REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-2300/2022-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, koga zastupa punomoćnica EJ, dipl. iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, koga zastupa punomoćnik ZJ, dipl. iur., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev:
"Tuženik Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Jagićeva 33, dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, svotu od sveukupno 5.135,54 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 8 dana."
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je 7. veljače 2014. osiguranica tužitelja PJ smrtno stradala u prometnoj nesreći kao pješak, a koju je skrivio RJ upravljajući osobnim vozilom osiguranim kod tuženika. Rješenjem tužitelja broj 915960 od 9. svibnja 2014. udovcu pokojne osiguranice tužitelja priznato je pravo na obiteljsku mirovinu. Navodi kako je za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 30. studenoga 2021. tužitelj s naslova obiteljske mirovine isplatio 44.888,53 kn te je tuženik naknadio iznos od 6.194,81 kn u mirnome postupku, a preostalo je nepodmireno 38.693,72 kn. Stoga zahtijeva naložiti tuženiku isplatiti mu na ime naknade štete iznos od 5.135,54 eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od podnošenja tužbe do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, dok smatra da nije dužan naknaditi nastalu štetu tužitelju, jer bi prednica osiguranika tužitelja prema redovitom tijeku stvari stekla pravo na starosnu mirovinu najkasnije 6.8.2021. Navodi kako se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema kojoj se razmjerni iznos mirovine, koju je društvo za osiguranje obvezno naknaditi tužitelju kao stvarnu štetu, određuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Smatra kako je teret dokazivanja visine razmjernog iznosa mirovine kojega je tuženik dužan naknaditi tužitelju, upravo na tužitelju. Iz toga razloga na ročištu za glavnu raspravu održanom 20. siječnja 2025. odustaje od dokaznog prijedloga za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost visine štete nastale tužitelju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži naknadu troškova postupka.
3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u rješenje HZMO-a, Područne službe u Zagrebu broj 0214847 od 9. svibnja 2014. (list 15-17 spisa), potvrdu o isplati (list 23 spisa) i doznake mirovinskih primanja (list 51-61 spisa).
4. Tuženik je na ročištu za glavnu raspravu odustao od dokaznog prijedloga za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost visine štete nastale tužitelju, kao i od dokaznog prijedloga za pribavom mirovinskog spisa, tako da su u ovome postupku izvedeni svi dokazi predloženi po strankama.
5. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), tužbeni zahtjev ocijenjen je neosnovanim.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa koji je tužitelj isplatio zbog smrti svoje osiguranice u prometnoj nesreći koju je skrivio vozač vozila osiguranog kod tuženika, u visini obiteljske mirovine priznate rješenjem HZMO-a od 9. svibnja 2014., za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 30. studenoga 2021., umanjeno za isplatu u mirnome postupku.
7. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija.
8. Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu štete nastale isplatom obiteljskih mirovina udovcu svoje osiguranice, kao i u kojoj visini.
9. Pored izričitog osporavanja osnove i visine tužbenog zahtjeva, imajući u vidu da je teret dokaza visine tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221. a ZPP-a na tužitelju, sud je ocijenio da tužitelj tijekom postupka nije dokazao niti je predložio izvođenje dokaza na temelju kojih bi sud mogao sa sigurnošću utvrditi osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.
10. Naime, prema pravnom shvaćanju ovog suda za odluku o ovom sporu mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate obiteljske mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja odnosno prometne nesreće (Tako i VSRH Rev- 5292/19, Rev 206/22, Rev 12/22, Rev 678/22, Rev 1437/21, Rev 12/22, Rev 1235/21, Rev 66/2022, Rev 184/2022 i dr.) pa se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje u tekstu: ZOOP). Također, i na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda RH održanoj 8. lipnja 2022. promijenjeno je pravno shvaćanje prihvaćeno na 26. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova od 5. prosinca 2016., tako da novo pravno shvaćanje glasi: "U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku, odnosno članovima osiguranikove obitelji, primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.".
10.1. Prema odredbi čl. 27. ZOOP-a društvo za osiguranje uz ostalo dužno je nadoknaditi i zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.). Stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatra se uz ostalo i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njene obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovne koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st.3.).
10.2. Drugim riječima, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje i iznosa koje bi isplaćivao kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.
10.3. Tužitelj u ovom postupku ne navodi, a niti dokazuje, sukladno odredbama iz čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, da postoji (i da potražuje) razmjeran iznos mirovine koji predstavlja razliku između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i obiteljske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
23. Ujedno valja navesti da tužitelj u ovom predmetu nije ni predložio izvođenje dokaza provođenjem financijskog vještačenja (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a), već je taj dokaz predložio tuženik i od njega naknadno odustao. Dakle, u ovome postupku tužitelj, na kojemu je teret dokazivanja, nije predložio izvođenje dokaza, prvenstveno financijskog vještačenja, na temelju kojega bi sud utvrdio navedenu razliku, odnosno visinu tužbenog zahtjeva (Tako i ŽS Karlovac Gž-539/21 od 15. ožujka 2023.). Stoga, a kako tužitelj nije dokazao da mu je nastala stvarna šteta, kao i visinu navedene štete, koja mu pripada u razmjernom iznosu po odredbi iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, sve primjenom odredbe o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a.
11. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao izreci ove presude.
Zagreb, 13. veljače 2025.
Sutkinja:
Ela Mišura Stopfer
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćnici
2. Tuženiku po punomoćniku
