Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-3413/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika EV, kojeg brani Milan Jurčević, odvjetnik iz Splita, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije ("Narodne novine" broj: 40/16), rješavajući o žalbi okrivljenika EV, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Split, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, od 25. siječnja 2023. godine, broj: P-209/2021, Klasa: 413-01/21-26/1192, Urbroj: 513-02-8002/73-23-18, na sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika EV i potvrđuje se pobijano rješenje o prekršaju.
II Okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura), u roku od 15 dana po primitku ove presude.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljenik EV proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 796,34 eura (sedamstodevedesetšest eura i tridesetčetiri centa), zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Carinskog zakona, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja.
2. Predmetnim rješenjem od okrivljenika su oduzeti predmeti prekršaja i to 74 komada reklamnih majica s natpisom Besta bau.
3. Istim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 13,27 eura (trinaest eura i dvadesetsedam centa).
4. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenik je podnio žalbu zbog bitnih povreda odredbi prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajno pravnoj sankciji, navodeći u bitnom da su i Zapisnik o obavljenom očevidu od 23. svibnja 2021. i Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta prekršaja nezakoniti dokazi i to iz formalnih razloga, odnosno nedostatka potpisa službenih osoba koje su ih sačinile, te pozivanja na pogrešne zakonske odredbe prilikom njihovog sastavljanja. Dodao je da carinski službenici nisu mogli naći predmetnu robu ukoliko nisu radili pretragu vozila, a da za provođenje pretrage nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti. Istaknuo je da u cijelosti poriče počinjenje prekršaja, te da se odluka o njegovoj krivnji za predmetni prekršaj temelji isključivo na nezakonitim dokazima koje je trebalo izdvojiti iz spisa, slijedom čega da nema dokaza da je počinio inkriminirani prekršaj.
5. Okrivljenik predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
6. Žalba nije osnovana.
7. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa, te da u prvostupanjskom postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona a uz to da nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Ispitujući pobijano rješenje, ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na temelju provedenog postupka a naročito temeljem izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu i to prvenstveno Zapisnik o obavljenom očevidu od 23. svibnja 2021., Klasa: 471-01/21-16/2190, Urbroj: 513-02-8049/43-21-1, osnovano zaključilo da je okrivljenik time što kritične zgode na graničnom prijelazu Kamensko prilikom ulaska u carinsko područje Republike Hrvatske, dolaskom iz pravca Bosne i Hercegovine nije podnio carinsku deklaraciju za robu komercijalne naravi i to 74 komada reklamnih majica s natpisom Besta bau, ostvario sva bitna obilježja prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, pa kako su po stajalištu ovog suda, sve odlučne činjenice nesporno i u potpunosti utvrđene, pri čemu su iste valjano i argumentirane ocjenom provedenih dokaza, a koju argumentaciju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, to je okrivljenik osnovano proglašen krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.
9. Okrivljenik neosnovano ističe da bi se prvostupanjsko rješenje o prekršaju temeljilo na nezakonitim dokazima, konkretno Zapisniku o obavljenom očevidu od 23. svibnja 2021. i Potvrdi o privremenom oduzimanju robe broj P-43-80500/2021 od 23. svibnja 2021. godine. To stoga što je vidljivo da je predmetnu Potvrdu o privremenom oduzimanju robe uz okrivljenika potpisao i JV, carinski službenik te sama činjenica što navedenu Potvrdu nije potpisala i RV ne čini istu nezakonitim dokazom, a niti je ovaj sud ocijenio da bi predmetna Potvrda bila nezakoniti dokaz iz nekih drugih razloga u smislu članka 90. stavka 2. Prekršajnog zakona. Isto tako ovaj sud nije našao da bi Zapisnik o obavljenom očevidu od 23. svibnja 2021. bio nezakoniti dokaz i to stoga što je dovoljno da je isti potpisan po jednom carinskom službeniku koji je sudjelovao prilikom očevida kritične zgode, pa je tako Zapisnik potpisan također od strane JV i samog okrivljenika, dok to što su u samom Zapisniku navedene pogrešne odredbe Općeg poreznog zakona s navođenjem pogrešnih „Narodnih novina“, nije od utjecaja na valjanost tog dokaza obzirom na to da taj dokaz nije pribavljen kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na dostojanstvo, prava na ugled i čast ili prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, a niti je taj dokaz pribavljen povredom odredbi prekršajnog postupka, odnosno isti ne predstavlja nezakoniti dokaz nekom izričitom odredbom Prekršajnog zakona, a sve u smislu članka 90. Prekršajnog zakona.
10. Što se tiče žalbenog navoda okrivljenika da bi kritične zgode carinski službenici obavljali pretragu a ne pregled vozila, ovaj sud ističe da iz Zapisnika o obavljenom očevidu proizlazi da su carinski službenici pregledom vozila u prtljažnom prostoru pronašli 74 bijele majice s natpisom Basta Bau, a koji Zapisnik je okrivljenik vlastoručno potpisao bez primjedbi, slijedom čega je nejasno zbog čega okrivljenik sad tvrdi da su carinski službenici robu našli pretragom vozila. Člankom 14. stavkom 1. Zakona o carinskoj službi („Narodne novine“ broj: 68/13, 30/14, 115/16, 39719, 98/19, 155/23, 36/24) propisane su carinske ovlasti pa je tako jedna od carinskih ovlasti i praćenje, zaustavljanje, pregled i pretraga prometnih sredstava, pri čemu je vezano za pregled prometnih sredstava propisano člankom 48. stavkom 3. navedenog Zakona da pregled prometnog sredstva podrazumijeva pregled prostora i svih stvari koje se nalaze u njemu, pa je stoga pregled prtljažnog prostora koji je uobičajeno namijenjen prijevozu stvari u vozilima, a naročito prilikom prelaska graničnog prijelaza, postupanje carinskog službenika koje je u skladu s njegovim carinskim ovlastima iz Zakona o carinskoj službi. Sama pretraga vozila propisana je člankom 48. stavkom 4. Zakona o carinskoj službi, te ista također spada u carinske ovlasti, što predstavlja razliku u odnosu na poduzimanje pretrage od strane policijskih službenika koji za tu radnju trebaju imati nalog suda.
11. Nadalje, okrivljenik neosnovano ističe da predmetna roba nije komercijalne naravi, obzirom da je člankom 1. točke 21. Delegirane Uredbe Komisije (EU) 2015/2446 od 28. srpnja 2015. o dopuni Uredbe (EU) broj 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o detaljnim pravilima koja se odnose na pojedine odredbe Carinskog zakonika Unije, propisano da je roba nekomercijalne naravi roba koja je sadržaj osobne prtljage putnika i to ako je povremene naravi i ako se sastoji isključivo od robe za osobnu uporabu putnika ili njihovih obitelji, ili robe namijenjene za poklon, pri čemu narav i količina takve robe ne smije ni po čemu upućivati na to da se radi o uvozu ili izvozu iz komercijalnih razloga, a što u konkretnoj situaciji, imajući u vidu upravo količinu od 74 majice, nije bio slučaj, pa je okrivljenik bio dužan prilikom ulaska u carinsko područje Unije iz Bosne i Hercegovine za predmetnu robu podnijeti carinsku deklaraciju i na taj način robu staviti u jedan od propisanih carinskih postupaka.
12. Kako dakle, okrivljenik nije podnio carinsku deklaraciju za robu koja je komercijalne naravi, to je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak imajući u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja osnovano zaključilo da je kritične zgode okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.
13. Razmatrajući u smislu navoda žalbe, odluku o kazni, ovaj sud je našao da je kazna izrečena okrivljeniku u svemu primjerena prekršajna sankcija, te je prema mišljenju ovog suda pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija.
14. Prilikom odlučivanja o visini novčane kazne prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, cijenilo je sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona, tako da je okrivljeniku izrečena novčana kazna razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju njegove odgovornosti, a da je Vijeće za prekršaje, Područnog carinskog ureda Split, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, pri izricanju novčane kazne imalo u vidu sve olakotne okolnosti konkretnog slučaja vidljivo je i iz činjenice da je okrivljeniku izrečena novčana kazna bliže propisanom minimumu za ovakvu vrstu prekršaja.
15. Kako je okrivljenik proglašen krivim za prekršaj iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, to je osnovano donesena odluka kojom mu se oduzimaju predmeti prekršaja, a svoju odluku je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak i pravilno obrazložilo pozivajući se na odredbu članka 76a. stavka 1. Prekršajnog zakona.
16. Odluka o troškovima prekršajnog postupka također je na zakonu utemeljena i valjano obrazložena u pobijanom rješenju o prekršaju. Uz to, kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenik dužan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura), u roku od 15 dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka.
17. Zbog navedenih razloga trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.
18. Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu, 13. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
, v.r.
Presuda se dostavlja Vijeću za prekršaje, Područnog carinskog ureda Split, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
