Poslovni broj: Usž-820/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke u upravnom sporu tužitelja BA iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Alenu Biliću, odvjetniku u Viškovu, Petrci 5b, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi ispravka podataka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2074/2023-11 od 1. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2074/2023-11 od 1. veljače 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-2074/2023-11 od 1. veljače 2024., odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-10/23- 03/03370351332, URBROJ: 341-99-11/2-23-4459 od 2. listopada 2023. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadnu troškova upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika poništena je obavijest Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 140-10/22- 06/03370351332 od 24. ožujka 2022. i ujedno je istim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja od 8. ožujka 2022. radi ispravka podataka u potvrdi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 034-04/22-03/6, URBROJ: 341-14- 05/8-22-3550 od 7. ožujka 2022.
3. Tužitelj pobija presudu zbog svih razloga iz odredbe članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, („Narodne novine“, 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), koji se temeljem odredbe članka 168. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24) primjenjuje u konkretnom slučaju. U žalbi, navodi da je njegov zahtjev prema javnopravnom tijelu usmjeren na evidentiranje stvarnog stanja stvari u odnosu na njegova poslodavca, kako u evidenciji javnopravnog tijela tako i u njegovoj radnoj knjižici te tvrdi da nije bio zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova već Protuobavještajne agencije. Osporava da se poslodavac upisao i evidencija vodila zbog zaštite njegova identiteta i nacionalne sigurnosti. Ističe da je na ročištu za raspravu na prvostupanjskom sudu bila prisutna javnost što izravno proturječi razlozima zaštite identiteta i nacionalne sigurnosti koju spominju i javnopravno tijelo i prvostupanjski sud, koji u obrazloženju presude nije dao razloge za javnost rasprave. Nadalje, ističe da je u upravnom postupku izrijekom tražio provođenje ispitnog postupka dok je upravna stvar riješena neposrednim rješavanjem čime je povrijeđen zakon na njegovu štetu i to, konkretno članak 113. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku, (,,Narodne novine", broj 47/09, 110/21 u nastavku teksta: ZUP). Smatra da je obrazloženje prvostupanjske presude u suprotnosti sa prevladavajućom praksom tumačenja članka 113. ZUP-a i potrebe provođenja ispitnog postupka, a koji je bio potreban upravo radi utvrđivanja činjenica kojima Zavod ne raspolaže i ne vodi službenu evidenciju. Tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio dokaze koje je priložio (dopis Ministarstva unutarnjih poslova (dalje MUP) od 11. ožujka 2022.), a time što mu nije uručeno očitovanje Sigurnosno-obavještajne agencije (dalje SOA) od 06. studenog 2023., na kojem je tuženik temeljio svoju odluku, onemogućio ga je da se detaljno očituje te tako zaštiti svoja prava u kontradiktornom postupku pred sudom, pri čemu prvostupanjski sud nije dao razloge o tome u obrazloženju presude, što je dovelo do povrede prava na pristup sudu. Drži da je trebalo kao zainteresirane osobe u spor pozvati MUP i SOA-u kao voditelje obrade podataka o poslodavcima tužitelja, što je dovelo do bitne povrede odredaba sudskog postupka. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i potražuje trošak žalbenog postupka.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu kao i očitovanja danih na glavnoj raspravi. Ističe da tužitelj nije dokazao pravni interes za vođenje postupka radi ispravka podataka u matičnoj evidenciji jer nije dokazao da mu je radi upisa prikrivenog poslodavca u matičnoj evidenciji došlo do povrede nekog njegovog prava ili pravnog interesa. Navodi da je u postupku ostvarivanja tužiteljeva prava na starosnu mirovinu pribavljeno očitovanje SOA-e od 3. listopada 2023. te potvrda Protuobavještajne agencije od 2. siječnja 2004. na osnovi kojih proizlazi da se tužitelju ne uskraćuje pravo na pripadajući mirovinski staž te da je isti uzet u obzir prilikom priznanja prava na mirovinu i određivanja svote mirovine, koje rješenje je pravomoćno i tužitelj nije podnosio pravne lijekove. Ističe da je povodom tužiteljeva zahtjeva od 8. ožujka 2022. kojom je inicirana ova upravna stvar umjesto pravilnog odbacivanja, odbijen njegov zahtjev kako bi mu se omogućio veći stupanj zaštite. Smatra da su irelevantni žalbeni navodi koji se tiču postupanja prvostupanjskog tijela prema članku 113. stavka 3. ZUP-a, a činjenično stanje utvrđeno je na temelju službenih podataka kojima raspolaže Zavod i koji podaci su uredno evidentirani, između ostalog, i na temelju dopisa SOA-e od 6. studenog 2023. koji nedvosmisleno potvrđuje da je u matičnoj evidenciji pravilno evidentiran podatak o poslodavcu odnosno MUP. Pojašnjava da navedeni dopis predstavlja korespondenciju između dva tijela javne vlasti, koja je uslijedila nakon donošenja osporavanog rješenja o kojoj tužitelj nije trebao biti obavješten, a sa sadržajem dopisa koji se dostavljen u ovaj spis tužitelj se mogao upoznati uvidom u sudski spis. Kako ni na koji način nije utvrđeno da se, u odnosu na poslodavca tužitelja, radi o pogrešno evidentiranim podacima, obveznik podnošenja prijave nije imao pravni interes podnositi odgovarajuću prijavu radi promjene evidentiranog podatka u evidenciji Zavoda. Predlaže odbijanje žalbe.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nije utvrdio osnovanim žalbene razloge zbog kojih tužitelj pobija presudu, a ne postoje ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom i sudskom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da je osporeno rješenje tuženika doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na tužbene navode, a koje tužitelj ponavlja i u žalbi. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a, pa prigovor bitne povrede sudskog postupka nije osnovan.
8. Upravni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 8. ožujka 2022. pozivom na odredbu članka 107. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj:
157/13, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22 dalje ZOMO) za nadopunu odnosno ispravak podataka o evidentiranim prijavama i odjavama na osiguranje, konkretno razdoblje osiguranja od 1. prosinca 2002. do 2. siječnja 2004. kod poslodavca Protuobavještajna agencija, stručna sprema VSS. Osporeno rješenje doneseno je u ponovnom postupku, u izvršenju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2819/2022-3 od 18. svibnja 2023. kojom je bilo poništeno rješenje Upravnog suda u Rijeci poslovnog broja UsI- 509/2022-6 od 9. lipnja 2022. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci KLASA: UP/I-140-10/22- 02/03370351332, URBROJ: 341- 14-11/2-22-12308 od 13. travnja 2022.
9. Članak 107. ZOMO-a propisuje da se podaci sadržani u matičnoj evidenciji koriste za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja, provedbu tog osiguranja i za druge potrebe određene zakonom i općim aktom Zavoda, da je Zavod dužan osiguraniku, na njegov zahtjev, izdati potvrdu o podacima unesenim u matičnu evidenciju, da je potvrda javna isprava te da osiguranik koji smatra da podaci iz potvrde nisu točni i potpuni ima pravo zahtijevati u roku od 15 dana od dana primitka potvrde da mu Zavod pribavi nedostajuće podatke, odnosno ispravi netočne podatke te izda novu potvrdu.
10. Prvostupanjski je sud utvrdio, na temelju činjenica utvrđenih u upravnom postupku, da Zavod u matičnoj evidenciji ima podatke koje su dostavili obveznici doprinosa – pravne osobe (članak 7. Pravilnika o načinu vođenja matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (Narodne novine 159/13 … 145/20 dalje Pravilnik) koje su i odgovorne za točnost podataka dostavljenih i preuzetih u Zavodu za potrebe vođenja matične evidencije. Nadalje, povodom zahtjeva tužitelja od 8. ožujka 2022., nije utvrđeno da su dostavljeni drugačiji podaci od onih upisanih u matičnu evidenciju te je zaključeno da su podaci evidentirani u matičnu evidenciju potpuni i točni slijedom čega je žalba tužitelja odbijena.
11. Time što je upravna stvar riješena neposredno, bez provođenja posebnog ispitnog postupka, u konkretnom slučaju, i po stavu ovoga Suda, nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja, Naime, tužitelj je već u zahtjevu naveo sve činjenice i podnio dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, a sama upravna stvar riješena je na temelju službenih podataka matične evidencije koju vodi samo javnopravno tijelo. Pri tome, po stavu ovoga Suda, valja imati na umu i činjenicu da je tužitelj ostvario pravo na mirovinu na temelju podataka o mirovinskom stažu ostvarenom prema podacima upisanim u matičnu evidenciju Zavoda, čime je ostvario prava iz mirovinskog osiguranja u opsegu koji mu pripada pa tuženik osnovano propituje pravni interes tužitelja za podnošenje predmetnog zahtjeva. Sagledavajući upravnu stvar i provedeni postupak kao cjelinu, pozivanje tužitelja na povredu odredbe članka 113. stavka 3. ZUP-a nije odlučno, s obzirom na to da je u postupku utvrđeno pravo stanje stvari (točnost i potpunost podataka upisanih u matičnu evidenciju Zavoda prema podacima koje su dostavili obveznici doprinosa). Pri tome, prema mišljenju ovoga Suda, razlozi eventualnog prikrivanja poslodavca te pitanja zaštite identiteta i sigurnosti službenika Protuobavještajne agencije (u odnosu na kojeg poslodavca je tužitelju prestala služba 2004.) nisu odlučni u konkretnoj upravnoj stvari i izlaze izvan okvira nadležnosti Zavoda. Ovo stoga što se službena evidencija vodi temeljem podataka koje dostavljaju obveznici doprinosa, u skladu s odredbama Pravilnika i koji su odgovorni za točnost dostavljenih podataka. Isto tako, postupanje primjenom Zakona o sigurnosnim službama Republike Hrvatske („Narodne novine“ 30/02, 38/02) te Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“ 108/96 – na snazi u vrijeme podnošenja prijave o prestanku osiguranja odnosno prestanku službe) nije u nadležnosti Zavoda niti pravilnost postupanja primjenom tih propisa može biti predmet konkretnog upravnog postupka.
12. Nadalje, time što je na raspravi pred prvostupanjskim sudom sudjelovala javnost (studenti pravnog fakulteta), o čemu sud u obrazloženju nije dao razloge, također nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja s obzirom na to da je rasprava u upravnom sporu, u pravilu javna (članak 38. stavak 1. ZUS-a), a samo u slučaju da ako to zahtijevaju razlozi zaštite privatnosti, tajnosti podataka i drugi zakonom propisani razlozi, sud rješenjem odlučuje o isključenju javnosti. Stoga, kako sud nije odlučivao o isključenju javnosti, nije bio dužan u obrazloženju svoje odluke niti dati razloge zašto javnost nije isključena.
13. U odnosu na prigovor o nepozivanju MUP-a i SOA-e na sudjelovanje u upravnom sporu kao zainteresiranih osoba, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da pravo niti pravni interes ova dva tijela nikako ne bi mogao biti povrijeđen ishodom upravnog postupka niti spora, niti bi sudska odluka mogla imati učinak na prava i pravne interese koje ova tijela štite (članak 17. ZUS-a), pa prvostupanjski sud nije imao razloga niti zakonskih uvjeta pozvati ih kao zainteresirane osobe da sudjeluju u sporu.
14. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
15. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao i u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojima očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Time što tužitelju nije uručen dopis SOA-e od 6. studenog 2023., sa sadržajem kojega je upoznat na sudskoj raspravi (a koji je dio spisa upravnog postupka i pribavljen je po okončanju upravnog postupka), i koji nije bio odlučan za donošenje sudske presude, budući da se u tom dopisu ne navode činjenice koje su bitno drugačije od odlučnih činjenica utvrđenih u postupku, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja i po ocjeni ovoga Suda nije povrijeđeno pravo tužiteljice na pristup sudu. Ovo i stoga što je tužitelj imao mogućnost uvida u sudski spis, kao i mogućnost očitovanja na sadržaj podneska na samoj raspravi, pri čemu sam sadržaj ovog dopisa nije doveo do drukčijeg rješenja upravne stvari.
16. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke presude.
17. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu 13. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić - Babić