Poslovni broj: Usž-4057/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GR, [adresa], protiv tuženika Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, radi prava na razmjerni dio mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-5352/2023- 8 od 29. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-5352/2023-8 od 29. kolovoza 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika klasa: UP/II 140-02/23-03/07800150613, urbroj: 341-99-06/2-23-2968 od 6. rujna 2023.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu klasa: UP/I 140-02/23-03/07800150613, urbroj: 341-25-06/2-23-4784 od 15. svibnja 2023. Tim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine.

3. Tužitelj je protiv pobijane presude izjavio žalbu kojom osporava pravilnost primjene materijalnog prava. Navodi da ostvaruje uvjete za priznavanje prava na razmjerni dio starosne mirovine u Republici Hrvatskoj, kada se uzme u obzir i staž ostvaren u Republici Kosovo. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Bečke konvencije o sukcesiji država i Ugovora o sukcesiji imovine SFRJ Jugoslavije, kojima su države članice preuzele obveze u pogledu priznanja mirovinskih prava, sukladno Aneksu E. Ističe da je za Republiku Hrvatsku, kao potpisnicu navedenih međunarodnih ugovora, nastala obveza isplate mirovine ostvarene u nekoj od država na području bivše SFRJ Jugoslavije. Predlaže poništiti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

4. Žalba nije osnovana.

5 Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), u granicama žalbenih razloga ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom.

6. Prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke uzeo u obzir činjenice utvrđene u sporu kao i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke sukladno odredbi članka 33. ZUS-a, te pravilno ocijenio da prema odredbi članka 33. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO), tužitelj ne ostvaruje pravo na starosnu mirovinu u Republici Hrvatskoj, jer u vrijeme podnošenja zahtjeva nema navršeni mirovinski staž od 15 godina. Ovo stoga što iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da tužitelj ima priznati staž u Republici Hrvatskoj u trajanju od 12 godina, 7 mjeseci i 3 dana, te staž od 11 mjeseci i 17 dana potvrđen od nositelja osiguranja u Republici Srbiji, odnosno ukupno priznati mirovinski staž od 13 godina, 6 mjeseci i 20 dana.

7. Žalbene prigovore u svezi mirovinskog staža ostvarenog na području [adresa], za koji je tužitelj u spisu predmeta dostavio potvrdu Penzijske administracije Kosovo, pravilno je otklonio prvostupanjski sud, uz obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

8. Suprotno žalbenim navodima, pravilnom primjenom odredbi Ugovora između Republike Hrvatske i SR Jugoslavije („Narodne novine“, MU broj 14/01, dalje: Ugovor) i Općeg administrativnog sporazuma za provedbu Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju („Narodne novine“, MU broj 10/03, dalje: Sporazum) tužitelju je priznat mirovinski staž koji je ostvaren prema propisima druge države ugovornice i potvrđen na službenoj tiskanici SRB/HR 205. Nije bilo pravne osnove za priznanje mirovinskog staža ostvarenog na području [adresa], jer mirovinski staž nije iskazan na službenoj tiskanici sukladno Ugovoru i Sporazumu. Republika Hrvatska nema zaključen ugovor o mirovinskom osiguranju s [adresa], koja nije niti postojala u trenutku sklapanja Ugovora o pitanjima sukcesije potpisan u Beču 29. lipnja 2001. Pri tome se ukazuje da je odredbom članka 3. Aneksa E (mirovine) Zakona o potvrđivanju Ugovora o pitanjima sukcesije („Narodne novine“, MU broj 27/04), na koji se tužitelj poziva, propisano da će dvostrani ugovor sklopljeni između bilo koje dvije države imati prednost pred odredbama tog Aneksa, te će se urediti pitanje međusobnih potraživanja između mirovinskih fondova država glede plaćanja mirovina prije nego li su takvi ugovori stupili na snagu.

9. S obzirom na naprijed navedeno, navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke.

10. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić