Poslovni broj: Usž-702/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Sanje Štefan, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Zagreb, Šubićeva 29, zastupanog po opunomoćenici TI, dipl. iur. i zaposlenici, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 Us I-1830/2022-8 od 15. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice SI iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 Us I-1830/2022-8 od 15. rujna 2023.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 Us I-1830/2022-8 od 15. rujna 2023. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zatražila da se poništi rješenje tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, klasa: UP/I-041-03/22-02/16, urbroj: 443-01-18-22-2 od 8. srpnja 2022.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijeni su kao neosnovani prigovori tužiteljice izjavljeni na pisane obavijesti HI, više inspektorice zaštite okoliša, Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Zadru, klasa: 351-01/22-10/241, urbroj: 443-02-03-22-22-3 od 8. ožujka 2022., klasa: 351-01/22-10/241, urbroj: 443- 02-03-22-22-11 od 19. travnja 2022. i klasa: 351-01/22-10/241, urbroj: 443-02-03-22- 22-18 od 1. lipnja 2022.
3. Protiv pobijane presude tužiteljica je izjavila žalbu u kojoj u bitnom navodi da nije jasno što je sve prvostupanjski sud pregledao i pročitao, to jest koju to dokumentaciju iz spisa dostavljenu od strane tuženika i što se sve nalazilo u spisu upravnog spora. Prvostupanjskom sudu je uz tužbu dostavljen njezin podnesak od 3. siječnja 2022. u kojem u bitnom naglašava potvrdu nadzora nad odlukom i cjenikom i nemogućnost dobivanja, predviđenog odlukom, spremnika – vrećice volumena 60 l za prikupljanje miješanog komunalnog otpada na njezin zahtjev, jer je taj volumen određen odlukom i udovoljava potrebama njezinog domaćinstva, kako to ZOGO i odluka propisuju. Prvostupanjski sud se poziva na članak 12. stavak 2. Odluke kojom se propisuje da se vrećica za odlaganje miješanog komunalnog otpada koristi iznimno za potrebe odlaganja veće količine otpada i naplaćuje kao doplatna vrećica, međutim, ZOGO ne poznaje veće ili manje količine otpada, već otpad i propisani spremnik određenog volumena koji korisnik odabire prema potrebama svog domaćinstva. Smatra da spremnik volumena 60 l ne može biti dostupan samo većim onečišćivačima kao tzv. dodatni spremnik i njima pogodovano da za veću količinu otpada plaćaju manju cijenu, to jest samo doplatnu cijenu od 5,00 kuna, jer po osporavanom rješenju proizlazi da je to zakonito, a nažalost i prema osporavanoj presudi. Unatoč dokazima i saznanjima Državni inspektorat bez činjeničnih utvrđenja donio je osporavano rješenje od 8. srpnja 2022., koje prvostupanjski sud ne smatra nezakonitim, unatoč brojnoj dokumentaciji – dokazima kojima u spisu raspolaže, te ne pribavlja predložene dokaze koji su njoj nedostupni i ne utvrđuje činjenice potpuno i pravilno. Ističe da prvostupanjski sud nije niti spomenuo njezin podnesak s dokazima Državnom inspektoratu od 25. srpnja 2022., a koji postoje u spisu, te ne obrazlaže dostavljene fotografije u spis, iz kojih se, osim okružnice, može zaključiti da se na lokaciji skladišta – reciklažnog dvorišta zaprima razni otpad, a ne u tzv. otoke i spremnike, da kamioni "Čistog otoka" odvoze otpad, a ne da ga preuzimaju od korisnika i odvoze u skladište Diklo za što su upisani u Zadarskoj županiji. Tužiteljica predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i poništi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužiteljice, iako je istu uredno primio.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Prema ocjeni ovoga Suda pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. To stoga, jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora, te nakon usmene rasprave 8. rujna 2023., čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a pobijana presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. Zakona o upravnim sporovima, te dostatno obrazloženje odlučnih činjenica iz sadržaja priloženih isprava za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.
8. Naime, iz podataka u spisu predmeta dostavljenih ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je tužiteljica u tri navrata podnijela prigovore na pisane obavijesti HI, više inspektorice zaštite okoliša Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave Zadar, koji prigovori su osporenim rješenjem tuženika odbijeni. Nadalje, proizlazi da je po obavljenom inspekcijskom nadzoru inspektorica sukladno članku 58. stavku 3. Zakona o državnom inspektoratu obavijestila podnositeljicu predstavke, to jest tužiteljicu o utvrđenom činjeničnom stanju, iz kojeg proizlazi da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da pružatelj javne usluge gospodari mobilnim reciklažnim dvorištem i da nema fiksnog reciklažnog dvorišta, a mobilno reciklažno dvorište je stvoreno za sakupljanje posebne kategorije otpada. Utvrđeno je da pružatelj javne usluge ne obavlja djelatnost skladištenja otpada, već samo djelatnost sakupljanja komunalnog otpada na području pružanja javne usluge putem spremnika od pojedinog korisnika javne usluge, a radi prijevoza i predaje tog otpada pravnoj osobi koja posjeduje dozvolu, odnosno Čistoći d.o.o., Zadar, koja onda isti preuzima u posjed i odlaže na odlagalište otpada "Diklo" u Gradu Zadru. U provedenom inspekcijskom postupku nije utvrđeno da pružatelj javne usluge ima obvezu ishođenja dozvole, a niti postoje indicije da je tijekom perioda koji navodi podnositeljica, to jest od 2017. do 2022. trebao imati dozvolu iz razloga navodnog postojanja fiksnog reciklažnog dvorišta. Nadalje, odgovoreno je na navod tužiteljice da pružatelj javne usluge nema imenovanu odgovornu osobu za gospodarenje otpadom, te je tužiteljica obaviještena da za predmetnog pružatelja javne usluge i utvrđenu djelatnost nema zakonske obveze za imenovanje te osobe. Pored navedenog, odgovoreno je i na navode tužiteljice u odnosu na navodni propust pružatelja javne usluge da korisnicima ponudi kao osnovni spremnik i vreću zapremine 60 l, a što je detaljno i obrazloženo u osporenom rješenju tuženika. Ocijenjen je i navod tužiteljice kako je inspekcija zatvorila reciklažno dvorište pružatelja javne usluge kao neosnovan, jer proizlazi da ni jedna inspekcija Državnog inspektorata, pa tako ni inspekcija zaštite okoliša nije imala postupanje prema pružatelju javne usluge u smislu bilo kakve zabrane rada mobilnog reciklažnog dvorišta, a nije utvrđeno da postoji fiksno reciklažno dvorište.
9. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni ovoga Suda tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
10. Naime, prema odredbi članka 58. stavka 1. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine", 115/18. i 117/21.) propisano je da inspektor provodi inspekcijski nadzor i pokreće postupak po službenoj dužnosti, a iznimno na zahtjev stranke, kada je to propisano posebnim zakonom. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se zaprimljene predstavke u kojima su navedeni podaci o prijavitelju (ime i prezime, te adresa stanovanja), a kojima se ukazuje na postupanja protivna propisima mogu koristiti kao povod za obavljanje inspekcijskog nadzora, dok je stavkom 3. istog članka Zakona propisano da ako inspektor povodom zaprimljene predstavke obavi inspekcijski nadzor, podnositelja će u pisanom obliku obavijestiti o utvrđenom činjeničnom stanju i poduzetim mjerama.
11. Imajući na umu navedeno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik na jasan i nedvojben način obrazložio koji su razlozi uslijed kojih smatra da prigovori tužiteljice izjavljeni na pisane obavijesti HI, više inspektorice zaštite okoliša Državnog inspektorata, nisu osnovani, te su za to dani jasni i iscrpni razlozi. Pravilno su ocijenjeni i tužbeni navodi kao neosnovani, jer je u upravnom postupku koji je prethodio upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje predmetne stvari, a niti je pogrešno primijenjen materijalni propis na štetu tužiteljice, a odgovoreno je i na njezine navode iz prigovora, koje ponavlja i tijekom postupka.
12. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
13. Prigovor tužiteljice da nije odgovoreno na sve njezine navode ovaj Sud ocjenjuje neosnovanima, jer treba istaknuti da i prema dosljednoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske obvezu obrazlaganja odluke ne treba shvaćati kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o naravi odluke i okolnostima određenog slučaja, imajući u vidu i obrazloženje koje je stranka dobila u nižestupanjskom postupku, koji je prethodio (broj: U-III-1201/18).
14. Žalbeni navodi tužiteljice ne predstavljaju pravno-relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a napominje se i da je riječ o prigovorima koje je tužiteljica isticala i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
15. Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 13. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
