Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-123/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Gorana Škugora predsjednika vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i člana vijeća i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Aleksandri Vareškić Fodor, odvjetnici u Velikoj Gorici, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnici Mariji Radelja, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4690/21-39 od 29. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Addiko Bank d.d. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4690/21-39 od 29. rujna 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Addiko Bank d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 381,27 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

''I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 146-59/2006 od 23.02.2006. koji je solemniziran kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakovca dana 24.02.2006., posl.br. OU-305/06, a koji je zaključen između tužitelja ČŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877, i to:

Članak 1.

IZNOS KREDITA Kunska protuvrijednost CHF 21.860,96 po srednjem tečaju Hypo- Alpe-Adria-Bank d.d. na dan

korištenja.

Članak 7.

NAČIN OTPLATE Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem Hypo-

Alpe-Adria-Bank d.d. za CHF, važećem na dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama

Banke.“

Članak 3.

NAKNADA 1,50% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom korištenja kredita.“

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju ČŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.204,30 EUR1 / 16.608,33 kn, s osnove valutne klauzule zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose

od:

- 59,84 kn (7,94 EUR) od 31.10.2008. do isplate,

- 82,36 kn (10,93 EUR) od 31.12.2008. do isplate,

- 98,60 kn (13,09 EUR) od 31.01.2009. do isplate,

- 105,94 kn (14,06 EUR) od 28.02.2009. do isplate,

- 85,71 kn (11,38 EUR) od 31.03.2009. do isplate,

- 89,58 kn (11,89 EUR) od 30.04.2009. do isplate,

- 62,83 kn (8,34 EUR) od 02.06.2009. do isplate,

- 35,88 kn (4,76 EUR) od 30.06.2009. do isplate,

- 41,93 kn (5,57 EUR) od 31.07.2009. do isplate,

- 53,93 kn (7,16 EUR) od 31.08.2009. do isplate,

- 52,89 kn (7,02 EUR) od 30.09.2009. do isplate,

- 40,75 kn (5,41 EUR) od 31.10.2009. do isplate,

- 63,52 kn (8,43 EUR) od 30.11.2009. do isplate,

- 81,79 kn (10,86 EUR) od 31.12.2009. do isplate,

- 107,76 kn (14,30 EUR) od 31.01.2010. do isplate,

- 101,80 kn (13,51 EUR) od 28.02.2010. do isplate,

- 137,06 kn (18,19 EUR) od 31.03.2010. do isplate,

- 130,36 kn (17,30 EUR) od 30.04.2010. do isplate,

- 143,39 kn (19,03 EUR) od 31.05.2010. do isplate

- 256,20 kn (34,00 EUR) od 30.06.2010. do isplate,

- 232,98 kn (30,92 EUR) od 31.07.2010. do isplate,

- 303,92 kn (40,34 EUR) od 31.08.2010. do isplate,

- 279,41 kn (37,08 EUR) od 30.09.2010. do isplate,

- 239,98 kn (31,85 EUR) od 08.11.2010. do isplate,

- 323,17 kn (42,89 EUR) od 30.11.2010. do isplate,

- 429,00 kn (56,94 EUR) od 10.01.2010. do isplate,

- 354,06 kn (46,99 EUR) od 31.01.2011. do isplate,

- 382,90 kn (50,82 EUR) od 28.02.2011. do isplate,

- 349,43 kn (46,38 EUR) od 31.03.2011. do isplate,

- 355,52 kn (47,19 EUR) od 30.04.2011. do isplate,

- 497,15 kn (65,98 EUR) od 31.05.2011. do isplate,

- 510,94 kn (67,81 EUR od 30.06.2011. do isplate,

- 629,27 kn (83,52 EUR) od 31.07.2011. do isplate,

- 568,49 kn (75,45 EUR) od 31.08.2011. do isplate,

- 501,95 kn (66,62 EUR) od 30.09.2011. do isplate,

- 474,98 kn (63,04 EUR) od 08.11.2011. do isplate,

- 489,69 kn (64,99 EUR) od 30.11.2011. do isplate,

- 516,31 kn (68,53 EUR) od 10.01.2012. do isplate,

- 548,13 kn (75,75 EUR) od 07.02.2012. do isplate,

- 540,32 kn (71,71 EUR) od 13.03.2012. do isplate,

- 526,62 kn (69,89 EUR) od 16.04.2012. do isplate,

- 535,38 kn (71,06 EUR) od 15.05.2012. do isplate,

- 549,88 kn (72,98 EUR) od 12.06.2012. do isplate,

- 529,75 kn (70,31 EUR) od 17.07.2012. do isplate,

- 519,97 kn (69,01 EUR) od 20.08.2012. do isplate,

- 498,47 kn (66,16 EUR) od 11.09.2012. do isplate,

- 519,95 kn (69,01 EUR) od 15.10.2012. do isplate,

- 536,23 kn (71,17 EUR) od 13.11.2012. do isplate,

- 531,20 kn (70,50 EUR) od 11.12.2012. do isplate,

- 483,86 kn (64,22 EUR) od 22.01.2013. do isplate,

- 501,43 kn (66,55 EUR) od 05.02.2013. do isplate,

- 515,87 kn (68,47 EUR) od 05.03.2013. do isplate,

po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog iznosa do 31.12.2007. godine od 01.01.2008. godine do 31.07.2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju ČŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 203,54 EUR / 1.533,64 kn na ime naknade za obradu kreditnog zahtjeva zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 27.02.2006. godine pa do isplate po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog iznosa do 31.12.2007. godine, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.606,37 Eur / 19.637,71 Kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 29. rujna 2023. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.''

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP, jer da je bez obrazloženja odbijeno provođenja dopune nalaza i mišljenja. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka, a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu zahtijeva naknadu od 381,27 eur.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnima odredbi o valutnoj klauzuli i jednokratnoj naknadi iz ugovora o kreditu broj 146-59/2006 te zahtjev za isplatu iznosa na ime ništetnosti tih odredbi, kojeg su 24. veljače 2006. zaključili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, prema kojem Ugovoru je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 21.860,96 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita uz ugovorenu kamatnu stopu od 7,90 % godišnje, promjenljivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke, a kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke važećem na dan plaćanja, kao i uz ugovorenu jednokratnu naknadu od 1,50 % koja se naplaćuje prilikom korištenja kredita. Tužitelj se u svezi ništetnosti navedenih odredaba Ugovora o namjenskom kreditu poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., koje su donesene u kolektivnom sporu.

5. Ispitujući presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju upire tuženik. Suprotno njegovim navodima pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, kao i razloge o svim prigovorima tuženika, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.

5.1. Neosnovano ističe tuženik da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP, jer da je odbijen prijedlog za provođenje dopune nalaza i mišljenja vještaka. Naime, vještakinja Petra Blašković je dopunila svoj nalaz i mišljenje na okolnosti koje je tuženik predložio.

6. Polazeći od utvrđenja da je u razdoblju otplate tuženik mijenjao tečaj CHF i da je zbog promjene tečaja CHF rastao anuitet te da je tužitelj zbog toga platio više 2.204,30 eur/ 16.608,33 kn, da je odredba o valutnoj klauzuli nepoštena, jer je tuženik tužitelju kao potrošaču u fazi pregovaranja propustio pružiti potrebne informacije temeljem kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF i sve rizike takvog ugovaranja, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a da tužitelj nije mogao pregovarati o sadržaju ugovora, te od presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. prvostupanjski sud utvrđuje da su djelomično ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli, slijedom čega da tužitelj ostvaruje pravo povrata preplaćenih iznosa od ukupno 2.204,30 eur/16.608,33 kn.

7. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništave ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici, jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.) utvrđeno je da prosječni potrošač nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten.

8. Na žalbene navode tuženika koji se svode na tvrdnju da se pobijana presuda temelji isključivo na utvrđenjima iz postupka kolektivne zaštite i da ne sadrži razloge za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli valja ponoviti da odredba čl. 502.c ZPP propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim postupcima za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz tužbe (čl. 502.a st. 1. ZPP). Naime, citirana odredba čl. 502.a st. 1. ZPP propisuje direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

9. Nadalje je sud prvog stupnja utvrdio da je nepoštena odredba čl. 3. ugovora o kreditu kojom je ugovorena jednokratna naknada od 1,50 % za obradu kredita, jer tužitelj o istoj nije mogao pregovarati, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te da ugovorenom naknadom nisu podmireni stvarni troškovi koje je imao tuženik pri obradi kreditnog zahtjeva.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnom odredbu čl. 3. Ugovora. Navedeno je pravilno utvrđeno cijeneći iskaz tužitelja kao stranke iz sadržaja kojeg, kako to utvrđuje i prvostupanjski sud proizlazi da se o spornoj odredbi ugovora nije pregovaralo te da tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj iste pa kako je iz isprave o sklopljenom Ugovora o kreditu evidentno da se radi o standardnom tipskom ugovoru to pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da se radi o ugovoru čiji je sadržaj unaprijed pripremljen po banci te na koji tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaja.

11. Na tako utvrđene činjenice pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) kojima je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, a posljedično navedenom nepoštena ugovorna odredba je ništava, a njezina ništavost ne povlači ništavost samog ugovora jer isti može opstati bez takve odredbe.

12. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti presude u predmetu Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., pa je tužba podnesena (podnesena 23. travnja 2021.) unutar petogodišnjeg zastarnog roka. Zastara nije nastupila ni glede zahtjeva za isplatu s osnove ništetnosti odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, jer zastarijevanje počinje teći tek pravomoćnošću odluke kojom je ta odredba utvrđena ništetnom.

13. Sudsko utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo, pa time potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetne odredbe preplatio tuženiku iznos od 2.204,30 eur, odnosno 203,54 eur prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO obvezao tuženika isplatiti tužitelju te iznose.

14. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da je odredba kojom je ugovorena valutna klauzula ništetna, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO. 15. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu od odlučnog značenja za odluku pa nisu posebno ocjenjeni (čl. 375. st. 1. ZPP).

16. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa mu je tuženik na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice.

17. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

18. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njegova žalba neosnovana.

U Velikoj Gorici 13. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor