Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1430/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Štefice Bukvić predsjednice vijeća, te Krunoslave Dropulić sutkinje izvjestiteljice i Anđele Bošković Rajković članice vijeća, u građansko pravnoj stvari 1. tužitelja NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Marijo Bašura, odvjetnik iz Splita, protiv 1. tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. iz Zagreba, Šarolina ulica 4, OIB: 57500462912, kojeg zastupa punomoćnica Vlatka Klišanin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Klišanin & Partneri, odvjetnici iz Zagreba, 2. tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb, V. Jagić 33, Zagreb, na adresi u [adresa] Dubrovnik, OIB:26187994862 i 3. tuženika Allianz Zagreb, iz Zagreba, Heizelova 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Mario Depolo, odvjetnik iz Splita, radi naknade štete, rješavajući žalbu 1. i 2. tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu od 13. studenog 2020., poslovni broj P-3313/2009, ispravljene rješenjem istoga suda od 24. ožujka 2021., poslovni broj P-3313/2009-89, u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba se uvažava, ukida presuda Općinskog suda u Splitu od 13. studenog 2020., poslovni broj P-3313/2009, ispravljena rješenjem istoga suda od 24. ožujka 2021., poslovni broj P-3313/2009-89 i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, koja je ispravljena rješenjem istoga suda suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev:
"I. Dužni su tuženici pod 1. Hrvatske Autoceste d.o.o., pod 2. Croatia osiguranje d.d. i pod 3. Allianz Zagreb d.d., solidarno, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju pod 1. NŠ, na ime materijalne štete iznos od 33.692,57 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje na navedeni iznos teku počev od dana 21. veljače 2006. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te koja od 1. kolovoza 2015. teče po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa sve do isplate.
II. Dužni su tuženici pod 1. pod 1. Hrvatske Autoceste d.o.o., pod 2. Croatia osiguranje d.d. i pod 3. Allianz Zagreb d.d., solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju pod 2. UŠ, na ime nematerijalne i materijalne štete isplatiti iznos od 12.522,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče počev od 21. veljače 2006. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te koja teče od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa sve do isplate.
III. Dužni su tuženici pod 1. Hrvatske Autoceste d.o.o., pod 2. Croatia osiguranje d.d. i pod 3. Allianz Zagreb d.d., solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima pod 1. i pod 2. troškove parničnog postupka u iznosu od 46.350,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počev od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa sve do isplate."
II. Dužni su tužitelji u roku od 15 dana isplatiti tuženiku pod 1. iznos od 22.050,00 kuna, a tuženiku pod 3. iznos od 9.062,50 kuna, sve s zakonskom zateznom kamatom, počam od dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju tužitelji iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23. dalje: ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev prihvati ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu 1. tuženik je porekao osnovanost žalbenih navoda i predložio da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana te potvrdi prvostupanjska presuda uz naknadu parničnog troška i troška sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev, jer je temeljem utvrđenih činjenica zaključio da 1. tuženik nije odgovoran za štetu nastalu tužiteljima, jer da krupu koja je pala neposredno prije izlaska vozila iz tunela u dužini od 500 m i otopila se u kratkom vremenu, nije moguće uočiti putem sistema postavljenih kamera, a i da je 2. tužitelj svojom neprimjerenom brzinom i zakašnjelom reakcijom kočenja isključivo odgovoran za štetni događaj.
6. Poziva se na propis čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu ZOO) prema kojem tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a ističe i da je na 1. tuženiku teret dokaza da je šteta nastala bez njegove krivnje te zaključuje da je 1. tuženik navedeno i dokazao.
7. Međutim, za sada se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je 2. tužitelj isključivo odgovoran za predmetnu prometnu nesreću.
8. Prvostupanjski sud naime utvrđuje da je padanje krupe izvanredni događaj i da ga nije moguće uočiti putem sistema postavljenih kamera, kao i da se krupa otopila u kratkom vremenu.
8.1. Međutim, svjedok N (djelatnik 1. tuženika) je iskazao da ne postoji način da se odmah uoči gdje je krupa pala, osim ako to nije na mjestu gdje se nalaze kamere.
8.2. Nadalje, iz zapisnika o očevidu proizlazi da je dionica autoceste na kojoj se dogodila nesreća (istočni ulaz u tunel "Konjsko") nadziran s više kamera, međutim te snimke policijski službenici nisu dobili od djelatnika 1. tuženika.
8.3. Također je svjedok ŽŠ (djelatnik 1. tuženika) istakao da kada je došao na mjesto nesreće da je bila krupa na cesti, što ukazuje da se nije odmah otopila.
9. Nadalje, tužitelji u žalbi ukazuju i da iz nalaza prometnog vještaka proizlazi da ograničenje brzine od 60 km/h nije primjereno da bi se vozilo moglo sigurno kretati ukoliko se na kolniku nalazi krupa pa se ne može raditi o neprilagođenoj brzini koju prvostupanjski sud navodi kao uzrok nesreće.
10. Naime, nije jasan nalaz prometnog vještaka Vinka Ugrine u dijelu kada navodi da bi se tužitelj da je kada je mogao najranije reagirati od uočavanja teretnog vozila Mercedes (180-185 metara), ako je na kolniku debeli sloj krupe, se mogao zaustaviti pri brzini od 115 km/h ili manjom, iz čega se može zaključiti da će se pri 115,2 km/h vozilo sigurno zaustaviti nakon 180 metara naglog kočenja, dok u nastavku navodi da brzina od 60 km/h nije primjerena da se vozila mogu sigurno kretati po sloju krupe, pa nije razjašnjeno da li bi se vozilo koje naglo koči po debljem sloju krupe moglo sigurno zaustaviti prije mjesta sraza.
11. Nadalje, iz iskaza policijskog službenika te iz zapisnika o očevidu proizlazi da djelatnici 1. tuženika policijskim službenicima nisu predali podatke o stanju svjetlosno promjenjivih znakova na ulazu u tunel "Konjsko" neposredno prije nesreće, a niti snimke kamere.
12. Naime, podatke o svjetlosno promjenjivim znakovima su naknadno predali u spis te je iz istih razvidno da je prije nesreće, u 16,38 sati, bio uključen svjetlosni znak ograničenja brzine od 80 km/h, dok snimke kamera nisu predane niti naknadno.
13. Slijedom navedenog, kako prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, ovaj sud je uvažio žalbu tužitelja, ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.
14. U nastavku postupka će prvostupanjski sud, a uvažavajući razloge ove odluke, pravilno utvrditi činjenično stanje te raspraviti da li postoji odgovornost 1. tuženika za štetni događaj (potpuna ili djelomična) te donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.
15. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o parničnom trošku.
16. Dakle, s obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci (čl. 370. ZPP-a).
Osijek, 13. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Štefica Bukvić
