Poslovni broj: Usž-1270/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Sanje Štefan, članova vijeća te sudske savjetnice Marta Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice DĆ iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Željko Damjanac, odvjetnik iz Požege, Sv. Florijana 9, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi zastare prava na naplatu poreznog duga, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l- 1341/2023-7 od 6. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: Us l-1341/2023-7 od 6. veljače 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-1341/2023-7 od 6. veljače 2024. točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-23/23-01/45, urbroj: 513-04-23-2 od 9. listopada 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Požega, klasa: UP/I-416- 02/23-01/2, urbroj: 513-07-11/23-2 od 14. veljače 2023. te utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Požega, klasa:
UP/I-416-02/23-01/2, urbroj: 513-07-11-23-2 od 14. veljače 2023. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga u iznosu od ukupno 83,19 eura koji se odnose na prihode od naplate duga poreza i prireza na dohodak po rješenju o reprogramiranju, u ukupnom iznosu od 45,72 eura po osnovi članarine turističkim zajednicama te po osnovi prihoda od naplate poreznog duga po rješenju o reprogramiranju u ukupnom iznosu od 21.299,67 eura.
3. Protiv označene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom ističe da je potrebno primijeniti odredbu članka 245. stavak 4. Zakona o obveznim odnosima kojom je reguliran i propisan ponovni početak tijeka zastare uzrokovane podnošenjem prijave u stečajnom odnosno predstečajnom postupku. Smatra da se ponovni početak zastare trebao utvrditi primjenom odredbe članka 245. stavka 4. Zakona o obveznim odnosima i to danom okončanja predstečajnog postupka, a ne arbitrarno, danom dospijeća posljednjeg anuiteta. Smatra da je u predmetnom slučaju riječ o povremenim tražbinama pa se ne primjenjuje desetogodišnji zastarni rok prema odredbi članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, nego se primjenjuju zastarni rokovi propisani odredbama članka 226. i 227. Zakona o obveznim odnosima. Obzirom na navedeno, smatra da zastara naplate svakog pojedinog anuiteta nastupa za tri godine računajući od dospijeća svakog pojedinog anuiteta. Zaključuje da je najkasnije 30. studenoga 2020. nastupila zastara naplate posljednjeg anuiteta, a time i cjelokupne tražbine te je nastupila zastara namirenja pojedine povremene tražbine i zastara prava iz kojeg ona proizlazi. Smatra da su u predmetnom slučaju u primjeni zastarni rokovi iz članka 226. i članka 227. Zakona o obveznim odnosima. Poziva se na pravno stajalište Vrhovnog suda od 28. studenoga 2019. Predlaže da Sud preinači pobijanu presudu, usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tuženiku da tužiteljici naknadi troškove upravnog postupka i upravnog spora. Potražuje i trošak sastava žalbe.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanih člankom 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku koje slijedi iz spisa javnopravnog tijela dostavljenog prvostupanjskom sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je tužiteljica dana 31. siječnja 2023. podnijela zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga poreza koji se na dan 1. siječnja 2023. odnose na prihode od naplate duga poreza i prireza na dohodak po rješenju o reprogramiranju u iznosu od 52,15 eura glavnice i 31,04 eura kamate, što ukupno iznosi 83,19 eura, članarina turističkim zajednicama u iznosu od 29,65 eura glavnice i kamate u iznosu od 16,07 eura što ukupno iznosi 45,72 eura te prihoda od naplate poreznog duga po rješenju o reprogramiranju i to glavnice u iznosu od 13.351,52 eura i kamate u iznosu od 7.948,15 eura, što ukupno iznosi 21.299,67 eura.
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem o odobrenju predstečajne nagodbe poslovni broj: 7 Stpn-224/2013-6 od 24 veljače 2014. u odnosu na navedeno sporno dugovanje sklopljena predstečajna nagodba između tužiteljice i Ministarstva financija. Navedenim rješenjem o predstečajnoj nagodbi kamate u iznosu od 18.063,99 kuna se otpisuju, a za glavnicu od 202.551,37 kuna tužiteljici je odobreno podmirenje u 24 jednaka mjesečna anuiteta, uz kamatnu stopu od 4,5%, a prvi anuitet dospijeva 30. studenoga 2013. Među strankama je nesporno da dospjeli anuiteti predstečajne nagodbe nisu redovito podmireni, a posljednji anuitet je dospio dana 30. studenoga 2015.
9. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer, prema ocjeni ovoga Suda, tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
10. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio materijalno pravo, odnosno odredbe članka 78. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12., 144/12., 81/13. i 112/13.) i članka 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.).
11. Odredbom članka 78. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi propisano je da se prijavom tražbina u postupku predstečajne nagodbe prekida zastara do dana podnošenja prijave do proteka roka za isplatu koji je određen u predstečajnoj nagodbi, a ako se predstečajna nagodba ne sklopi, do izvršnosti odluke o obustavi postupka.
12. Naime, imajući na umu dokumentaciju u spisu predmeta i navedene odredbe Zakona, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su prvostupanjsko tijelo i tuženik pravilno i zakonito postupili kada su utvrdili da je zastara za porezni dug počela teći 1. prosinca 2015. te do dana podnošenja zahtjeva za utvrđenje zastare prava na naplatu predmetnog poreznog duga nije protekao rok od 10 godina u smislu članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima.
13. Naime, u slučaju da porezni obveznik ne podmiri obveze preuzete predstečajnom nagodbom, u smislu članka 78. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, zastara prava počinje teći ispočetka istekom posljednjeg anuiteta predviđenog sklopljenom predstečajnom nagodbom. Stoga, za predmetni porezni dug zastara je počela teći istekom posljednjeg anuiteta odnosno 1. prosinca 2015.
14. Slijedom navedenog, pravilan je zaključan prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice te je stoga prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
15. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena, pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
16. Tužiteljica tijekom upravnog spora i u žalbi ponavlja da su predmetna dugovanja povremene tražbine sa obročnom otplatom na koje se primjenjuju zastarni rokovi propisani odredbama članka 226. i 227. Zakona o obveznim odnosima.
17. Prvostupanjski sud je navedene prigovore pravilno otklonio navodeći da se rješenje kojim se odobrava sklapanje predstečajne nagodbe smatra pravomoćnom sudskom odlukom stoga je u konkretnom slučaju u primjeni zastarni rok od 10 godina u odnosu na pravomoćne sudske odluke u smislu odredbe članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima. Obzirom na navedeno, osnovano prvostupanjski sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja odobravanjem namirenja glavnice duga u 24 mjesečna anuiteta ne znači da je porezni dug tužiteljice tražbina s obročnom otplatom, stoga suprotno žalbenim navodima ne dolazi do primjene zastarnih rokova propisanih odredbama članka 226. i 227. Zakona o obveznim odnosima.
18. Žalbeni navodi tužiteljice ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a napominje se i da je riječ o prigovorima koje je tužiteljica isticala i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
19. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao niti onih na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
20. Budući da tužiteljica nije uspjela sa tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu, 13. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
