Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž R-112/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Tolj, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LSN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Srebačić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu Fakultet političkih znanosti, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Antea Brajković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs, radi isplate, rješavajući žalbe tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10927/2021-11 od 27. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe tužiteljice i tuženika odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10927/2021-11 od 27. rujna 2022.

II. Tužiteljici i tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu Fakultet političkih znanosti, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju LSN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati u roku od 15 dana iznos od 12.568,94 kuna/1.668,19 eura1 zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamama koje teku

- na iznos od 781,75 kuna od dana 16.03.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 2.318,44 kuna od dana 16.04.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 785,39 kuna od dana 16.05.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 785,39 kuna od dana 16.06.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 785,39 kuna od dana 16.07.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 838,58 kuna od dana 16.08.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 785,39 kuna od dana 16.09.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 785,39 kuna od dana 16.10.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 785,39 kuna od dana 16.11.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 918,37 kuna od dana 16.12.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 2.198,36 kuna od dana 16.01.2017. godine, pa do isplate i

- na iznos od 801,10 kuna od dana 16.02.2017. godine, pa do isplate,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom prethodno navedenom bruto iznosu, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u skladu s člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

II. Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu Fakultet političkih znanosti, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju LSN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 4.687,50 kn/622,14 eura2 zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u skladu s člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koje teku od 27. rujna 2022. do konačne isplate."

2. Protiv naprijed navedene presude pravovremene žalbe izjavili su tužiteljica i tuženik.

2.1.Tužiteljica pobijaju presudu suda prvog stupnja i to samo u dijelu točke II. izreke u kojem nije uspjela sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka i to zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) sadržajno ukazujući i na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Predlaže da se u tom dijelu preinači presuda suda prvog stupnja u skladu sa žalbenim navodima i tužiteljici dosudi i daljnji trošak parničnog postupka. Zahtjeva i trošak sastava žalbe.

2.2. Tuženik žalbom pobija presudu suda prvog stupnja u cijelosti i to zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjevi tužiteljice, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtjeva i trošak sastava žalbe.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji joj je prethodio kao i žalbene navode tuženika i tužiteljice utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa tako niti bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužiteljica.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće za razdoblje od mjeseca veljače 2016. do siječnja 2017.godine, a na temelju odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine (dalje: ID Dodatka Sporazumu/11) i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. godine (dalje: AO).

7. U postupku sudom prvog stupnja nije bila sporna visina postavljenog zahtjeva, odnosno nije bila sporna pravilnost izračuna neisplaćene razlike plaće prema navedenim odredbama, već je bilo sporno da li tužiteljici pripada pravo potraživati utuženi iznos pozivom na navedene odredbe ID Dodatka Sporazumu.

7.1. Postavljeni zahtjev tužiteljice sud prvog stupnja pobijanom presudom ocjenjuje osnovanim, i to nakon što u provedenom postupku utvrđuje:

- da je tuženik tužiteljici tijekom utuženog razdoblja obračunavao i isplaćivao plaću primjenom osnovice od 5.108,84 kuna, a od mjeseca siječnja 2017. godine primjenom osnovice u iznosu od 5.2011,02 kune utvrđene odlukom Vlade RH;

- da su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 23. studenog 2006. godine zaključili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum/06), kojim su ugovorili povećanje osnovice u 2007., 2008. i 2009. godini za po 6 %;

- da su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 13. svibnja 2009. godine sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu/09), kojim je ugovoreno zamrzavanje osnovice za 2009. godinu na razini (5.108.84 kuna) one koja se je primjenjivala u 2008. godini;

- da je navedenim Dodatkom Sporazumu/09, u njegovu čl. III. ugovoreno da će osnovica za plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna u momentu kada prema objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) dođe do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, u odnosu na isto vremensko razdoblje prethodne godine;

- da su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 26. listopada 2011. godine zaključili ID Dodatka Sporazumu/11, s tim da ga, od sindikata koji su sklopili Sporazum/06 i Dodatak Sporazumu/09, nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi

RH već ga je samo parafirao;

- da su navedene ID Dodatka Sporazumu/11 usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. godine, a Vlada RH i sindikati javnih službi su 07. prosinca 2011. godine usvojili i Vjerodostojno tumačenje ID Dodatka Sporazumu/11, glede čl. IV. u svezi čl. VII.;

- da su Vlada RH i sindikati javnih službi, među kojima je i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske sklopili Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN broj 115/10. – dalje: TKU/10), i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN broj 141/12. – dalje: TKU/10), u čijim odredbama je (čl.51.st.4.) izričito ugovoreno da se Dodatak Sporazumu/09 te sve njegove izmjene i dopune, što znači i ID Dodatka Sporazumu/11, primjenjuje na pitanje visine plaća u javnim službama;

- da je čl. III. ID Dodatka Sporazumu/11 ugovoreno da će osnovica za plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, prosječno dva ili više posto;

- da je prema objavi DZS-a od 28. kolovoza 2015. godine tromjesečni BDP za drugo tromjesečje 2015. godine realno veći za 1,2 % u odnosu na isto vremensko razdoblje u 2014. godine, a prema objavi DZS-a od 27. studenog 2015. godine da je tromjesečni BDP za treće tromjesečje 2015. godine veći za 2,8 % u odnosu na isto vremensko razdoblje u 2014. godine, pa prosječni rast BDP-a za navedena dva uzastopna tromjesečja 2015. godine iznosi 2 %;

7.2. Slijedom svega navedenog, sud prvog stupnja zauzima stav da Izmjene i dopune dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev, predstavlja valjani kolektivni ugovor.

