Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1413/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Drage Grubeše, predsjednika vijeća, Snježane Androš, suca izvjestitelja i Sanje Sušilović, člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja - protutuženika CE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Škarica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica i partneri u Zagrebu, protiv tuženika - protutužitelja EE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ankica Giljanović, odvjetnica u Šibeniku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 8. srpnja 2024. poslovni broj Pn-61/2023-57, u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku od 8. srpnja 2024. poslovni broj Pn-61/2023-57 u pobijanom dijelu pod toč. III., IV. i VI. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku EE, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju CE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.573,26 eura (tisuću petsto sedamdeset tri eura i dvadeset šest eurocenti) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. prosinca 2015. do 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodišta za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 22. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 22. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a kao referentna stopa se uzima kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku EE, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju CE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 37,16 eura (trideset sedam eura i šesnaest eurocenti) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a kao referentna stopa se uzima kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu kojim se zahtijeva isplata iznosa, na ime naknade neimovinske štete, od 1.213,91 eura (tisuću dvjesto trinaest eura i devedeset jedan eurocent) sa pripadajućim zateznim kamatama na navedeni iznos, te u dijelu zatraženih zateznih kamata na dosuđeni iznos u periodu od 15. listopada 2015. do 30. prosinca 2015.

IV. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu kojim se zahtijeva isplata iznosa, na ime naknade imovinske štete, od 55,74 eura (pedeset pet eura i sedamdeset četiri eurocenta) sa pripadajućim zateznim kamatama na navedeni iznos, te u dijelu zatraženih zateznih kamata na dosuđeni iznos za period od podnošenja odštetnog zahtjeva do 8. srpnja 2024.

V. Odbija se, kao neosnovan, protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tužitelju-protutuženiku CE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku-protutužitelju EE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati s osnova neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 13.000,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja protutužbe 24. listopada 2017. pa do konačne isplate, od čega iznos od 3.000,00 kuna za pretrpljene fizičke bolove, iznos od 3.000,00 kuna za pretrpljeni strah te iznos od 7.000,00 kuna za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, te još iznos od 1.000,00 kuna s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja protutužbe 24. listopada 2017. do konačne isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

VI. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Ovu presudu u odbijajućem dijelu pod toč. III. i IV. izreke i u odluci o trošku pod toč. VI. izreke pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tužitelju uvećano za troškove žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja, ovaj sud ne nalazi da bi u postupku pred sudom prvog stupnja bila počinjena koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka je zahtjev tužitelja – protutuženika za naknadu neimovinske štete u iznosu 2.787,17 EURA te s osnova imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege iznos od 53,08 EURA sa zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva, kao i na ime troškova liječenja iznos od 39,81 EURA sa zateznim kamatama od 15. listopada 2015. do isplate.

7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da je dana 30. kolovoza 2015. u [adresa] na javnom mjestu ispred kioska došlo najprije do verbalnog sukoba tužitelja i tuženika na način da tuženik budući nije mogao pristupiti kiosku jer je tužitelj vertikalno postavio svoj bicikl, a na traženje tuženika ga je odbio pomaknuti, to odlazi do svog automobila, vadi bejzbol palice prijeteći istima tužitelju nakon čega je tužitelj pomaknuo bicikl, a tuženik pristupio kiosku, da bi tužitelj nakon toga mobitelom fotografirao osobni automobil tuženika što je tuženik uočio nakon obavljene kupnje u čemu ga je tuženik pokušao spriječiti te ga nakon toga udara bejzbol palicom u predjelu lijeve noge, lijevog boka i trbuha, a tužitelj se pokušao udaljiti da bi nakon toga udario šakom tuženika dva puta u lijevu stranu glave, te je tuženik zadobio ozljede hematoma, razderotine i potres mozga,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Kzd-17/15 od 6. studenoga 2015. za isti štetni događaj tuženik oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 2. u svezi čl. 1. KZ/11 te se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci koja kazna se neće izvršiti ako u roku 1 godine ne počini novo kazneno djelo,

- da se u izreci pravomoćne kaznene presude navodi da je tuženik tužitelja udario bejzbol palicom po lijevoj nozi i lijevom boku uslijed čega je zadobio nagnječenje lijevog koljena i trbuha,

- da je u prekršajnom postupku PpJ-860/15-14 tužitelju izrečena mjera sudskog ukora jer je verbalnom i fizičkom sukobu s tuženikom prethodilo odbijanje da na zamolbu tuženika koji je stariji čovjek pomakne bicikl,

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede u vidu nagnječenja lijevog koljena, trbuha i fraktura IV. metakarpalne kosti desne šake te je ambulantno liječen po specijalistu kirurgu i psihijatru,

- da je tužiteljeva ozljeda desne šake fraktura IV. metakarpalne kosti nastala kao posljedica tužiteljevog udarca tuženika u predjelu glave,

- da je tuženik u štetnom događaju zadobio povrede nagnječenja glave, razderotine lijeve uške, ispod lijevog oka i korijena nosa, da mu je pružena medicinska pomoć po specijalistu kirurgu i psihijatru,

- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Ive Blaće, specijalista kirurga i Milivoja Stojanovića, spec. psihijatra, utvrđeno da je tužitelj zbog zadobivenih povreda trpio bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, lakog intenziteta 20 dana, daje primarni strah jakog intenziteta trajao do 1 minute, sekundarni strah umjerenog intenziteta 10 dana, sekundarni strah blagog intenziteta 20 dana i da je predmetni štetni događaj izazvao kod tužitelja trajne duševne boli u omjeru 4% jer nije došlo do razvoja posttraumatskog poremećaja te da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega 4 dana po 2 sata dnevno,

- da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio u dobi 16 godina i da je liječenje završilo 15. listopada 2015. i da su se neugodnosti tijekom liječenja očitovale u nošenju gipsa i nemogućnosti izvršavanja uobičajenih obveza dok je tuženik u isto vrijeme bio u dobi 58 godina sa zdravstvenim problemima u vidu dijabetesa teške pokretljivosti zbog ukočenosti ruku i nogu.

8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud cijeni da je doprinos tužitelja protutuženika nastanku štete u omjeru 30% uz zaključak da napad tužitelja nije bio u nužnoj obrani te da je sam odgovoran za ozljedu desne šake.

9. Prije svega, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je u smislu odredbe čl. 12. st. 3. ZPP-a sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan uz pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik proglašava krivim ali navedeno ne isključuje mogućnost dokazivanja u građansko- pravnom postupku doprinosa u postupanju oštećenika u štetnom događaju.

10. Pojam odgovornosti u građanskom pravu je puno širi od pojma odgovornosti u kaznenom pravu pa s tog aspekta treba promatrati ponašanje sudionika u štetnom događaju.

11. Uzimajući u obzir okolnosti nastupa štetnog događaja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da napad tužitelja na tuženika nije bio u nužnoj obrani.

12. U konkretnom slučaju u promatranom kontekstu postupanja tužitelja po ocjeni ovog suda tužitelj je vlastitim radnjama doprinijeo nastanku štete jer je fizičkom sukobu prethodio verbalni sukob između stranaka koji je uzrokovan i ponašanjem tužitelja iz kojeg razloga je prema tužitelju u prekršajnom postupku primijenjena odgojna mjera sudskog ukora. Nadalje, verbalni sukob koji se odvijao pred kioskom je bio završen kad je tužitelj pomakao bicikl, a tuženik pristupio kupnji te se tužitelj mogao udaljiti i izbjeći nastup štetnog događaja. No, postupio je suprotno i pristupio osobnom vozilu tuženika radi fotografiranja kada je uslijedio fizički sukob između tužitelja i tuženika.

13. Stoga je pravilno ocijenio prvostupanjski sud da na strani tužitelja postoji doprinos nastanku štetnog događaja u omjeru 30% te tužitelj ostvaruje pravo na sniženu naknadu i smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

14. Odlučujući o visini naknade štete prvostupanjski sud je na temelju odredbe čl. 1100. ZOO utvrdio pravičnu novčanu naknadu po osnovi povrede prava osobnosti u visini 16.935,00 kn / 2.247,51 EURA te uzimajući u obzir utvrđeni doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja dosudio tužitelju iznos od 1.573,26 EURA (toč. I. izreke), a u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev (toč. III. izreke).

15. U odnosu na imovinsku štetu prvostupanjski sud je priznao tužitelju na ime tuđe pomoći i njege iznos od 53,08 EURA koji iznos umanjuje za doprinos od 30% te dosuđuje iznos od 37,16 EURA sa zateznim kamatama od 08. srpnja 2024. (toč. II. izreke). Sud nije priznao tužitelju imovinsku štetu za troškove liječenja u iznosu 39,81 EURA jer se ne radi o nužno potrebnim troškovima te je u preostalom dijelu odbijen zahtjev za naknadu imovinske štete u iznosu 55,74 EURA kao i u dijelu zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete od podnošenja odštetnog zahtjeva do 08. srpnja 2024. (toč. IV. izreke).

16. Tužitelj žalbom pobija prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu pod toč. III. i IV. izreke smatrajući da je prvostupanjski sud iznos naknade štete po osnovi povrede prava osobnosti prenisko utvrdio i u dijelu u kojem je snižena naknada neimovinske i imovinske štete uz tvrdnju da nema doprinosa tužitelja nastanku štete.

17. Tijekom postupka nije dovedena u sumnju stručnost, objektivnost i pravilnost nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke.

18. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja visine naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uzeo u obzir težinu povrede, posljedice koje su iste ostavile kod tužitelja, te je upravo vodio računa o okolnostima konkretnog slučaja i cilju kojem služi naknada, te nije pogodovao težnjama koje nisu spojive s naravi pravične naknade za povredu prava osobnosti i društvenom svrhom sukladno čl. 19. st. 2. i čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, kao i Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020.

19. Na žalbene navode valja odgovoriti da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade vodio računa o okolnostima slučaja koje se odnose na nelagodnosti i trajanje liječenja kao i da se radi o neimovinskoj šteti koja je strogo individualizirana, a ne može biti rezultat matematičkih operacija.

20. Žalbena tvrdnja da je prvostupanjski sud trebao obrazložiti koliku naknadu dosuđuje za pojedine kvalifikatorne okolnosti nastale neimovinske štete nije osnovana jer se visina naknade za povredu prava osobnosti odnosno povredu prava na fizičko i psihičko zdravlje dosuđuju u jednom iznosu koji ovisi o kvalifikatornim okolnostima povreda, a ne odmjerava se i ne treba se odmjeravati za svaku kvalifikatornu okolnost posebno.

21. Stoga su neprihvatljivi tuženikovi žalbeni prigovori da je visina dosuđene naknade u neskladu sa svrhom, težinom i opsegom povreda tužitelja.

22. Tužitelj u žalbi ne iznosi prigovore u odnosu na utvrđenu visinu naknade imovinske štete tuđe pomoći i njege i tijek zateznih kamata kao niti u dijelu kojim tužitelju nije priznata imovinska šteta u vidu troškova liječenja.

23. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a uz zaključak da su stranke kada se cijeni omjer uspjeha u sporu kvantitativno i kvalitativno uspjele u približno jednakim dijelovima te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak.

24. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. III., IV. i VI. izreke te je odlučeno kao u izreci ove odluke.

25. U nepobijanom dijelu pod toč. I., II. i V. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

26. Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 13. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša