Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-2014/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Anđele Bošković Rajković i sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, Regionalni ured Osijek, Područna služba Vinkovci, protiv 1. tuženice ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 2.tuženika KO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Kornelija Krizmanić, odvjetnica u Vinkovcima, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbama 1. tuženice BO i 2. tuženika MO (dalje u tekstu: tuženici) izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-298/2019-53 od 25. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba se uvažava te se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-298/2019-53 od 25. listopada 2024. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O zahtjevu tuženika za naknadu troška za sastav žalbe odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:
„I. Utvrđuje se da je Ugovor o radu sklopljen dana 28.lipnja 2017. godine između I. tužene ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zaposlenika, te II.tuženog KO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao poslodavca, ništetan.
II. Nalaže se 1.tuženoj ŠO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2.tuženiku KO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno, naknaditi tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, Regionalni ured Osijek, Područna služba Vinkovci, na ime troškova parničnog postupka iznos od 530,89 eura (slovima: petstotrideset eura i osamdesetdevet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25.listopada 2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana“
2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnijeli su tuženici pobijajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). U bitnom u žalbi ističu da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 11. ZPP, jer je sud Ugovor o radu sklopljen između tuženika tvrdio ništetnim uz obrazloženje da je isti suprotan prisilnim propisima Zakona o radu, stoga i ništetan u smislu odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). Kako prvostupanjski sud u obrazloženju presude samo općenito navodi da je predmetni ugovor o radu suprotan prisilnim propisima Zakona o radu, ne navodeći konkretno kojim odredbama, prvostupanjsku presudu smatraju nejasnom. Osporavaju zaključke prvostupanjske presude da je u vrijeme zasnivanja radnog odnosa 1. tuženica ŠO bila radno nesposobna pa da bi Ugovor o radu sklopila kako bi ostvarila prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Ukazuju na obrazloženje prvostupanjske presude da je Ugovor o radu ništetan iz razloga što svrha sklapanja ugovora o radu nije bila stvarno obavljanje poslova u skladu s ugovorom već isključivo ostvarenje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, a potom i prava iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama („Narodne novine“ broj: 110/08, 85/08, 34/11, 54/13, 152/14, 59/17, 37/20 i 85/22). Osporava zaključke prvostupanjskog suda da bi motiv za sklapanje Ugovora o radu bilo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Tuženici predlažu da se prvostupanjska presuda preinači, odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na naknadu troška postupka, uz naknadu troška za sastav žalbe.
3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava sve žalbene navode tuženika s prijedlogom da se prvostupanjska presuda potvrdi u cijelosti.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio, žalbene navode tuženika, kao i navode tužitelja iz odgovora na žalbu, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. No, ispravno tuženici ukazuju da je prvostupanjska presuda nejasna, a čime je počinjena povreda iz članka 354. stavak 2. toč. 11. ZPP.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim Ugovora o radu sklopljenim dana 28. lipnja 2017. između 1. tuženice ŠO, kao radnice i 2. tuženika KO, kao poslodavca.
8. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće činjenice:
- da su 1. tuženica ŠO kao radnik i 2. tuženik TO, kao poslodavac dana **.**.2017. sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme do 8. siječnja 2019., prema kojem ugovoru je 1. tuženika trebala raditi u kućanstvu 2. tuženika KO kao kućna pomoćnica,
- da je tri dana nakon zaposlenja, odnosno 1. srpnja 2017. 1. tuženica ŠO otvorila bolovanje zbog komplikacija u trudnoći, te zatražila naknadu plaće na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje,
- da je 1. tuženica ŠO za vrijeme dok je bila na bolovanju zbog komplikacija u trudnoći primala naknadu koju joj je isplaćivao tužitelj,
- da je 1. tuženici ŠO prestao radni odnos kod 2. tuženika KO, po isteku priznatog prava na roditeljski dopust,
- da 2. tuženik TO na istom radnom mjestu nije zaposlio drugu osobu, nakon što 1. tužena ŠO više nije mogla obavljati poslove u skladu s Ugovorom o radu, i to nakon tri dana od sklapanja ugovora, već je te poslove nastavio obavljati sam i uz pomoć supruge i djece,
- da 2. tuženik TO nikada kasnije nije zasnovao radni odnos s nekom drugom osobom za obavljanje poslova kućne pomoćnice,
- da 2. tuženik TO nije platio za 1. tuženicu ŠO doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev, utvrđuje ništetnim među tuženicima sklopljen Ugovor o radu iznoseći zaključak da svrha sklapanja Ugovora o radu nije bila stvarno obavljanje poslova u skladu s ugovorom već isključivo ostvarenje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, a potom i prava prema Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama. Sklopljeni ugovor smatra suprotnim propisima Zakona o radu, a time ništetnim u smislu odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.
10. Proturječno je i nejasno obrazloženje prvostupanjske presude kojom se prihvaća tužbeni zahtjev uz obrazloženje da svrha sklapanja Ugovora o radu nije bila stvarno obavljanje poslova u skladu s ugovorom, čime ukazuje na prividnost Ugovora o radu, no utvrđuje ga ništetnim na temelju čl. 322. st. 1. ZOO, pri tome ne navodeći kojim konkretno odredbama Zakona o radu bi Ugovor o radu bio protivan, a koji bi ukazivali na njegovu ništetnost. Nejasan je stoga zaključak prvostupanjskog suda o prihvaćanju tužiteljeva zahtjeva primjenom čl. 322. st. 1. ZOO.
11. Odredba čl. 285. st. 1. ZOO propisuje da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, što znači da posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost, nego sama zakonska odredba propisuje posljedicu - da takav ugovor nema pravnog učinka, pa se radi o pravno nepostojećem pravnom poslu. Povezujući isto s odredbom čl. 247. ZOO prema kojem je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, u konkretnom bi slučaju (prema tvrdnjama tužitelja) značilo da između tuženika kao ugovornih strana Ugovora o radu nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora o radu jer ugovorne strane nisu htjele takav ugovor, nego nešto drugo (ostvariti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja i rodiljinu i roditeljsku naknadu) što sadržaju Ugovora o radu ne odgovara. Kao razloge ništetnosti odredba čl. 322. st. 1. ZOO propisuje protivnost Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. U više je odluka i Vrhovni sud Republike Hrvatske iznio stav da prividan ugovor nema učinka, da je to pravno nepostojeći pravni posao (Rev-2357/15 od 2. veljače 2016., Rev-3586/2018 od 21. siječnja 2020., Rev-12/2020 od 14. travnja 2021., Rev-175/2024 od 11. lipnja 2024.)
12. Ne ulazeći u daljnje žalbene navode tuženika, obzirom na nejasne zaključke prvostupanjske presude, nije moguće ispitati primjenu materijalnog prava u prvostupanjskoj presudi, radi čega je prvostupanjsku presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi provođenja nove glavne rasprave i ponovno suđenje.
13. U ponovljenom postupku, prvenstveno je prvostupanjski sud dužan u skladu s iznesenim činjenicama, raspraviti je li sklopljeni ugovor o radu prividan (nepostojeći) ili je ništetan, obzirom jedno isključuje drugo, a vodeći pri tome računa i pravnim posljedicama prividnog i ništetnog ugovora, a sve sukladno odredbi čl. 377. st. 2. ZPP.
14. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka pod toč. II. izreke, jer će nova odluka o troškovima postupka ovisiti o novoj odluci o glavnoj stvari, a u toj novoj odluci o troškovima postupka prvostupanjski sud odlučit će i o zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).
15. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP.
Osijek, 13. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Zagrajski