7.3. Isto tako, polazeći od naprijed navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stav da tužiteljici, u skladu sa odredbom čl. III. ID Dodatka Sporazumu/11, počevši od plaće za mjesec veljače 2016. godine, pripada pravo na obračun plaće primjenom osnovice od 5.415,37 kuna, pri čemu zauzima stav da u predmetnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. VII. st. 1. ID Dodatka Sporazumu/11 o odgodi primjene navedene odredbe čl. III., pa tužiteljici primjenom te odredbe, za vremensko razdoblje od mjeseca veljače 2016. godine pa do mjeseca siječnja 2017. godine, dosuđuje razliku plaće prema izračunima koji među strankama nije sporan.

7.4. Kako obračun visine navedenih razlika plaće nije bio sporan, jer je tuženik priznao njihovu točnost, sud prvog stupnja je prihvatio u cijelosti postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice.

8. Pobijajući navedenu odluku tuženik sada u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo i ponavlja one prigovore koje je iznio i u postupku pred sudom prvog stupnja i to prije svega prigovor da Izmjene Dodatka Sporazumu ne predstavljaju valjani kolektivni ugovor.

9. I prema shvaćanju ovog suda pravilna je ocjena suda prvog stupnja prema kojoj ID Dodatka Sporazumu/11 po svojoj pravnoj naravi predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u smislu odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN broj 39/09. i 124/09. – dalje: ZOPJS), kojom je propisano da se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapa Vlada RH i sindikati u javnim službama, kao i u skladu s odredbom čl. 51. st. 4. TKU/12, kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. ali i svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima, a potpuno istu odredbu je sadržavao i TKU/10. Zbog navedenog protivne žalbene tvrdnje tuženika ne mogu se prihvatiti.

10. Naime, nije sporno da tužiteljica postavljeni tužbeni zahtjev temelji na tvrdnjama da su se u utuženom razdoblju ispunili uvjeti za obračun plaće uz primjenu osnovice u visini od 5.415,37 kn, i to na temelju odredbe čl. III. ID Dodatka Sporazumu/11, jer su službeni pokazatelji DZS-u RH ukazali na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (II. i III. tromjesečje 2015.) u odnosu na isto razdoblje prethodne (2014.) godine, prosječno dva ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja.

11. Sve naprijed navedeno u skladu je i s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci broj Rev-1111/2020, u kojoj je navedeni sud povodom izvanredne revizije na postavljeno pitanje odgovorio da „dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III. u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII. st. 1. ID Dodatka Sporazumu/11 za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja)“.

11.1. S obzirom na naprijed navedeno pravilna je i zakonita odluka suda prvog stupnja kojom je tužiteljici dosuđena razlika plaće na temelju čl. III. ID Dodatka Sporazumu/11, koju čini razlika između osnovice po kojoj je tuženik isplaćivao plaću tužiteljici u utuženom razdoblju i osnovice u iznosu od 5.415,37 kuna.

12. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u predmetnom sporu, sud prvog stupnja je pravilno, primjenom odredbe čl.154. st.1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, odlučio o troškovima postupka kada je obvezao tuženika da tužiteljici naknadi parnični troška određen u točki II. izreke presude.

13. Međutim, ocijenjeni su neosnovanim žalbeni navodi tužiteljice kojima pobija odluku suda prvog stupnja u dijelu u kojem joj nije priznat trošak sastava podneska od 25. studenog 2021. prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., u daljnjem tekstu: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, već prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife.

13.1. Sud prvog stupnja je pravilno tužiteljici za sastav podnesaka od 25. studenog 2021. priznao nagradu prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife. Naime, isti podnesak se ne može smatrati obrazloženim podneskom u smislu Tbr. 8. toč. 1. Tarife s obzirom da se istim podneskom tužiteljica ne očituje na navode odgovora na tužbu, niti na nalaz i mišljenje vještaka već samo specificira svoj tužbeni zahtjev u pogledu zakonskih zateznih kamata, te je stoga pravilno ocijenio da tužiteljici zastupanoj po punomoćniku odvjetniku nagrada za sastav istog podneska može pripadati samo prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife.

14. Zbog svega naprijed izloženog valjalo je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke.

15. S obzirom da tužiteljica i tuženik nisu uspjeli sa žalbom to im sukladno odredbi čl. 166. st. 1. a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a ne pripada niti trošak sastava žalbe zbog čega je i odlučeno kao u točki II. izreke presude.

Osijek,13. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac