Poslovni broj: Usž-3718/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MU, državljanina Ruske Federacije, s trenutnim boravištem u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 31, kojeg zastupa opunomoćenik Dinko Kulaš, odvjetnik u Dugom Selu, Bjelovarska 5, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5226/2023-6 od 11. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5226/2023-6 od 11. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-216-03/22-06/7645, urbroj: 511-01-212-23-9 od 21. rujna 2023. (točka I. izreke), tužitelju je odobrena besplatna pravna pomoć (točka II. izreke), te je naloženo tuženiku da isplati odvjetniku Dinku Kulašu, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć (točka III. izreke).

2. Rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je određeno da je dužan u roku od 8 dana od izvršnosti tog rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP), jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.

3. Protiv pobijane presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je sud pogrešno ocijenio pravilnim zaključak tuženika prema kojem povratkom u zemlju podrijetla neće biti izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi, a koji se temelji na pogrešnom shvaćanju da je Ruska Federacija demokratska zemlja zapadnog tipa. Ističe da svaki prigovor protiv rata koji Ruska Federacija vodi protiv Ukrajine predstavlja kazneno djelo i kažnjava se zatvorskim kaznama. Navodi da se u područjima izvan velikih gradova i europskog dijela Ruske Federacije novačenje provodi na sve moguće načine. Navodi da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir činjenicu da on već duže vrijeme boravi izvan zemlje podrijetla, što vlastima nije moglo proći nezapaženo. Smatra da su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za međunarodnu zaštitu, jer iz naprijed navedenih činjenica proizlazi opravdanost straha da će zbog političkog mišljenja, odnosno protivljenja ratu u Ukrajini i odluke da u njemu ne sudjeluje, povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi te da će mu život biti ugrožen. Navodi da prvostupanjski sud nije otklonio prigovore u svezi manjkavosti obrazloženja rješenja tuženika u pogledu bitnih činjenica i dokaza na koje se tuženik u pobijanom rješenju poziva. Predlaže usvojiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i donijeti presudu kojom će se u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode tužitelja. Smatra da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, te da je osporavano rješenje doneseno pravilnom primjenom materijalnog propisa. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), ovaj Sud ne nalazi žalbene razloge osnovanim niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke, te ne nalazi povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u upravnom postupku i sporu te je pravilno odbio tužbeni zahtjev, jer tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost primjene odredbe članka 20., 21. i 37. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine", broj: 70/15. i 121/17., dalje: ZOMPZ). Prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je sukladno članku 28. ZOMPZ-a proveo postupak procjene činjenica i okolnosti, te je s obzirom na dokaze koje je tužitelj priložio, prikupljena izvješća i opće informacije o zemlji podrijetla tužitelja, pravilno zaključeno da tužitelj nije dokazao postojanje osnovanog straha od proganjanja u zemlji podrijetla (članak 20. ZOMPZ-a), niti da postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje (članak 21. ZOMPZ-a). Naime, prvostupanjski sud je, imajući u vidu osobne okolnosti koje je tužitelj iznio tijekom postupka, u tužbi i na raspravi pred sudom, svoju odluku obrazložio u smislu mjerodavnih odredbi ZOMPZ-a u pogledu tvrdnje tužitelja da bi povratkom u Rusiju bio poslan na ratište u Ukrajinu, odnosno mobiliziran, ocjenjujući da tužitelj iznesenim navodima nije dokazao postojanje osnovanog straha od proganjanja niti da postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde. Pravilno je zaključeno da takav strah tužitelja nije objektivno utemeljen, imajući na umu i činjenicu da zbog oštećenog vida tužitelj nije služio vojni rok, da nije sudjelovao u antivladinim kampanjama i prosvjedima, te da protiv njega u Rusiji nije pokrenut nikakav postupak, kao i činjenicu da je legalno napustio zemlju.

8. Imajući u vidu naprijed navedeno, provedeni dokazi u upravnom postupku i sporu ukazuju na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda i tuženika. Tužitelj navodima žalbe, koje je iznosio i tijekom upravnog spora, nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

9. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić