REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1066/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja ĆĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i ĆĐD (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], koje zastupa opunomoćenik Marko Andrijanić, odvjetnik u Zagrebu, Republike Austrije 31, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Ulica grada Vukovara 49, Zagreb, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, [adresa], radi naknade za oduzetu imovinu, 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22-01/40, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 30. ožujka 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/22-01/40, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 30. ožujka 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv dopunskog rješenja Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za imovinsko- pravne poslove KLASA: UP/I-943-01/20-01/53, URBROJ: 2158/1-19-02/04-21-8 od 15. prosinca 2021., kojim je odbijen zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na poslovni proctor površine 49,77 m2, koji koristi prodavaonica cipela ''Melius'' d.o.o., Osijek i poslovni prostor površine 20,70 m2 koji koristi pedikersko-manikerski salon ''Valerija'', kao posebnih dijelova kuće i dvorišta u [adresa], izgrađenih na kč. br. [katastarska čestica], upisanih u zl.ul.br. 4476 k. o. [katastarska općina]. Ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Tužitelji osporavaju zakonitost pobijanog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i postupovnih povreda. U tužbi, u bitnome, navode da su javnopravna tijela u potponusti ignorirala činjenicu da je sudski vještak u nalazu i mišljenju od 3/2021 jasno označio gdje se nalaze i koji se prostori imaju vratiti tužiteljima. To su upravo prostori koji su predmet ovoga postupka: 1. poslovni prostor površine 49,77 m2, koji koristi prodavaonica cipela ''Melius'' d.o.o., Osijek i 2. poslovni prostor površine 20,70 m2 koji koristi pedikersko-manikerski salon ''Valerija'', kao posebnih dijelova kuće i dvorišta u [adresa]. Tijekom postupka je provedeno vještačenje po vještaku Vilimu Capiću koji je još u ožujku 2001. izradio detaljan nalaz u kojem se, između ostalog, navode četiri poslovne prostorije koje koristi ''Melius'', koje je vještak označio zelenom bojom i brojevima 26-29 površine 49,77 m2 (o kojima nije tada riješeno zbog sudskog spora), a također i prostorije koje koristi ''Valerija'' pedikersko-manikerski salon, koji je vještak označio zelenom bojom i brojevima 30 i 31 površine 20,70 m2. Dakle, u spisu se svo vrijeme nalazi dokument kojeg je izradio vještak Capić u kojem se navodi da su predmetni prostori pripadali i da se trebaju vratiti tužiteljima. To u konačnici nije do danas bilo sporno samo se oblik naknade nije mogao odrediti zbog neizvjesnosti sudskog spora. No, o značaju navedenog nalaza vještaka Capića javnopravna tijela nisu se izjasnila. Tužitelji napominju da tuženik nepotrebno iznosi kronologiju cijelog postupka te daje prevelik značaj djelomičnom rješenju od 6. veljače 2002., kojim su tužitelji dobili u vlasništvo dio oduzete imovine u istoj zgradi u kojoj se nalaze prethodno navedeni prostori. Gradeći svoju odluku na tom djelomičnom rješenju tuženik zaključuje da je tužiteljima tim rješenjem dovoljno vraćeno pa da stoga nemaju pravo na povrat i predmetnih prostora. Nadalje, iako nema službenu evidenciju površine oduzetih stanova i poslovnih prostora, tuženik zaključuje kako upravo površina stanova od 240,07 m2 koji su tužiteljima izuzeti od nacionalizacije i ostavljeni u vlasništvo sa površinom od 151,68 m2 poslovnog prostora koji je djelomičnim rješenjem od 6. veljače 2002. vraćen u vlasništvo odgovora postotku cijele nekretnine koja je bila u ranijem vlasništvu tužitelja. Ovakav zaključak je prema mišljenju tužitelja besmislen jer su oduzeti dijelovi zgrade identificirani točnim opisom i brojem stana ili poslovnog prostora u nalazu vještaka a ne temeljem nekog postotka cijele nekretnine odnosno površine. Tužitelji nadalje ističu da nije jasno što je bio glavni razlog za odbijanje predmetnog zahtjeva, je li to zato što su ''dovoljno dobili'' na temelju navedenog rješenja od 6. veljače 2002. ili zato što im predmetni poslovni prostori ''nisu niti oduzeti'', odnosno zato što nisu bili u vlasništvu prednika podnositelja. Okolnost koja najviše kompromitira zakonitost pobijanog rješenja leži u činjenici da bi odluka o povratu bila donesena još u okviru rješenja od 6. veljače 2002. Naime, u tom se rješenju izričito navodi kako će se kada se za to steknu uvjeti, o poslovnom prostoru površine 49,77 m2 koji koristi ''Melius'' te o poslovnom prostoru površine 20,70 m2 koji koristi pedikersko-manikerski salon ''Valerija'' donijeti dopunsko rješenje kojim će se riješiti pitanje povrata. S obzirom na to da je vještak točno označio predmetne prostorije kao one koje treba vratiti podnositeljima, to je matematički zaključak javnopravnih tijela da je tužiteljima već dovoljno vraćeno potpuno pogrešan. Osim toga, ni iskazi saslušanih svjedoka nisu analizarani. Nadalje tužitelji ističu da važna činjenica, zbog koje je i doneseno samo djelomično rješenje, jest činjenica sudskog spora okončanog presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-870/00 od 15. lipnja 2004. Ta je presuda postala pravomoćna 6. listopada 2005. i nakon donošenja te presude stekli su se uvjeti za odluku o obliku naknade, jer je isključena mogućnost primjene članka 52. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. - dalje: Zakon o naknadi). Slijedom svega navedenoga tužitelji predlažu sudu poništiti pobijano rješenje.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na razloge iznijete u obrazloženju pobijanog rješenja i predlaže tužbu odbiti.

4. Zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku osporeno rješenje smatra zakonitim i pravilnim te se protivi tužbi u cijelosti.

5. Na raspravu održanu dana 16. siječnja 2025. pristupio je zamjenik opunomoćenika tužitelja koji je u cijelosti ostao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva. Za zainteresiranu osobu Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, pristupio je državnoodvjetnički savjetnik Županijskog suda u Osijeku, koji je u cijelosti ostao kod navoda iz pisanih podnesaka. Za tuženika na raspravu nije nitko pristupio.

6. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spis i svu dokumentaciju koje su stranke dostavile u ovom upravnom sporu, spis upravnoga postupka te u sve isprave koje su priložene tom spisu.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka spisa proizlazi da je djelomičnim rješenjem KLASA: UP/I-943- 01/97-01/174, URBROJ: 2158-06-1/6-02-18 od 6. veljače 2002., ispravljenim zaključkom od 26. rujna 2002., tužiteljima vraćen poslovni prostor površine 323,79 m2 u suvlasničkom omjeru svaki u 234/1000 dijela, koji se sastoji od 25 prostorija koje se nalaze u prizemlju zgrade u [adresa], i to 22 prostorije desno od ulaza u zgradu gledano iz [adresa] i 3 prostorije lijevo u dvorišnom dijelu zgrade, gledano iz [adresa], s kojim vlasništvom je neodvojivo povezan odgovarajući dio cijele nekretnine označen kao kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. 9. Navedeno djelomično rješenje steklo je svojstvo pravomoćnosti i time određujuće za daljnji tijek postupka (pravo na naknadu na spornim prostorima koje koristi prodavaonica cipela ''Melius'', odnosno pedikersko-manikerski salon ''Valerija'').

10. Tuženik je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv dopunskog rješenja od 15. prosinca 2021., a takvo rješenje prihvaća i ovaj sud kao zakonito i pravilno. Razlozima koje su dala javnopravna tijela valja dodati da iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljima oduzeto 2/8, odnosno ¼ dijela nekretnine te da su tužitelji prije oduzimanja bili vlasnici svih poslovnih prostora u prizemlju. Ovo proizlazi iz vještačenja koje je sačinio stalni sudski vještak inženjer građevinske struke Vilim Capić nakon očevida održanog 21. rujna 2000. u predmetu utvrđivanja položaja i površina poslovnog prostora oduzetog prijašnjim vlasnicima te utvrđivanje sadašnjeg stanja poslovnog prostora u prizemlju zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [adresa]. U upravnom postupku su saslušani svjedoci 28. lipnja 2001. te je ŠĐ izjavila da su ĆĐ i ZĐ bili samovlasnici dva stana na prvom katu (jednog četverosobnog i jednog dvosobnog) i poslovnih prostora označenih zelenom bojom na tlocrtu prizemlja vještačkog nalaza Vilima Capića. Za prostore označene brojem 30 i 30 ne može sa sigurnošću reći da su bili korišteni za njihove poslovne prostore. Izjavljuje da su se njihovi poslovni prostori protezali ispod njihova dva stana. Navodi da su joj navedene činjenice poznate iz priča njihovih roditelja i iz osobnog saznanja. Za prostorije označene žutom bojom izjavila je da ne zna tko ih je koristio i bio njihov vlasnik. Svjedok PĐ je izjavio da su tužitelji bili samovlasnici dva stana na prvom katu i poslovnih prostora koji su se protezali ispod ta dva stana. Naveo je da zna da su to bili ulični poslovni prostori označeni zelenom bojom i brojevima 22, 23, 24 i 26 u nacrtu prizemlja vještačkog nalaza Vilima Capića. Svjedok NĐ je također potvrdio da su ĆĐ i ZĐ bili samovlasnici na dva stana na prvom katu i poslovnih prostora koji su se protezali ispod ta dva stana. Naveo je kako zna da su to bili ulični poslovni prostori označeni zelenom bojom i brojevima 22, 23, 24 i 26 u nacrtu prizemlja vještačkog nalaza Vilima Capića. Za ostale dvorišne dijelove izjavljuje da ne zna tko ih je niti u koju svrhu koristio. 11. Prema vještečenju koje je sačinio stalni sudski vještak inženjer građevinske struke Vilim Capić nakon očevida održanog 21. rujna 2000. u predmetu utvrđivanja položaja i površina poslovnog prostora oduzetog prijašnjim vlasnicima te utvrđivanje sadašnjeg stanja poslovnog prostora u prizemlju zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [adresa] poslovni prostor označen brojem 22 je dućan površine 59,94 m², poslovni prostor označen brojem 23 je dućan površine 24,47 m², poslovni prostor označen brojem 24 je dućan površine 22,00 m², poslovni prostor označen brojem 26 je dućan površine 34,37 m² poslovni prostor označen brojem 30 je spremište površine 17,70 m² i poslovni prostor označen brojem 31 je zahod površine 3,00 m². Za poslovne prostorije označene brojevime 22, 23, 24 i 26 su svjedoci potvrdili da su bili u vlasništvu tužitelja te navedeni iskaz odgovara i nalazu vještaka. Vještak je naveo da su prostori broj 26 i 27 bivši dućan i poslovnica adaptirani u prostor trgovine cipela „Melius“ s priručnim skladištem. Prostori broj 28 i 29 bivše predsoblje i zahod adaptirani su u pedikerski salon „Valerija“ sa sanitarnim čvorom. Prema nalazu vještaka proizlazi da su svi poslovni prostori za koje su svjedoci suglasno potvrdili da su bili u vlasništvu tužitelja ulični poslovni prostori u prizemlju zgrade te da su tužitelji bili vlasnici uličnih poslovnih prostora. Za poslovne prostore označene brojem 30 i 31 svjedokinja ŠĐ je izjavila da ne može sa sigurnošću potvrditi da su bilu u vlasništvu tužitelja.

