Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-817/2023-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Gorana Škugora predsjednika vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Srđanu Kalebota, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB 92963223473, Trg bana J. Jelačića 10, Zagreb, koju zastupaju punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-1887/2022 od 5. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Zagrebačke banke d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-1887/2022 od 5. travnja 2022. pod točkama 1.i 2. izreke, pod točkom 3. izreke osim za iznos od 3.979,64 eur/29.984,61 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2016. do isplate i pod točkom 4. izreke za iznos od 2.182,01 eur sa zateznom kamatom tekućom do 5. travnja 2023. do isplate.

II. Preinačava se navedena presuda pod točkom 3. izreke za iznos od 3.979,64 eur/29.984,61 kn sa zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2016. do isplate i pod točkom 4. izreke za iznos od 936,26 eur i za zateznu kamatu tekuću na iznos od 2.182,01 eur od 7. rujna 2021. do 4. travnja 2023. te za isto sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice PF za isplatu iznosa od 3.979,64 eur/29.984,61 kn sa zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2016. do isplate, zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 936,26 eur i zahtjev za zateznu kamatu na dosuđeni iznos troškova postupka od 2.182,01 eur za razdoblje od 7. rujna 2021. do 4. travnja 2023.

III. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice PF i potvrđuje navedena presuda u dijelu kojim tužiteljici nije dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 746,58 eur.

IV. Nalaže se tužiteljici PF da tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 81,04 eur sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od donošenja drugostupanjske presude 13. veljače 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Zagrebačke banke d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 399,92 eur i zahtjev tužiteljice PF za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 248,85 eur

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

"1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 47/05 od 15.11.2005. godine, kojeg su zaključili ŠF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tuženik, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 77.488,88 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita iznos kredita iz prethodnog stavka obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom, članak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita od 77.488,00 CHF platiti u anuitetima i sa redovnom kamatnom stopom u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 388,48 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.

2. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 47/05 od 15.11.2005. godine, kojeg su zaključili ŠF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tuženik u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., članak 7., stavak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 11.844,17€/ 89.239,90 kuna, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. g. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

- na iznos 19,58€/ 147,53 kn od 15.11.2007.

- na iznos 19,24€/ 145,00 kn od 15.12.2007.

- na iznos 19,83€/ 149,39 kn od 15.1.2008.

- na iznos 19,73€/ 148,69 kn od 15.2.2008.

- na iznos 38,57€/ 290,57 kn od 15.3.2008.

- na iznos 38,34€/ 288,91 kn od 15.4.2008.

- na iznos 37,09€/ 279,46 kn od 15.5.2008.

- na iznos 37,56€/ 283,03 kn od 15.6.2008.

- na iznos 37,19€/ 280,24 kn od 15.7.2008.

- na iznos 37,11€/ 279,64 kn od 15.8.2008.

- na iznos 37,10€/ 279,54 kn od 15.9.2008.

- na iznos 39,17€/ 295,10 kn od 20.10.2008.

- na iznos 39,30€/ 296,09 kn od 19.11.2008.

- na iznos 38,16€/ 287,51 kn od 15.12.2008.

- na iznos 52,63€/ 396,56 kn od 15.1.2009.

- na iznos 52,88€/ 398,42 kn od 15.2.2009.

- na iznos 44,89€/ 338,24 kn od 15.3.2009.

- na iznos 46,73€/ 352,05 kn od 15.4.2009.

- na iznos 47,09€/ 354,80 kn od 15.5.2009.

- na iznos 43,94€/ 331,03 kn od 15.6.2009.

- na iznos 44,49€/ 335,18 kn od 15.7.2009.

- na iznos 56,32€/ 424,38 kn od 15.8.2009.

- na iznos 59,84€/ 450,85 kn od 15.9.2009.

- na iznos 55,94€/ 421,45 kn od 15.10.2009.

- na iznos 58,46€/ 440,45 kn od 16.11.2009.

- na iznos 58,06€/ 437,42 kn od 15.12.2009.

- na iznos 64,86€/ 488,72 kn od 15.1.2010.

- na iznos 68,50€/ 516,09 kn od 16.2.2010.

- na iznos 68,29€/ 514,53 kn od 15.3.2010.

- na iznos 72,63€/ 547,26 kn od 15.4.2010.

- na iznos 80,59€/ 607,22 kn od 15.5.2010.

- na iznos 74,56€/ 561,80 kn od 15.6.2010.

- na iznos 83,70€/ 630,63 kn od 15.7.2010.

- na iznos 83,39€/ 628,31 kn od 15.8.2010.

- na iznos 102,33€/ 770,98 kn od 15.9.2010.

- na iznos 91,30€/ 687,87 kn od 15.10.2010.

- na iznos 93,85€/ 707,10 kn od 15.11.2010.

- na iznos 87,73€/ 660,99 kn od 15.12.2010.

- na iznos 88,74€/ 668,63 kn od 15.1.2011.

- na iznos 84,70€/ 638,16 kn od 15.2.2011.

- na iznos 87,15€/ 656,61 kn od 15.3.2011.

- na iznos 87,27€/ 657,57 kn od 15.4.2011.

- na iznos 94,74€/ 713,83 kn od 15.5.2011.

- na iznos 110,61€/ 833,39 kn od 15.6.2011.

- na iznos 128,67€/ 969,44 kn od 15.7.2011.

- na iznos 139,02€/ 1.047,41 kn od 15.8.2011.

- na iznos 108,64€/ 818,52 kn od 15.9.2011.

- na iznos 98,42€/ 741,53 kn od 15.10.2011.

- na iznos 99,10€/ 746,67 kn od 15.11.2011.

- na iznos 102,35€/ 771,15 kn od 16.12.2011.

- na iznos 109,82€/ 827,43 kn od 18.1.2012.

- na iznos 112,14€/ 844,93 kn od 17.2.2012.

- na iznos 108,59€/ 818,18 kn od 16.3.2012.

- na iznos 108,75€/ 817,35 kn od 18.4.2012.

- na iznos 111,82€/ 842,51 kn od 18.5.2012.

- na iznos 112,26€/ 845,81 kn od 18.6.2012.

- na iznos 108,86€/ 820,24 kn od 18.7.2012.

- na iznos 108,01€/ 813,78 kn od 17.8.2012.

- na iznos 101,45€/ 764,37 kn od 18.9.2012.

- na iznos 107,87€/ 812,73 kn od 18.10.2012.

- na iznos 110,71€/ 834,18 kn od 16.11.2012.

- na iznos 108,59€/ 818,16 kn od 15.12.2012.

- na iznos 106,10€/ 799,39 kn od 15.1.2013.

- na iznos 105,24€/ 792,92 kn od 15.2.2013

- na iznos 104,35€/ 786,24 kn od 15.3.2013.

- na iznos 110,55€/ 832,95 kn od 15.4.2013.

- na iznos 101,43€/ 764,23 kn od 15.5.2013.

- na iznos 99,94€/ 753,00 kn od 15.6.2013.

- na iznos 100,83€/ 759,71 kn od 15.7.2013.

- na iznos 99,90€/ 752,66 kn od 15.8.2013.

- na iznos 103,23€/ 777,80 kn od 15.9.2013.

- na iznos 105,39€/ 794,07 kn od 15.10.2013.

- na iznos 106,45€/ 802,01 kn od 15.11.2013.

- na iznos 110,20€/ 830,33 kn od 15.12.2013.

- na iznos 106,41€/ 801,74 kn od 15.1.2014.

- na iznos 75,89€/ 571,80 kn od 15.2.2014.

- na iznos 77,83€/ 586,43 kn od 15.3.2014.

- na iznos 76,14€/ 573,68 kn od 15.4.2014.

- na iznos 73,71€/ 555,40 kn od 15.5.2014.

- na iznos 74,24€/ 559,35 kn od 16.6.2014.

- na iznos 75,97€/ 572,40 kn od 15.7.2014.

- na iznos 77,35€/ 582,82 kn od 18.8.2014.

- na iznos 77,71€/ 585,47 kn od 15.9.2014.

- na iznos 79,19€/ 596,65 kn od 15.10.2014.

- na iznos 81,32€/ 612,69 kn od 17.11.2014.

- na iznos 81,72€/ 615,69 kn od 15.12.2014.

- na iznos 82,03€/ 618,05 kn od 15.1.2015.

- na iznos 81,87€/ 616,85 kn od 16.2.2015.

- na iznos 81,87€/ 616,85 kn od 16.3.2015.

- na iznos 81,87€/ 616,85 kn od 15.4.2015.

- na iznos 81,87€/ 616,85 kn od 15.5.2015.

- na iznos 81,87€/ 616,85 kn od 15.6.2015.

- na iznos 81,87€/ 616,85 kn od 15.7.2015.

- na iznos 81,87€/ 616,85 kn od 17.8.2015.

- na iznos 81,87€/ 616,85 kn od 15.9.2015.

- na iznos 81,87€/ 616,85 kn od 15.10.2015.

- na iznos 81,87€/ 616,85 kn od 16.11.2015.

- na iznos 81,87€/ 616,85 kn od 15.12.2015.

- na iznos 81,87€/ 616,85 kn od 15.1.2016.

- na iznos 3.979,64€/ 29.984,61kn od 15.1.2016.''

4. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.118,27 €/ 23.494,61 kn sa zateznom kamatom od dana presuđenja (7. rujna 2021.) pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz obvezu naknade troškova postupka tuženiku, uvećano za zatezne kamate tekuće od 5. travnja 2023. do isplate, uključujući i troškove žalbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje. Za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu zahtijeva naknadu od 480,96 eur. Navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da izreka presude ne odgovara izračunu iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka, što ukazuje da je presuda proturječna sadržaju isprava iz spisa predmeta, da zbroj pojedinačnih tražbina daje sasvim drugačiji iznos u eur. Nadalje navodi da je sud prekoračio tužbeni zahtjev, jer je dosudio ono što tužitelj nije tražio, jer tužitelj nikada nije dostavio sudu zahtjev u valuti eur, što je bila obvezan nakon 1. siječnja 2023., da je tuženiku onemogućeno raspravljanje pred sudom, jer nikada nije zaprimio podnesak tužitelja od 19. travnja 2023., kao ni eventualni podnesak kojim se tužbeni zahtjev određuje u valuti eur. Ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo – konkretno odredbe čl. 19.a., b., c., d. i e. ZID ZPK/15, kao i odredbe čl. 1111. ZOO, da sud nije ocijenio razloge, učinke i posljedice konverzije propisane odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, niti je obrazložio razloge ništetnosti i zastaru, pri čemu ističe da se tužiteljica nije pozvala na učinke pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora na njen ugovor o CHF kreditu. Također ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1 u vezi čl. 109. i čl. 201. ZPP, kao i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 221.a. i 502.c u vezi s čl. 354. st. 1. ZPP, jer da tužiteljica nije dokazala svojstvo potrošača. Tuženik osporava i odluku o troškovima parničnog postupka.

2.1. Prvostupanjsku presudu u dijelu kojim joj nije dosuđen trošak postupka za sastavljanje podnesaka od 20. kolovoza 2020., 5. siječnja 2021. i 7. rujna 2022., po 248,86 eur za svaki, odnosno ukupno 746,58 eur pobija tužiteljica. Naime, tužiteljica je podnijela prijedlog za donošenje dopunskog rješenja o troškovima postupka, kojim traži da joj se dosudi trošak za navedene podneske, a ako se prijedlog za donošenjem dopunskog rješenja ne bi uvažio predlaže da se isti smatra žalbom protiv presude. O prijedlogu tužiteljice prvostupanjski sud je odlučio rješenjem od 26. travnja 2023., protiv kojeg tužiteljica nije podnijela žalbu, već je predložila da se njen podnesak od 19. travnja 2023. (kojim je predložila donošenje dopunskog rješenja) smatra žalbom protiv odluke o troškovima postupka iz presude.

3. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnima (pravilno bi bilo ništavima) dijela odredbi čl. 1., 2. i 7. ugovora o kreditu broj 47/05 kojeg su 15. studenog 2005. zaključili tuženik i ŠF, a tužiteljica preuzela prava i obveze iz tog ugovora Ugovorom o prijenosu ugovora o kreditu 24. studenog 2008. te zahtjev za isplatu iznosa od 11.844,17 eur (89.239,90 kn) s pripadajućim zateznim kamatama na ime ništavosti dijela odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Tužbeni zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da je tuženik ugovorom od 15. studenog 2005. stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 77.488,88 CHF po srednjem tečaju HNB, da je tim ugovorom ugovorena promjenljiva kamatna stopa koja se utvrđivala jednostranim aktom kreditora, da je tijekom razdoblja otplate tuženik jednostrano povećavao ugovorenu kamatnu stopu, protivno načelu savjesnosti i poštenja, da je u ugovor tuženik ugradio nepoštenu i ništetnu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, da se o tome nije pojedinačno pregovaralo, što sve je prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu tužiteljice, pa zahtijeva isplatu utuženog iznosa koji je banka stekla neosnovano. Navodi da su stranke 25. siječnja 2016. sklopile i Dodatak ugovoru o kreditu. Tužiteljica se u svezi ništavosti odredaba Ugovora poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. donesene u kolektivnom sporu.

5. Tuženik osporava tužbeni zahtjev navodom da su sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZIDZPK), koji je tuženik morao prihvatiti, stranke riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom, da se izvršena konverzija odnosi i na konvertiranje ugovora o kreditu ab initio u oba bitna sastojka - u dijelu valutne klauzule i u dijelu kamatne stope pa da tužiteljičine tvrdnje nisu osnovane. Istakao je i prigovor zastare za iznose dospjele prije 8. svibnja 2014., a tijekom postupka tuženik je tužiteljici osporio svojstvo potrošača te se protivio preinaci tužbe.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povrede na koje upire tuženik.

6.1. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, jer zbroj pojedinačnih iznosa odgovara ukupnom iznosu pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP, na koju sadržajem žalbe upire tuženik, time što je sud prvog stupnja, osim u kunama, kako je zahtijevala tužiteljica, tražbinu iskazao i u eurima. Naime, sud je dužan, na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22) iskazati tražbinu u valuti eur, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz toga Zakona (1 EUR=7.53450 kn). Tuženik nije onemogućen u raspravljanju time što mu nije dostavljen podnesak tužiteljice od 19. travnja 2023. Tim podneskom je tužiteljica podnijela prijedlog da se donese dopunsko rješenje o troškovima postupka, dok podnesak kojim bi tužiteljica tužbeni zahtjev odredila u valuti eur nije ni dostavljen, dakle nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP.

6.2. Neosnovani su žalbeni navodi o počinjenju relativno bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP zbog povrede odredbe čl. 109. i 201. ZPP. Založni dužnik nije stranka postupka i ne mora biti obuhvaćena tužbom kao jedinstveni i nužni suparničar. Naime, u smislu odredbe čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05) ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Iz predmetnog proizlazi da su stranke ugovora o kreditu, tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor , ne i založni dužnik. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 190. st. 2. ZPP kada je dopustio preinaku tužbe, iako se tuženik preinaci protivio (mada sud o tome nije izričito odlučio rješenjem), jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Slijedom toga, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. ZPP, a ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP. Nije počinjena ni bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP. Naime, u ugovoru o kreditu je izričito navedeno da je namjena kredita kupnja stana, u spisu nema ni jedne isprave koja bi upućivala da tužiteljica nije potrošač, a niti tuženik nije dokazao suprotno. Stoga je osnovan zaključak da tužiteljica ima svojstvo potrošača.

7. Polazeći od utvrđenja:

-da su **.**.2005. ŠF kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 77.488,88 CHF, obračunato prema srednjem tečaju

Hrvatske narodne banke (čl. 1.ugovora),

- da je, sukladno čl. 2. toga Ugovora, redovna kamatna stopa ugovorena po stopi od 4,50% godišnje, kao promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.,

- da je odredbom čl. 7. Ugovora ugovorena otplata kredita na način da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatih prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja,

- da anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, prvog dana u mjesecu, a počev od dana dospijeća prvog anuiteta,

- da je tuženik tijekom trajanja kreditnog odnosa mijenjao kamatnu stopu i visinu anuiteta,

- da se od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka stalno mijenjao na način da se povećavao, što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta,

- da je tužiteljica prava i obveze iz tog ugovora preuzela ugovorom o prijenosu ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 24. studenog 2008.,

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u kojem postupku je sudjelovao i tuženik, pravomoćno utvrđeno kako je ugovorna odredba u ugovorima o kreditima kojom se kreditiranje i povrat kredita vezivao uz valutu švicarski franak nepoštena i ništetna, i to u ugovorima o kreditu koji su sklapani u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., a sve to imajući u vidu kako je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača,

-da je Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske 13. lipnja 2014. pod poslovnim brojem Pž-7129/13 u parnici vođenoj radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača protiv ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 u dijelu kojim se utvrđuje da je, među ostalim i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj da se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna,

- da je unošenje u ugovore u kreditu formulacije glede promjenjive kamatne stope, bez jasno ugovorenih parametara i valutne klauzule, kako je to činio tuženik, nepošteno te time ništetno (pravilno bi bilo ništavo),

- da je u razdoblju od početka otplate kredita do siječnja 2016. zbog povećanja kamatne stope i zbog promjene tečaja valute CHF tužiteljica preplatila 7.864,53 eur/59.255,29 kn, od čega se 3.083,75 eur/23.234,52 kn odnosi na preplaćenu razliku pod utjecajem promjene kamatne stope, a 4.780,78eur/36.020,77 kn na preplaćenu razliku pod utjecajem promjene tečaja CHF,

- da su stranke 25. siječnja 2016. zaključile Dodatak ugovora o kreditu temeljem ZIDZPK kojim je ugovorena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR,

- da je na dan konverzije tuženik iskazao manje uplaćeni iznos tužiteljice od 261,66 eur/1.971,47 kn,

- da bi nedospjela glavnica po kreditu na dan konverzije iznosila 38.635,50 eur/291.099,21 kn, dok je konverzijom utvrđena nedospjela glavnica u iznosu od 42.615,15 eur/321.083,82 kn, pa razlika iznosi 3.979,64 eur/29.984,61 kn, prvostupanjski sud, pozivom na odredbu čl. 502.c. ZPP, zaključuje da su odredbe ugovora o kreditu kojeg su zaključile stranke o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne pa da tužiteljica, prema odredbi čl. 1111. u vezi čl. 323. st. 1. Zakon o obveznim odnosima ima pravo na povrat utuženog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose. Prvostupanjski sud, naime, smatra kako konverzija, odnosno potpisivanje Dodatka ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za zahtjev tužiteljice za isplatu, jer da se odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a niti navedenim Dodatkom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost da je nastupila zbog nepoštenog postupanja tuženika.

8. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su odredbe ugovora o kreditu od 15. studenog 2005. u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu ništave (sud prvog stupnja pogrešno naznačuje ništetne) te se pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, a na koje se u tužbi pozvala i tužiteljica, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništave ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici, jer se tužiteljica na njih pozvala. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tražbina tužiteljice nije zastarjela jer je podnošenjem kolektivne tužbe, čiji se učinak proteže i na ovaj predmet, sukladno čl. 241. ZOO/05 prekinuta zastara predmetne tražbine. Kako rokovi zastare ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke, za tražbine s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi 13. lipnja 2014., a za tražbine s osnova ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli 14. lipnja 2018. to do podnošenja tužbe u ovom postupku 2. svibnja 2019. nije protekao rok od 5 godina.

10. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da ne postoji tražbina tužiteljice jer da je sklapanjem Dodatka ugovora tužiteljica u cijelosti obeštećena. Naime, sklapanjem Dodatka ugovoru nije u cijelosti otklonjena posljedica ništavosti odredbe u pogledu valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

11. Naime, konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Dodatka ugovora izvršena je temeljem ZIDZPK, a radi se o aktu kojim se temelju zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do dana sklopljenih dodataka i to valute kredita, kamatne stope i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita se postiže sporazum iz čl.19.c t. 6. ZIDZPK, na način kako to nalaže zakon. Odredbama ZIDZPK, a niti Dodatkom ugovora, izrijekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu s valutom u CHF ugovarala obaveza isplate u protuvrijednosti CHF, i s kamatom koja je promjenjiva jednostranom odlukom banke. Svrha ZIDZPK je bila da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti u CHF kroz utuženo razdoblje do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka koje je utvrđeno ništavim.

12. Stoga je potrebno utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno je li konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

13. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Ines Lozić sud prvog stupnja je utvrdio da je u razdoblju od početka otplate kredita do siječnja 2016. zbog povećanja kamatne stope i zbog promjene tečaja valute CHF tužiteljica preplatila 7.864,53 eur/59.255,29 kn, od čega se 3.083,75 eur/23.234,52 kn odnosi na preplaćenu razliku pod utjecajem promjene kamatne stope, a 4.780,78eur/36.020,77 kn na preplaćenu razliku pod utjecajem promjene tečaja CHF. Prema sadržaju Dodatka ugovora o kreditu od 25. siječnja 2016.zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunatih u EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate, manji je od zbroja anuiteta/rata po kreditu u EUR u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR, računajući do dana 30. rujna 2015., a razlika iznosi 2.154,00 Hrk (čl. 5). Odredbom čl. 7. Dodatka ugovoru je ugovoreno: „Ako je iznos iz članka 5. ovog Dodatka ugovoru utvrđen kao manje uplaćeni iznos, korisnik kredita ima pravo naložiti kreditoru da u visini manje uplaćenog iznosa uveća glavnicu kredita u EUR te da se tako novoformirana glavnica kredita u EUR otplaćuje uz redovnu kamatnu stopu i na preostali rok otplate kredita u EUR, sve u skladu s ovim Dodatkom ugovoru. Korisnik kredita potvrđuje korištenje ovog prava kod provođenja konverzije na nalogu koji daje kreditoru. Ako korisnik kredita nije dao nalog iz prethodnog stavka ovog članka, obvezan je manje uplaćeni iznos podmiriti odmah nakon provođenja konverzije.“ Prema tome, tužiteljica nije obeštećena konverzijom pa ima pravo na restitucijski zahtjev za cjelokupno utvrđeni iznos preplate s osnova ništavosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, jer pri sklapanju Dodatku ugovoru nije utvrđena preplata, već manjak od 2.154,00 Hrk.

14. U odnosu na navedeno valja ukazati i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da: ...bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…" Slijedom toga, neosnovano tuženik navodi da tužitelj nema pravo na povrat stečenog bez osnove.

15. Stoga, prema odredbi čl.103. st. 1. i čl. 104. st. 1. u vezi čl. 210. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), koji se ima primijeniti na odnos stranaka sukladno odredbi čl. 1163. st. 1. ZOO/05 tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati isplatu iznosa koji je tuženik primio na temelju ništavih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sa zateznom kamatom tekućom od izvršenih uplata sukladno odredbi čl. 214. ZOO, jer je tuženik nepošten stjecatelj, a po stopi propisanoj čl. 277. st. 1. ZOO te čl. 29. st. 2. ZOO/05. Iako je sud prvog stupnja je o predmetu spora odlučivao primjenom odredbi ZOO/05, jednako valja odlučiti o tužbenom zahtjevu glede ništavosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i isplati s te osnove pravilnom primjenom ZOO.

16. Međutim, odlučujući o visini iznosa koji pripada tužiteljici sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio isplatu iznosa od 3.979,64 eur/29.984,61 kn sa zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2016. do isplate. Naime, iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Ines Lozić proizlazi da dosuđeni iznos od 3.979,64 eur/29.984,61 kn predstavlja razliku između preostale glavnice kredita na dan konverzije i to nedospjele glavnice utvrđene konverzijom od 321.083,82 kn i glavnice od 291.099,21 kn, koliko bi iznosila uzevši u obzir početnu kamatnu stopu i tečaj koji je vrijedio na dan isplate. Imajući u vidu da nije sporno da je konverzija kredita tužiteljice iz valute CHF u valutu EUR izvršena potpuno u suglasju sa odredbama ZIDZPK, da je tužiteljica tu konverziju i njen izračun prihvatila, zahtjev za isplatu navedenog iznosa razlike nema utemeljenja ni u odredbi čl. 1111. ZOO/05 na koju se poziva sud prvog stupnja, ali ni na nekoj drugoj odredbi tog zakona, a ni na odredbama ZOO.

17. Stoga je na temelju odredbe 368. st. 2. ZPP valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkama 1. i 2. izreke te pod točkom 3. izreke, osim za iznos od 3.979,64 eur/29.984,61 kn sa zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2016. do isplate, a na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presuda pod točkom 3. izreke za iznos od 3.979,64 eur/29.984,61 kn sa zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2016. do isplate te zahtjev tužiteljice za taj iznos kao neosnovan odbiti.

18. Kako je djelomično preinačena prvostupanjska presuda, u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, čime je izmijenjen uspjeh stranaka u sporu, valja u skladu s tim odlučiti o troškovima parničnog postupka. U parnici su djelomično uspjeli i tužiteljica i tuženik pa o troškovima postupka valja odlučivati na temelju odredbe čl. 154. st. 2. u vezi čl. 155. ZPP. Tužiteljica je sagledavajući uspjeh glede osnove i glede visine u parnici uspjela u omjeru 83,20% (100% glede osnove, a 66,40% glede visine), a tuženik u omjeru od 16,80% (glede visine 33,60%, dok glede osnove nema uspjeha) pa je tuženik dužan tužiteljici naknaditi 66,40% troškova zastupanja odmjerenih prvostupanjskom presudom u iznosu od 2.488,50/18.749,60 kn, što iznosi 1.652,36 eur, a u istom omjeru trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu odmjerene u iznosu od 297,96 eur, što iznosi 197,84 eur, dok je trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eur/2.500,00 kn tužiteljici priznat u cijelosti. Prema tome, tuženik je dužan tužiteljici naknaditi trošak postupka u iznosu od 2.182,01eur, dok je tužiteljičin zahtjev za naknadom troškova u iznosu od 936,26 eur neosnovan.

18.1. Na dosuđeni iznos naknade troškova parničnog postupka od 2.182,01 eur tužiteljici pripada zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude 5. travnja 2023. do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO. Kako je sud prvog stupnja tužiteljici dosudio zateznu kamatu na trošak postupka tekuću od 7. rujna 2021. pravilnom primjenom materijalnog prava je valjalo odbiti njen zahtjev za zateznu kamatu tekuću od 7. rujna 2021. do 4. travnja 2023.

19. Osnovano sud prvog stupnja tužiteljici nije dosudio trošak sastavljan ja podnesaka od 20. kolovoza 2020., 5. siječnja 2021. i 7. rujna 2022. u ukupnom iznosu od 746.58 eur. Naime, u tim podnescima tužiteljica iznosi navode koje je mogla iznijeti već u tužbi ili ponavlja već iznesene navode pa ti podnesci za vođenje ovog postupka nisu bili nužni.

20. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom 4. izreke za iznos od 2.182,01 eur sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude 5. travnja 2023. do isplate, te u dijelu kojim tužiteljici nije dosuđen trošak postupka u iznosu od 746,58 eur, a na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP je presuda preinačena za iznos od 936,26 eur te je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u tome iznosu odbijen kao neosnovan, a odbijen je i kao neosnovan zahtjev za zateznu kamatu na dosuđeni iznos troška od 7. rujna 2021. do 4. travnja 2023.

21. Odluka pod točkama IV. i V. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. u vezi čl. 154. st. 1. i 2. ZPP. Tuženiku za sastav žalbe protiv presude pripada 125 bodova po Tbr. 10. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: Tarifa), što uz vrijednost boda od 2,00 eur i PDV od 25% iznosi 312,50 eur, a pripada mu i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 169,89 eur po Tbr. 3. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 37/23), odnosno ukupno 482,39 eur. Tuženik je uspio sa žalbom u omjeru od 16,80% pa mu je u istom omjeru tužiteljica dužna naknaditi trošak žalbenog postupka od 81,04 eur sa zateznom kamatom tekućom od donošenja drugostupanjske presude do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO/05. Kako je tuženik zahtijevao naknadu troškova od 480,96 eur, preostali iznos od 399,92 eur je odbijen kao neosnovan. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njena žalba neosnovana.

U Velikoj Gorici 13. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor