Poslovni broj: Usž-4226/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Sanje Štefan, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Suzani Trputac iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Alen Ivković i Sunčica Novak u Rijeci, Užarska 28, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja zastare prava na utvrđenje porezne obveze, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-991/2024-6 od 30. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja GN iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-991/2024-6 od 30. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-991/2024-6 od 30. rujna 2024. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/24-01/80, urbroj: 513-04-24-2 od 30. travnja 2024. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, klasa: UP/I- 471-02/23-01/7, urbroj: 513-07-08/24-12 od 16. siječnja 2024. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan (točka II. izreke presude).
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor, klasa: UP/I-471-02/23-01/7, urbroj: 513-07-08/24-12 od 16. siječnja 2024. kojim je točkom I. i II. izreke prihvaćen prijedlog poreznog obveznika GN za obustavu postupka poreznog nadzora poreza na dohodak za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016., zbog zastare prava na utvrđivanje porezne obveze i prijedlog poreznog obveznika za obustavu postupka poreznog nadzora poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2017., zbog zastare prava na utvrđivanje porezne obveze, dok je točkom III. izreke odbijen prijedlog poreznog obveznika za obustavu postupka nadzora za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2020.
3. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede pravila postupka. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud bio dužan valjano i dostatno obrazložiti i iznijeti razloge o odlučnoj činjenici odnosno zbog čega ocjenjuje da postoji sumnja u prijevarno postupanje tužitelja, zbog čega ocjenjuje da se postupak radi suzbijanja poreznih prijevara nad tužiteljem uopće vodi te na temelju čega ocjenjuje da postoje zakonske pretpostavke za vođenje postupka radi suzbijanja poreznih prijevara protiv tužitelja. Osim toga, da bi postojale zakonske pretpostavke za vođenje postupka radi utvrđivanja poreznih prijevara protiv tužitelja, nužno je da je utvrđeno da postoji sumnja u poreznu prijevaru tužitelja odnosno da su o postojanju sumnje u prijevarno postupanje tužitelja izneseni valjani i dostatni razlozi. Ističe da nije poduzimao niti jednu radnju kao prokurist društva Adria Rijeka d.o.o., već isključivo i jedino kao imenovani punomoćnik-odvjetnik temeljem izdane punomoći tog društva i to isključivo i jedino u okvirima stečajnih/parničnih postupaka u kojima je zastupao to društvo u okvirima izdane punomoći, a u nadziranom poreznom razdoblju nije bio prokurist društva Adria Rijeka d.o.o. Ističe da je konačnom odlukom Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci posl. br.: KP-DO-14/2022 od 31. siječnja 2022. odbačena kaznena prijava jer je utvrđeno da ne postoji prijevarno postupanje tužitelja, te da je zbog toga nastavkom poreznog nadzora povrijeđeno načelo ne bis in idem, a time i načelo pravne sigurnosti i vladavine prava te pravo na pravično i pošteno suđenje. Smatra da činjenica da je bio prokurist društva Adria Rijeka d.o.o. sama po sebi ne može biti razlog za sumnju da su njegove radnje prijevarne, nego da je potrebno obrazložiti koje su to konkretno njegove radnje stvorile sumnju u prijevarno postupanje. Napominje da je odredba članka 117. stavka 3. Općeg poreznog zakona za njega kao poreznog obveznika iznimno otegotna i da se njega stavlja u nepovoljan položaj u odnosu na državu. Naime, ukoliko je prvostupanjski sud doista i smatrao da se u postupku poreznog nadzora u odnosu na njega imaju primijeniti odredbe članka 117. stavka 3. Općeg poreznog zakona onda je za takvu svoju ocjenu bio dužan iznijeti valjane, dostatne i obrazložene razloge da se takva ocjena suda od strane tužitelja doista može valjano i potpuno ispitati, odnosno da mu se daju jasni razlozi zbog kojih se mjerodavne zakonske odredbe tumače na njegovu štetu. Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje radi donošenja pravilne i zakonite odluke uz obvezivanje tuženika da mu nadoknadi cjelokupne troškove upravnog spora uvećano za trošak sastava žalbe s pripadajućom kamatom.
4. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama propisanim člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je na temelju obavijesti od 3. listopada 2022. koja je uručena tužitelju 4. listopada 2022., nad tužiteljem pokrenut postupak poreznog nadzora poreza na dodanu vrijednost i poreza na dohodak za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. rujna 2022. Nadalje, proizlazi da je tužitelj podneskom od 15. siječnja 2023. zatražio da porezno tijelo donese rješenje o obustavi postupka nadzora za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2020. zbog nastupa zastare prava na utvrđivanje porezne obveze. Rješenjem tijela prvog stupnja djelomično je usvojen zahtjev tužitelja pa je postupak obustavljen u odnosu na porez na dohodak za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. te u odnosu na porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017., dok je za ostala razdoblja odbijen.
8. Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima omogućio strankama da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora te je izvršio uvid u spis tuženika i u sudski spis.
9. Odredbom članka 117. stavka 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22.) propisano je da se porezni nadzor može obavljati u rok od tri godine od početka tijeka zastare prava na utvrđivanje porezne obveze. Stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da se iznimno od stavka 2. ovoga članka porezni nadzor može obavljati za razdoblje za koje nije nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze u slučaju zlouporabe prava iz članka 172. ovoga Zakona, u postupcima utvrđivanja razlike između stečene imovine i dokazanih sredstava za stjecanje te imovine prema propisima o porezu na dohodak, u postupcima suzbijanja poreznih prijevara i u postupcima pokrenutim po nalogu drugih tijela.
10. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio, u smislu prethodno citirane zakonske odredbe, da se na dopustivost provođenja poreznog nadzora u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od šest godina jer je porezni nadzor pokrenut po nalogu drugog tijela, odnosno Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci i to zbog postojanja sumnje u počinjenje porezne prijevare. S obzirom na navedeno pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nije nastupila zastara prava na provođenje poreznog nadzora poreza na dohodak za 2017. i poreza na dodanu vrijednost za 2018. jer nije nastupila zastara.
11. U odnosu na prigovor tužitelja da nije navedeno koje su konkretno njegove radnje stvorile sumnju u prijevarno postupanje ovaj Sud ističe da sama činjenica da društvo, u kojem je tužitelj prokurist, obavlja gospodarsku djelatnost bez računa ukazuje na moguću prijevaru, zbog čega je navedeni prigovor tužitelja neosnovan. Naime, treba istaknuti da je u postupku nadzora kod trgovačkog društva Adria Rijeka d.o.o., u kojem društvu je tužitelj prokurist imenovan odlukom o dodijeli pojedinačne prokure od 17. svibnja 2021. i upisan u sudski registar Trgovačkog suda u Rijeci, utvrđeno da postoji sumnja u počinjene porezne prijevare, a iz same činjenice da trgovačko društvo u kojem je tužitelj prokurist, obavlja svoju djelatnost na tržištu bez otvorenog računa, ukazuje na moguće zlouporabe i malverzacije u poslovanju i predstavlja okolnost iz koje proizlazi osnova sumnje na počinjenje porezne prijevare, a koji stupanj sumnje je sasvim dostatan za pokretanje postupka suzbijanja poreznih prijevara, kako to pravilno smatra i prvostupanjski sud.
12. Prigovor tužitelja da je kaznena prijava protiv njega odbačena rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci od 31. siječnja 2022., a čime je pravomoćno utvrđeno da u postupanju prijavljenih nema prijevarnih radnji, ovaj Sud nalazi neosnovanim i u potpunosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da se kaznena prijava odnosila na kaznena djela prijevare i prijevare u gospodarskom poslovanju. Ovaj Sud u tom smislu ističe da nema povrede načela ne bis in idem jer nema osnove za povezivanje kaznenog i upravnog postupka. Kazneni postupak se vodi radi utvrđenja jesu li ostvarena obilježja nekog kaznenog djela, a ovaj upravni postupak se vodio radi utvrđivanja i naplate poreza.
13. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
14. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovoga Suda osporena presuda se temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene niti povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
15. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
16. S obzirom da tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 13. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić