REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1295/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Katarine Ronyi, u upravnom sporu tužitelja LĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik ABC, odvjetnik u ABC, ABC, [adresa], OIB: 25242039735, protiv tuženika Grada Zagreba, gradonačelnika, ABC, [adresa], ..., kojeg zastupa opunomoćenica LĆČ, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, ABC, [adresa], zastupane po ravnateljici AĆ, koju zastupa opunomoćenik ABC, odvjetnik u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi razrješenja dužnosti ravnatelja, 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja gradonačelnika Grada Zagreba, KLASA: UP/I-007-01/23-03/2, URBROJ: 251-01-12-23-2 od 28. veljače 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju LĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR (slovima: dvijetisućepetstoeura).

IV. U preostalom dijelu zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova upravnog spora se odbija.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-007-01/23-03/2, URBROJ: 251- 01-12-23-2 od 28. veljače 2023., razrješuje se tužitelja dužnosti ravnatelja Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, s danom 15. ožujka 2023.

2. Tužitelj u tužbi ističe kako je pobijano rješenje nezakonito, jer nisu postojali razlozi za njegovo razrješenje s dužnosti ravnatelja iz čl. 44. st. 2. Zakona o ustanovama. Osporava da bi postupao protivno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. U odnosu na izvođenje radova na etaži visokog prizemlja, ističe kako ti radovi nisu pokrenuti na izvornom zaštićenom projektu, nego na građevinskoj manipulaciji tog projekta učinjenoj još 1990. godine za potrebe Eurosonga. Na takvu intervenciju niti jedna nadležna služba nije reagirala punih 30 godina. Nakon što je doneseno rješenje o privremenoj obustavi, građevinski radovi su obustavljeni. Protiv rješenja Ministarstva kulture i medija, kao drugostupanjskog tijela, ustanova je podnijela tužbu ovome sudu i spor se vodi pod posl. brojem Us I-2038/2022 te isti nije dovršen. Zaključuje da je kao ravnatelj poduzeo sva zakonom dopuštena pravna sredstva kako bi osporio zakonitost rješenja Ministarstva kulture i medija, a za vrijeme dok postupak traje radovi su obustavljeni, kao što je to i naloženo rješenjem od 14. ožujka 2022. U odnosu na postavljanje dodatnih sjedala u gledalištu Velike dvorane, tužitelj ističe da se radi o 18 novih sjedala identičnih postojećima. Pri tome osporava navod pobijanog rješenja da se radi o njihovoj ugradnji, jer postavljanje tih sjedala nije fiksno te se ona mogu jednostavno svakog trenutka ukloniti. U odnosu na tih dodatnih 18 sjedala nije doneseno bilo kakvo rješenje, nego je dano Stručno mišljenje, pa se ne može govoriti o postupanju protivno zakonu.

2.1. Tužitelj nadalje navodi kako se u pobijanom rješenju tvrdi da je postupao protivno čl. 22. st. 5. Zakona o državnom uredu za reviziju (Narodne novine broj 25/19, dalje ZDU/19). Pojašnjava kako se radi o izvještaju Državne revizije kojim su obuhvaćeni financijski izvještaji i poslovanje ustanove za 2013. godinu. Ukoliko bi se i radilo o postupanju protivno Zakonu o državnom uredu za reviziju, a o tome se uopće ne radi, onda se nikako ne može raditi o postupanju protivno ZDU/19, jer je u vrijeme donošenja izvještaja Državnog ureda za reviziju o poslovanju ustanove za 2013. godinu važio Zakon o državnom uredu za reviziju (Narodne novine broj 80/11, dalje ZDU/11). Odredba čl. 22. st. 5. ZDU/19, prema kojoj je subjekt revizije obvezan provesti naloge i preporuke dane u izvještaju o obavljenoj reviziji, nije postojala u ZDU/11. No, još je važnije da Državni ured za reviziju u izvještaju za 2013. g. nije donio bilo kakav nalog ili preporuku po kojoj bi tužitelj kao ravnatelj ustanove trebao postupati. Navedeni je Ured u izvješću za 2013. godinu donio samo uvjetno mišljenje, a isto se uopće ne odnosi na dodjelu besplatnih ulaznica. Tužitelj zaključuje kako je pogrešan zaključak tuženika da je tužitelj kao ravnatelj ustanove prekršio Zakon o državnom uredu za reviziju, jer niti postoje nalozi i preporuke u izvješću Državnog ureda za reviziju, niti je u to vrijeme postojao zakon čije je odredbe navodno tužitelj prekršio.

2.2. U odnosu na postupanje protivno Statutu Ustanove (da kao ravnatelj nije podnio Upravnom vijeću pisano izvješće o radu i poslovanju Ustanove za 2020. godinu, niti je pisano podnosio godišnji program rada i razvoja Ustanove za 2020. i 2021. godinu), tužitelj ističe kako u pobijanom rješenju nije navedena ni jedna odredba Statuta kojoj bi njegovo postupanje bilo protivno. Obrazlaže kako je u razdoblju na koje se odnosi pobijano rješenje (2020. i 2021. godina) važio Statut od 15. listopada 2004. s izmjenama i dopunama od 14. travnja 2015. i 10. travnja 2017. (dalje: Statut/17), u kojem nema ni jedne odredbe koja bi nalagala ravnatelju da podnosi pisana izvješća o radu i poslovanju ustanove te da pisano podnosi godišnji program rada. Navedeno je samo formalna strana. Suštinski tužitelj tvrdi da je Upravnom vijeću sustavno podnosio izvješća o radu i o poslovanju ustanove te podnosio godišnji program rada i razvoja ustanove, koje je Upravno vijeće nakon rasprave i usuglašavanja i usvajalo. Predlaže poništiti osporeno rješenje uz naknadu troška spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je Upravno vijeće Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski (dalje KDVL) na sjednici 15. veljače 2023. donijelo prethodno mišljenje o razrješenju ravnatelja i to na osnovi Izvješća o obavljenoj kontroli poslovanja KDVL za razdoblje 2020. - 2021., KLASA: 470-02/22-005/12, URBROJ: 251-03-23/002-23-13 od 10. siječnja 2023., donesenog od strane Gradskog ureda za unutarnju reviziju i kontrolu, a kojim je izvješćem utvrđen niz nepravilnosti u poslovanju KDVL-a. Upravno vijeće KDVL je predmetno izvješće razmotrilo i raspravilo na sjednici 31. siječnja 2023. i nedvojbeno utvrdilo da tužitelj kao ravnatelj nije postupao sukladno zakonskim propisima i općim aktima ustanove. Tuženik ističe kako je prema članku 37. stavku 2. Zakona o ustanovama i članku 28. Statuta KDVL od 16. studenoga 2022. ravnatelj odgovoran za zakonitost rada ustanove.

3.1. Tuženik obrazlaže kako je zgrada KDVL zaštićeno kulturno dobro, sukladno rješenju Ministarstva kulture, KLASA: UP/I-612-08/02-01/1023 od 31. siječnja 2003. i ista je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, broj Registra Z-0494 te se stoga na istu primjenjuje Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Člankom 62. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisano je da se radnje koje bi mogle narušiti cjelovitost i/ili prouzročiti promjene na pokretnom kulturnom dobru ili na nepokretnom kulturnom dobru, kao i na području unutar granica kulturnog dobra koje se prema posebnom propisu ne smatraju građenjem, mogu poduzimati uz prethodno odobrenje nadležnog tijela tj. Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode. U Izvješću o obavljenoj kontroli utvrđeno je da je ustanova zastupana po ravnatelju poduzela zahvate u unutarnjem prostoru KDVL suprotno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, odnosno bez prethodnog odobrenja nadležnog Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode (dalje Zavod). Za izvođenje građevinskih radova na etaži visokog prizemlja, kojima je ustanova pristupila, Zavod je 14. ožujka 2022. donio rješenje o privremenoj obustavi građevinskih radova, KLASA: UP/I-612-03/22-007/5 te izdao Stručno mišljenje, KLASA: 612-03/22-005/149 od 14. ožujka 2022. kojim se utvrđuje da zahvat nije prihvatljiv. Navedeno rješenje dostavljeno je i Državnom inspektoratu - građevinskoj inspekciji te Ministarstvu kulture i medija, Odjelu za inspekcijske poslove. Žalbu na navedeno rješenje odbilo je Ministarstvo kulture i medija rješenjem KLASA: UP/II-612-08/22-02/0072 od 31. svibnja 2022. Tuženik zaključuje kako iz navedenog nesporno proizlazi da je za vrijeme mandata tužitelja na čelu KDVL kao ravnatelja, ustanova poduzela zahvate u unutarnjem prostoru dvorane bez prethodnog odobrenja nadležnog Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode. Također je nesporno da je zgrada KDVL zaštićeno kulturno dobro. Navedenu činjenicu tužitelj nije osporio, već i u samoj tužbi navodi kako su nakon što je donijeto rješenje o privremenoj obustavi, započeti građevinski radovi obustavljeni.

3.2. Tuženik ističe da Upravno vijeće KDVL u prethodnom mišljenju o razrješenju ravnatelja navodi da je u izvješću Ureda za unutarnju reviziju i kontrolu navedeno i da je Zavod u travnju 2022. izdao stručno mišljenje u svezi ugradnje dodatnih stolica u gledalištu Velike dvorane, kojim se utvrđuje da navedeni zahvati negativno utječu na postojeće oblikovanje prostora, da nisu prihvatljivi sa stajališta zaštite predmetnog kulturnog dobra te da je predmetnu izgradnju, odnosno stolice potrebno ukloniti, odnosno prostor vratiti u prvobitno stanje, što tužitelj nije učinio. Zaključuje kako iz navedenog nesporno proizlazi da je za vrijeme trajanja ravnateljskog mandata tužitelja izvršena i ugradnja dodatnih stolica u gledalištu Velike dvorane, odnosno izvršena je ugradnja na zaštićenom kulturnom dobru i to bez prethodne suglasnosti nadležnog Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, što je protivno članku 62. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.

3.3. Nadalje navodi da je u Izvješću o obavljenoj kontroli Gradskog ureda za unutarnju reviziju i kontrolu, navedeno da je Državni ured za reviziju proveo postupak financijske revizije kojim su obuhvaćeni financijski izvještaji i poslovanje KDVL za 2013. godinu. U svom izvješću za 2013. (iz ožujka 2015.) Državni ured za reviziju napominje da je ustanova i dalje u obvezi postupati prema danim nalozima i preporuci Državnog ureda za reviziju sukladno reviziji za 2003. i 2004. u kojoj je, između ostalog, naložio da za dodjelu besplatnih ulaznica treba jasno definirati kriterije te odrediti broj besplatnih ulaznica za pojedinačnu priredbu i u odobrenjima navesti točne podatke kome se iste dodjeljuju. Revizijom za 2013. je utvrđeno da za dodjelu besplatnih ulaznica nisu definirani jasni kriteriji, nije određen broj besplatnih ulaznica za pojedinu priredbu i ne postoje podaci kome se iste dodjeljuju. U Izvješću o obavljenoj kontroli Gradskog ureda za unutarnju reviziju i kontrolu utvrđeno je da tužitelj nije postupio u skladu s nalozima Državnog ureda za reviziju u smislu da za dodjelu besplatnih ulaznica definira jasne kriterije i odredi broj besplatnih ulaznica za pojedinačnu priredbu te da u odobrenjima navede točne podatke kome se iste dodjeljuju. Prema članku 22. stavku 5. Zakona o Državnom uredu za reviziju subjekt revizije obvezan je provesti naloge i preporuke dane u izvješću o obavljenoj reviziji u rokovima i na način naveden u planu provedbe naloga i preporuka. Budući da tužitelj nije proveo naloge i preporuke Državnog ureda za reviziju, proizlazi da je ustanova ujedno prekršila i Zakon o Državnom uredu za reviziju. Također ističe i da tužitelj ne osporava da za dodjelu besplatnih ulaznica nisu definirani jasni kriteriji, da nije određen broj besplatnih ulaznica za pojedinačnu priredbu, kao ni da u odobrenjima nisu navedeni točni podaci kome se dodjeljuju besplatne ulaznice, čime se KDVL direktno oglušila o nalog Državnog ureda za reviziju.

3.4. U odnosu na postupanje protivno Statutu KDVL, tuženik ističe kako je člankom 12. stavkom 1. Statuta iz 2004. te njegovim izmjenama i dopunama iz 2015. i 2017., a koji Statut je bio na snazi do 24. studenoga 2022., bilo propisano da ustanova obavlja djelatnost na temelju godišnjeg programa rada. Člankom 28. stavkom 1. točkom 1. bilo je propisano da Upravno vijeće na prijedlog ravnatelja donosi program rada i razvoja ustanove. Člankom 29. stavkom 1. bilo je propisano da ravnatelj vodi rad i poslovanje ustanove, a stavkom 2. da ravnatelj Upravnom vijeću i drugim nadležnim tijelima podnosi izvješće o radu i poslovanju ustanove. U Izvješću o obavljenoj kontroli navodi se da tužitelj nije podnio Upravnom vijeću pisano izvješće o radu i poslovanju ustanove za 2020. niti za prethodne godine te da nije pisano podnosio niti godišnji program rada i razvoja ustanove za 2020. i 2021., iz čega proizlazi kako je isti nepodnošenjem pisanog izvješća o radu i poslovanju ustanove te nepodnošenjem pisanog programa rada i razvoja ustanove za isto razdoblje postupio protivno Statutu ustanove.

3.5. Dodaje kako je člankom 28. stavkom 1. Statuta iz 2004. te njegovim izmjenama i dopunama iz 2015. i 2017. propisano da na prijedlog ravnatelja Upravno vijeće donosi Statut, Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Ustanove te druge opće akte utvrđene Statutom i zakonom, program rada i razvoja ustanove, financijski plan i godišnji obračun, odluke o zasnivanju i prestanku radnog odnosa djelatnika te o drugim pravima i obvezama iz radnog odnosa. Tuženik ističe kako su svi navedeni akti, osim programa rada i razvoja, donijeti u pisanom obliku i javno su dostupni. Program rada i razvoja ustanove nedvojbeno predstavlja dokument koji Upravno vijeće donosi te ga ne može donijeti bez prethodnog pisanog prijedloga ravnatelja. Člankom 29. Statuta propisano je da ravnatelj Upravnom vijeću i drugim nadležnim tijelima podnosi izvješće o radu i poslovanju ustanove, donosi odluke o zasnivanju radnog odnosa, organizira rad i obavlja raspored djelatnika na radna mjesta, odobrava službena putovanja, vodi stručni rad ustanove i odgovara za zakonitost njezinog rada. Tuženik zaključuje kako je iz navedenog nesporno da se radi o pisanim aktima, pa se navod tužitelja ukazuje u potpunosti neosnovan.

3.6. Tuženik zaključuje da su, sukladno članku 44. Zakona o ustanovama, u rješenju o razrješenju navedeni svi utvrđeni propusti koji predstavljaju opravdane razloge za donošenje odluke o razrješenju tužitelja kao ravnatelja KDVL prije isteka mandata te su s toga naslova tužbeni navodi u potpunosti neosnovani. Budući da je tužitelj obnašajući svoju funkciju ravnatelja ustanove povrijedio Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, Zakon o Državnom uredu za reviziju, kao i Statut ustanove, navedeni propusti u njegovom postupanju prema mišljenju tuženika čine razloge zbog kojih nije moglo doći do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari. Stoga tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i spis ovoga suda poslovni broj: Us I-2038/22 te spis Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija koji se odnosi na taj upravni spor te je na raspravi saslušao tužitelja.

6. Na raspravi 12. rujna 2024. sud je donio rješenje kojim se dopušta KDVL sudjelovanje u ovome sporu kao zainteresiranoj osobi.

6.1. Naime, KDVL je svoj pravni interes za sudjelovanje u sporu obrazložila činjenicom što je nakon izvršnosti osporenog rješenja tuženika o razrješenju tužitelja s dužnosti ravnatelja, KDVL kao poslodavac donijela odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, i to upravo iz razloga što njegovo (skrivljeno) razrješenje s funkcije ravnatelja predstavlja zapreku za daljnju egzistenciju ugovora o radu za radno mjesto ravnatelja. Protiv takve odluke o otkazu ugovora o radu tužitelj je pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu podnio tužbu protiv KDVL u predmetu posl. br. Pr-608/23 tvrdeći da je otkaz nezakonit. Općinski radni sud u Zagrebu je utvrdio kako je (ne)zakonitost rješenja koje tužitelj osporava u predmetnom sporu doista prethodno pitanje o kojemu ovisi rješenje tog radnog spora te je procesnim rješenjem br. Pr- 608/23 od 13. studenoga 2023. odredio prekid parničnog postupka do pravomoćnog okončanja predmetnog upravnog spora. KDVL zaključuje da ima neupitni pravni interes za sudjelovanje u ovom sporu, jer bi poništavanje rješenja tuženika od 28. veljače 2023. imalo direktni negativni učinak na njenu procesnu poziciju u radnom sporu radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza.

6.2. Tužitelj se protivio sudjelovanju KDVL u predmetnom sporu, ističući da je rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-608/2023 od 13. studenoga 2023., kojim se određuje prekid tog radnog spora, ukinuto rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž R-2/2024 od 11. lipnja 2024., u kojem je izričito navedeno kako ishod predmetnog upravnog spora ne predstavlja prethodno pitanje o kojem ovisi i odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva u radnom sporu.

6.3. KDVL je istaknula da unatoč odluci Županijskog suda i dalje ima pravni interes za sudjelovanje u sporu, jer je odluka o otkazu posljedica odluke o razrješenju te bi poništenje odluke o razrješenju imalo negativne posljedice za KDVL u radnom sporu. Obrazlaže da je iz tužbe u radnom sporu (str. 44 spisa), razvidno da tužitelj, između ostaloga, osporava odluku o otkazu jer da je odluka o razrješenju nezakonito donesena, dok ostali razlozi osporavanja odluke o otkazu nemaju veze s ovim sporom. Obrazlaže da odluku Županijskog suda treba shvatiti na način da se o nekim razlozima pobijanja odluke o otkazu može raspravljati u parnici neovisno o ishodu ovog spora, ali da je ne treba tumačiti na način da ishod ovog spora nema nikakvog utjecaja na parnični postupak.

6.4. Tužitelj je istaknuo da su navodi KDVL na današnjem ročištu suprotni kako sadržaju tužbe u radnom sporu, tako i stajalištu Županijskog suda u Rijeci iz rješenja GžR-2/24 u točki 9.2. obrazloženja stavak 3.

6.5. Imajući u vidu da je prvo Upravno vijeće KDVL na sjednici 15. veljače 2023. donijelo prethodno mišljenje o razrješenju ravnatelja, da je zatim gradonačelnik donio osporavano rješenje od 28. veljače 2023. kojim je razriješio tužitelja dužnosti ravnatelja KDVL s danom 15. ožujka 2023., a da je potom KDVL kao poslodavac 7. ožujka 2023. donijela odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, o čijoj zakonitosti se vodi radni spor između tužitelja i KDVL, ovaj sud je mišljenja (bez obzira na procesno rješenje Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž R-2/2024 od 11. lipnja 2024.) da bi poništenje osporenog rješenja gradonačelnika u ovome sporu imalo negativan učinak na pravni interes KDVL koja je kao poslodavac otkazala tužitelju ugovor o radu i koja je tuženik u radnom sporu, a do kojeg otkaza ne bi došlo da gradonačelnik nije prethodno razriješio tužitelja dužnosti ravnatelja. Stoga su po ocjeni suda ispunjeni uvjeti iz članka 20. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS) te je sud dopustio KDVL da sudjeluje u ovome sporu kao zainteresirana osoba.

7. Zainteresirana osoba u podnesku od 11. rujna 2024. vezano uz kršenje Statuta koje se tužitelju stavlja na teret, a očitovalo se u njegovom nepodnošenju izvješća o radu i poslovanju ustanove, kao i nepodnošenju godišnjih programa rada i razvoja ustanove, ističe da tužitelj u bitnome tvrdi da nigdje nije bila ni propisana obveza da on takva izvješća podnosi kao pisane akte, ali da je on suštinski sve vrijeme podnosio izvješća i odgovarajuće planove rada i razvoja, koje je (citat) „Upravno vijeće nakon rasprave i usuglašavanja usvajalo“, ali u prilog ovim tvrdnjama tužitelj ne dostavlja niti jedan dokaz osim vlastitog očitovanja i saslušanja. Suprotno ovakvim navodima, zainteresirana osoba tvrdi kako je stvarna istina bila takva da tužitelj nikada do 2022. godine nije dostavljao i podnosio Upravnom vijeću bilo kakvo stvarno izvješće o radu i poslovanju KDVL, a niti je pisano podnosio godišnji program rada i razvoja ustanove, premda su sve to njegove obveze po Statutu. Posljedično tome, tvrdi kako je Upravno vijeće bilo kontinuirano godinama uskraćivano za ogromnu količinu podataka koje ono kao kontrolno tijelo u svakoj ustanovi obvezno mora imati, što se stalno predbacivalo tužitelju kao ravnatelju, a početkom 2022. godine Upravno vijeće je počelo inzistirati da tužitelj konačno počne ispunjavati svoje obveze izvješćivanja. Opisuje kako je iz brojnih zapisnika sa sjednica Upravnog vijeća s početka 2022. godine vidljivo da se povela žustra rasprava o tužiteljevom ustrajnom kršenju njegovih obveza, koje kršenje se ne sastoji samo u formalnom nesastavljanju i nepodnošenju nekog dokumenta, već u trajnom uskraćivanju davanja esencijalnih podataka o ključnim aspektima poslovanja i vođenja ustanove u bilo kojoj formi. Tvrdi kako je tužitelj tada pokušao umanjiti značaj svojih protupravnih radnji, pa je tako - tek u svibnju 2022. - dostavio dokumente naziva: „Izvješće o radu za 2021. godinu“ i „Plan rada za 2022. godinu“, oboje tek na sjednici Upravnog vijeća održanoj dana 23. svibnja 2022. godine. Napominje da su dostavljeni dokumenti bili poslani Upravnom vijeću od strane tužitelja elektroničkom poštom u MS Word formatu, a nikada u fizičkoj i potpisanoj verziji, tako da su isprave koje se ovdje prilažu njihov autentični ispis. Iz istih je vidljivo da, premda je ovdje po prvi puta tužitelj uopće dostavio nešto što se formalno naziva „Izvješće o radu“ i „Plan rada“ (i time ujedno potvrdio da se radi o aktima ravnatelja, za koje se podrazumijeva da moraju biti u pisanom obliku, što u ovom sporu on pak pokušava poricati), sadržajno ti dokumenti opet nisu obuhvaćali niti minimum podataka o poslovanju ustanove, koji se obvezno očekuju da budu predočeni Upravnom vijeću. Zbog toga, nakon analize i rasprave, Upravno vijeće KDVL takvo izvješće i plan nije prihvatilo, upravo iz razloga što isti dokumenti nisu sadržavali niti minimum onoga što bi trebali sadržavati, a da bi se smatrali uredno ispunjenom obvezom pružanja informacija o radu i razvoju ustanove. U tom smislu, sve konkretne primjedbe Upravnog vijeća o nezadovoljstvu uskraćenim informacijama su detaljno vidljive iz obrazloženja njegove odluke o odbijanju istih akata, a ovdje se citiraju samo neki bitni dijelovi te odluke: „U Izvješću o radu nedostaju osnovni elementi: uvod, pregled aktivnosti, događanja i postignuća, način upravljanja Dvoranom kao zgradom, stanje Dvorane i njezine opreme nakon potresa (i zgrada i orgulje su zaštićeno kulturno dobro), struktura i broj zaposlenih te izvori financiranja.“ … „Nije precizno naveden cjenik pretplata, cjenik ulaznica u slobodnoj prodaji, koji su kriteriji za određivanje cijena, te postoje li popusti, koliki i za koga, koliko je bilo gratis ulaznica, kolika je financijska vrijednost gratis ulaznica te koji su kriteriji za određivanje broja gratis ulaznica. Nema niti jednog podatka o tome. Nemoguće je ne uočiti da u ravnateljevom izvješću uopće nema pojma “pretplata”, kao da pretplate u KDVL ne postoje. Ne postoje precizni podaci o najmovima, kao niti cijene i, eventualni, popusti, a niti kriteriji za dodjelu popusta na najam dvorana ili usluga. Bez egzaktnih podataka o strukturi i načinu ostvarenih prihoda, kao ni o detaljnoj strukturi rashoda, Izvješće o radu ne može se povezati s financijskim podacima i s te strane je potpuno neprihvatljivo.“ … „Plan rada za 2022., kao niti Izvješće, nije jasno i transparentno povezan s Financijskim planom za 2022. godinu. Prema mišljenju članova Vijeća radi se općenitom popisu želja bez konkretizacije što će se i kako provoditi kroz 2022.“ …. „U Planu se također ne spominju stručna mišljenja Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode koja su stigla na zahtjev Upravnog vijeća, a koja traže vraćanje u prvobitno stanje nelegalno izgrađenog spremišta u prizemlju Dvorane i dodanog reda sjedala u Velikoj dvorani. Također je došlo negativno mišljenje za izgradnju Lounge Bara i radovi, započeti 2020. bez dozvole Zavoda, su prekinuti. Kako i iz kojih sredstava će se te preinake u prostoru vratiti u prvobitno stanje, u Planu se uopće ne spominje.“ …

„ZAKLJUČAK Izvješće o radu za 2021. i Plan rada za 2022. nemoguće je prihvatiti, jer ne sadrže ono što bi takvi dokumenti trebali sadržavati, a to su detaljni i precizni financijski podaci i konkretni izvještaji, mjerljivi planovi usporedivi s financijskim planom, popis problema i plan njihovog rješavanja. Niti u Izvješću niti u Planu nema podataka po kojima bi se mogao pratiti rad Dvorane, stanje same zgrade i sve pripadajuće opreme, a niti financijsko i programsko poslovanje. Izvješće i Plan oslikavaju i način upravljanja koji je koncentriran prvenstveno na program, dok se nedovoljno posvećuje pažnja i briga svim ostalim zahtjevnostima Dvorane i njenih zaposlenika.“

7.1. Zainteresirana osoba zaključuje kako je iz iznijetoga jasno da do 2022. godine tužitelj uopće nije dostavljao Upravnom vijeću baš nikakva izvješća o radu, niti ikakav plan rada i razvoja. Tek nakon višestrukog inzistiranja u prvoj polovici 2022. godine da dostavi dokumente iz kojih bi Upravno vijeće moglo zaključiti barem nešto o tome na koji način ravnatelj vodi ustanovu u svim bitnim aspektima poslovanja, tužitelj dostavlja dokumente, koji formalno imaju nazive traženih akata (pa mu se stoga u odluci o razrješenju niti ne stavlja na teret da nije podnio predmetne akte u 2022. godini, već samo za ranije godine). Međutim, tvrdi kako i takvim aktima nedostaje osnovni sadržaj iz kojega bi Upravno vijeće dobilo potrebne obavijesti o svim bitnim elementima rada ustanove. Iz gore citiranih dokumenata je jasno i koliko ima istine u navodima iz tužbe o tome da je „suštinski tužitelj Upravnom vijeću Ustanove sustavno podnosio izvješća te podnosio godišnji program razvoja i rada ustanove, koje je Upravno vijeće nakon rasprave i usuglašavanja usvajalo“, odnosno tvrdnjama iz njegovog očitovanja prije otkaza o tome kako se sve odvijalo u duhu ''dobre suradnje'' s Upravnim vijećem. Također smatra kako je bespredmetna rasprava o tome da se tužitelju stavlja na teret samo „nedostatak pisane forme“, jer bi Upravno vijeće bilo prihvatilo svaki pogodni oblik izvještavanja, da su informacije doista pružene od strane ravnatelja. Naprotiv, iz priloženih dokumenata vidljivo je da je tužitelj, kao ravnatelj, svjesno i sustavno godinama odbijao polagati račune Upravnom vijeću i davati ikakve obavijesti o ključnim aspektima poslovanja i planovima rada i razvoja. Čak i kada je konačno u 2022. godini, na uporna inzistiranja, on opet dostavio nešto što bi trebalo formalno predstavljati takve dokumente, ponovno je potvrđena njegova suštinska namjera uskrate ovih podataka. Takvo postupanje niti jedno kontrolno tijelo kojemu je zadaća praćenje zakonitosti rada ustanove ne može tolerirati i tu se doista radilo o stvarnim i grubim kršenjima Statuta, koji su opravdano stavljeni na teret tužitelju prilikom razrješenja. Konačno, ukazuje sudu i kako su svi kasniji ravnatelji ustanove (uključujući i vršitelje dužnosti) uredno podnosili izvješća Upravnom vijeću, koja su bila pravovremena i sadržavala su točne i potpune podatke temeljem kojih Upravno vijeće može utvrditi sve aspekte poslovanja i vođenja ustanove, kao i valjane Planove rada i razvoja, pa su isti akti stoga i bili prihvaćani od strane Upravnog vijeća. Zainteresirana osoba, primjera radi, ovdje dostavlja predmetna izvješća koja su ravnatelji podnosili u periodu nakon razrješenja tužitelja. Iz istih je vidljivo kako se (po prvi puta od stupanja tužitelja na dužnost ravnatelja) daju precizni i konkretni podaci Upravnom vijeću glede pitanja kao što su: ulaganje i upravljanje imovinom; administrativno – pravno – kadrovsko poslovanje; rad Muzičkog informativnog centra; odnosi s javnošću i razvoj u publike, marketinške aktivnosti, stanje sporova, sigurnost, zaštita na radu i zaštita od požara, itd... Također dostavlja i Program rada i razvitka KDVL za 2024. godinu, koji je sastavila kasnija ravnateljica, gdje je na jednak način vidljivo da je itekako moguće podnositi ovakvu vrstu akata, i to na pravilan i svrsishodan način. Zainteresirana osoba zaključuje kako su navodi tužitelja iz tužbe i dosadašnjeg tijeka postupka neosnovani, a pogotovo ukazuje da bi tužitelj, u slučaju da je činjenično stanje onakvo kako on tvrdi, sigurno morao raspolagati i nekim dokazima kojima to potkrjepljuje i o kojima bi se moglo osnovano raspravljati, što ovdje nije slučaj.

