)prihvaćanju tužbenog zahtjeva bude obrazložena na način da se utvrdi postojanje zakonskih pretpostavki odgovornosti za štetu (štetna radnja, odgovornost, nastanak štete i uzročnoposljedična veza između štetne radnje i nastale štete).

15. Osim toga, prvostupanjski sud detaljno reproducira tijek prvostupanjskog postupka, no ne odgovora, niti obrazlaže od strane stranaka iznesene činjenice i prigovore.

16. Ispravno prvostupanjski sud navodi da troškovi postupka čine izdaci učinjeni tijekom ili u povodu postupka vođenog pred sudom. No, u konkretnom slučaju tužitelj ne traži naknadu troškova, već troškovi nastali vođenjem postupaka (prema navodima tužbe) čine nastalu štetu, pa je nužno utvrditi je li tuženik odgovoran za vođenje tih postupaka u kojima je tužitelj snosio troškove, je li vođenje tih postupaka u uzročno posljedičnoj vezi s počinjenim kaznenim djelom, odnosno je li tuženik odgovoran za naknadu štete tužitelju zbog vođenja tih postupaka.

17. Stav prvostupanjskog suda za sada se ne može se prihvatiti jer je potrebno prvenstveno raspraviti i utvrditi sve relevantne činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev.

18. Pri navedenom je prema stavu ovog suda neodlučno što su ti postupci pravomoćno okončani, što tužitelj u kaznenom postupku nije postavio i imovinsko pravni zahtjev za naknadu te štete, kao niti činjenice što nije tražio ponavljanje postupaka, predlagao prekide postupaka do okončanja kaznenog postupka, pokretao tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nego je jedino odlučno i nužno utvrditi i pravilno obrazložiti ispunjenje pretpostavki odgovornosti za štetu, što je u prvostupanjskoj presudi u cijelosti izostalo.

19. No, neosnovano tužitelj u žalbi ističe da nije bilo osnove za odlučivanje i o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu. Naime, točno je da eventualno kumulirani tužbeni zahtjev postavljen podneskom od 17. listopada 2010. (list 146 do 148 spisa), da bi naknadno podneskom od 4. prosinca 2012. eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelj postavio kao glavni, a glavni kao eventualno kumulirani (list 204 do 206 spisa). Donošenjem presude P-1062/2011-12 20. prosinca 2012. prihvaćeni su u cijelosti glavni zahtjevi, pa nije bilo opravdano odlučiti o eventualno kumuliranim zahtjevima. No, po donošenju Rješenja Vrhovnog suda Rev-1555/2014- 2 od 9. srpnja 2019., nakon djelomičnog ukidanja presude prvostupanjskog suda broj P-1062/2011-12 predmet je vraćan radi ponovno odlučivanja o tužbenom zahtjevu za naknadu štete nastalu troškovima zastupanja i sudskih troškova, dok tužitelj u ponovljenom postupku nije povukao postavljeni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

20. Dužnost je suda sa strankama raspraviti činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava, pa tako i utvrditi (u okviru iznesenih činjeničnih navoda) je li počinjenje kaznenog djela tuženika u uzročno posljedičnoj vezi s vođenjem sudskih postupaka u kojima je tužitelj imao troškove zastupanja, sudskih pristojbi i troškova postupka, tuženikovu odgovornost, nastalu štetu, pa ovisno o tim utvrđenjima odlučiti o svim prigovorima tuženika istaknutim tijekom postupka kojima otklanja svoju odgovornost za naknadu štete, uzimajući u obzir dostupne materijalne dokaze, uništenje većine spisa koji su se vodili, kao i činjenicu da od 7. veljače 2022. tuženik nije više ravnatelj tužitelja.

21. U ponovljenom postupku, prvostupanjski će sud na temelju u postupku iznesenih činjenica i provedenih dokaza cijeniti koje pretpostavke odgovornosti za štetu jesu, odnosno nisu ispunjene, iznijeti jasne razloge o prihvaćanju ili neprihvaćanju iznesenih činjenica od strane stranaka, te dati jasne i provjerljive razloge o ispunjenju ili neispunjenju zakonskih pretpostavki za naknadu štete, a sve sukladno odredbi čl. 377. st. 2. ZPP.

22. Slijedom iznesenog, zbog počinjene povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalba tužitelja je uvažena, i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

23. Slijedom navedenog, uslijed osnovanosti tužiteljeve žalbe, prihvaćena je osnovanom i žalba tuženika na troškove postupka toč. III. izreke, jer će nova odluka o troškovima postupka ovisiti o novoj odluci o glavnoj stvari. U novoj odluci o troškovima postupka prvostupanjski sud odlučit će i o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

24. U nepobijanom dijelu prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

25. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP.

Osijek, 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski