Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-7537/2024
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Mladena Genca, kao predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Radeljak u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u postupku rješavanja o zahtjevu okrivljene pravne osobe Domeni d.o.o. sa sjedištem u [adresa] i okrivljenika ŽE, kao odgovorne osobe, za naknadu troškova prekršajnog postupka, rješavajući o žalbi okrivljene pravne osobe Domeni d.o.o. i okrivljenika ŽE, kao odgovorne osobe, podnesenoj po odvjetniku Senadu Vukoviću iz Rijeke, protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Vijeća za prekršaje, P: 217/21, Klasa: 413-01/21-26/1530, Urbroj: 513-02-6051/1-24-43 od 29. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljene pravne osobe Domeni d.o.o. i okrivljenika ŽE, kao odgovorne osobe, te se ukida pobijano rješenje i predmet vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem usvojen je zahtjev okrivljenika za troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 825,00 eura (osamstodvadesetpet eura), na ime nagrade i nužnih izdataka branitelja, dok je u preostalom dijelu zahtjev okrivljenika za naknadu nužnih izdataka i nagradu branitelja odbijen i to za iznos od 1.237,50 eura, a sam zahtjev okrivljenika kojim potražuju naknadu materijalnih troškova u ukupnom iznosu od 617,17 eura (šestosedamnaest eura i sedamnaest centa) odbijen u cijelosti kao neosnovan.
2. Protiv predmetnog rješenja okrivljenici su putem odvjetnika podnijeli žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povreda pravila prekršajnog postupka, navodeći u bitnom da je neprihvatljivo obrazloženje pobijanog rješenja jer je vidljivo da je djelomično usvojen zahtjev za naknadu troškova za nužne izdatke i nagradu odvjetnika okrivljenika temeljem odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koje se odnose na upravni postupak. Istaknuli su da su troškovi trebali biti dosuđeni po odredbama Tarife koje se odnose na prekršajni postupak. Dodali su da smatraju kako su oslobođeni od optužbe u prekršajnom postupku da imaju pravo potraživati i naknadu troškova vezanih za vođenje postupka, konkretno trošak superanalize i pražnjenja spremnika vozila.
3. Žalba je osnovana.
4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 211. stavka 3. i članka 202. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je našao da su žalitelji u pravu kad ističu da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, odlučujući o zahtjevu okrivljenika za naknadu troškova koji se odnose na nagradu i nužne izdatke branitelja, pogrešno primijenilo materijalno pravo, odnosno da nije pravilno primijenilo odredbe važeće Tarife.
1. Ovaj sud nalazi da je iz obrazloženja pobijanog rješenja jasno vidljivo da u konkretnom predmetu nije primijenjen i Tbr.4. stavak.1. alineja 9. kojim je propisano da odvjetniku pripada pravo na nagradu za obranu pravne osobe u prekršajnom postupku protiv pravnih osoba, prema visini predviđene kazne za odgovornu osobu u toj pravnoj osobi, konkretno prema Tbr. 7. stavku 1. predmetne Tarife, koja je bila na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke o troškovima postupka. Ovaj sud ističe da iako se okrivljenici u svojem zahtjevu za naknadu troškova obrane nisu izričito pozvali na naprijed navedene Tbr., da je očito po zatraženom iznosu za svaku pojedinu radnju u postupku da su smatrali da imaju pravo na naknadu troškova obrane primjenom Tbr. 4. stavka 1. alineje 9. u svezi Tbr. 7. stavka 1. Tarife. Naime zapriječena novčana kazna za odgovornu osobu za prekršaj koji se okrivljenicima stavlja na teret propisana je u rasponu od 30.000,00 do 100.000,00 kuna, što prema fiksnom tečaju konverzije kune u euro 7,53450 sada iznosi 1.327,00 do 13.272,00 eura, a uvrštavanjem takve novčane kazne pod Tbr. 7. stavak 1. Tarife, dolazi se do osnovnih 100 bodova, a što su okrivljenici i naznačili u zahtjevu za naknadu troškova. Stoga, evidentno je da je u obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak neosnovano istaknulo da nije primijenilo tarifne brojeve na koje su se u zahtjevu za naknadu troškova pozvali okrivljenici, budući da se isti odnose na kazneni i prekršajni postupak.
2. Ovaj sud ističe kako je postupanje prvostupanjskih tijela državne uprave koja vode prekršajni postupak u svemu izjednačeno s postupanjem prvostupanjskih sudova, a odredbama Prekršajnog zakona, vezano uz dosuđivanje troškova postupka nije određeno drugačije postupanje tijela državne uprave koja vode prekršajni postupak, to je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak primjerice primjenom Tbr. 24. Tarife kojim je propisano da za sastavljanje žalbe okrivljeniku za odvjetnika pripada nagrada po Tbr. 22. uvećana za 25%, doveo okrivljenike u nepovoljniji položaj od onog u kojem bi bili da je u njihovom predmetu odlučivao prvostupanjski sud. Naime, za sastav žalbe na odluku o prekršaju po odluci o troškovima prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak, okrivljeniku za branitelja pripada nagrada temeljem Tbr. 24. Tarife i to po Tbr. 22. stavku 1. alineji 1. ili 2. Tarife uvećana za 25%, dok po Tbr. 5. točki 1. Tarife prvostupanjski sud trošak sastava žalbe protiv presude okrivljeniku obračunava po Tbr. 4. uvećano za 50%.
3. Kako položaj okrivljenika ne smije biti drugačiji, ovisno o tome tko vodi prekršajni postupak, konkretno prvostupanjski sud ili pak prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, pa ovisno o tome da li o troškovima naknade i nagradi branitelju odlučuje prvostupanjski sud ili prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, to ovaj sud ocjenjuje da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava na štetu okrivljenika, a na što upiru i sami žalitelji.
1. Što se tiče žalbenih navoda okrivljenika vezanih uz potraživanje materijalnih troškova, ovaj sud ističe da u konkretnom predmetu analitično izvješće broj 485/20 od 19.10.2020. predstavlja trošak tužitelja iz članka 109. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, nastao utvrđivanjem prekršaja provođenjem potrebnih analiza, koji se u smislu članka 138. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona smatra troškovima prekršajnog postupka. Međutim, takvi troškovi tužitelja u konačnici padaju na teret okrivljenika tek ako je pravomoćno proglašen krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Iz dostavljenih računa od strane okrivljenika nejasno je da li se isti odnose na trošak tužitelja, konkretno na navedeno analitičko izvješće broj 485/20 od 19.10.2020. koje je obuhvaćeno činjeničnim opisom djela ili se odnose na troškove superanalize koju su okrivljenici dali samoinicijativno provesti kako bi dokazali da nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, a što predstavlja trošak kojeg su sami prouzročili i isti ne može pasti na teret proračunskih sredstava. Ukoliko se radi o troškovima analitičkog izvješća broj 485/20 od 19.10.2020., nejasno je zbog čega su takav trošak tužitelja okrivljenici morali snositi unaprijed, no u svakom slučaju sada bi imali pravo na povrat neosnovano plaćenog troška analize, obzirom da nisu pravomoćno proglašeni krivim za prekršaj koji im se stavlja na teret. Isti zaključak nameće se i u odnosu na trošak istakanja i čišćenja spremnika goriva a koji je za okrivljenike nastao uslijed rezultata analize uzorka goriva broj 485/20 od 19.10.2020. Naime, kako su okrivljenici obvezani na istakanje goriva i čišćenje spremnika a da su u konačnici oslobođeni od optužbe za djelo korištenja nedozvoljenog goriva kao pogonskog goriva, to ovaj sud smatra da bi okrivljenici imali pravo na povrat plaćenog iznosa za istakanje goriva i čišćenje spremnika po računu koji prileži spisu predmeta, iako se takav trošak ne ubraja u troškove prekršajnog postupka u smislu članka 138. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, slijedom čega se o povratu istog ne može niti odlučivati posebnim rješenjem o troškovima postupka. Imajući u vidu naprijed navedeno, prvostupanjsko tijelo države uprave koje vodi prekršajni postupak za svoju odluku nije dalo niti valjane razloge o odlučnim činjenicama, a što je posljedica pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga je trebalo prihvatiti žalbu okrivljenika te ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovno odlučivanje, s time da će provjeriti osnovanost i visinu zatraženih troškova primjenom odredbi Tarife koji se odnose na kazneni i prekršajni postupak, a nakon što postupi u smislu razloga ovog rješenja, ocjenom svih pravno relevantnih činjenica, respektirajući i navode žalbe, donijet će novu, na zakonu osnovanu i u svemu valjano obrazloženu odluku o troškovima postupka.
9. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 13. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v.r
Mladen Genc, v.r.
Rješenje se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Rijeka, Vijeću za prekršaje, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike i branitelja.
