REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-66/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Anite Ćavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JŠ, rođenog **.**.2003. u mjestu Al Aljamajmah, Sirija, državljanina Sirije, kojeg zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 60/1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI Policijske postaje Zagreb, Zagreb, Trg Narodne zaštite 1, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI Policijske postaje Zagreb, Klasa: NK-UP/I- 216-01/25-03/20, Urbroj: 511-19-32-25-1 od 6. siječnja 2025.

II Tuženik je dužan tužitelja odmah pustiti na slobodu.

III Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu. IV Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Milanu Baniću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.891,12 EUR (slovima: tisućuosamstodevedesetijedan euro i dvanaest centi) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI Policijske postaje Zagreb, Klasa: NK-UP/I- 216-01/25-03/20, Urbroj: 511-19-32-25-1 od 6. siječnja 2025. tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite, u toč. 1. ograničava se sloboda kretanja smještajem u Prihvatnom centru za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, toč. 2. određeno je da se ograničenje kretanja iz toč. 1. određuje na najkraće moguće vrijeme, a najdulje do 2 (dva) mjeseca od dana uručenja rješenja.

2. Tužitelj tužbom osporava zakonitost donesenog rješenja tuženika, te ističe kako je rješenje doneseno uz povrede odredbi Zakona o općem upravnom postupku. Tužitelj naglašava da nema nikakve veze sa pronađenom drogom. Tužitelj je zajedno sa IŠ živio u sobi 129 u Porinu u kojoj je živjela i osoba s imenom SŠ. SŠ i osoba pod imenom J iz sobe 331 bile su sumnjivog ponašanja, a tužitelj ih se bojao. Zato je tužitelj zajedno sa IŠ tražio 3 puta od uprave Porina da ga se preseli u drugu sobu, jer je sumnjao da se SŠ i osoba pod imenom J iz sobe 331 bave nezakonitom poslovima. Tužitelj se bojao tih osoba i samo je htio da ga se preseli u drugu sobu, do čega nije došlo. Kritične zgode osoba pod imenom J iz sobe 331 donio je neke stvari i sjeo na krevet RŠ, koji tada nije bio u sobi, i tada je došla policija. Policija je tužitelja i ČŠ zadržala, a osobu J otjerali u njegovu sobu jer je rekao da on nije iz ove sobe. I tako su J i SŠ pobjegli iz Porina, a tužitelju je ograničeno kretanje iako nije za ništa kriv. Tužitelj navodi da ga je Državni odvjetnik pustio na slobodu nakon što mu je sve ispričao, jer tužitelj nema nikakve veze s tom drogom. Smatra da u pobijanom rješenju nisu navedeni konkretni razlozi oduzimanja slobode tužitelju. Naime, razlozi oduzimanja odnosno ograničavanja slobode kretanja moraju biti ne samo navedeni, već je potrebno da budu relevantni i dostatni razlozi koji opravdavaju ograničavanje slobode kretanja, a što ovdje očito nije slučaj. Isto tako se ističe kako razlozi oduzimanja slobode ne smiju biti općeniti i apstraktni, kao što je ovdje slučaj. Ako bi postojale okolnosti za donošenje rješenja kojim se ograničava sloboda kretanja pojedinca, tada one moraju biti uvjerljivo iznesene i obrazložene. Tužitelj smatra da njegov postupak nije vođen u dobroj vjeri niti je vođen s dužnom pažnjom. Tuženi je pobijanom odlukom zapravo tužitelju neosnovano oduzeo slobodu. Ograničenje slobode kretanja tražitelja azila je posljednje sredstvo, te je prvostupanjsko tijelo bilo u obvezi primijeniti blaže mjere, odnosno posegnuti za ograničavanjem kretanja smještajem u prihvatilište tek u slučaju da svrhu nije moguće postići blažom mjerom. Obzirom da se obrazloženje pobijanog rješenja ne osvrće na razloge odabira mjere iz čl. 54.st.2.t.6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, tj. zašto se posegnulo za najtežom mjerom - smještaja u prihvatni centar, rješenje nije moguće ispitati. Nije moguće ispitati niti razloge izbora najteže mjere, kao niti razloge iz kojih se nije primijenila blaža mjera. Ponovno nedostaju razlozi odabira izrečene mjere, koji razlozi u ovom slučaju nisu čak niti općenito i apstraktno navedeni, točnije nisu navedeni nikako. Tužitelj smatra da ne postoji nijedan razlog za ograničavanje kretanja istog, a čak i da postoje svrha se svakako mogla postići blažom mjerom. Prema međunarodnim standardima ograničavanje slobode kretanja treba se upotrebljavati kao posljednja mjera tek ako druge, manje otegotne mjere, nisu prikladne za postizanje cilja. Poziva se na relevantnu praksu Europskog suda za ljudska prava.

3. Slijedom svega navedenog, predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika i traži da mu se odobri besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.

4. Tuženik dostavlja odgovor na tužbu u kojem u cijelosti ponavlja navode osporenog rješenja, te vezano za tužbene navode, naglašava da će se tijekom postupaka međunarodne zaštite tužitelju omogućiti da u skladu s pravnom stečevinom Europske unije, koja je dio pravnog poretka Republike Hrvatske, iznese sve činjenice i okolnosti koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite kao i da priloži sve dostupne dokaze kojima potkrepljuje svoj zahtjev. Iz obrazloženja tužbe proizlazi da je tužitelj zapravo nezadovoljan utvrđenim činjeničnim stanjem. lako tuženik ima razumijevanja za tužiteljevo nezadovoljstvo, ističe da subjektivno nezadovoljstvo osporavanim rješenjem ne znači da je osporavano rješenje i objektivno nezakonito.

5. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev za poništenje pobijanog rješenja.

6. Sud je 6. i 13. veljače 2025. održao glavne raspravu, te je time strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka, kao i o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24.).

7. S rasprave je isključena javnost radi razloga zaštite privatnosti sukladno odredbi članka 90. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, u svezi s odredbom članka 12. stavak 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15., 127/17., 33/23. – dalje u tekstu: Zakon).

8. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u spis predmeta kao i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

10. Člankom 54. stavak 2. Zakona propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno:

1. radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega

2. radi utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva

3. radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske 4. radi sprječavanja širenja zaraznih bolesti u skladu s nacionalnim propisima o nužnim epidemiološkim mjerama

5. radi sprječavanja dovođenja u opasnost života osoba i imovine 6. zbog više uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite

7. zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima.

10.1. Stavkom 5. ovog članka Zakona propisano je da se sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:

1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta

2. zabrana kretanja izvan određenog područja

3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme

4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata

5. smještaj u prihvatni centar za strance.

10.2. Stavkom 6. ovog članka Zakona propisano je da se mjera smještaja u prihvatni centar za strance može izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

10.3. Stavkom 9. ovog članka Zakona propisano je da se mjere ograničavanja slobode kretanja izriču dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca.

10,4. Stavkom 14. ovog članka Zakona propisano je da ako nadležni upravni sud utvrdi da rješenje o ograničenju slobode kretanja nije zakonito, Ministarstvo je dužno postupiti po izrečenoj presudi i tražitelja odmah pustiti na slobodu.

11. Iz osporenog rješenja proizlazi je da je tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite, ograničena sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, temeljem odredbe članka 54. stavak 2. toč. 3. Zakona jer predstavlja opasnost za javni poredak. 12. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da je dana 3. siječnja 2025. intervenciju policije zatražio djelatnik AKD zaštite, a koji radi na osiguranju objekta Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska cesta 41, navodeći da se u sobi broj 129 nalazi veća količina droge. Dolaskom policijskih službenika na mjesto dojave u sobi broj 129, zatečen je imenovani kao korisnik sobe, kojom prilikom je pretragom na podu iste uočen paket umotan u prozirnu PE foliju ispunjen sa 97,0 grama droge hašiš, dok je na krevetu uočena staklena boca ispunjena sa 105 prozirnih PE paketića ispunjenih sa sveukupno 149,68 grama droge hašiš, kao i jedna digitalna vaga za precizna mjerenja težina. Količina pronađene droge, način pakiranja i digitalna vaga za precizna mjerenja nedvojbeno ukazuje da je ista bila namijenjena daljnjoj neovlaštenoj prodaji na ilegalnom narko tržištu.

13. Na održanoj raspravi sud je proveo dokaz za saslušanjem tužitelja, koji u svojoj izjavi navodi da je spornog dana oko 13,00 sati otišao na ručak te je po povratku u sobi zatekao prijatelja od svog cimera koji je sjedio na krevetu od njegovog cimera. Taj prijatelj od cimera imao je ključ od sobe i nesmetano je ulazio u sobu. Taj prijatelj, imena I nebrojeno puta je ulazio u sobu i dok je on bio prisutan i dok ga nije bilo. Navodi da je njegov cimer kurd i Ako je kurd stoga su oni razgovarali na svom jeziku kojeg on ne razumije. Navodi da ih je troje u sobi i Ako nije stvarao probleme nego cimer po imenu SŠ znao je raditi probleme na način da bi navečer otišao iz sobe vraćao bi se tek u ranim jutarnjim satima, zaboravio bi ključ pa je lupao po vratima ili sl. Nakon što se vratio sa ručka na Mohammadovom krevetu je sjedio I, a on je mirno ležao na svom krevetu. Izbjegavao je svaki kontakt sa S. U jednom trenutku otišao je u dućan po Coca-colu te se vratio u sobu i tamo je još uvijek boravio I. Tijekom njegovog boravka u sobi samo je odjednom došla policija i rekla je da je pretres sobe. Morali su izaći van na hodnik i čuvala ih je policija. Uopće ne zna kako izgleda droga niti što je nađeno u sobi jer to nije njegovo. Navodi da je njegov grijeh što ponekad puši a roditelje više ne može kontaktirati jer bi morao reći da je u zatvoru zbog droge pa bi ga se odrekli. Navodi da je tražio premještaj u drugu sobu jer su SŠ stalno neki dolazili, ulazili i izlazili iz sobe, a to ga je smetalo. Navodi da je vidio kako SŠ stavlja neke kuglice u džepove prije nego navečer izlazi iz sobe, te pojašnjava da droga nije bila na krevetu nego u krevetu ispod madraca. Objašnjava kako je vidio da SŠ mnoge stvari stavlja ispod madraca. Nije iskazivao u upravnom postupku, kada mu je bila dana mogućnost izjašnjavanja, jer mu ništa nisu vjerovali nego su rekli da će sve iskazivati pred državnim odvjetnikom. Nastavno, navodi da se treći cimer zove IŠ te pojašnjava da je i on bio u sobi te je i on smješten u Ježevu. Sveukupno su njih trojica u sobi bili oko tri mjeseca. Navodi da je zajedno sa IŠ u tom periodu od tri mjeseca dva puta zatražio premještaj u drugu sobu te jednom on sam. Navodi da je komunikacija u Porinu išla preko mobitela, google translate te da je svaki puta dobio odgovor da nema slobodne sobe. Uvijek je dobivao odgovor od zaštitara da nema slobodne sobe. Navodi da mu je državni odvjetnik postavljao ista pitanja, te su ga pustili.

14. Prema ocjeni suda, tuženik nije dokazao, a niti učinio vjerojatnim da bi pronađena droga bila upravo od tužitelja, već samo navodi da je tužitelj korisnik sobe u kojoj je prilikom pretrage pronađen hašiš i digitalna vaga za mjerenje. Nadalje, korisnici predmetne sobe su još dva stranca – IŠ i SŠ, a prije pretresa u sobi je boravio i J iz sobe 331. Međutim, zadržani su samo tužitelj i IŠ.

15. Nadalje, u obrazloženju osporenog rješenja nije provedena individualna procjena svih okolnosti u odnosu na tužitelja, niti su dani razlozi zbog kojih se drugim mjerama iz stavka 5. članka 54. Zakona ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

16. Sukladno navedenom, prema ocjeni suda, tuženik je u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja povrijedio odredbe članka 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/09., 110/21.) na koje ukazuje tužitelj. Naime, nakon provedenog postupka sud je mišljenja da tuženikova procjena nije razmjerna opisanim aktivnostima tužitelja i svrsi koja se ovom mjerom želi postići. Tuženik je tijekom postupka koristio svoje diskreciono pravo izreći mjeru koju u konkretnom slučaju smatra primjerenom, međutim, svoju odluku nije valjano obrazložio obzirom nisu dani relevantni i dostatni razlozi niti su navedene konkretne okolnosti koje opravdavaju izricanje najteže mjere u odnosu na tužitelja.

17. Sukladno navedenom, osporeno rješenje se nije moglo ocijeniti zakonitim te je stoga odlučeno temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, kao pod točkom I. izreke ove presude.

18. Točka II izreke ove presude temelji se na odredbi članka 54. stavak 14. Zakona.

19. U spisu tuženika nalazi se izjava o imovnom stanju tužitelja, u kojoj tužitelj izjavljuje kako nema novca niti drugih vrijednosti, te je sukladno članku 5. stavak 5. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj: 140/2015, 155/2022.) predan na spis Obrazac Zahtjeva za odobrenje besplatne pravne pomoći. Stoga je utvrđeno da tužitelj nema novčanih sredstva ili stvari veće vrijednosti za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, pa je istom u stavku III izreke odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite.

20. Odredbom članka 60. stavak 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da besplatna pravna pomoć obuhvaća pomoć u sastavljanju tužbe i zastupanje pred upravnim sudom.

21. Sukladno navedenom, opunomoćeniku tužitelja, koja se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, priznat je trošak na temelju odredbe članka 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite, a vezano uz trošak sastava tužbe i zastupanja na dva ročišta u iznosu od po 500,00 EUR (Tbr.27.), sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, važećoj u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Narodne novine, broj: 138/2023.) umanjenoj za 50% sukladno članku 9. Pravilnika, a uvećano za pripadajući PDV, stoga je priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.875,00 EUR. Također, priznat je i putni trošak na relaciji Zagreb-Ježevo-Zagreb u iznosu od 16,12 EUR (31 km x 0,26 EUR). Slijedom navedenog, priznat je trošak u sveukupnom iznosu od 1.891,12 EUR te je odlučeno kao pod toč. IV izreke ove presude.

U Zagrebu 13. veljače 2025.

Sutkinja:

Željka Zrilić Ježek, univ. spec.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Milan Banić, [adresa] Zagreb, Ilica 60/1

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, VIII Policijska postaja Zagreb, [adresa] Zagreb,Trg Narodne zaštite 1,

3. U spis