8. Tužitelj u podnesku od 7. listopada 2024. ističe kako je u upravnom sporu predmet raspravljanja isključivo ono što je navedeno u odluci koja se pobija. Smatra da ni tuženik niti zainteresirana osoba nemaju zakonskog uporišta da u kasnijim podnescima proširuju razloge za razrješenje. U ovom se predmetu, međutim, ne raspravlja o očekivanjima Upravnog vijeća, već je predmet rasprave samo to je li tužitelj postupao protivno Statutu KDVL. Pri tome, u osporenom rješenju se Plan za 2022. godinu uopće ne spominje. Tvrdi kako bi zainteresirana osoba trebala upravo uvidom u vlastiti Statut utvrdi tko i po kojem postupku donosi godišnji izvještaj o radu i program rada i razvoja. Kad to utvrdi, onda se treba obratiti Upravnom vijeću KDVL u ranijem sastavu i od njih tražiti pojašnjenje o načinu njihova rada, a ne vlastitu subjektivnu ocjenu rada Upravnog vijeća u prethodnom sastavu pripisivati tužitelju. Što se tiče dokaza o tome na koji je način tužitelj podnosio izvještaje i davao prijedloge za donošenje odluka za koje je nadležno Upravno vijeće, tvrdi kako se isti nalaze kod zainteresirane osobe te ih po prirodi stvari tužitelj ne može dostaviti.

9. Na raspravi 14. siječnja 2025. saslušan je tužitelj koji je iskazao da su u radove na visokom prizemlju KDVL krenuli nakon što je dobio suglasnost Upravnog vijeća u prosincu 2019., jer su tada imali višak prihoda koji su mogli upotrijebiti za te radove. U radove su išli zato što je nakon Eurosonga 1990-tih godina taj dio dvorane devastiran te ga je trebalo vratiti u prvobitno stanje sukladno projektu arhitekta L. Prije početka radova dobio je suglasnost gospodina A, koji je tada bio voditelj Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Radilo se o uklanjanju metalne konstrukcije u garderobi i postavljanju drvenog pulta ispred garderoba. Dodatno tome planirali su u jednom dijelu garderoba napraviti dodatni šank, jer postojeći jedan šank nije dostatan za potrebe posjetitelja. Radove su morali započeti u siječnju 2020. nakon dobivene suglasnosti Upravnog vijeća, budući da u tom razdoblju u dvorani nema programa. Imali su projekt samo za uklanjanje metalne konstrukcije, koji dio nije bio sporan, jer se dvorana vraćala u prvobitno stanje, dok je dogovor s gospodinom A bio takav da se prvo izradi projekt za dodatni šank i nakon toga ponovo razgovara s gospodinom A. Cijela komunikacija s gospodinom A je bila usmena. Tužitelj nije tražio pisano odobrenje za uklanjanje metalne konstrukcije i postavljanje drvenog pulta, jer taj dio projekta nije bio sporan. Radovi su trajali 15 do 20 dana te je taj dio vraćen u prvobitno stanje odnosno uklonjena je metalna konstrukcija i postavljen je drveni pult, a za mogući dodatni šank su izvedene instalacije. Tada su radovi prekinuti i dvorana nije radila zbog Covida i potresa. Nakon siječnja 2020. radovi više nisu izvođeni. Projekt za dodatni šank je izrađen krajem 2021. ili početkom 2022. i nakon toga se tužitelj pisano obratio Zavodu za zaštitu spomenika kulture, sukladno dogovoru s gospodinom A. Gospodin A više nije bio u Zavodu te suglasnost za dodatni šank nije izdana. Zbog toga su mijenjali projekt, bila je sporna pozicija tog šanka i dogovori sa Zavodom su trajali, a nikakvi radovi nisu izvođeni od siječnja 2020. Dakle, prvi pisani oblik komunikacije sa Zavodom je bio u siječnju 2022. kada su htjeli nastaviti radove oko šanka. Tužitelj je pojasnio da je suglasnost Upravnog vijeća za radove na uklanjanju metalne konstrukcije i postavljanju drvenog pulta dobivena u pisanom obliku i sadržana je u zapisniku sa sjednice Upravnog vijeća. Nakon dobivene te suglasnosti da može u tu svrhu koristiti financijska sredstva, tužitelj je nazvao gospodina A, koji je po tom pozivu došao u dvoranu te su se dogovorili da se garderoba može vratiti u izvorno stanje, dok će se o šanku naknadno dogovoriti ovisno o izrađenom projektu.

9.1. Vezano za dodatne stolice u dvorani tužitelj je iskazao da je postavljanje dodatnih stolica bilo modus operandi prije, za vrijeme i nakon njegovog mandata kao ravnatelja. Radi se o izvornim stolcima koji su se po potrebi postavljali na pozornicu, a tužiteljeva ideja je bila da se ti stolci (dvadesetak komada) po potrebi postavljaju i u zadnji red na tribini za gledatelje koji kasne ili se po potrebi mogu prodati dodatna mjesta, a stolci nikome ne smetaju. Radi se o istim stolcima, koji se mogu po potrebi zašarafiti/odšarafiti. Oni ne mogu stajati cijelo vrijeme na pozornici, jer bi smetali orkestru, ali na tribini nisu nikome smetali. Nakon što je Zavod za zaštitu spomenika kulture 2022. godine izdao negativno mišljenje o postavljanju dodatnih stolaca na tribinu, tužitelj se na to mišljenje žalio, razgovori su i dalje trajali, a stolci su tamo ostali do kraja njegovog mandata. U pogledu spornih stolica Zavod za zaštitu spomenika kulture izdao je stručno mišljenje, a ne rješenje.

9.2. U odnosu na kriterije za dodjelu besplatnih ulaznica tužitelj je odgovorio da je od strane Državnog ureda za reviziju KDVL dobila uvjetno mišljenje za niz stvari, dok je u pogledu ulaznica samo predloženo odrediti točan broj ulaznica koje se mogu besplatno podijeliti, utvrditi kriterije za njihovu dodjelu te voditi evidenciju kome se dodjeljuju. Na tu preporuku revizije tužitelj je odgovorio da kriterije za dodjelu besplatnih ulaznica imaju u pravilniku, a imaju i popise kome su ulaznice dodijeljene, dok je točan broj ulaznica koje se mogu dijeliti nemoguće odrediti generalno, jer isto ovisi o programu i zainteresiranosti publike odnosno prodaji ulaznica. Tako se za neke programe podijeli jedna ulaznica, a za neke cijela dvorana, budući da se neki programi postavljaju zbog javnog interesa, a ne zbog zainteresiranosti publike, primjerice želi se organizirati koncert nekog mladog umjetnika koji ne može popuniti dvoranu, ali ga nećete pustiti da svira pred praznom dvoranom, pa se u tom slučaju dijele besplatne ulaznice. Ima saznanja da je nakon njegovog odlaska donesen novi pravilnik vezano za dodjelu ulaznica, kojim također nije određen konačni broj besplatnih ulaznica, već o istome odlučuje ravnatelj.

