Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1410/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Mladena Genca, predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Laljek, u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe PIT TRADE d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe HB, koje brani Josip Reljić, odvjetnik iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 150. stavka 1 točke 10. i . i stavka 2. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma („Narodne novine“, br. 108/17. i 39/19.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe PIT TRADE d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe HB, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske Financijskog inspektorata od 21. listopada 2022., KLASA: 440-08/21-04/78, URBROJ: 513-08-01/102-22-44, u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalbe okrivljene pravne osobe PIT TRADE d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe HB, te se preinačuje prvostupanjsko rješenje o prekršaju u dijelu pravne oznake djela i odluke o kazni, i to na način da se prekršaj činjenično opisan u izreci pobijanog rješenja o prekršaju pravno označava kao prekršaj iz članka 150. stavka 1 točke 13. i stavka 2. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma („Narodne novine“, br. 108/17., 39/19. i 151/22.) - dalje u tekstu: Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma te se okrivljenoj pravnoj osobi PIT TRADE d.o.o., na temelju članka 150. stavka 1 točke 13. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma izriče novčana kazna u iznosu od 6.000,00 (šesttisuća) eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi HB, na temelju članka 150. stavka 2. u svezi stavka 1 točke 13. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma izriče novčana kazna u iznosu od 900,00 (devetsto) eura, koje novčane kazne su okrivljenici dužni platiti u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude, a ukoliko u navedenom roku, plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, iste će se sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, smatrati u cjelini plaćenima.

II U preostalom dijelu, žalba okrivljene pravne osobe PIT TRADE d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe HB odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjsko rješenje o prekršaju.

III Okrivljenici su obvezni platiti paušalne troškove Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 30,00 (trideset) eura, svaki, na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju proglašeni su krivima okrivljenici pravna osoba PIT TRADE d.o.o. i odgovorna osoba HB, zbog prekršaja iz 150. stavka 1 točke 10. i stavka 2. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma („Narodne novine“, br. 108/17. i 39/19.) i na temelju tog propisa, kažnjeni novčanim kaznama, i to pravna osoba u iznosu od 75.000,00 kuna / 9.954,21 EUR, a odgovorna osoba u iznosu od 9.000,00 kuna / 1.194,21 EUR.

2. Okrivljenici su obvezani i na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, i to svaki u iznosu od 700,00 kuna / 92,21 EUR.

3. Protiv pobijanog rješenja o prekršaju okrivljenici su putem branitelja podnijeli žalbu, navodeći da rješenje pobijaju u cijelosti iz osnove poricanja prekršaja, podredno pobijaju rješenje iz osnove prestrogo odmjerene prekršajno pravne sankcije. Žalitelji ističu da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o složenim transakcijama budući da se mjenjački posao suštinski obavlja ili kupnjom i prodajom strane gotovine te uzimanjem zarade na nastaloj razlici, ili čistoj kupnji strane gotovine kada se zarada ostvaruje na ostvarenoj proviziji. Prema njihovom mišljenju cijela djelatnost sastoji se isključivo u kupnji odnosno prodaji stranih valuta te zaradi na tečajnoj razlici. Iz samog opisa mjenjačkih poslova, dakle, vidljivo je kako okrivljeni ne raspolažu niti mogu raspolagati podatcima niti informacijama niti imaju bazu podataka kojima bi mogli raspolagati i eventualno reagirati ukoliko posumnjaju na djelovanje koje bi se moglo dovesti u vezu s pranjem novca odnosno financiranjem terorizma. Posebno se pritom ukazuje na činjenicu kako je sam postupak otvaranja i vođenja mjenjačkih poslova rigorozno reguliran, stoga je jasno kako osoba za koju postoji najmanja sumnja na financiranje terorizma odnosno pranje novca nije kandidat za obavljanje poslova koje obavljaju i okrivljeni. Ponovo se akcent stavlja na činjenicu kako poslovima koji spadaju u krug mjenjačkih okrivljeni ne mogu ni na koji način zametnuti trag novca niti su isto pokušali, budući da se za isto nisu teretili niti optužnim prijedlogom niti pobijanim rješenjem. Također, za svaku transakciju koja je obavljena unutar razdoblja, ali i za sve ostalo, uredno je izdan fiskalizirani račun, stoga nema i ne može biti govora o bilo kakvom protupravnom postupanju okrivljenih. U žalbi se nadalje tvrdi da se tijekom postupka nije uzelo u obzir postojanje razloga za isključenje protupravnosti prema Prekršajnom zakonu. Navedena protupravnost zbog složenosti propisa, ne može se pripisati činjenju VB pa tako niti okrivljenih upravo iz razloga složenosti samih propisa koji propisuju odgovornost za navedena ponašanja te činjenice kako je za ocjenu i procjenu takvog postupanja nužno određeno računovodstveno i pravno znanje koje okrivljeni ni VB zasigurno ne posjeduju. Da je postojala bilo kakva zla namjera i svijest o protupravnosti činjenja takvih transakcija okrivljenik bi zasigurno na bilo koji način pokušali izbjeći nadzor. No, upravo suprotno, VB se odmah i u potpunosti stavio na raspolaganje inspektorima, čime je jasno dao do znanja kako želi na najbrži način pomoći pri provođenju postupka. Podredno, žalitelji smatraju kako im je za prekršaj odmjerena previsoka kazna. Naime, iz samog pobijanog rješenja razvidno je kako je u 2020. navedeno društvo PIT TRADE d.o.o. imalo dobit u iznosu od 81.840,00 te je imalo desetero zaposlenih osoba. Razvidno je stoga kako kazna u iznosu odmjerenom rješenjem doseže gotovo u cijelosti dobit navedenog društva u 2020., što bi se nepovoljno odrazilo na samo društvo, ali i na same zaposlenike društva kojima se uredno isplaćuj plaće te sva ostala davanja i nameti.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 202. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da rješenjem o prekršaju nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona niti su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Suprotno navodima žalitelja, ovaj Sud utvrđuje da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na temelju rezultata provedenog postupka, uključujući iskaz svjedoka ĆB, višeg inspektora, iskaz VB te uvid u dokumentaciju priloženu spisu, pravilno i zakonito, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, cijeneći dokaze po slobodnom uvjerenju, donijelo zaključak o krivnji okrivljene pravne i odgovorne osobe za počinjenje predmetnog prekršaja prema Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. Naime, na temelju izvedenih personalnih i materijalnih dokaza, osobito detaljnog i argumentiranog iskaza svjedoka ĆB o tijeku nadzora nad ovlaštenim mjenjačem, koji nije doveden u pitanje niti ostalim materijalnim dokazima, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je opravdano zaključilo da su okrivljenici postupili suprotno članku 16. stavku 1. točki 2. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma.

7. Utvrđeno je da su 30. i 31. srpnja te 1., 2., 4. i 10. kolovoza 2021. na mjenjačkom mjestu društva PIT TRADE d.o.o. u Puli, Istarska ulica 36, obavljene međusobno povezane transakcije koje su u ukupnom iznosu prelazile 105.000,00 kuna, a da pri tome nisu provedene mjere dubinske analize stranke, niti je utvrđen njihov identitet, što je bila zakonska obveza. Prema iskazu svjedoka, ovlašteni mjenjač je te transakcije strukturirao tako da ih je podijelio na više manjih, pojedinačne vrijednosti ispod 15.000,00 kuna, kako bi se izbjegla obveza identifikacije klijenata, provođenje dubinske analize i obavještavanje Ureda za sprječavanje pranja novca. Ovakav oblik strukturiranja transakcija, kako se navodi i u internom aktu društva PIT TRADE d.o.o., prepoznaje se kao tipična metoda pranja novca. Svjedok je dodatno objasnio da svaka pojedina transakcija zahtijeva određeno vrijeme: klijent mora pristupiti mjenjačkom mjestu, informirati se o tečaju, predati novac blagajnici, nakon čega ona broji i provjerava novčanice, otkucava potvrdu o kupnji ili prodaji, izdaje valutu, a zatim klijent pregledava dobiveni iznos. Za transakcije u vrijednosti nešto manjoj od 15.000,00 kuna, to u prosjeku traje dulje od jedne minute. Međutim, u konkretnom slučaju, u razdoblju od jedne do dvije minute obavljeno je između 10 i 15 transakcija, što jasno upućuje na zaključak da se nije radilo o različitim osobama, već o strukturiranim radnjama s ciljem prikrivanja stvarne prirode transakcija. Vrijeme između transakcija bilo je prekratko za vjerodostojno obavljanje više pojedinačnih razmjena.