12. Iz spisa proizlazi da su prije oduzimanja tužitelji bili vlasnici svih poslovnih prostorija u zgradi ukupne površine 222,15 m². Zgrada je naknadno adaptirana, a prije adaptiranja u prizemlju su bili poslovni prostori i stambeni prostor. Prema nalazu vještaka proizlazi kako su nakon adaptacije poslovne prostorije tužitelja postale poslovni prostor koji koristi trgovina cipela „Melius“ površine 49,77 m², poslovni prostor koji koristi pedikerski salon „Valerija“ površine 20,70 m², dok je poslovni prostor koji koristi trgovačko društvo Rako površine 323,79 m² koji je pravomoćnim djelomičnim rješenjem od 6. veljače 2002. tužiteljima vraćen nastao adaptacijom stambenog prostora u restoran čime je postojeći poslovni prostor tužitelja površine 151,68 m² povećan te sada ima površinu 323,79 m² i u njemu se nalazi prodavaonica, snack bar i restoran. Stav javnopravnih tijela je da je tužiteljima oduzeta površina od 151,68 m² poslovnih prostorija, odnosno 46,84 %, a djelomičnim rješenjem od 6. veljače 2002. tužiteljima je vraćen poslovni prostor površine 323,79 m² što predstavlja 468/1000 dijela te je isto razmjerno površini koja je oduzeta. Prvostupanjsko tijelo je djelomičnim rješenjem od 6. veljače 2002. vratilo jedan poslovni prostor. Taj poslovni prostor sadrži 10 poslovnih prostorija tužitelja površine 151,68 m² koje su ranije (prije oduzimanja) bile u vlasništvu tužitelja, a postale su dio poslovnog prostora površine 323,79 m².

13. Tužiteljima je djelomičnim rješenjem od 6. veljače 2002. vraćen jedan poslovni prostor u cijelosti na što isti nisu imali primjedbi. Međutim, njihova očekivanja da će dobiti i preostale poslovne prostore nije bio realan, a s obzirom na sadržaj predmetnog djelomičnog rješenja. To više ne bi predstavljao namirenje nego neosnovano obogaćenje, a postavlja se i pitanje drugih vlasnika. Kako je nesporno da tužiteljima vraćanjem samo poslovnih prostora koje koristi prodavaonica cipela „Melius“ površine 49,77 m² i pedikerski salon „Valerija“ površine 20,70 m² ne bi bili u cijelosti namireni, prvostupanjsko tijelo je pravilno postupilo kada je djelomičnim rješenjem tužiteljima vratilo jedan poslovni prostor koji predstavlja ekvivalent oduzetoj površini, iako se ne radi o istovjetnim prostorijama. Na to u konačnici ni tužitelji nisu imali primjedbe. Iz toga se jedino može zaključiti da su tužitelji namireni. Stav tužitelja da im trebaju biti vraćene istovjetne prostorije koje su koristili prije nego je zgrada adaptirana i etažirana je neosnovan i zbog proteka vremena nemoguć. Naime, činjenica je da se nakon oduzimanja adaptiralo prizemlje koje je u trenutku oduzimanja bilo stambeno-poslovne namjene. Zbog adaptacije poslovnog prostora je došlo do vraćanja pojedinih poslovnih prostora koje ranije tužitelji nisu koristili (bili vlasnici). Pri tome je bitna činjenica da je djelomično rješenje od od 6. veljače 2002. postalo pravomoćno i da je tužiteljima već pripala površina prostorija poslovne namjene od 323,79 m² u prizemlju zgrade.

14. U tom smislu neosnovani su i ne mogu se prihvatiti suprotni tužbeni navodi, a kako su sve odlučne činjenice valjano utvrđene i proizlaze iz podataka spisa, sud nije smatrao potrebnim saslušavati svjedoke i vještaka Capića pa je te dokazne prijedloge odbio na raspravi održanoj 16. siječnja 2025.

15. Sud, dakle, u cijelosti prihvaća odluku tuženika i ocjenjuje je zakonitom, slijedom čega je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. i članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 36/24.) presuditi kao u izreci.

U Osijeku 13. veljače 2025.

Sudac

Tomislav Artuković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužiteljima, po opun.,

2. Tuženiku,

3. ŽDO u Osijeku