9.3. Na pitanje suda tužitelj je odgovorio da je prema odredbama Statuta u cijelom svom mandatu od 2009. do kraja 2022. godine redovito podnosio izvješća o radu, financijska i programska izvješća, što Upravnom vijeću, a što Gradu Zagrebu, šestomjesečno i godišnje, sve sukladno smjernicama iz Grada. Izvješća je podnio u pisanom obliku te se nalaze u arhivi KDVL i Grada Zagreba, dok tužitelj kod sebe ima programsko izvješće iz 2011. Na pitanje svoga opunomoćenika tužitelj je odgovorio da su svi problemi s Upravnim vijećem počeli 2022. godine, dok je prije toga surađivao s četiri Upravna vijeća od kojih nikada nije dobio primjedbe da ne podnosi potrebna izvješća. Tužitelj je sredinom 2022. godine poslao pismo petom Upravnom vijeću, kojim ih moli da prestanu s pritiscima koji su vršeni na njega, a na što nikada nije dobio odgovor.

10. Tužitelj je ostao kod dokaznog prijedloga iz tužbe za saslušanje svjedoka JĆ i AĆČ, članova Upravnog vijeća, na okolnost stvarnih razloga za razrješenje tužitelja, budući da je smiješno da se ravnatelja KDVL razrješuje zbog nekakvih stolica. Tuženik i zainteresirana osoba su se protivili navedenom dokaznom prijedlogu, s obzirom da, osim obrazloženja upravnog akta, postoji i pisano obrazloženo mišljenje Upravnog vijeća u kojem su navedeni razlozi temeljem kojih je predloženo razrješenje tužitelja.

10.1. Sud je odbio kao nesvrsishodan navedeni dokazni prijedlog, s obzirom da, osim obrazloženja upravnog akta, postoji i pisano obrazloženo mišljenje Upravnog vijeća u kojem su navedeni razlozi temeljem kojih je predloženo razrješenje tužitelja. Nadalje, sukladno članku 44. stavku 2. točki 3. Zakona o ustanovama (Narodne novine br. 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19, 151/22) Upravno vijeće odnosno tijelo iz članka 38. stavka 2. ovoga zakona dužno je razriješiti ravnatelja ako ravnatelj ne postupa sukladno propisima ili općim aktima ustanove, ili neosnovano ne izvršava odluke tijela ustanove ili postupa protivno njima, slijedom čega je zadatak suda u ovome sporu ocijeniti da li je tuženik utvrdio postojanje razloga iz citirane odredbe, a za koju ocjenu saslušanje predloženih svjedoka nije potrebno.

11. Na pitanje suda da li tužitelj ima daljnjih dokaznih prijedloga na okolnosti koje je danas iznio tijekom saslušanja, npr. da je dobio usmeno odobrenje Zavoda za zaštitu spomenika kulture te da je redovno podnosio pisana izvješća, opunomoćenik tužitelja je istaknuo da je tuženik dužan dokazati da je tužitelj kao ravnatelj postupao protivno temeljnim interesima ustanove te da je smiješno da bi se ravnatelja KDVL razriješilo zbog postavljanja nekakvih kulisa i stolica. Opunomoćenik zainteresirane osobe je istaknuo da dužnost dokazivanja negativnih činjenica procesno ne postoji (osim u rijetkim iznimkama kao što je u postupku osporavanja očinstva), pa onaj tko tvrdi da je neku suglasnost dobio ili neka izvješća podnio treba to i dokazati, jer ne postoji teret dokazivanja negativnih činjenica. Tim više što je iskaz tužitelja na današnjoj raspravi suprotan navodima tužbe prema kojima tužitelj pisana izvješća nije podnosio. Opunomoćenik tužitelja je naveo da je tuženik taj koji treba dokazati kršenje zakona i statuta od strane tužitelja te da pisanu arhivu nema tužitelj, nego tuženik. Sud je napomenuo da niti ne očekuje da tužitelj kod kuće ima svu arhivu izvješća, ali ako zna na kojoj sjednici Upravnog vijeća je podnio sporno izvješće, da treba specificirati tu sjednicu ili sjednice kako bi sud od tuženika mogao zatražiti odgovarajući zapisnik. Tužitelj je odgovorio da prema Statutu nije dužan predavati Godišnji program rada i razvoja ustanove. Nadalje je istaknuo da ne postoji posebno Izvješće o radu i poslovanju ustanove, nego financijska i programska izvješća, koja je Grad Zagreb uredno dobivao od tužitelja. Tužitelj je pročitao članak 29. Statuta te istaknuo da je 13 godina podnosio financijska i programska izvješća te mu nije jasno koje to druge dokumente je trebao podnositi, jer na to 13 godina nije reagiralo ni Upravno vijeće niti Grad. Opunomoćenik tužitelja je predložio da sud naloži tuženiku ili zainteresiranoj osobi da dostavi sve zapisnike sa sjednica Upravnog vijeća iz 2021. i 2022. godine, a također i 2020., iz kojih se može utvrditi da je tužitelj uredno podnosio financijska i programska izvješća. Opunomoćenik zainteresirane osobe je istaknuo da se uopće ne radi o financijskim i programskim izvješćima te da tužitelj do današnjeg dana nije tvrdio da bi izvješća podnosio niti je isto tijekom cijelog postupka dokazao. Ističe da se radi o Izvješću o radu i poslovanju ustanove te Godišnjem programu rada i razvoja ustanove te je tužitelj da je iste podnio, to mogao i dokazati, a što nije nužno tražiti putem suda, budući da postoji Povjerenik za informiranje od kojeg se mogu zatražiti i dobiti sve informacije i isprave. Ne samo da tužitelj nije priložio odgovarajuće dokumente, nego nije ni decidirano naveo kada je iste navodno podnio, zbog čega se protivi ovom paušalnom dokaznom prijedlogu.

11.1. Sud je prihvatio kao osnovanu argumentaciju zainteresirane osobe te je odbio dokazni prijedlog tužitelja da sud naloži tuženiku ili zainteresiranoj osobi da dostavi sve zapisnike sa sjednica Upravnog vijeća iz 2020., 2021. i 2022. godine, imajući također u vidu tvrdnje samog tužitelja da prema Statutu nije dužan predavati Godišnji program rada i razvoja ustanove te da ne postoji posebno Izvješće o radu i poslovanju ustanove, nego financijska i programska izvješća, kao i okolnost da tužitelj nije decidirano naveo na kojim sjednicama Upravnog vijeća je navodno podnio sporna izvješća, zbog čega je sud dokazni prijedlog ocijenio paušalnim i usmjerenim na odugovlačenje postupka.

12. Uvidom u spis poslovni broj: Us I-2038/2022 utvrđeno je da je KDVL 15. srpnja 2022. pokrenula spor radi poništenja rješenja Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, KLASA: UP/II-612-08/22-02/0072, URBROJ: 532-02-03-02/1-22-2 od 31. svibnja 2022. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, KLASA: UP/I-612-03/22-007/5, URBROJ: 532-02-03-02/1-22-2 od 14. ožujka 2022., kojim se privremeno obustavljaju građevinski radovi na etaži visokog prizemlja zgrade KDVL koji se izvode bez zakonom propisanih dozvola Zavoda i odobrene dokumentacije. Budući da je KDVL podneskom od 7. studenoga 2023. povukla tužbu, spor je obustavljen pravomoćnim rješenjem posl. br. Us I-2038/22-5 od 8. studenoga 2023.

12.1. Iz pravomoćnog rješenja Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, KLASA: UP/I-612-03/22-007/5, URBROJ: 532-02-03-02/1-22-2 od 14. ožujka 2022. je razvidno da je očevidom od 14. ožujka 2022. utvrđeno da se izvode sljedeći radovi: u tijeku su građevinski radovi rekonstrukcije dijela garderobe (između dva nosiva betonska stupa) na etaži visokog prizemlja, u sklopu zapadnog predvorja dvorane, u njegovom južnom dijelu, zona zahvata je ograđena mobilnim drvenim panoima; uklonjena je izvorna kopelit pregrada i izvorni drveni pult garderobe između predvorja i garderobe te metalna konstrukcija vješalica garderobe; preoblikovani su drveni pultovi garderobe u neposrednoj blizini te prostor garderobe postavom kopelit pregrade; izvedeni su radovi izgradnje novih pregradnih stijena i njihovih završnih obrada; izvedeni su radovi razvoda novih instalacija struje i vode. ABC i dom [obrt] u ABC, Trg Stjepana Radića 4/Trnjanska cesta bb, zaštićeno su kulturno dobro za koju je rješenjem Ministarstva kulture, KLASA: UP/I-612-08102-0111023 od 31. siječnja 2003., utvrđeno svojstvo kulturnog dobra i upisano u Registar kulturnih dobara broj Registra Z-0494. Zavod je zaprimio zahtjev KDVL za ishođenjem stručnog mišljenja o mogućnostima rekonstrukcije dijela garderobe na etaži visokog prizemlja u prostor ugostiteljske namjene (Lounge Bar Lisinski). Na dostavljeni zahtjev Zavod se očitovao stručnim mišljenjem, KLASA: 612-03122-005/149 od 14. ožujka 2022., kojim se utvrđuje da predloženi zahvat nije prihvatljiv sa stajališta zaštite predmetnog kulturnog dobra. S obzirom da je utvrđeno kako se radovi izvode bez zakonima propisanih dozvola i odobrene dokumentacije, odlučeno je da se građevinski radovi privremeno obustavljaju. Za predmetne radove investitor KDVL je dužan ishoditi zakonima propisane dozvole Zavoda u roku od 30 dana.

12.2. Člankom 62. stavkom 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (Narodne novine broj 69/99, 51/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20, 117/21) propisano je da se radnje koje bi mogle narušiti cjelovitost i/ili prouzročiti promjene na pokretnom kulturnom dobru ili na nepokretnom kulturnom dobru, kao i na području unutar granica kulturnoga dobra koje se prema posebnom propisu ne smatraju građenjem, izuzev onih iz članka 61.b stavka 3. ovoga Zakona koje se poduzimaju na temelju glavnog projekta, mogu poduzimati uz prethodno odobrenje nadležnog tijela. Nadležno tijelo ovlašteno je prije izdavanja prethodnog odobrenja prema potrebi utvrditi posebne uvjete zaštite kulturnoga dobra.

12.3. Tužitelj tvrdi da je prije početka radova dobio suglasnost gospodina A, koji je tada bio voditelj Zavoda za zaštitu spomenika kulture, da je cijela komunikacija s gospodinom A bila usmena i da nije tražio pisano odobrenje za uklanjanje metalne konstrukcije i postavljanje drvenog pulta, jer taj dio projekta nije bio sporan. Međutim, na tu okolnost tužitelj nije predložio nikakve dokaze (osim svog iskaza), iako ga je sud na raspravi izričito pitao da li ima daljnjih dokaznih prijedloga na okolnosti koje je iznio tijekom saslušanja npr. da je dobio usmeno odobrenje Zavoda za zaštitu spomenika kulture. S obzirom da je iskaz tužitelja suprotan pravomoćnom rješenju Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode od 14. ožujka 2022., u kojem se navodi da je utvrđeno kako se radovi izvode bez zakonima propisanih dozvola i odobrene dokumentacije, sud iskazu tužitelja nije povjerovao. Stoga je pravilan zaključak tuženika da je ustanova zastupana po tužitelju kao ravnatelju poduzela zahvate u unutarnjem prostoru KDVL suprotno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, bez prethodnog odobrenja nadležnog Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode. Nije od utjecaja navod tužitelja da su u radove išli zato što je nakon Eurosonga 1990-tih godina taj dio dvorane devastiran te ga je trebalo vratiti u prvobitno stanje sukladno projektu arhitekta L, budući da je cijela zgrada KDVL zaštićeno kulturno dobro prema rješenju Ministarstva kulture od 31. siječnja 2003., slijedom čega je za predmetne radove bilo potrebno prethodno odobrenje nadležnog tijela bez obzira na kojem dijelu dvorane su radovi poduzeti, a za koje tužitelj nije dokazao da ga je pribavio. Naime, radovi na zaštićenim kulturnim dobrima mogu se izvoditi isključivo uz prethodno odobrenje nadležnog stručnog tijela, u konkretnom slučaju Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Grada Zagreba te ravnatelj nije ovlašten samostalno prosuđivati jesu li i koji radovi opravdani iz perspektive zaštite i očuvanja kulturnih dobara.

13. Iz izvješća o obavljenoj reviziji Državnog ureda za reviziju iz ožujka 2015., je razvidno da je sam Državni ured za reviziju utvrdio po kojim nalozima i preporukama revizije za 2003. i 2004. nije postupljeno:

- u pojedinim slučajevima Koncertna dvorana i nadalje sponzorima pruža usluge po cijenama nižim nego što je cjenikom određeno

- za dodjelu besplatnih ulaznica nisu definirati jasni kriteriji, nije određen broj besplatnih ulaznica za pojedinu priredbu i ne postoje podaci kome se dodjeljuju besplatne ulaznice

- obračun i isplata plaća ne obavlja se u cijelosti u skladu s odredbama Kolektivnog ugovora i normativnim aktima Koncertne dvorane

- planom nabave nije obuhvaćena ukupna nabava, u određenom broju slučajeva ugovori nisu zaključeni u skladu s ponudbenom dokumentacijom, a cijene nabave nisu u skladu s ugovorenim.

Državni ured za reviziju u izvješću zaključuje da je Koncertna dvorana i nadalje u obvezi postupati prema danim nalozima i preporuci Državnog ureda za reviziju.

13.1. U odnosu na prigovor tužitelja da se nikako ne može raditi o postupanju protivno ZDU/19, jer je u vrijeme donošenja izvještaja Državnog ureda za reviziju o poslovanju ustanove za 2013. godinu važio ZDU/11, pri čemu odredba čl. 22. st. 5. ZDU/19, prema kojoj je subjekt revizije obvezan provesti naloge i preporuke dane u izvještaju o obavljenoj reviziji, nije postojala u ZDU/11, sud napominje kako je člankom 14. stavkom 6. ZDU/11 bilo propisano da zakonski predstavnik subjekta revizije, u roku 60 dana od dana primitka izvješća, dostavlja Državnom uredu za reviziju pisano očitovanje o poduzetim mjerama po nalazima revizije. Iz navedene odredbe jasno proizlazi da je subjekt revizije obvezan postupiti po nalazu revizije i poduzeti odgovarajuće mjere kako bi izvršio naloge i preporuke dane u izvještaju o obavljenoj reviziji. Iz izvješća o obavljenoj reviziji Državnog ureda za reviziju iz ožujka 2015. je razvidno da je Državni ured za reviziju utvrdio prema kojim nalozima i preporuci revizije za 2003. i 2004. je postupljeno i prema kojim nalozima i preporuci nije postupljeno (str. 8-9 izvješća na str. 63-64 spisa).

14. Člankom 12. stavkom 1. Statuta ustanove iz 2004. te njegovim izmjenama i dopunama iz 2015. i 2017., koji je bio na snazi do 24. studenoga 2022., bilo je propisano da ustanova obavlja djelatnost na temelju godišnjeg programa rada. Člankom 28. stavkom 1. točkom 1. bilo je propisano da Upravno vijeće na prijedlog ravnatelja donosi program rada i razvoja ustanove. Člankom 29. stavkom 1. bilo je propisano da ravnatelj vodi rad i poslovanje ustanove, a stavkom 2. da ravnatelj Upravnom vijeću i drugim nadležnim tijelima podnosi izvješće o radu i poslovanju ustanove.

