Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1141/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Jasni Bratek, u pravnoj stvari tužitelja HP Hrvatska pošta d.d. OIB: 87311810356, Zagreb, Jurišićeva 13, zastupanog po punomoćnicima VP i VPO, dipl. iur. iz [adresa], protiv tuženika GP ,OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu,poslovni broj P-10609/2019-26 od 29. travnja 2024., 13. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana i ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10609/2019-26 od 29. travnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„ Nalaže se tuženiku GP platiti tužitelju HP-Hrvatska pošta d.d. iznos od 434,48 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 3. svibnja 2019. do isplate, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 225,62 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2024. do isplate, sve u roku od 8 dana.“
2. Navedenu presudu, pravovremenom žalbom, pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. toč. 3., te razloga iz čl. 354.st. 2.toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukine pobijanu presudu, i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
U žalbi tužitelj u bitnom ističe da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, te da se u konkretnom slučaju radi o pravnom odnosu između poslodavca i radnika, u kojem je poslodavac, a ne država izvršila isplatu tuženiku prijepornog iznosa,stoga da je isključena primjena čl.1.1.Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu temeljnih ljudskih prava i sloboda.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužene, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, presuda suda prvog stupnja jasna je i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, a analiza činjeničnog stanja kao rezultata raspravljanja, prema ocjeni ovog suda, pravno opravdano upućuje na zaključak da su u postupku pred sudom prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP-a) utvrđene sve pravno relevantne činjenice.
7. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužitelj, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se isto može ispitati.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu više isplaćenog iznosa od 434,48 Eura (3.273,62 Kn) koji je tužitelj kao poslodavac isplatio tuženiku na ime naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od 9. listopada 2018. do 11. siječnja 2019.
9. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno i iz stanja spisa proizlazi :
-da je tuženik bio radnik tužitelja u razdoblju od 23.siječnja 2018. do 1. svibnja 2019.
-da je tuženik u razdoblju od 9.listopada 2018. do 11.siječnja 2019. bio privremeno nesposoban za rad uslijed bolesti;
-da je iz isplatnih lista za tuženika utvrđeno da je tuženiku za mjesec studeni 2018. tužitelj obračunao i isplatio naknadu plaće za vrijeme bolovanja na teret HZZO-a (72 radna sata) u iznosu od 1.333,58 kn, a za mjesec prosinac 2018. (168 radnih sati) u iznosu od 3.111,70 kn;
-da je tuženiku u konkretnom slučaju za razdoblje dok mu se obračunavala i isplaćivala naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad na teret sredstava HZZO-a, a to je razdoblje od 20.studenog 2018. do 31.prosinca 2018., nije ispunjavao uvjet prethodnog osiguranja iz čl. 56. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" br. 80/13. i137/13. dalje - ZOZO), slijedom čega mu je za to razdoblje pripadala naknada plaće u iznosu od 25 % proračunske osnovice za puno radno vrijeme;
-da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da je HZZO tužitelju na ime povrata naknade za razdoblje od 20.studenog 2018. do 31. prosinca 2018. isplatio iznos od 340,16 kn (za studeni) i iznos od 831,50 kn (za prosinac), odnosno u visini od 25 % proračunske osnovice za puno radno vrijeme koja je u skladu s čl. 22. Zakona o izvršavanju proračuna Republike Hrvatske za 2018. tada iznosila 3.226,00 kn;
-da je istim vještačenjem utvrđeno da je razlika za mjesec studeni 2018. između iznosa koji je tužitelj isplatio tuženiku 1.333,58 kn i iznosa koji predstavlja naknadu za bolovanje razmjerno broju dana u tom mjesecu iznosila 993,42 kn / 131,85 EUR, a razlika za mjesec prosinac 2018. između isplaćenog iznosa 3.111.70 kn i pripadajućeg iznosa od 831,50 kn iznosila 2.280,20 kn /302,63 EUR, dakle da ukupna razlika iznosi 3.273,62 kn /434,48 EUR;
-da je dopisom od 19.travnja 2019. ,koji je tuženik primio 2.svibnja 2019. tužitelj od tuženika tražio povrat iznosa od 3.273,62 kn /434,48 EUR u roku od 15 dana;
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da nije sporno da je isplatom iznosa od 3.273,62 Kn dio imovine tužitelja bez osnove prešao u imovinu tuženika, no neovisno o tome prvostupanjski sud nalazi da ne postoji dužnost istoga za povrat kako je to predviđeno odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. dalje ZOO), pri tome uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, tj. da je tužitelj sam obračunao i isplatio spornu naknadu na što tuženik nije imao nikakav utjecaj, da je tuženik prethodno dostavio svu dokumentaciju potrebnu za obračun naknade te je tužitelj raspolagao svim odlučnim podacima u svezi toga, da je očito greškom tužitelja došlo do pogrešnog obračuna i isplate te je tuženik postupao u dobroj vjeri (istome sve do primitka dopisa od 19.4.2019. nije bilo niti je moralo biti poznato da mu je isplaćen nepripadni iznos, a posebice stoga što prethodno nije primio nikakvu odluku ili obavijest tužitelja koliko će mu tada iznositi naknada, dok je znao da će ona svakako biti manja od plaće koju je inače primao) te stoga nalazi da je tuženik imao legitimna očekivanja da mu ti isplaćeni iznosi pripadaju i da će ih zadržati pa stoga isti predstavljaju imovinu tuženika koja uživa zaštitu u smislu čl. 1. 1.Protokola Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, br. 18/97., 8/99., 14/02., 13/03. 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencija) kojom je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva te se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava tužitelja, odlučuje na navedeni način .
11. Naime, legitimni cilj koji se želi postići u ovome postupku je ispravljanje greške tužitelja na način da tuženik izvrši isplatu iznosa koji mu je pogrešnim obračunom tužitelja,kao njegova poslodavca, isplaćeni.
12. Vezano uz prednje navedeno pored i uz činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda da je tužitelj tuženiku isplatio iznos od 434,48 EUR 3.273,62 kn , nakon čega je tužitelj uvidio grešku i o istom obavijestio tuženika, da tuženik ne osporava primljeni iznos ali smatra da je na istom stekao pravo vlasništva jer da svojim postupcima nije doprineo da tužitelj isplati više no što mu pripada ,sud prvog stupnja je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno odnosno konvencijsko pravo i odlučio na navedeni način.
13. Prvenstveno je potrebno istaći da je, vezano za institut povrata stečenog bez osnove kojem se suprotstavlja pravo na mirno uživanje vlasništva, sud dužan razmotriti pravnu prirodu onoga što se potražuje po pravilima stečenog bez osnove, zatim je li predmetno potraživanje već stečeno na način da je postalo nečije vlasništvo, tko potražuje povrat, odnosno pod kojim okolnostima i u odnosu na koga, i je li u odnosu na osobu koja je stekla nastalo i legitimno očekivanje da je to njeno vlasništvo.
14. Protokolom 1. uz Konvenciju za zaštitu temeljnih ljudskih prava i sloboda člankom 1. uređena je zaštita vlasništva tako da je propisano: „Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni.“
Dakle, u smislu odredbe čl. 1. 1. Prvog protokola Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda regulirano je miješanje javne vlasti u pravo na mirno uživanje vlasništva neke fizičke ili pravne osobe.
15. Sve prednje navedeno upućuje na zaključak da je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno konvencijsko pravo te odlučio na navedeni način, iako se u konkretnom slučaju radi o pravnom odnosu između tužitelja kao poslodavca i tuženika kao djelatnika tužitelja, dakle ne radi se o miješanju javne vlasti u pravo na mirno uživanje vlasništva neke fizičke ili pravne osobe.
16. Kako je u pobijanoj odluci izostao zaključak prvostupanjskog suda o razlozima zbog kojih smatra da bi se u konkretnom slučaju na sporni pravni odnos između stranaka, trebalo primijeniti konvencijsko pravo, to je osnovano žalbenim navodima dovedena u sumnju pravilnost pobijane odluke.
17. Stoga će sud prvog stupnja u ponovnom postupku, pravilnom analizom svih navoda, iskaza i isprava razmotriti pravnu prirodu onoga što se potražuje po pravilima stečenog bez osnove, zatim je li predmetno potraživanje već stečeno na način da je postalo nečije vlasništvo, tko potražuje povrat, odnosno pod kojim okolnostima i u odnosu na koga, i je li u odnosu na osobu koja je stekla nastalo i legitimno očekivanje da je to njeno vlasništvo, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, time da se sudu prvog stupnja skreće pozornost da je tužitelj podneskom od 26.travnja 2023 (str. 84 spisa), nakon provedenog financijskog vještačenja, uredio tužbeni zahtjev, dok je pobijanom odlukom sud tužitelja odbio sa tužbenim zahtjevom kakav je bio postavljen u tužbi.
18. Slijedom svega navedenoga temeljem odredbe čl. 369.st.1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 13. veljače 2025.
Sutkinja
Jasna Bratek