8. Internim aktom – Pravilnikom o politikama, kontrolama i postupcima za smanjivanje i učinkovito upravljanje rizikom od pranja novca i financiranja terorizma od 2. siječnja 2018. (dalje u tekstu: Pravilnik), okrivljena pravna osoba propisala je politike, kontrole i postupke usmjerene na smanjenje i učinkovito upravljanje rizicima povezanima s pranjem novca i financiranjem terorizma. Pravilnikom su također utvrđeni načini njihove provedbe, nadležnosti i odgovornosti, kao i druga pitanja važna za izgradnju učinkovitog preventivnog sustava.

U navedenom aktu kao metode pranja novca izričito su prepoznate:

• Višestruke transakcije, kada ista osoba u jednom danu obavi dvije ili više transakcija, a njihov zbroj prelazi zakonski prag koji zahtijeva identifikaciju stranke ili obavještavanje nadležnog tijela.

• Strukturiranje, odnosno namjerno razdvajanje većih iznosa gotovine iznad limita za identifikaciju, na više manjih transakcija kako bi se izbjegla obveza identifikacije i izvještavanja, s ciljem prikrivanja stvarnog izvora novca.

Pravilnikom je jasno propisana obveza provođenja mjera dubinske analize stranke u slučaju svake transakcije pojedinačne ili povezanih transakcija koje dosežu ili prelaze vrijednost od 15.000,00 kuna. U kontekstu mjenjačkog poslovanja, povezanim transakcijama smatraju se transakcije istog tipa (kupnja ili prodaja strane valute) izvršene unutar tri dana, čiji ukupan iznos prelazi 105.000,00 kuna, a koje su međusobno očigledno povezane (npr. jedna osoba obavlja više transakcija u svoje ili tuđe ime, ili više osoba obavlja transakcije u ime iste osobe).

9. Žalitelji navode da su transakcije obavljene usred turističke sezone i u vrijeme kada banke nisu radile, te da je VB, koji je posjedovao specijalnu punomoć za vođenje poslova društva PIT TRADE d.o.o., hitno morao osigurati gotovinu za nesmetano poslovanje. Tvrde da bi u protivnom bili prisiljeni zatvoriti mjenjačnicu, što bi dovelo do štete za društvo. Ističu i da su sve transakcije fiskalizirane, po povoljnijem tečaju od propisanog, bez ikakve štete za državu ili treće osobe. Dodaju da su razmjene obavljane uglavnom vikendima i navečer, kada banke nisu dostupne, pa je jedina opcija bila preko ovlaštenog mjenjača. Pritom naglašavaju povećane potrebe za gotovinom zbog turističke sezone. Međutim, navedeni razlozi ne predstavljaju pravno relevantan razlog za isključenje prekršajne odgovornosti. Poslovne okolnosti ili nedostupnost banaka ne oslobađaju obveze poštivanja zakona, posebno odredbi Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, koje vrijede neovisno o sezoni ili radnom vremenu.

10. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno je, u skladu s ovlaštenjem da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju, procijenilo obranu okrivljenika te priloženu dokumentaciju, i na temelju ukupno provedenih dokaza utvrdilo da su ispunjena sva bitna obilježja prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret. Na temelju analize osobnih i materijalnih dokaza, prvostupanjsko tijelo je obrazložilo svoj zaključak valjanim pravnim razlozima koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Navodi iz žalbe ne upućuju na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona koje bi mogle dovesti u sumnju zakonitost i pravilnost donesenog rješenja, zbog čega daljnje izvođenje dokaza nije potrebno.

11. Tvrdnje okrivljenih iznesene u žalbi, prema kojima nisu bili svjesni da svojim postupanjem krše zakonske propise, te da bi zbog složenosti relevantne regulative njihova odgovornost trebala biti isključena temeljem članka 29. Prekršajnog zakona, ne mogu se smatrati osnovanima. Naime, složenost pravne regulative sama po sebi ne može predstavljati valjan razlog za oslobođenje od prekršajne odgovornosti. Posebno treba naglasiti da su okrivljenici, kao ovlašteni mjenjači, imali profesionalnu obvezu poznavati i primjenjivati odredbe Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, uključujući i provođenje mjera dubinske analize stranke. Sukladno članku 16. stavku 1. tog Zakona, ta se obveza primjenjuje na sve transakcije koje su pojedinačne ili međusobno povezane, a njihov ukupni iznos prelazi 105.000,00 kuna. U konkretnom slučaju, takav je prag tijekom nadziranih dana višekratno premašen, što ukazuje na propust u postupanju u skladu sa zakonom.

12. Ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u dijelu koji se odnosi na izrečene kazne, uzimajući u obzir navode iz žalbe te ocjenjujući sve relevantne subjektivne i objektivne okolnosti u smislu članka 36. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, uključujući stupanj krivnje, težinu i opasnost počinjenog djela te svrhu kažnjavanja, ovaj Sud je utvrdio kako se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići i izricanjem blažih novčanih kazni od onih koje je izreklo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak.

13. Iako ponašanje okrivljenika nesporno predstavlja povredu propisa te određeni stupanj ugrožavanja zakonom zaštićenog dobra, Sud je prilikom odlučivanja o visini kazne uzeo u obzir olakotne okolnosti koje su utvrđene u prvostupanjskom postupku. Uz to, Sud je posebno cijenio protek vremena od počinjenja prekršaja te činjenicu da je u odnosu na raniju odluku o prekršaju, koja je postala pravomoćna 29. siječnja 2020., sukladno članku 77. stavku 2. Prekršajnog zakona, nastupila rehabilitacija jer je proteklo više od tri godine. Nadalje, imajući u vidu da novčana kazna treba predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeni prekršaj, Sud zaključuje da postoje okolnosti koje opravdavaju izricanje blažih novčanih kazni od onih koje su okrivljenicima izrečene pobijanih rješenjem o prekršaju. Postupajući po službenoj dužnosti, i u skladu s načelom primjene blažeg propisa iz članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, Sud je uzeo u obzir Zakon o izmjenama Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma („Narodne novine“, br. 151/22.), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023., a kojim su propisane blaže novčane kazne u odnosu na prethodno važeći zakon. Prema novom zakonu, za pravnu osobu propisana je kazna u rasponu od 4.600,00 do 132.720,00 eura, dok je za odgovornu osobu predviđena kazna u iznosu od 790,00 do 9.950,00 eura, što je povoljnije u odnosu na ranije propisane iznose od 35.000,00 do 1.000.000,00 kuna za pravnu osobu i 6.000,00 do 75.000,00 kuna za odgovornu osobu, uzimajući u obzir fiksni tečaj konverzije (7,53450 kuna za jedan euro). Također, izmjenama zakona došlo je i do promjene pravne kvalifikacije prekršaja. Naime, dok je ranijim zakonom („Narodne novine“, br. 108/17. i 39/19.), relevantna odredba bila sadržana u članku 150. stavku 1. točki 10., sada je istovjetno postupanje okvalificirano kao prekršaj iz članka 150. stavka 1. točke 13. važećeg zakona, to je izmijenjena pravna kvalifikacija, kao što je opisano u točki I ove drugostupanjske odluke.

14. Ovaj Sud smatra da su izrečene novčane kazne primjerene težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja. Kazne su odmjerene u granicama zakonskih okvira te odgovaraju okolnostima konkretnog slučaja. Uzimajući u obzir prirodu i ozbiljnost prekršaja, Sud drži da će se ovako izrečenim novčanim kaznama ostvariti i posebna i opća svrha kažnjavanja. Naime, očekuje se da će izrečene kazne djelovati odvraćajuće na same okrivljenike, sprječavajući njihovo buduće protupravno ponašanje (posebna prevencija), kao i na širu društvenu zajednicu, šaljući jasnu poruku o neprihvatljivosti takvog ponašanja (opća prevencija).

15. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenici u roku od 15 dana, koji je određen za plaćanje kazne, računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plate dvije trećine novčanih kazni izrečenih pod točkom I izreke ove presude, novčane kazne smatrat će se u cjelini plaćenima.

15. Odlučujući o žalbi okrivljenika u dijelu koji se odnosi na troškove prekršajnog postupka, ovaj Sud ocjenjuje da su okrivljenici pravilno i zakonito obvezani na njihovu naknadu. Paušalni troškovi postupka određeni su u iznosu koji se približava minimalnom, sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13). Pri tome treba istaknuti da okrivljenici u žalbi nisu konkretno obrazložili niti potkrijepili bilo kakvom dokumentacijom svoje navode u vezi s troškovima, zbog čega nisu pružili valjane razloge koji bi doveli do drukčijeg odlučivanja u tom dijelu. Slijedom navedenog, Sud je potvrdio pobijano rješenje u dijelu koji se odnosi na trošak prekršajnog postupka.

16. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki III izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenike određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

17. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Financijskom inspektoratu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i ovlaštenog tužitelja.