Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-92/2024-3

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marinu Buviniću, odvjetniku iz Umaga, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćni Mariji Bartoluci Skroza, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-1939/2019-29 od 20. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužitelja uvažava kao osnovana pa se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču- Parenzo, poslovni broj P-1939/2019-29 od 20. studenog 2023.

a) potvrđuje u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja (toč. I. izreke)

b) preinačava u odnosu na parnični trošak (toč. II. izreke) tako što se pored već dosuđenog iznosa od 1.491,43 EUR nalaže tuženiku da tužitelju isplati i daljnji iznos od 796,32 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. studenog 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati trošak žalbenog postupka u iznosu od 125,00 EUR u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.197,90 Eura (9.025,57 kuna), sa zateznom kamatom, po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31.12.2007., od 01.01.2008. do 30.06.2011. po kamatnoj stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa od: 13,01 eura (98,02 kuna) od 31.8.2007. do isplate, 12,70 eura (95,70 kuna) od 30.09.2007. do isplate, 12,60 eura (94,96 kuna) od 31.10.2007. do isplate, 12,69 eura (95,62 kuna) od 30.11.2007. do isplate, 12,51 eura (94,27 kuna) od 31.12.2017. do isplate, 12,64 eura (95,27 kuna) od 31.1.2008. do isplate, 22,17 eura (167,07 kuna) od 29.2.2008. do isplate, 22,40 eura (168,80 kuna) od 31.3.2008. do isplate, 21,62 eura (162,90 kuna) od 30.4.2008. do isplate, 21,29 eura (160,43 kuna) od 31.5.2008. do isplate, 21,38 eura (161,05 kuna) od 30.6.2008. do isplate, 20,83 eura (156,91 kuna) od 31.7.2008. do isplate, 20,69 eura (155,92 kuna) od 31.8.2008. do isplate, 20,76 eura (156,45 kuna) od 30.9. 2008. do isplate, 22,51 eura (169,61 kuna) od 31.10.2008. do isplate, 21,05 eura (158,62 kuna) od 30.11.2008. do isplate, 22,24 eura (167,55 kuna) od 31.12.2008. do isplate, 23,50 eura (177,05 kuna) od 31.1.2009. do isplate, 23,40 eura (176,32 kuna) od 28.2.2009. do isplate, 22,91 eura (172,62 kuna) od 31.3.2009. do isplate, 22,76 eura (171,49 kuna) od 30.4.2009. do isplate, 22,18 eura (167,14 kuna) od 30.5.2009. do isplate, 21,67 eura(163,24 kuna) od 30.6.2009. do isplate, 21,54 eura (162,29 kuna) od 31.7.2009. do isplate, 21,52 eura (162,11 kuna) od 31.8.2009. do isplate, 21,30 eura (160,46 kuna) od 30.9.3009. do isplate, 20,92 eura (157,60 kuna) od 31.10.2009. do isplate, 21,02 eura (158,41 kuna) od 30.11.2009. do isplate, 21,04 eura (158,55 kuna) od 31.12.2009. do isplate, 21,18 eura (159,57 kuna) od 31.1.2010. do isplate, 20,87 eura (157,22 kuna) od 28.2.2010. do isplate, 21,10 eura (158,99 kuna) od 31.3.2010. do isplate, 20,77 eura (156,47 kuna) od 30.4.2010. do isplate, 20,75 eura (156,32 kuna) od 31.5.2010. do isplate, 21,83 eura (164,51 kuna) od 30.6.2010. do isplate, 21,30 eura (160,49 kuna) od 31.7.2010. do isplate, 21,79 eura (164,17 kuna) od 31.8.2010. do isplate, 21,29 eura (160,44 kuna) od 30.9.2010. do isplate, 20,54 eura (154,73 kuna) od 31.10.2010. do isplate, 17,43 eura (131,34 kuna) od 30.11.2010. do isplate, 18,16 eura (136,79 kuna) od 31.12.2010. do isplate, 17,27 eura (130,12 kuna) od 31.1.2011. do isplate, 17,26 eura (130,04 kuna) od 28.2.2011. do isplate, 16,71 eura (125,92 kuna) od 31.3.2011. do isplate, 16,52 eura (124,44 kuna) od 30.4.2011. do isplate, 14,77 eura (111,28 kuna) od 31.5.2011. do isplate, 14,62 eura (110,13 kuna) od 30.6.2011. do isplate, 15,24 eura (114,81 kuna) od 31.7.2011. do isplate, 11,95 eura (90,05 kuna) od 31.8.2011. do isplate, 11,39 eura (85,84 kuna) od 30.9.2011. do isplate, 11,17 eura (84,16 kuna) od 31.10.2011. do isplate, 10,94 eura (82,46 kuna) od 30.11.2011. do isplate, 10,90 eura (82,11 kuna) od 31.12.2011. do isplate, 10,86 eura (81,79 kuna) od 31.1.2012. do isplate, 10,66 eura (80,30 kuna) od 29.2.2012. do isplate, 10,37 eura (78,11 kuna) od 31.3.2012. do isplate, 10,21 eura (76,91 kuna) od 30.4.2012. do isplate, 10,04 eura (75,68 kuna) od 31.5.2012. do isplate, 9,77 eura (73,59 kuna) od 30.6.2012. do isplate, 10,00 eura (75,33 kuna) od 31.7.2012. do isplate, 11,78 eura (73,41 kuna) od 31.8.2012. do isplate, 9,43 eura (71,04 kuna) od 30.9.2012. do isplate, 9,31 eura (70,15 kuna) od 31.10.2012. do isplate, 9,13 eura (68,80 kuna) od 30.11.2012. do isplate, 8,89 eura (66,97 kuna) od 31.12.2012. do isplate, 8,46 eura (63,73 kuna) od 31.1.2013. do isplate, 8,39 eura (63,25 kuna) od 28.2.2013. do isplate, 8,17 eura (61,56 kuna) od 31.3.2013. do isplate, 7,88 eura (59,39 kuna) od 30.4.2013. do isplate, 7,47 eura (56,32 kuna) od 31.5.2013. do isplate, 7,24 eura (54,53 kuna) od 30.6.2013. do isplate, 7,04 eura (53,03 kuna) od 31.7.2013. do isplate, 6,87 eura (51,74 kuna) od 31.8.2013. do isplate, 6,72 eura (50,64 kuna) od 30.9.2013. do isplate, 6,43 eura (48,46 kuna) od 31.10.2013. do isplate, 6,22 eura (46,83 kuna) od 30.11.2013, do isplate, 6,00 eura (45,18 kuna) od 31.12.2013. do isplate, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.951,70 eura (29.774,15 kuna), sa zateznom kamatom, po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31.12.2007., od 01.01.2008. do 30.06.2011. po kamatnoj stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa od: 0,50 eura (3,76 kuna) od 5.11.2005. do isplate, 5,41 eura (40,73 kuna) od 31.1.2008. do isplate, 6,19 eura (46,64 kuna) od 31.12.2008. do isplate, 8,05 eura (60,67 kuna) od 31.1.2009. do isplate, 8,88 eura (66,93 kuna) od 28.2.2009. do isplate, 6,30 eura (47,50 kuna) od 31.3.2009. do isplate, 6,72 eura (50, 65 kuna) od 30.4.2009. do isplate, 3,35 eura (25,25 kuna) od 31.5.2009. do isplate, 0,47 eura (3,53 kuna) od 30.6.2009. do isplate, 1,12 eura (8,41 kuna) od 31.7.2009. do isplate, 2,78 eura (20,97 kuna) od 31.8.2009. do isplate, 2,60 eura (19,59 kuna) od 30.9.2009. do isplate, 1,01 eura (7,60 kuna) od 31.10.2009. do isplate, 3,99 eura (30,09 kuna) od 30.11.2009. do isplate, 6,18 eura (46,54 kuna) od 31.12.2009. do isplate, 9,69 eura (73,02 kuna) od 31.1.2010. do isplate, 8,79 eura (66,21 kuna) od 28.2.2010. do isplate, 13,33 eura (100,47 kuna) od 31.3.2010. do isplate, 12,36 eura (93,10 kuna) od 30.4.2010. do isplate, 14,45 eura (108,84 kuna) od 31.5.2010. do isplate, 28,25 eura (212,83 kuna) od 30.6.2010. do isplate, 25,33 eura (190,86 kuna) od 31.7.2010. do isplate, 33,32 eura (251,08 kuna) od 31.8.2010. do isplate, 30,80 eura (232,05 kuna) od 30.9.2010. do isplate, 25,40 eura (191,36 kuna) od 31.10.2010. do isplate, 36,20 eura (272,78 kuna) od 30.11.2010. do isplate, 49,95 eura (372,57 kuna) od 31.12.2010. do isplate, 40,38 eura (304,26 kuna) od 31.1.2011. do isplate, 43,73 eura (329,51 kuna) od 28.2.2011. do isplate, 39,32 eura (296,28 kuna) od 31.3.2011. do isplate, 40,03 eura (301,63 kuna) od 30.4.2011. do isplate, 58,08 eura (437,59 kuna) od 31.5.2011. do isplate, 59,33 eura (447,00 kuna) od 30.6.2011. do isplate, 74,78 eura (563,44 kuna) od 31.7.2011. do isplate, 67,67 eura (509,83 kuna) od 31.8.2011. do isplate, 59,43 eura (447,79 kuna) od 30.9.2011. do isplate, 58,44 eura (440,31 kuna) od 31.10.2011. do isplate, 57,75 eura (435,08 kuna) od 30.11.2011 do isplate, 61,44 eura (462,89 kuna) od 31.12.2011. do isplate, 65,32 eura (492,16 kuna) od 31.1.2012. do isplate, 65,66 eura (494,72 kuna) od 29.2.2012. do isplate, 63,13 eura (475,64 kuna) od 31.3.2012. do isplate, 64,45 eura ( 485,63 kuna) od 30.4.2012. do isplate, 65,71 eura (495,10 kuna) od 31.5.2012. do isplate, 63,84 eura (481,03 kuna) od 30.6.2012. do isplate, 64,49 eura (485,92 kuna) od 31.7.2012. do isplate, 63,46 eura (478,16 kuna) od 31.8.2012. do isplate, 60,92 eura (458,97 kuna) od 30.9.2012. do isplate, 63,72 eura (480,10 kuna) od 31.10.2012. do isplate, 65,38 eura (492,59 kuna) od 30.11.2012. do isplate, 64,87 eura (488,78 kuna) od 31.12.2012 do isplate, 58,69 eura (442,19 kuna) od 31.1.2013. do isplate, 64,06 eura (482,64 kuna) od 28.2.2013. do isplate, 64,37 eura (484,99 kuna) od 31.3.2013 do isplate, 62,18 eura (468,51 kuna) od 30.4.2013 do isplate, 56,27 eura (423,93 kuna) od 31.5.2013 do isplate, 56,16 eura (423,11 kuna) od 30.6.2013 do isplate, 57,50 eura (433,20 kuna) od 31.7.2013. do isplate, 59,57 eura (451,82 kuna) od 31.8.2013. do isplate, 63,72 eura (480,13 kuna) od 30.9.2013. do isplate, 62,01 eura (467,23 kuna) od 31.10.2013. do isplate, 63,02 eura (474,86 kuna) od 30.11.2013. do isplate, 64,34 eura (484,76 kuna) od 31.12.2013. do isplate, 65,54 eura (493,83 kuna) od 31.1.2014. do isplate, 67,21 eura (506,41 kuna) od 28.2.2014. do isplate, 66,54 eura (501,31 kuna) od 5.4.2014. do isplate, 64,71 eura (487,55 kuna) od 8.5.2014. do isplate, 63,95 eura (481,83 kuna) od 31.5.2014. do isplate, 64,16 eura (483,43 kuna) od 30.6.2014. do isplate, 66,69 eura (502,50 kuna) od 31.7.2014. do isplate, 68,53 eura (516,36 kuna) od 31.8.2014. do isplate, 68,12 eura (513,22 kuna) od 30.9.2014. do isplate, 69,87 eura (526,47 kuna) od 31.10.2014. do isplate, 771,84 eura (5.815,43 kuna) od 19.11.2014. do isplate, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 1.491,43 eur/11.240,95 kn*, sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog. III Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova."

2. Protiv usvajajućeg dijela presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, uz naknadu troška postupka, podredno da se predmet vrati na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbe.

2.1. Tužitelj je podnio žalbu u dijelu pod točkom II. izreke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka, zbog razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točke 1. ZPP-a, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači i tužitelju dosude daljnji troškovi parničnog postupka, uz naknadu troškova žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivio navodima tuženika iz žalbe te predlaže odbijanje žalbe, uz naknadu troškova.

4. Žalba tuženika je neosnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.

5. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tuženika, kao što ne postoji niti bitna povreda na koju ukazuje tužitelj, a niti postoji koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

6. Neosnovano se u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer su činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva potpuno i pravilno utvrđene.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu zbog ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu, kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezano uz CHF i dio odredbi predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, a koja se mijenja prema jednostranoj odluci kreditora.

8. Među strankama nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika 21. rujna 2005. zaključen Ugovor o kreditu, da je tuženik tim ugovor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u visini od 31.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita i da je otplata kredita vezana uz tečaj CHF, da je Ugovorom ugovorena redovna kamatna stopa o d 4 , 5 5 % godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

9. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

10. Odredbom članka 81. stavka 1. 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

11. Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., donesenoj povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja je u tom dijelu potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i u odnosu na tuženika u ovom predmetu, a na koju se tužitelj pozvao, utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima, koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora prednik tuženika i korisnik kredita nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrditi egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno odredbama ZZP-a.

11.1. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu prednik tuženika od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskih franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

12. Dakle, u provedenom postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, utvrđeno je da tuženici u tom kolektivnom sporu, između kojih je i prednik tuženika u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak niti o kamatama, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.

13. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12, dalje ZZP/07) u članku 138.a. propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. 1. Odredbom članka 106. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15, 14/19, dalje ZZP/14) propisano je da u postupku zaštite kolektivnih interesa, a u smislu povrede zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 presuda obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, u skladu s člankom 118. ZZP/14.

14. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Nadalje, iz utvrđenja suda saslušanjem tužitelja proizlazi da tuženik nije pregovarao s tužiteljem o primjeni valutne klauzule vezano za CHF, niti su mu objašnjene posljedice i rizik takve ugovorne odredbe, kao što mu nije bilo poznato kada i pod kojim uvjetima će se mijenjati kamatna stopa.

15.1. Tužena banka nije na transparentan način obavijestila potrošača o riziku promjene vezanu za valutu CHF o kamatnoj stopi, a niti ugovor ne sadrži parametre iz kojih bi bilo vidljivo na koji način dolazi do promjene kamatne stope. Stoga je pravilno primijenjena odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., – dalje ZOO)), jer je zbog promjene tečaja i kamatne stope na tuženu prešao dio imovine tužitelja, bez pravne osnove. Na taj način potrošač se dovodi u položaj kojem je bio prije sklapanja ugovora koji sadrži nepoštene odredbe, a koje ga ne obvezuju.

15.2. Neosnovano se žalbenim navodima ističe da je tužitelj bio upozoren na odredbu ugovora o valutnoj klauzuli te promjenjivoj kamatnoj stopi, pored činjenice da to nije učinjeno na jasan i transparentan način, kao što su neosnovani žalbeni prigovori da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno, jer je to nedvojbeno, ali ništetnost ugovorenih odredbi utvrđena je, ne iz razloga što takve ugovorne odredbe nisu dopuštene, nego što nisu jasne i razumljive prosječnom potrošaču.

16. Polazeći od utvrđenog u postupku pravilno se prvostupanjski sud pozvao i na utvrđenja iz pravomoćnih presuda u kolektivnom sporu i njihov izravan učinak na predmet spora te zaključio da je odredba predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojoj je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nerazumljiva i nepoštena i kao takve ništetna sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a, kao i kad je utvrdio da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a prema kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika i koja ne sadrži kriterije koje će tuženik pri donošenju takve odluke primjenjivati

17. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da zbog promjene (rasta) tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate kredita, postoji razlika u iznosu od 3.951,70 EUR, po osnovi valutne klauzule i iznos od 1.197,90 EUR po osnovi promjenjive kamatne stope, a koju je razliku vještak iskazao u pojedinačnim mjesečnim iznosima, te su otklonjeni prigovori tuženika koji ponavlja i u žalbi, i to nalazima vještaka koji je izračun razlike izvršio u odnosu rasta tečaja CHF kao i izračunom razlike uračunavajući i pad tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate kredita.

18. S pravom je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka na temelju kojeg je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev u koji nije uračunata razlika pada tečaja CHF tzv. negativna razlika.

19. U konkretnom slučaju tužitelj potražuje iznose preplate uslijed povećanja tečaja CHF s osnova ništetnosti dijela odredbe ugovaranja valutne klauzule u CHF, a zbog povrede njegovih potrošačkih prava od strane tuženika kao kreditora koji je isključivo odgovoran za utvrđenje nepoštenosti navedenog dijela ugovorne odredbe.

20. Prvostupanjski sud stoga uz pravilnu primjenu materijalnog prava u pobijanoj presudi nalaže tuženiku isplatu tužitelju zbog promjene tečaja CHF iznos od 3.951,70 EUR, odnosno zbog promjenjive kamatne stope iznos od 1.197,90 EUR i to sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakomjesečnog dospijeća iznosa pa do isplate.

21. Odluka o zateznoj kamati suprotno žalbenim navodima tuženika u skladu je s odredbom članka 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

22. Istaknuti prigovor zastare novčanog potraživanja s pravom je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan obzirom da od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u odnosu na kamatu i valutnu klauzulu (13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018.) pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 12. lipnja 2019. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina koji se primjenjuje u konkretnom slučaju (članak 225. ZOO-a), a što je sukladno i objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022. godine o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

23. Iako za primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova (članak 22. ZOO-a) ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da su odredbe o valutnoj klauzuli time isključene od ispitivanja poštenosti prema odredbi članka 84. ZZP-a jer se fizičke i pravne osobe mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a ZPP-a, te pravo na restituciju sukladno ciljevima Direktive vijeća 90/13 EEZ u posebnim parnicama (članak 502.c ZPP-a).

24. S pravom tužitelj u žalbi upire da prvostupanjski sud pogrešno nije priznao tužitelju trošak za sastav podnesaka od 10. srpnja 2021. i 3. rujna 2021., kao i pretprocesni trošak vještačenja.

25. Naime, obrazloženim podneskom od 10. srpnja 2021. tužitelj se očitovao o navodima i dokaznim prijedlozima tuženika uz dostavu materijalnih dokaza i sudske prakse te se prema stavu ovog suda radi o potrebnom trošku punomoćniku tužitelja zbog čega mu pripada nagrada za sastav tog podneska prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 37/22 i 126/22, dalje Tarifa) u iznosu od 199,08 EUR. Isto tako, tužitelju pripada istovjetna nagrada i za sastav obrazloženog podneska od 3. rujna 2021. budući se tim podneskom tužitelj očitovao po pozivu suda od 13. srpnja 2021. i iznio relevantne okolnosti koje su bile od odlučne važnosti za pravilno rješenje ove pravne stvari, a što je konačno prihvatio i prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke.

26. Nadalje, tužitelj je osnovano zatražio i naknadu troškova pretprocesnog vještačenja budući da tužitelj nema stručna znanja za izračun preplate s osnova neosnovane promjene kamatne stope i rasta tečaja po anuitetima pa je stoga morao angažirati vještaka za izračun iznosa preplate jer bez toga nije mogao postaviti određeni tužbeni zahtjev, dok je tuženik je kao kreditna institucija imao mogućnost provjeriti matematičku ispravnost obračuna iz privatnog nalaza i mišljenja, čime bi se izbjegli daljnji troškovi novog vještačenja.

27. Slijedom navedenog ovaj sud smatra navedeni pretprocesni trošak potrebnim i opravdanim troškom te ga je tužitelju priznao u cijelosti u iznosu od 398,16 EUR. 28. Stoga je u odnosu na troškove postupka žalba uvažena i preinačeno rješenje o parničnom trošku iz toč. II. izreke tako da se tužitelju pored već dosuđenog iznosa od 1.491,43 EUR dosuđuje daljnji iznos od 796,32 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

29. Suprotno žalbenim navodima tuženika, obzirom da je prvostupanjska presuda u ovoj pravnoj stvari donijeta 20. studenog 2023., dakle, u vrijeme kada je na snazi bila Tarifa, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je donosio odluku o naknadi parničnog troška primijenio tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka te je pravilno i za radnje poduzete prije stupanja na snagu Tarife dosudio parnični trošak prema vrijednosti boda od 1,99 EUR, a odredbe koje Tarife su primijenjene i od strane ovoga suda prilikom dosude daljnjeg troška tužitelju.

30. Tuženiku nije priznat trošak žalbe, jer sa istom nije uspio (članak 154. stavak 1. ZPP), dok tužitelju nije priznat trošak odgovora na žalbu, jer ta procesna radnja nije bila nužna (članak 155. stavak 1. ZPP u vezi s članka 166. ZPP), a sve na temelju članka 166. stavka 1. ZPP.

31. Kako je tužitelj uspio u cijelosti sa svojom žalbom u odnosu na pobijanu odluku o troškovima iz točke II. izreke, to mu pripada i pravo na trošak žalbenog postupka i to na ime sastava žalbe iznos od 125,00 EUR i to sve prema Tbr. 10. toč. 4. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23).

32. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (članak 368. stavak 1. i članak 373. točka 3. ZPP-a).

Osijek, 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš