Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-119/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše predsjednika vijeća, Snježane Androš članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sanje Sušilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Arbor Promet d.o.o., Ivanec, Rudolfa Rajtera 50, OIB 59909969567, zastupanog po punomoćniku Frani Letici, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice ŽR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Anišiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. prosinca 2021. poslovni broj P-4508/16-22, u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja uvažava se kao osnovana i ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. prosinca 2021. poslovni broj P-4508/16-22 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženici ŽR da isplati tužitelju Arbor Promet d.o.o. iznos od 115.000,00 kn uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate prema stopi određenoj čl. 29. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena te se nalaže tuženici da tužitelju naknadi u cijelosti troškove parničnog postupka uvećane za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate prema stopi određenoj čl. 29. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Arbor Promet d.o.o., OIB 59909969567, da tuženici ŽR, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 28.906,25 kn u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu i rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 105.000,00 kn koji temelji na tvrdnji da su stranke bile u ugovornom odnosu radi pokretanja modnog branda ... te da je tuženica neovlašteno i samovlasno uzela sedamdesetak artikala tog branda koje nije vratila kao i zahtjev za naknadu štete u iznosu 10.000,00 kn iz razloga što je tuženica protupravno i samovlasno podnijela prijavu za zaštitu vizualnog žiga i naziva ....

6. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da zakonski zastupnik tužitelja tvrdi da je 2015. s tuženicom sklopljen usmeni dogovor po kojem tužitelj u brand [obrt] ulaže iznos od 200.000,00 kn, a tuženica rad izradom nacrta i ideja za odjevne artikle i da će se dobit dijeliti nakon što početna investicija bude vraćena,

- da je svjedok GR bio uključen u dogovor i potvrđuje sve navode zakonskog zastupnika tužitelja utoliko što dodaje da je uređen prostor za prodaju u [adresa] u kojem je radila DR i da je nakon ostvarenog prometa od 40.000,00 kn tuženica iz dućana uzela artikle u vrijednosti 70.000,00 kn do 100.000,00 kn i da je rekla da će artikle vratiti što nije učinila te je poslovna suradnja prekinuta,

- da tuženica ne spori da je s GR došla na ideju da napravi zajednički modni brand te da će ona dizajnirati kolekciju, voditi prodaju u dućanu i raditi kod tužitelja, no, da se ništa od toga nije ostvarilo osim što je dizajnirala kolekcije i nosila na šivanje, a da joj tužitelj nije isplatio nagradu i osporava tvrdnje tužitelja oko dogovora o ulaganju i osporava da bi otuđila artikle iz dućana,

- da je svjedok DR, zaposlenica u dućanu u [adresa] iskazala da su u razdoblju od prosinca 2015. do studenoga 2016. održane dvije revije, da su se u dućanu prodavale stvari samo branda ..., da je o svim prodanim artiklima obavještavala tuženicu i da je prije druge revije u dućanu nedostajalo oko 10 – 15 artikala, a poslije revije 30 – 40 i da je iste uzela tuženica,

- da je iz knjigovodstvene dokumentacije tužitelja (list 64. spisa) prikazan inventurni manjak u iznosu 71.648,27 kn.

7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev uz zaključak da tužitelj nije dokazao osnov niti visinu tužbenog zahtjeva.

8. Zaključak prvostupanjskog suda za sada ne prihvaća ovaj drugostupanjski sud.

9. Naime, na temelju rezultata provedenih dokaza razvidno je da su stranke postigle usmeni ugovor o poslovnoj suradnji radi postizanja zajedničkog cilja ostvarenja financijske koristi od pokretanja modnog branda [obrt] preko trgovačkog društva Arbor promet d.o.o. te se pravni odnos stranaka treba razmatrati primjenom odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) vezano za ugovorne odnose.

10. Nije sporno da su tuženica i GR, sin tužitelja, bili u prijateljskim odnosima te nije nelogično da je dogovor o poslovnoj suradnji bio u usmenoj formi.

11. Nije niti sporno da stranke različito iskazuju glede sadržaja usmenog ugovora o poslovnoj suradnji, ali osnovani su žalbeni navodi da prvostupanjski sud na iste okolnosti nije sa dovoljnom pažnjom cijenio provedene dokaze, iskaze stranaka i svjedoka, te dokumentaciju priloženu spisu.

12. Pravilno tužitelj upire u žalbi da prvostupanjski sud u obrazloženju odluke navodi da nije dokazano da bi tuženica samovlasno otuđila odjevne artikle iz dućana u [adresa] i da bi time prouzrokovala štetu tužitelju iako tu činjenicu potvrđuju suglasnim izjavama tužitelj te svjedoci GR i DR, djelatnica u dućanu koja je ustvrdila da je prodaju vodila upravo tuženica koja je imala i ključeve dućana u kojem su se prodavali samo artikli odjevnog branda ....

13. Nadalje, prvostupanjski sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da se na okolnosti osnove i visine tužbenog zahtjeva provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje unatoč priloženoj knjigovodstvenoj dokumentaciji iz koje je razvidan inventurni manjak robe tužitelja, te na taj način nije raspravljeno da li se isti dovodi u vezu sa otuđenim odjevnim artiklima a time niti sporna činjenica tko je odgovoran za inventurni manjak.

14. Stoga pravilno tužitelj upire u žalbi da je za sada činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjski sud ne samo što je propustio izvesti dokaze koje je tužitelj predložio već i zato što je iz izvedenih dokaza pogrešnom interpretacijom izveo pogrešna činjenična utvrđenja.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, upotpuniti činjenično stanje i raspraviti sva sporna pitanja te cijeneći žalbene navode ponovno odučiti o tužbenom zahtjevu dajući za svoja utvrđenja jasne i potpune razloge, time da će ocjenu dokaza provesti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, a presudu izraditi u skladu s odredbom čl. 338. st. 3. ZPP-a.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

18. Temeljem odredbe čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 13. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša