Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-317/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj] kojega zastupa Adrijana Jovanović, odvjetnica iz Rijeke, Školjić 8, protiv tuženika HD iz [adresa], kojega zastupa punomoćnica Jasna Drača , odvjetnica iz Rijeke, Ciottina 10 /I, radi isplate , odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-93/2019-32 od 6. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-93/2019-32 od 6. prosinca 2024. u pobijanom dijelu točke I. kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te odlučeno o troškovima postupka ( točka III. izreke).

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku ID, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Croatia osiguranju d.d. Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.322,14 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.194,51 EUR od 1. 09. 2011., a na iznos od 6.127,63 EUR od 16. 11. 2011. i to do 31. 12. 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, a od dana 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

1.1. U odluci pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu tj. do iznosa od 9.152,91 EUR.

1.2. Ujedno je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.451,90 EUR (slovima: dvijetisućečetiristopedesetjedaneuro i devedesetcenti), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv presude suda prvog stupnja u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te odlučeno o troškovima postupka žali se tuženik zbog svih žalbeni razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19,80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu i rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Suprotno žalbenim navodima žalitelja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječe sami sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude sa sadržajem izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

3.2.. Nadalje, suprotno navodima žalbe, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra žalitelj da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego što to čini žalitelj budući je pravo ocjene dokaza pridržano za prvostupanjski sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz odredbe članka 220., u svezi s odredbom članka 221. a ZPP-a, na koju ukazuje žalitelj žalbenim navodima.

4. Predmet spora predstavlja regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.127,63 EUR-a na ime isplaćene štete temeljem police kasko osiguranja broj: 136140200769, a prema dostavljenoj potvrdi o izvršenoj isplati za popravak vozila osiguranika tužitelja Autokući Draga d.o.o. prema sačinjenom Izvodu štete br. 14-AKF- 1125/2011.

5. Iz stanja spisa je razvidno da je međupresudom od 29. lipnja 2016. suda prvog stupnja odlučeno da je tuženik odgovoran za nastalu štetu i da je tužitelju dužan nadoknaditi isplaćeni iznos pa predmetnom štetnom događaju, koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci od 17. svibnja 2017. i protiv koje je tuženik je izjavio i izvanrednu reviziju koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacio, a odbačena je i ustavna tužba tuženika u ovoj pravnoj stvari.

4. Stoga je, a obzirom na spornu visinu nastale štete za koju tužitelj potražuje regresnu isplatu od tuženika odgovornog za nastalu štetu, u nastavku postupka valjalo raspraviti i utvrditi opseg odnosno visinu nastale štete. Upravo na ovu okolnost je po prijedlogu tužitelja provedeno prometno-tehničko vještačenje, koje je povjereno dipl. ing. prometa ŽD, stalnom sudskom vještaku, čiji je zadatak bio utvrditi opseg i procijeniti visinu štete nastale na automobilu osiguranika tužitelja.

5. Naime, suprotno navodima žalbe, u okolnostima kada je o odgovornosti tuženika pravomoćno odlučeno međupresudom u smislu odredbe članka 330. ZPP-a, nije bilo mjesta ponovnom raspravljanju postojanja tuženikove odgovornosti za nastali štetni događaj. Ovdje je za ukazati žalitelju kako je upravo zbog sporne osnove odgovornosti tuženika, prvostupanjski sud iz razlog svrsishodnosti međupresudom odlučio o postojanju pravne osnove zahtjeva tužitelja. Stoga prvostupanjski sud u daljnjem tijeku postupka, a zbog pravnog učinka pravomoćnosti, nije bio ovlašten više raspravljati o osnovanosti tužbenog zahtjeva, već samo o spornoj visini nastale štete. U tom smislu se i odgleda ovisnost međupresude u odnosu na presudu kojom se odlučuje u ovoj fazi postupka o iznosu tužbenog zahtjeva.

5.1. Drugo je pitanje visine nastale štete, koju je promatrati u kontekstu uzročno- posljedičnog slijeda u odnosu na štetni događaj i nastala oštećenja na predmetnom vozilu. Ovdje je ukazati žalitelju da pitanje suodgovornosti na strani tuženika, suprotno navodima žalbe, ne ulazi u procjenu visine štete već upravo ne/postojanja odgovornosti na strani tuženika za nastali štetni događaj. Naime, o odgovornosti tuženika odlučeno je pravomoćnom presudom i to na temelju kazivanja tijekom postupka saslušanih sudionika, odnosno očevidaca predmetne nezgode, ali i samog tuženika koji je potvrdio da je u tom razdoblju njegovo stado paslo na području gdje se nezgoda dogodila. Tomu u prilog ide i sadržaj sastavljenog Zapisnika o očevidu po ovlaštenim djelatnicima PP Krk od 23. srpnja 2011., iz kojeg proizlazi kako su u blizini nezgode zatečene domaće životinje od kojih jedna imala identifikacijsku markicu s oznakom koja je oznaka stada tuženika.

5.2. U tom kontekstu je i bilo cijeniti teret dokaza u konkretnom slučaju u smislu odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a, a vezano za postupanje osiguranika tužitelja odnosne prigode. Naime, tuženik u fazi postupka prije donošenje citirane međupresude, nije predlagao izvođenje dokaza na okolnost nastanka predmetnog štetnog događaja po ovlaštenom vještaku prometne struke, pa je sud prvog stupnja o odgovornosti tuženika odlučio pozivom na odredbu članka 1063. Zakona o obveznim odnosima –"Narodne novine" br. br. 35/05, 41/08125/11, 78/15 i 29/18 dalje : ZOO), prema rezultatima provedenog dokaznog postupka, a u okviru dokaznih prijedloga stranaka, koja odluka suda je i stekla svojstvo pravomoćnosti u odnosu na odgovornost tuženika. Utoliko tuženik nije bio ovlašten u daljnjem tijeku postupka predlagati dokazne na ovu okolnost pa ni pozivom na odredbe članka 299. stavak 2. ZPP-a.

6. S druge strane na okolnost uzročno-posljedičnog slijeda u odnosu na opseg i visinu i oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja u postupku je na prijedlog tužitelja proveden dokaz prometno-tehničkim vještačenjem po ovlaštenom vještaku prometne struke dipl.ing ŽD, stalnom sudskom vještaku.

6.1. Naime, suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe članka 250. i članka 260 ZPP-a, odredio provođenje dokaza prometno- tehničkim vještačenjem na predloženu okolnosti opravdanosti visine regresnog zahtjeva tužitelja u odnosu na nastala oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja i nastalog štetnog događaja uslijed naleta na domaću životinju na prometnici kojom se kretalo vozilo osiguranika tužitelja.

7. Tako je u postupku, a osnovom nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, nakon usmenih dopuna te pribavljene originalne fotodokumentacije spisa, utvrđeno da su na vozilu osiguranika tužitelja u predmetnom štetnom događaju naletom na prepreku kao što je domaća životinja- krava, mogla nastati samo oštećenja na prednjem više lijevom dijelu karoserije i unutrašnjosti prednjeg dijela motornog prostora ( na kojem dijelu vozila je i u Zapisniku s očevida zatečen trag otpale dlake s domaće životinje- krave) , a ne i oštećenja na stražnjem bočnom lijevom kutnom dijelu vozila. Ovo stoga što ista nisu mogla nastati na ovom dijelu vozila po svojim karakteristikama u kontaktu s tijelom domaće životinje- krave, radi čega je visinu štete bilo potrebno umanjiti za oštećenja na stražnjem bočnom lijevom kutnom dijelu vozila, tako da bi visina štete u vrijeme popravka iznosila 55.168,65 kuna, danas 7.322,14 eura.

7.1. Naime, vještak je u svoj usmenoj dopuni nalaza i mišljenja objasnio da su karakteristike oštećenja stražnjeg dijela vozila različite od onih na prednjem dijelu vozila, da bi oštećenje koje je postojalo na stražnjem dijelu vozila moglo nastati u kontaktu s okomitom cijevi stupa ograde, okvira garaže i slično. Također je pojasnio da ta oštećenja ne bi mogla nastati u kontaktu s vozilom odnosno da bi eventualno mogla nastati od kontakta s teretnim vozilom koje ima nekakav priključak ili takav oblik na karoseriji, čime ime otklonio da bi oštećenja stražnjeg dijela vozila nastala od kontakta s domaćom životinjom – kravom. Pri tome je vještak otklonio i prigovor tuženika vezano za potrebu utvrđenja općeg stanje vozila prije nezgode jer navedena okolnost nije imala nikakav utjecaj na nastanak deformacije vozila niti karakteristike površine prije nastanka deformacije

7.2. Obzirom na žalbene navode tuženika za ukazati je kako je sud prvog stupnja upravo na prijedlog tuženika zbog sumnje o fotodokumentaciji koja je prezentirana vještaku, pribavio istu fotodokumentaciju u izvorniku, čime je otklonjen ovaj prigovor tuženika.

7.3. Naime, tuženik je upirao na činjenicu da je vještak za izradu nalaza koristio fotografije izrađene od strane procjenitelja tužitelja, a da to nisu fotografije koje su snimljene prilikom očevida policije na licu mjesta nesreće, radi čega je sud naknadno od Policijske postaje Krk zatražio da dostavi fotografije snimljene 23. srpnja 2011. na licu mjesta budući da u zapisniku koji je sastavila policija stoji naznaka da je mjesto nesreće fotografirano. Nakon što je policijska postaja dostavila fotografije, to je sud utvrdio da su fotografije koje je vještak u nalazu koristio identične s fotografijama koje je snimila policija, pri čemu su bitne fotografije koje se odnose na prednji dio vozila budući da su oštećenja od naleta domaće životinje-krave nastale isključivo na prednjem dijelu vozila. U navedenom s pravom prvostupanjski sud otklanja dokazni prijedlog tuženika za dodatnim izjašnjem vještaka na istu okolnost, čime nije ostvaren žalbeni razlog bitne povreda postupka iz članka 7. stavak 3. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 220. i 230. ZPP-a.

8. U odnosu pak na tuženikove tvrdnje da odnosne prigode nastala oštećenja nisu nastala uslijed naleta na njegovu domaću životinju-kravu, ponovno je ukazati žalitelju kako se radi o prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, koji je otklonjen međupresudom kojom je utvrđena odgovornost tuženika za nastali štetni događaj. Naime, opetovano se ukazuje žalitelju da je u ovoj pravnoj stvari donesena pravomoćna međupresuda kojom je utvrđeno da je tuženik odgovoran za nastalu štetu kao vlasnik domaće životinje – krave te da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi iznos s osnova štete nastale od štetnog događaja 23. srpnja 2011., jer je svoju životinju- kravu , ostavio bez nadzora ( članka 1063. ZOO-a).

9. U navedenom je otklonjen prigovor tuženika prema kojem bi upravo na ovu okolnost valjalo provoditi daljnji dokaz i to kombiniranim prometno-tehničkim vještačenjem jer sud nije vodio računa o kazivanjima saslušanih svjedoka, ali i utvrđenjima iz zapisnika o prometnoj nezgodi. Stoga nisu ostvareni navodi žalbe o počinjenoj bitnoj povredi postupka u smislu odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 299. stavak 2. ZPP-a, na koju ukazuje žalitelj kada drži da je sud propuštanjem prihvaćanja dokaznog prijedloga tuženika provođenjem kombiniranog prometno-tehničkog vještačenja po vještacima prometne i veterinarske struke, i činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja u postupku ostalo nepotpuno utvrđeno.

10. Pri tome je sud prvog stupnja pravilno utvrdio opravdanost utužene tražbine tužitelja u visini od sukladno odredbi članka 963. i 1045. Zakona o obveznim odnosima –"Narodne novine" br. br. 35/05, 41/08125/11, 78/15 i 29/18 dalje : ZOO), te tužitelju pravilno dosudio i zatražene zakonske kamata , sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a, prema kojoj obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, odnosno danom isplate jer se taj dan smatra danom od kojeg počinju teći kamate.

15. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe, pobijanu presudu valjalo potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, a na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a i odluku o troškovima postupka i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 27. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Boris Mimica