14.1. Na temelju prethodnog mišljenja Upravnog vijeća KDVL-a o razrješenju ravnatelja te Izvješća o obavljenoj kontroli poslovanja KDVL-a za razdoblje 2020. - 2021. Gradskog ureda za unutarnju reviziju i kontrolu, KLASA: 470-02/22-005/12, URBROJ: 251-03-23/002-23-13 od 10. siječnja 2023., tuženik je utvrdio da tužitelj nije podnio Upravnom vijeću pisano Izvješće o radu i poslovanju ustanove za 2020. godinu niti u prethodnim godinama te da nije pisano podnosio Godišnji program rada i razvoja ustanove za 2020. i 2021.

14.2. Tužitelj nije dokazao da je Upravnom vijeću podnio Izvješće o radu i poslovanju ustanove za 2020. i prethodne godine, u bilo kojem obliku, slijedom čega je tuženik pravilno utvrdio da je povrijedio čl. 29. st. 2. Statuta. Naime, po logici stvari navedeno izvješće bi trebalo biti sastavljeno i podneseno u pisanom obliku, a da je podneseno u usmenom obliku isto bi trebalo biti zapisnički konstatirano na sjednici Upravnog vijeća. Budući da samo Upravno vijeće tvrdi da tužitelj Izvješće o radu i poslovanju ustanove za 2020. i prethodne godine nije podnio, po logici stvari na tužitelju je bio teret dokaza da je izvješće podnio, bilo dostavljanjem dokaza da je podnio pisano izvješće, bilo navođenjem na kojoj konkretnoj sjednici Upravnog vijeća je izvješće usmeno podnio. Suprotno tome, tužitelj je tvrdio da je podnosio Financijsko izvješće, Plan programskih aktivnosti te Izvješće o izvršenju programa i namjenskom korištenju sredstava, koji navodi nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke, s obzirom da se tužitelju niti ne stavlja na teret nepodnošenje navedenih dokumenata.

14.3. Nadalje, sukladno članku 28. stavku 1. točki 1. Statuta Upravno vijeće na prijedlog ravnatelja donosi program rada i razvoja ustanove. Dakle, da bi Upravno vijeće donijelo Program rada i razvoja ustanove sukladno navedenoj odredbi, potrebno je da ravnatelj Upravnom vijeću podnese prijedlog programa rada i razvoja ustanove. Upravno vijeće tvrdi da takav prijedlog tužitelj nije podnio za 2020. i 2021., a da ga je doista podnio, tužitelj bi navedenu činjenicu mogao lako dokazati, što nije učinio.

14.4. Tužitelj tvrdi da prema Statutu nije dužan predavati Godišnji program rada i razvoja ustanove te da ne postoji posebno Izvješće o radu i poslovanju ustanove, nego financijska i programska izvješća. Navedene tvrdnje suprotne su odredbama Statuta, jer prema članku 28. stavku 1. točki 1. Statuta Upravno vijeće na prijedlog ravnatelja donosi program rada i razvoja ustanove, što znači da je ravnatelj dužan podnijeti prijedlog programa rada i razvoja ustanove. Nadalje, Statut u članku 29. izričito propisuje da ravnatelj podnosi izvješće o radu i poslovanju ustanove, dok u članku 37. propisuje da se za svaku godinu donosi financijski plan ustanove te polugodišnji i godišnji izvještaj o izvršenju financijskog plana, a prema članku 28. stavku 1. točkama 3. i 4. Statuta Upravno vijeće odlučuje o financijskom planu i godišnjem obračunu, o polugodišnjem i godišnjem izvještaju o izvršenju financijskog plana, o izvješćima ravnatelja o radu ustanove te nadzire provođenje programa rada i razvoja ustanove, iz čega je razvidno da se radi o različitim dokumentima te prigovori tužitelja nisu osnovani. Tužitelj nadalje tvrdi da je suštinski Upravnom vijeću sustavno podnosio izvješća o radu i o poslovanju ustanove te podnosio godišnji program rada i razvoja ustanove, koje je Upravno vijeće nakon rasprave i usuglašavanja i usvajalo, a koji navod nije dokazao, jer niti je dostavio dokaz da je navedene dokumente podnio u pisanom obliku, niti je dokazao da je iste podnio Upravnom vijeću usmeno, da je Upravno vijeće o istima raspravljalo te ih usvajalo, koje tvrdnje su po prirodi stvari lako dokazive. Naime, tužitelj je mogao decidirano navesti o kojim sjednicama Upravnog vijeća se radilo, a također je mogao od KDVL zatražiti zapisnike s tih sjednica temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama.

14.5. Iz navedenog je razvidno kako je tuženik pravilno utvrdio da je tužitelj nepodnošenjem Izvješća o radu i poslovanju ustanove za 2020. i prethodne godine te nepodnošenjem prijedloga Programa rada i razvoja ustanove za 2020. i 2021. godinu postupao protivno prethodno citiranim odredbama Statuta ustanove.

15. Slijedom svega navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, jer je tuženik imao osnove na temelju čl. 44. st. 2. t. 3. Zakona o ustanovama, u vezi čl. 40. st. 3. Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi (Narodne novine broj 83/22), razriješiti ravnatelja zbog nepostupanja po propisima i općim aktima ustanove, a tužitelj svojim nedokazanim paušalnim navodima nije doveo u sumnju zakonitost pobijane odluke.

15.1. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke presude), dok je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točke II. izreke).

15.2. Sud je u točki III. izreke na temelju članka 144. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, s obzirom na uspjeh u sporu, naložio tužitelju da nadoknadi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura, i to za sastav obrazloženog podneska od 11.09.2024. i zastupanje na raspravi 14.01.2025. po 500 bodova, u skladu s Tbr. 27. t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa) u vezi Tbr. 54. Tarife, s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost prema Tbr. 46. Tarife, koji trošak je sud ocijenio opravdanim i potrebnim za vođenje spora. Naime, zainteresirana osoba je stranka u sporu (čl. 17. ZUS-a) i u konkretnom slučaju je u sporu aktivno sudjelovala, iznoseći u podnesku i na raspravi činjenične i pravne argumente te očitujući se o svim navodima i prijedlozima tužitelja, u većoj mjeri od tuženika, čime je doprinijela ishodu spora. Stoga sud smatra da ima pravo na naknadu troškova spora u kojem je u cijelosti uspjela.

15.3. Sud nije priznao zainteresiranoj osobi trošak zastupanja na raspravi 12.09.2024., na koju je pristupio tužitelj radi saslušanja, a koja je odgođena na prijedlog tužitelja, jer je zainteresirana osoba dostavila opširan podnesak 11.09.2024. u 21:23 sati, koji podnesak je otpremljen ostalim strankama neposredno prije ročišta 12.09.2024. Stoga trošak zastupanja na ročištu 12.09.2024. nije opravdan izdatak u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a, jer je zainteresirana osoba mogla navedeni podnesak dostaviti na vrijeme kako bi se isti mogao proslijediti ostalim strankama prije ročišta, s obzirom da je poziv za ročište zaprimila 12.06.2024., u kojem slučaju ne bi bilo opravdanog razloga za odgodu saslušanja tužitelja. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke.

U Zagrebu 13. veljače 2025.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. [naziv] [naziv], [trgovačko društvo], [adresa]

2. [adresa], [naziv], [adresa]

3. [naziv] [naziv], [adresa]

4. U spis